Što je vic?
Vic je mala pripovjedna forma, odnosno književni mikrooblik. Vic svoje teme crpi iz svakodnevice pojedinca i društva kroz povijest. Vic ima trodijelnu strukturu.
1. Prvi dio vica ima funkciju uvoda, kratko i jasno upućuje na situaciju, pozadinu onoga što se u cijelini vica događa.
2. Drugi dio vica je logički nastavak uvodnog dijela. Može biti opširan, tj. pripovijeda na dugo i na široko, objašnjava pozadinu podrobnije, uzročno – posljedične veze itd., a može imati i „nultu naraciju“ (naracija = pripovijedanje), odnosno to bi značilo da nakon uvoda je započela šutnja, pauza, pitanje koje visi u zraku, napeto isčekivanje itd.
3. Treći i najvažniji dio vica je njegov kraj ili poanta vica. Poanta mora biti neočekivana, laka, prirodna, nepredvidljiva, ali i dohvatljiva.
Prvi primjer:
1. Trči pas pustinjom i misli.
2. „nulta naracija“
3. Ako uskoro ne naiđem na stup, upišat ću se.
Drugi primjer:
1. Dođe Bog Adamu i kaže:
- Imam dvije novosti za tebe, jedna je dobra, a druga loša.
2. Adam pogleda u Boga pa će:
- Dobro, reci najprije dobru vijest.
Bog stade objašnjavati:
- Darujem ti dva dijela tijela. Prvi se naziva „mozak“. On će ti omogućiti da psotaneš inteligentniji, da s Evom vodiš umne razgovore, da izmišljaš nove stvari. Drugi se naziva „penis“ . On će ti omogućiti da se razmnožiš po svemu planetu, da nekon sebe ostaviš potomstvo. Eva će biti sretna da imaš taj organ, a ti ćeš joj moći dati djecu.
Adam se tomu veoma obradova. Uskliknu:
- Kakva odlična novost! Hvala ti, Bože, za tvoje darove! A kakva je loša novost?
3. Bog žalosno pogleda Adama i reče:
– Loša je novost u tome što krvi koju sam ti dao neće biti dosta da se istodobno služiš obama tim organima.
(čitala sam knjigu skupine autora Karikatura)
|