|
nedjelja, 27.04.2014.
- 20:28 -
Komentari (16) -
Isprintaj -
#
nedjelja, 13.04.2014.
JAPJENICA
na Roskarsnicu
Japjenica, vapnenica ili klačina je služila za dobijanje vapna.
Paljenjem njen volumen sagorijeva i pretvara se u vapno
koje je služilo kod starog načina gradnje i bojanja kuća.
Paljenje vapnenica je prastari, od antičkih vremena,
način za dobijanje vapna, a vapnarstvo je bila
značajna privredna grana na hvarskom području.
Kada je ova japjenica bila napravljena i bila spremna za paljenje
došla je mobilizacija za vojsku, jer je započeo Prvi svjetski rat.
I tako je do danas ostao sačuvan ovaj raritetni spomenik tradicijske arhitekture.
Arhitektonski oblik vapnenica je vrlo specifičan
i u graditeljskoj je tradiciji starih mediteranskih kultura.
Obznanjena je proslava stotog rođendana JAPJENICE
na roskarsnici u organizaciji udruge Pjover.
Pomaže i Evropa.
Otišao sam do japjenice
dan prije
da je na miru poslikam
izvana
i iznutra.
Opis japjenice sam naveo na početku.
Popis etno-eko sela u konfinu grada Hvara.
Stigao san u zakazano vrime,
a već su grabjani i grabjanke
prionuli čišćenju
i sječenju divljeg raslinja
okolo i po slavljenici.
Na otvor postavljen njen smanjeni model
i Jupi dobio zadatak
da ga čuva.
Prešident udruge također sve registrira u pikselima.
Višecijevni bacači spremni,
a rashladni sistem uključen,
dok kafe-kuharica donosi punu teću.
Kao hijeroglifima ispisane okolne padine
izazivaju poštovanje prema trudu naših predaka
pod, u daljini nazirućom,
glavicon svietega Mikule.
Uz tek procvjetani žuk
i razno divlje cvijeće,
a pritom intezivno radeći,
usta se znaju dobro osušit.
Pročišćen je i stari antički put
uz kojeg je stara gustirna i kamenica
u kojoj još uvijek ima
vode i..... mene.
Tu je i kostur jednog smriča
ispred starog trîma.
Idem napred do vrha, do crkve sv. Vida,
koja je na vidikovcu
prema Paklenim otocima.
Kod japjenice popravljaju se zidići
i pali se ubrano šiblje
kojeg svi donose na mjesto potpale
što će kasnije poslužiti i u neke druge svrhe,
a u paljenju su naročito atraktivni baletni koraci.
I najmlađi
imaju posla.
Pred podne postavljena sofra,
vade se neki novi aduti,
a djevojke su vješte u rezanju
pomidorih, paprika i kapule
Sad dolaze do izražaja gradele
i na mjesto paljenja šiblja meso se peče
ups.... ovo je iz nekog drugog filma !
Još malo pa gotovo,
a mladima pala snaga.
Sjeli smo
i pomolili se,
a onda prionuli okrepi.
Zatim je donesena
maketa japjenice
koja je zapaljena
i dobijeno vapno
podijeljeno
tako da
Jupi više nije imao što da čuva!
|
- 10:17 -
Komentari (41) -
Isprintaj -
#
utorak, 08.04.2014.
PO ŠUMAMA I GORAMA
od crikve do crikve
Posli proslave 400 godišnjice proplakanja čudotvornog križa (?),
a uoči Velikdena i presesjuna "Za križen"
organizirana cjelodnevna šetnja omladine noseći križ od Sv. Nedjelje
preko najvišeg vrha Hvara , Svirača i Vrbanja do mojeg mista.
Bilo je to malo puno za me, .....radije san otišo na svoj "križni put"
prethodno opisan, a njih ću dočekati na cilju.
Mlađi kolega ovdje objavio svoje viđenje puta
i meni dozvolio da s 5 njegovih slika upotpunim svoju priču
tamo di me nije bilo. Hvala Zvone !
A nije da nisan i ja išao gore što se može vidjeti OVDJE i OVDJE.
Put je planiran da se penje od Svete Nedjelje do crkvice zadužbine Ivana Paršić
podno glavice sv. Mikule, a onda spust do Svirača preko Vrbanja do Vrboske.
Povoljan znak se pojavio na nebu i put je mogao početi.
Krenulo se od crkve i prva postaja, .....
špilja nad mistom, nekadašnji augustinski samostan.
Zatim cik-cak puteljkom prema vrhu
u koloni po jedan
do zadužbine „Guospe od zdrovjo“
gdje se zakratko predahnulo poslije najteže dionice od cca 2 km,
jer sljedećih trinaestak kilometara je nizbrdica.
Ja sam ih pričekao na rivi, a cilj je crkva sv. Lovrinca.
S druge strane k crkvi pristiže i biskup Štambuk
i vjerojatno pita ovu omladinu kako to da nisu među hodočasnicima.
U dvoru pred crkvom stigli i drugi svjećenici
a i ovo dvoje žure da obuku misno odijelo.
Pristiže i ostala ekipa
onih koji su predvodili na križnom putu
na čelu s don Plenkovićem, hvaraninom, u službi na Braču
Zatim pristižu i ostali
i ulaze u crkvu
na glavna vrata,
a ostali gdje im je bliže.
Biskup se iz crne prebacio na crvenu monturu
i u crkvi se zauzimaju položaji.
Puk je ispunio
čitavu crkvu
i misno slavlje more počet.
Biskup i čudotvorni križ,
a muzičku kulisu stvaraju mladi.
Biskupsku propovijed
vjernici pažljivo odslušali.
UimeOcaSinaiDuhasvietega....
Amen!
|
- 15:34 -
Komentari (27) -
Isprintaj -
#
subota, 05.04.2014.
od 53. do 57.
U "Proljetnjoj šetnji" sam napisao:
Prije 50 i kusur godina u 4 godine sam 1000 puta išao od točke A do B i natrag
i prešao 6000 km. Išlo se kozjim (magarećim) putem kroz šumu,
jer cesta nije bilo, a nije bilo ni automobila.
Ta šetnja me ponutkala da još jednom obnovim sjećanje
na tu svakodnevnu četverogodišnju putešestviju kroz šumu.
U ono vrijeme ovako sam vidio početak puta kojim sam išao prema školi.
Samo sa kućom u dolje desnom ćošku.
Ovih kuća nije bilo, a put je bio uži
Sada je proširen zbog izgradnje rezervoara za vodu na brijegu.
Još jedan pogled na mjesto polaska i rodnu kuću.
Put zavija prema istoku,
a i ovdje su ciklame prosute uz put.
Olakšan je odvoz posječenih borova.
Na rakršću nema dileme, lijevo je izvorni put,
kojim smo išli u školu.
E ovdje je dilema, .... lijevo ili desno. Odlučujem ići lijevo
i nisam pogriješio. Podgradni zidovi su još tu
gdje su još onda izgrađene serpentine za prolaz kroz dolinu.
Mi smo uvik išli prečacem.
Dolje se čuju i vide kamioni i druge mašine.
Spuštam se u Milnu, davno sagrađenim, a sada napuštenim putem,
gdje je netko sada čak označio i smjer.
Kad smo išli ovim dijelom natjecali smo se tko će naći više rupa od mina
koje su bušene principom zračnog kompresora
s tom razlikom da je jedan radnik držao i pomalo vrtio trapanj (željezno svrdlo),
a drugi velikim mlatom /batom/ udarao po tom trapnju.
Dolina Milnô je oskvrnuta
putovima
i građevinskim strojevima,
a ovuda je išo i križ u veloj šetemoni!
Romantičnost krajolika je izgubljena.
Na drugoj strani doline, nastavak bivšeg puta se još nazire,
ali napred je sve više zarastao
i više se ne može proći bez akcije čišćenja.
Na podu je debeli sloj mahovine za božićni bor,
a od puta definitivno odustajem
i idem susjednim maslinikom koji se održava,
jer vlasnik do njega dolazi novoprobijenim putem
kojim i ja nastavljam
i dolazim do novog
Doma zdravlja na periferiji mjesta.
Da je originalni put bio čist opet bih došao ovdje
i poslije nekoliko desetaka metara
put je sada presječen
prilazom Domu zdravlja
kojim se dolazi s glavne ceste zaobilaznice,
a stari put nastavlja
dijelom koji je sada betoniran
do raskršća sv. Antonij
čija kapelica obnovljena
i put vodi dalje prema istoku
do prvih kuća kojih tada nije bilo.
A uz kuće ide cvijeće
smokve prolistale
cvijeće
cvijeće
šipak
cvijeće
i pomidore.
Prolazim pored sadašnje, nove škole
i nastavljam dalje uz crkvicu sv. Mihovila
kroz uske prolaze
i kale
do gospojice sarca Isusovega
pa onda kroz kolu Andretovih
uz staru ambulantu i njenog dobrog duha dr. Vojtjeh Bridu,
točno u podne
i stižem na odredište,..... naravno kasno.
Škole više nema!!
Lukobran Purpurela je još tu,
po kojem su hrabriji trčali po buri
i izbjegavali valove koji su prskali preko zida.
S druge strane uvale se vidi praznina,
a ponajbolje iz aviona.
Ostala je samo na staroj razglednici i u sjećanju.
|
- 14:14 -
Komentari (26) -
Isprintaj -
#
|