džentlemeni (ne) čitaju tuđa pisma
14.04.2007., subota
SMIJEH
|
Istina smijeha jest istina bez jamstva. / Rita Bischof  Čemu se zapravo smijemo? Analitički gledano smijeh označava gotovo pa razumijevanje i eventualnu svijest, međutim, koja nije aktivirana o onome čemu se zapravo smijemo?! Zasigurno se smijemo onome što nam je prihvatljivo, koliko estetski toliko i mentalno. Ne bi se smijali nečemu što nam je naprihvatljivo, jer naprosto ne možemo povezati nešto ugodno sa nečim što ne odobravamo, nečim što nam stvara neugodu. Kako onda opravdati svoj smijeh na tzv. crni humor? Strogo uzevši, zapravo ne znamo čemu se smijemo. / Sigmund Freud Užitak u zabavnome sastoji se u uštedi. Pomoću dosjetke štedimo energiju kočenja, pomoću komičnosti energiju zamišljanja, s malo pak humora energiju osjećaja, kaže čika Freud. Da li to znači da smo, kako ono ide sve popularniji "termin", "emocionalni invalidi"? Malo humora da nam spasi taj osjećaj - dva? Štedi se onog čega je malo? Ili, potpuno suprotno, "vreća graha se štedi od vrha", toliko smo prepuni osjećaja da jednostavno baratamo njima pažljivo i s mjerom, ne rasipamo ih olako? Da li se emocije mogu mjeriti? Asocijacija: pita teta malo dijete: koliko me voliš? A dijete pokazuje šireći ruke: ovoliko! Prema našoj pretpostavci kod smijanja su, dakle, ostvarni uvjeti da se oslobodi suma psihičke energije koja je dotada bila zauzeta. Iako svaki smijeh nije ujedno i indikator užitka, to ne vrijedi za smijanje dosjetki, pa ćemo biti skloni da taj užitak dovedemo u vezu s oslobađanjem dosada zauzetih energija. / Sigmund Freud  Na tvrdnju da se smijehom doživljava katarza ili pročišćenje postoje kritike. Naime, komična katarza i smijeh podvlastila je kulturna industrija i sada njime barata (vidi više o subliminalnom: Pink Sapphire:Hipnoza seksom ili Subliminalne poruke ). Smijeh koji očekujemo od kulturne industrije, koja nam ga nudi na pladnju, dolazi nam nešto kao puko „zamjensko zadovoljenje“. Filozof Adorno isključuje katarzičnu identifikaciju kao uvjet „estetskog oslobađanja u smjeru refleksije (kontemplacije, promišljanja)“. „Ono što potresa“, bilo da je tragično ili komično, ne smije se ukloniti, ne smije se razvodniti u suzama plača ili smijeha, jer estetsko (bezinteresno lijepo) nije u stanju izbaviti od života i patnje, ako ne želi pripadati području kulturne industrije. (čitala sam knjigu skupine autora Karikatura) |