|
Evo dragi ljudi, što da vam kažem, nisam se stigla ni pohvaliti da sam trudna, a već govorim o zadržanom pobačaju.... Žao mi je, tako je moralo biti i evo bilo je. Nema više male slatke točkice na ultrazvuku... Da vam sada malo detaljnije objasnim cijelu situaciju. Kao i svaka žena koja ima redoviti spolni odnos sa svojim partnerom, nakon što sam primjetila da mi kasni menstruacija, sačekala sam koji dan i kupila si test za trudnoću. Upotrijebila sam ga i pokazao se plusić, što je dijelomično otklonilo moje sumnje i dalo mi do znanja da sam možda trudna. Nakon obavljenog testa zakazala sam ginekološki pregled i ginica mi je potvrdila da sam trudna. Dala mi je folacin tablete, rekla da ih pijem jedanput dnevno po jednu i da ponovno dođem na kontrolu za tri tjedna. Bila sam presretna, jedva sam čekala da kažemo našim najbližima. Svi su bili oduševljeni, zadovoljni i sretni zbog nas. Bilo je predivno, bar na kratko, al ipak doživjeti majčinstvo... Nakon pregleda kod ginice, zakazala mi je sljedeći za tri tjedna, međutim ja sam u međuvremenu imala oskudna krvarenja te sam joj došla već nakon nepuna 2 tjedna ponovno na pregled. Bila sam sva u strahu, samo sam čekala da mi kaže da je moja točkica u redu. Kada me je pregledala, nije više bila točkica već mala loptica, rekla mi je da srčeko još uvijek radi i da je još uvijek sve u redu, da se moram paziti, mirovati da pijem Dabroston tablete 3x1 i Apaurin 3x2 tablete. Bila mi je malo nedorečena al ipak odlučila sam joj vjerovati i učiniti kako mi kaže. Možda sam i pogriješila što nisam išla kod drugog ginića, al sad je suludo razbijati glavu... Al kad vam je prva trudnoća, sve vam je strano, morate slušati što vam se kaže... Krvarenja su se nastavila, nisu bila svakog dana al su i dalje trajala. Nekad su bila smeđa, nekad crvena, nekad svijetlo crvena, a moja briga je bila sve veća... I tako, dan prije nego sam krenula ponovno kod ginice na pregled, odnosno večer prije dobijem 37 temperaturu, bolove i odem spavati, al nisam mogla. Oko 5h ujutro probudim se u strašnim bolovima i obilnom krvarenju, probudim muža i pičimo do dežurnog ginića na pregled da me riješi muka. Kad sam došla rekao mi je da je moja bebica prestala rasti i razvijati se najvjerojatnije nedugo nakon mog zadnjeg ginekološkog pregleda, što bi značilo da sam imala spontani pobačaj. Osjećaj kad vam to kaže je neopisiv, ne znate jeste li tužni, ljuti, zbunjeni, nesretni ili razočarani, šokira vas. Odmah me pitao hoću li da me odmah čisti ili da pričekam, rekla sam da mi učini što mora i tako je i bilo. Nisam imala pojma šta me čeka, bez nekog velikog objašnjavanja, bez ikakvih injekcija, očistio me i tek mi tada dao neke tri injekcije, stavio me na infuziju i rekao mi da će uskoro doći. Mogu vam reći da su bolovi dok vas čisti užasni, iako jako dobro podnosim i nosim se sa boli, al ovo je bilo užasno, kao da vas kidaju na sitne komadiće... Ubrzo je stigao, pitao me kako se osjećam i jel mogu ići kući, ako mogu da slobodno imam njegovo dopuštenje, da moram strogo ležati,da pijem terapiju koju mi je propisao i da dođem na kontrolu za dva dana. Otišla sam kući jer mrzim bolnice, bila sam jaka i sve to prihvatila kao nešto što se moralo dogoditi,kao nešto na što nisam mogla utjecati. Dolazili su mi najbliži, svi su bili ljubazni i hvala im na tome, jer mi je njihova potpora mnogo pomogla... A o mužu da i ne govorim, on je, kao i uvijek, bio naj naj naj podrška, bez njega ni sama ne znam kako bih sve ovo podnijela, VEEEEELIKO HVALA SRČEKO MOJE NAJDRAŽE. Sad sam dobro, terapija je završila, trudim se što manje razmišljati o svemu ovome, ako me netko pita za sve ovo ne izbjegavam ni skim razgovarati jer sve su to stvari koje se nažalost sve češće i češće događaju gotovo svakoj četvrtoj ženi. Gledam naprijed, bogatija za još jedno iskustvo, čvrsto i sigurno koračam i po malo se spremam za nove životne izazove. Lijep pozdrav |