|
Mislim da su se mnogi od nas tisuće puta našli u situaciji da ih je samo neka nadnaravna sila spasila, odnosno spriječila da nam se neko zlo ne dogodi. Ja, pošto sam od svog rođenja, ne samo od strane svojih roditelja, nego i od dijedova, pradijedova pa i predaka odgajana kao katolik i vjernik, duboko vjerujem da postoji Bog i Isus Krist i da jednostavno, sma sebi ne mogu dopustiti da ne poštujem i da ne štujem njegove zapovijedi. Potječem iz obitelji , kao i iz kraja u kojemu se redovito, tj. svake nedjelje slavi i ide na sv. misu, te mi je još kao maloj, nedjelja oduvijek bila dan za obitelj, prijatelje, meni drage osobe i odmor. Također, razumijem i mogu shvatiti ljude koji ne vjeruju, koji njeguju neke druge vrste vjere i to poštujem. Uvjerena sam da postoji neka nadnaravna sila, odnosno, netko tko upravlja našim životima i dijelima. Za mene je to Bog i njegov sin Isus Krist, za nekoga je to Alah, za nekoga drugoga Buda, opet za nekoga trećeg to je sudbina ili neke viša, odnosno jača sila, ali svi mi iz dana u dan doživljavamo neke neobjašnjive situacije, odnosno situacije koje ne možemo razumski objasniti. Svi smo mi stvorenja kojima uptravlja i koje nadgleda netko „odozgo“. Bez obzira kako se ta naša osoba „odozgo“ zvala i jesmo li joj uopće dali ikakvo ime, nitko od nas nije uspio pobjeći od smrti, nitko nije uspio ugasiti Sunce ili pokušao zapovijediti srcu da na trenutak prestane kucati... Sve se to događa bez našeg pitanja, bez našeg znanja i bez obzira sviđa li nam se to ili ne. Gledajući vjeru razumski, dolazimo do mnogih nedoumica, pitanja koja nas zbunjuju, koja možemo na tisuće različitih načina objasniti i protumačiti, ali svi mi vidimo da se mnoge stvari oko nas događaju bez našeg pitanja i bez obzira sviđa li nam se to ili ne. Vjera je nešto što se samo nerezumski može shvatiti i doživjeti. Moramo ju, prihvatiti kao takvu, bez nekih dubljih preispitivanja i analiziranja ili ju neprihvatiti, odbaciti i stvoriti neko svoje gledište na sva ta događanja oko nas. Za mene je vjera, nešto što mi daje oslonac i sigurnost u bolje sutra. Ona produbljuje i nadahnjuje moj život i na neki način ga osmišljava. Općenito, razmišljanje o vjeri u meni budi neke dobre i lijepe osjećaje koji me tjeraju, da ih dijelim s drugima te da ih učim kako je lijepo činiti dobro, širiti radost, mir i ljubav. Jer kada smo u miru s drugima, kada smo veseli i vedri, ljudi nam rado pristupaju, jednostavno,osjećaju neku sigurnost kada su s nama i imaju povjerenje u nas. Tako se rađa ljubav, tako nastaje sve ono što mnogim ljudima današnjice nedostaje. Mnogi od nas su zalutali za materijalizmom, te tako zaboravili da naša duša, naše srce i naše misli, trebaju svakodnevnu njegu, kao što i naše raspadno tijelo treba kruh svagdanji. Vjeru treba redovito njegovati, kroz nju trebamo rasti i isprepletati njome svaki naš životni potez. Jer, samo ćemo na taj način spoznati smisao života, ništa nam neće biti teško i samo ćemo se tako radovati svakoj minuti života koja slijedi. |