|
Zašto? Samo zbog toga što vjerujem u bolje sutra? Što vjerujem u ljubav? Što jednostavno, želim vidjeti dobro u ljudima? Ne znam. Niti mislim da ću odgovor na ovo pitanje ikada dobiti? Mislim da u svijetu, svi mi težimo ka nekom dobrom i lagodnom životu, težimo ka dobru, a za to dobro ni trunku sebe ne želimo žrtvovati. Pitam se zašto? Zašto to činimo i zbog čega smo tako prokleti i tvrdoglavi, a ponekad i toliko sebični da ne želimo čuti ni za što osim za ono što nam je lijepo čuti i ono što očekujemo da će nam čovjek pored nas reći. Ne znam. Zar je tako teško u osobi pored sebe pronaći nit dobra koja se u njoj krije? Mislim da svatko do nas ima onu dobru, a i lošu stranu, te da je samo stvar pjedinca koju će od te dvije strane on eksponirati u društvo, odnosno u javnost. Mnogi od nas misle da su slabići ako pokažu nježnost, suosjećanje, ta se skrivaju iza maske koja predstavlja neku osobu njima ni nalik i kao takvi predstavljaju se drugima. Ne kažem da je, niti jedna od ovih strana, strana koja treba prevladati, već apeliram na to da ne idemo u krajnost niti jedne od ovih strana, te da je najbolje pronaći neku sredinu koja će drugima pokazati naše pravo lice bez maski i laži. Jer što ima gore, nego kada čovijek pored vas, kojega ste kao takvog dugo godina poznavali i cijenili, najedanput pokaže lice koje je skrivao duboko u sebi te vas razočara i tako vam pokaže da, u biti, nikada i nije bio potpuno iskren s vama. Duboko vjerujem i mislim, da bi ovaj izobličeni svijet bio puno ljepši i puno ugodniji za živjeti, kada se svatko od nas puno puta ne bi suzdržavao i susprezao, već kada bi bio ono što u svojoj biti i je. Bez obzira je li taj čovijek do nas lijep ili ružan, je li on crne boje kože ili bijele, je li mal ili velik, je li muško ili je žensko, mislim da je i on čovijek tj. jedna mala duša koja od nekoga treba biti saslušana i kojoj će netko od nas prići i prigrliti je, bez laži, maski i bilo kakvog interesa pokazati joj da je vrijedna upravo onakva kakva ona i jest. Svaki čovjek na ovom planetu, rođen je kao original, vrijedan je pažnje i u najmanju ruku – poštovanja. I što vam na kraju reći? Možda će neki, koji budu ovo čitali reći da sam ja slabić, da sam možda previše sentimentalna ili nešto slično. Ovo je moje mišljenje i bez obzira na to šta drugi rekli, ono će i dalje ostati moje, ja ću iza njega stati i držati ga se, jer ovim pokazujem tko sam i što sam, u što vjerujem, čemu se nadam i što me čini sretnom, i TO JE MOJE JA, u stvari TO SAM JA. Da kažem da nemam mana, to bi bila čista glupost i laž. Kao i svaki čovijek i ja imam svojih mana, a isto tako kao i svi mi grešno sam biće i u nekim situacijama i ja sam samo jedan slabić kojem je potrebna pomoć. Život, inače, nastojim gledati s pozitivne strane i svaki tren, odnosno svaki dan želim na neki način uljepšati, učiniti ga posebnijim od onoga jučer, kao što isto tako i nastojim živjeti u skladu sa okolinom ali s dozom onog „mog ja“ koje će bez obzira na moje uspone ili padove, uvijek biti prisutno, ni više ni manje, već kao odraz još jednoga originala kojeg je Bog stvorio. |