|
Mislim da mnogi ljudi ne znaju prepoznati pravu sreću te im ona promakne dok se i ne osvrnu. Zaboravili smo što zapravo znači biti istinski sretan i sve češće uspjehe na materijalnom planu poistovjećujemo s uspjesima u životu. Zavaravamo se prividnim slikama o sreći i na taj način pomalo počinjemo shvaćati da smo propustili onu pravu priliku da budemo sretni te zbog toga upadamo u depresije, razočaranja i postajemo sve nesretniji i nezadovoljniji svojim životom. Na putu do istinske sreće, za početak bi trebali početi primjećivati one male sitnice koje nas čine sretnima i koje nam uljepšavaju ovaj poprilično težak životni put. Zar sreća nije vidjeti dugu poslije kiše, čuti prekrasni pijev ptica, primijetiti gusjenicu koja će se ubrzo pretvoriti u divnog leptira, zaželjeti svima oko sebe dobar dan, pomoći starici da prijeđe put i slične stvari? Također, mislim da bi se puno češće trebali propitivati što to ja činim, kome to ja pomažem da bude sretniji i zašto to činim ili možda čak, činim li to uopće? Mislim da ne postoji veća sreća od te, da nekoga tko je tužan pravom riječju utjehe učinimo sretnijim. Trebamo zračiti optimizmom, svaku kušnju i trpljenje prihvaćati kao jedno novo iskušenje koje nam daje snagu i poticaj da budemo sretniji i čvršći kad ih nadvladamo. Učiniti druge sretnijima, kao i nesebično dijeljenje sreće jako je važna životna zadaća. Kada vidim bezbrojne nesreće ovoga svijeta, mogu zaključiti da sam ja poprilično sretna osoba. Sretna sam što sam rođena u okruženju koje je ispunjeno nesebičnom i bezuvijetnom ljubavi. Zahvalna sam Bogu jer mi je podario moje bližnje koji su mi pomogli u izgrađivanju moje osobnosti i koji su u svakom trenutku bili uz mene, te mi na taj način pomagali da nadvladam sve životne nedaće s kojima sam se do sada susretala. Sreća je tako blizu, a tako daleko. Osvrnimo se malo, pogledajmo oko sebe i vidimo već jednom što nam je to potrebno za istinsku sreću. Je li to možda novac ili je u pitanju nešto puno vrijednije? Sigurna sam da se u gotovo svakome od nas krije bar onaj mali tračak sreće, koju moramo znati prepoznati i podijeliti s drugima. Ne budimo bezosjećajni i ljudi kamenih srca, otvorimo se drugima i podijelimo s njima svoju sreću da se i mi ne bi našli u ovom naslovu, te govorili da smo počinili najveći grijeh jer nismo bili sretni. |