|
ŠTO VAM REĆI I / ILI NAPISATI O NASILJU NAD ŽENAMA? Što uopće reći tim ljudima, koji neke svoje frustracije ispoljavaju nasiljem i tučnjavom, nego da oni nisu zdravi i normalni, da su zvijeri bez osjećaja, te da se takvi ljudi ni sa životinjama ne mogu usporediti! Kada bih ih usporedila, povrijedila bih životinje! Recite mi molim vas? Koliko treba biti otkačen i lud, koliko pijan i nenormalan, da ženu udariš? Mislim da niti jedan fizički obračun, nema dovoljno dobro i jako opravdanje, a kamo li fizičko zlostavljanje, maltretiranje i udaranje žene? Ako je žena slabiji i nježniji spol, to ne znači da je ona manje vrijedna, niti da nema pravo jasno i glasno izreći svoja razmišljanja i poglede na život! Ne znam... Koliko čovijek treba biti zostao pa da digne glas ili ruku na svoju ženu? Zamislite smo situaciju koju sam danas doživjela.... Noć je. Otprilike 11 sati na večer. Hodam ulicom grada. Bezbrižno, jer idem posjetiti prijateljicu koja će uskoro završiti s poslom. Ništa ni ne slutim. Toliko puta sam sama prošla tom istom ulicom, toliko puta savim sama i bezbrižna, jer znam da svaki moj korak On čuva i prati... Ali ovakvo nešto...ni u snu nisam očekivala.... Približavajući se vidoteci... Čujem neku dernjavu...osjećam da nešto nije u redu...netko se dere na neku djevojku...pomislih ništa strašno...samo još jedan par u nizu...koji se prepire...ma bit će sve u radu.... Ali što se događa? Situacija totalno izmiče kontroli... Čovijek koji se prije nekoliko trenutaka derao na tu dijevojku...najprije joj opali šamar...zatim krenuše malo dalje...poče ju vući za kosu....i da bi joj na kraju zabio šaku u nos... Dijevojka pada na pod...on ju pokušava podignuti...da bi ju ponovo udario.... Pa zamislite...i da ostanete ravnodušni, te to što se pred vašim očima događa...ne prijavite policiji???!!! Stvarno, ne mogu vjerovati!!! Policija dolazi...maltretiranje na trenutak prestaje...ispituju nju, pa njega...i zamislite??? Obadvoje negiraju što se zapravo dogodilo... Pa gdje je tu razum? Znači, ispada očevidac, mazlum? Budala? Hoćeš pomoći, pa onda...ti koji hoćeš učiniti dobro, ispadaš bezveznjak, koji se miješa tamo gdje mu nije mijesto? Pa zaista? Ne znaš da li bi se smijao ili plakao? Dobro... Situacija se na trenutak ponovno smiruje...njih dvoje se poljube i krenu dalje... Policija se već pomalo razbiježala...ponovno počinje biti sve kao i prije... Ali na žalost...samo prividno... Nisu ni zamakli...on ju ponovo vuče za kosu...šamara....i ona ponovo pada na pod... Ponovno je policija pozvana...prepirke traju...traju...i traju... I napokon! Kada se cijelo naselje probudilo, provirilo kroz prozore i izišlo na ulice...tek tada...njih dvoje odlaze...s policijom u postaju... Pa dajte, molim vas recite mi nešto na ovo... Kao da normalan čovijk reagira na sve ovo? Kako da se ova i ovima slične situacije otklone, kako da ih se ispravi? |