subota, 30.06.2007.
Ukradeno vrijeme
Dragi framaši, nakon malo dužeg vremena evo jedan novi zanimljivi tekst nepoznatog autora, koji jako dobro opisuje stvari kave mislim da zaista i jesu u našem životu! želim samo da vam ovaj tekst bude motivacijski prije odlaska na praznike!!
Na generalnoj skupštini sjedinjenih đavola, na kojoj je bio prisutan i vrhovni Veliki Brat, u uvodnom nastupu generalni tajnik ovako je progovorio sudionicima skupštine: - Nažalost, nemamo šanse odvratiti kršćane da idu u crkvu.
Ne možemo ih odvratiti ni od toga da čitaju Bibliju i preko nje spoznaju istinu. Ali ih možemo spriječiti da razvijaju osobni odnos prema Isusu, odnos pun ljubavi, i da se mole. Ako bi im uspjelo stvoriti ovaj odnos prema njemu, naša bi moć nad njima bila skršena. Dok oni mole, mi smo u opasnosti. Dakle, pustite ih neka idu u crkvu. Neka žive u svom stilu, ali kradite im vrijeme tako da ne uzmognu izgraditi taj odnos ljubavi prema Isusu Kristu i ni po koju cijenu - moliti! To je moj nalog vama, anđelima podzemlja. Spriječite ih!
- Kako ćemo to izvesti? - upitali su zli dusi.
- Ovako: Neka budu stalno zaposleni mnoštvom trica i kučina, sporednih stvari u svakodnevnom životu. Neka uvijek nešto novo bocka njihovu znatiželju i tako vlada njihovim mislima.
- Što bi to bile trice i kučine? - upita jedan neiskusni mlađi član.
- Neka što više troše i rasipaju, uzimaju i pozajmljuju, piju i žvaču, urlaju i galame. Spriječite bilo kakvu tišinu. Učinite im je tako dosadnom da bježe od nje kao od samoga vraga.
- Imate li kakav savjet za žene? - priupita jedan lukavac.
- Žene neka što dulje borave na svojim radnim mjestima, a njihove muškarce uvjerite da tjedno moraju raditi najmanje šest, još bolje, sedam dana i to barem dvanaest do šesnaest sati jer će samo tako ne samo pronaći svoj besmisleni stil života nego i moći udovoljiti svim svojim suvišnim prohtjevima.
- A što da radimo s njihovim materijalnim i tjelesnim željama? - upitaše neki.
- Tijelo je naše glavno sredstvo. Neka im sve tjelesno uvijek bude na pameti. Te ljudske želje naše su najjače oružje jer što im ljudi više udovoljavaju, to se one deseterostruko brže množe.
- Ipak, nekima će ostati nešto slobodnog vremena? - upita jedan iskusniji.
- Nikako nemojte dopustiti da to vrijeme provode s djecom, a pogotovo ne da za njih mole. Uvjeravajte ih da je brak zastarjela institucija, da su djeca samo smetnja, da najprije treba život proživjeti, a onda se upustiti u patnju s djecom. Utuvite im u glavu da su slobodni, da žene imaju pravo na svoje tijelo, da su im tijela najveća dragocjenost. Ako ljude uvjerimo da se klone braka i obitelji, osigurali smo svoju konačnu pobjedu.
- Koja su nam sredstva na raspolaganju? - javi se opet onaj mladi i neiskusni.
- Televizor, radio, novine, žuta štampa, autoradio, kazetofon, kompjutor, internet, cd-playeri, telefoni, mobiteli ... sve što im može odvratiti pažnju ne samo od drugoga čovjeka nego u prvom redu od njih samih i nutarnjih poziva da se promijene. To je važno: zaglušite im svaki ionako uvijek tihi glas Božjega duha. Neka urliču, pucaju, deru se, budu gluhi. Uvjerite ih da je to moderno, a sve drugo da je konzervativno, ofucano, morbidno, blesavo... I posebno dobro pripazite na glazbu. Nemojte nikako dopustiti da se igdje čuje ikakva glazba koja je u skladu s mirnom nutrinom. To bi bila propast.
Agilni suradnici Velikoga Brata razletjeli su se po svijetu i ubrzo s velikom radošću otkrili kako među ljudima imaju sjajnih suradnika i da zapravo i većina kršćana vrlo lako potpada pod utjecaj visokog standarda, a ni s onima koji su se htjeli moliti nije bilo previše problema. Lako ih se, naime, uvjerilo da je molitva čisti gubitak vremena, te da je daleko bolje tih nekoliko minuta dnevno provesti u tzv. akciji. Pokazalo se, naime, da su se takvi već nakon kraćeg "akcijskog" vremena sasušili jer u njima više nisu tekli životni sokovi Božjega duha, kojemu se vrata otvaraju samo molitvom.
- 16:28 -
petak, 22.06.2007.
Kamo je nestala ljudskost???????
Prenosim šokantnu ispovijest žene koja je se na najodvratniji i najodurniji način suočila sa time što znači biti NEČOVJEK! ovo prenosim da se ne zaboravi i da se na bilo koji način slučajno ne bi umanjivale strahote rata i razaranja i zločina koje su "NEKI" činili!
Pitam se do kuda seže granica ljudskosti i do kud seže granica mržnje??
Pozvani smo biti ljudi, pozvani smo na svetost života, a neki kao da ih se ne može okarakterizirat niti kao predmet niti kao živo biće, jer ništa stvoreno mislim da nije ovo kadar učiniti! uistinu problem je naći Boga u ovakvim strahotama, a gle, ova žene se hrabro suočila sa svime što joj je učinjeno, prihvatila je svoj križ, i učinila se sveticom!
vjerujem da nije kršćanin, ali znala to ona ili ne, ČEKA JE U RAJU POSEBNO MJESTO!!!!!!!
Silovana 365 dana u godini !
Asmira S. je rođena u Bijeljini prije 34 godine. S 20 godina je ostarila, osijedila i zadobila traume koje će je pratiti cijeli život. Danas je žrtva zaborava, nerazumijevanja, nepravde... Njenu priču ispričala je BIRN-u (Balkan investigative reporting network):
Nakon što sam mu prepričala svoj život, psihijatar je rekao da je to najstravičnija životna priča koju je čuo.
Bilo mi je samo 20 godina kada je počeo moj pakao. Živjela sam u kući u Bijeljini, sa svekrvom, mužem i dvoje djece. Curica je imala svega šest mjeseci, a dječak dvije godine.
Krajem travnja 1992. godine u kuću je upalo nekoliko Arkanovaca. Kao zvijeri su se bacili na mene. Jedan za drugim su me silovali pred djecom, svekrvom i mužem. On ih je pokušao spriječiti, ali su ga udarili nakon čega se onesvijestio.
Kad sam mislila da je najgore, užas je tek počinjao
Mislila sam da je to najgore što mi se moglo desiti. A zapravo užas je tek tada počeo.
Muža su odveli na prisilni rad u logor. Ostala sam s djecom u kućnom pritvoru. Tih dana mi je bio dvadeseti rođendan, a da toga uopće nisam bila svjesna.
Vojnici su dolazili svaki dan. Polupijani i ludi od alkohola, kao životinje su se iživljavali na nama. Ne mogu opisati što su sve radili.
Nisu me samo silovali. Tukli su me i sjekli nožem po tijelu. Svuda imam ožiljke. Uživali su u mučenju. Bilo je ukupno 11 žena i sve smo prolazile isto.
Zabavljalo ih je da me redovito odvode na borbenu prema Orašju. Tamo su me davali vojnicima da me onako prljavi, pijani, ponovo siluju i rade stvari koje je teško i zamisliti.
To nije bilo samo seksualno zlostavljanje. To je bio užas.
I djecu su mi dirali
Ni u kući nije bilo nimalo bolje. I djecu su mi dirali. Jedan dan su ručicu moje kćerkice pritisnuli na vrelu platu. Cijeli dlan joj je otekao. Vrištala je. I ja sam. A oni su se stravično smijali.
Tri puta sam htjela izvršiti samoubojstvo. Jednom sam pronašla solnu kiselinu i popila. Dva puta sam se dokopala tableta. I svaki put sam mislila, sad je gotovo.
Ipak, ostala sam živa.
Nije mi lako pričati o tom paklu. Proganja me u snovima. Svaki mi je dan pred očima ono što sam tamo preživjela. Ne mogu zaboraviti i pitam se kako se normalno živi?
Najstrašniji mi je bio dan kada su mi pokušali ubiti dijete.
Pošli su na moju curicu i rekli da će je nabiti na bajunet. Vrištala sam, preklinjala ih, molila... A onda sam samo pala u komu. Kada sam došla sebi nisam mogla prepoznati svoju djecu. Nikoga se više nisam sjećala. Nikoga. Ni sebe. Ni vlastitog imena se nisam mogla sjetiti.
Nisu čekali da se oporavim. Silovanja su nastavljena. Iz dana u dan. Iz noći u noć. Svaki dan u 365 dana.
Želim zaboraviti, ali ne mogu.
Izbavio nas prijatelj, Srbin
I tako smo živjeli do 18. travnja 1993. godine. Taj dan je naišao jedan čovjek, Srbin, prijatelj mojih roditelja. Otkupio nas je za 5.600 DM.
Pustio nas je da idemo kuda hoćemo. Otišla sam u Tuzlu gdje su nas smjestili u izbjeglički kamp. Nikome nisam pričala o Bijeljini. S 21. godinu bila sam potpuno sijeda, potpuno skrhana, razorena. Uništena.
Sličila sam na avet.
Ipak, nešto se lijepo desilo nakon skoro godinu dana. Iako sam mislila da se ništa više lijepo ne može desiti. Jedno prelijepo jutro, pojavio se moj muž.
Nisam vjerovala da će se ikada pojaviti. Preživio je logor u Srbiji. Potom je bio u nekom centru u Hrvatskoj. U listopadu 1994. godine je s još jednim zatočenikom uspio pobjeći. Išli su kroz šume i skrivali se. Na žalost, njegov prijatelj je na putu stao na minu i poginuo. On je nastavio dok nas nije našao.
Skamenila sam se kada sam ga ugledala. Ogromna radost pomiješala se sa strahom da će me ostaviti ako sazna što su mi radili. Pitala sam se da li će htjeti živjeti sa ženom koja je toliko puta silovana.... Nije me ostavio. Samo je obećao da me nikada neće pitati o stvarima o kojima ne želim govoriti.
Danas...ni za lijekove
Danas sam 60% invalid. Ne mogu naći posao. Živim u Sarajevu s mužem, koji također ne radi, i dvoje djece. Hranimo se u Merhametovoj narodnoj kuhinji.
Redovno idem na psiho-terapije.
Doktori su mi dijagnosticirali trajnu promjenu ličnosti uzrokovanu proživljenom torturom, praćenu depresijom.
Mjesečno primam 90KM socijalne pomoći. Lijekovi koje trebam piti koštaju 250KM. Nemam tih 'para'.
U siječnju prošle godine vlasti su me obavijestile da moram napustiti stan u kojem živim. Rekli su da je naša kuća u Bijeljini obnovljena i da se možemo vratiti.
Zamislite, od mene su tražili da se vratim u kuću u kojoj sam preživjela silna mučenja i silovanja?
Nismo izašli. Dobila sam novi nalog za deložaciju. I sada ne znam što da radim.
Ne želim nogom kročiti u Bijeljinu. Nikada. Strah me da ne vidim nekog od tih zločinaca. Čak i na televiziji.
Jedva preživljavam. Ali, sanjam da vidim svoju djecu kako završavaju škole. Hoću ih gledati dok rastu. Hoću da budu sretni, zdravi, da sutra imaju svoju obitelj koju će moći uzdržavati.
- 10:00 -
utorak, 19.06.2007.
Zabrinjavajuće širenje sekta diljem svijeta
Sekte se zabrinjavajuće šire u čitavome svijetu. Radi se o raznovrsnim strukturama koje su sastavljene od malobrojnih osoba sa stotinjak, ponekad i tisuću pristaša, a u pozadini je uvijek isti cilj: zavesti onoga tko je labilan, izolirati ga, s njim manipulirati, podložiti ga, služeći se plaštem duhovnosti i svetosti.
Govoreći o sektama u razgovoru za Radio Vatikan, don Aldo Buonaiuto, ravnatelj Ureda za borbu protiv sekti pri Udruzi Ivan XXIII., koja djeluje u 27 zemalja, kazao je kako sekte ništa nemaju zajedničko s religioznim svijetom, dapače one zlorabe svetost i duhovnost. Nastaju sa zlom svrhom, recimo, sa zločinačkim obilježjem, jer je u najmanju ruku riječ o prijevari, ali uvijek je cilj obogatiti se na nečiji račun, kazao je don Aldo.
Na upit kako djeluje i zašto se pristupa nekoj sekti, rekao je kako je ponajčešći uzrok stanje osamljenosti osobe. Brojne se osobe moraju same suočiti s velikim životnim problemima poput žalosti, zdravstvenih ili gospodarskih problema. A sektaške su skupine, razne vrste, spremne uočiti osobu u nevolji, u stanju slabosti.
Za svijet mladih stvarnost je još slojevitija, poglavito kad je riječ o djeci i adolescentima koji uvijek traže dodir s nadnaravnim, ulaze u avanture i poigravaju se s njima. A sekte koriste tu veoma zavodljivu stvarnost. Mladi su stvarno vrlo često žrtve takozvanih “sekta obožavateljica zla“, koje preokreću značenje dobra i ljubavi, a cilj im je uništiti čovjeka.
Sekte uvijek nastoje zlo zaodjenuti plaštem dobrote. Nalazimo se pred svijetom mladih zvanim “mladenački bijes“ i, dakle sve što je jezovito, poput veličanja smrti i nasilja, predstavlja se kao nešto dobro. Ako se ne uništavamo, nema zadovoljstva: to su njihove užasne formule. Psiho-sekte se služe mentalnom manipulacijom, izazivajući prave oblike psihološkoga ropstva, a kad osoba više nije korisna ili je opasna, jer sumnja u sektu, onda sekte znaju upotrijebiti tehnike koje osobu mogu navesti na samoubojstvo, zaključio je don Aldo Buonaiuto.
Anna Maria Giannini, profesorica psihologije na rimskom sveučilištu 'La Sapienza' rekla je kako sekte nameću ponašanja koja vode izoliranju od čitavoga uporišnoga sustava: sugestijama i uvjeravanjima, ponekad i složenim obredima koji katkada uključuju životinjske i ljudske žrtve; te doista uznemirujuće ritualnosti uvjere zavedenu osobu kako drugoga puta nema, primijetila je profesorica Giannini.
Na primjedbu kako se moguće s potporom prijatelja i stručnjaka osloboditi od utjecaja sekta, kazala je kako sklad raznih radnji mora slijediti dugoročni proces oslobađanja od takvoga stanja, sve dok osoba ne postigne psihološku stabilnost koja ne dopušta ponovni pad pod utjecaj sekte, zaključila je profesorica.
U Italiji postoji posebni odjel policije za borbu protiv sekta, no pojava sekta nije samo talijanski problem. U Latinskoj Americi zastrašujuća je nazočnost sekta u društvu, a sekte su se posljednjih deset godina proširile Europom, poglavito u Italiji, Španjolskoj i Portugalu te u zemljama istočne Europe, upozorio je don Buonaiuto.
- 12:22 -
ponedjeljak, 18.06.2007.
Papa Benedikt XVI. u Asizu
Prije osam stoljeća, teško bi grad Asiz mogao zamisliti ulogu što mu ju je Providnost namijenila, ulogu koja ga danas čini tako poznatim gradom u svijetu, pravim ''mjestom duše'', rekao je papa Benedikt XVI. u nedjelju prije molitve Anđeo Gospodnji u Asizu, gdje je neposredno prije molitve održao misno slavlje.
Takvo značenje, nastavio je Papa, dao mu je događaj koji se zbio ovdje i koji mu je dao neizbrisivi pečat. Mislim time na obraćenje mladog Franje, koji se nakon dvadeset i pet godina osrednjega i sanjarskoga života, posvećena potrazi za svjetovnim radostima i uspjesima, otvorio milosti, uronio u sebe sama i postupno u Kristu prepoznao ideal svoga života. Moje današnje hodočašće u Asiz želi podsjetiti na taj događaj kako bismo ponovno proživjeli njegovo značenje i dosege, rekao je Benedikt XVI.
Franjo Asiški veliki je učitelj naše vjere i naše hvale, rekao je nadalje Papa naglasivši kako je sv. Franjo, zaljubljujući se u Isusa Krista ,susreo lik Boga - Ljubavi, postao njegovim pjevačem, poput istinskoga "Božjega trubadura".
Papa je uputio pozdrav svim predstavnicima drugih kršćanskih konfesija i ostalih religija koje su 1986. prihvatili poziv pape Ivana Pavla II. te zajedno u Asizu proslavili Svjetski dan molitve za mir.
Smatram svojom dužnošću uputiti odavde snažan i gorljivi poziv da prestanu svi oružani sukobi koji krvlju oblijevaju Zemlju, da zašuti oružje i posvuda mržnja prepusti mjesto ljubavi, uvreda praštanju i nesloga jedinstvu, zaključio je Papa.
- 13:28 -
petak, 15.06.2007.
Srce Isusovo, žarko ognjište ljubavi
Uskrsno doba svete liturgije završava svetkovinom Duhova, ali uskrsno milosno djelovanje, sveta radost i veselje, obuhvaćaju i cijelo naredno razdoblje. Odmah nakon Duhova dolaze dvije svetkovine koje nam, kao u sažetku, predočuju sav raspon uskrsnog otajstva. To su: Tijelovo i Presveto Srce Isusovo. Prvo se svetkovanje odnosi na otajstvo euharistije (na Veliki Četvrtak), a drugo na otajstvo križa (na Veliki Petak).
Ovaj drugi blagdan navodi nas na poklon i štovanje Kristova Srca, na križu probodenog, koje je postalo neiscrpnim vrelom milosti i utjehe. Opravdano je što je pučka pobožnost posvetila cijeli mjesec lipanj Srcu Isusovu, kako je to već učinila sa mjesecom svibnjem, u čast Preblažene Djevice Marije.
Isusovo Srce oblikovalo se u najdubljoj i najsvetijoj dostojnosti pri neokaljanom Srcu Djevice i Majke Marije, a objavilo nam se u šutnji i napuštenosti Velikog Petka, kada je to Sveto Srce prije probodeno ljubavlju, nego što je kopljem rasporeno, i kada nam je iz te duboke rane potekla krv i voda kao dar i jamstvo njegove stvarne i trajne prisutnosti među nama!
Ljubav, nesavladiva ljubav, koju nam je na križu Isus očitovao i koju sa križa obilno razlijeva našim srcima, po Duhu Svetom, tom nenadmašivom daru i jamstvu svoga uskrsnuća, jest jedini opravdani razlog naše opstojnosti i jedina nada! Ničega drugog nemamo što bi više vrijedilo, niti išta drugo postoji izvan te ljubavna što bi tvorilo Neizostavnu sastavnicu našeg vječnog određenja, naše Bogom blagoslovljene sudbine!
Svu čovjekovu opstojnost možemo promatrati i tumačiti kao poduzeto i ostvareno putovanje u nutrinu vlastitog bića, kako bismo putujući kroz vlastito srce prispjeli do srca Presvetog Trojstva te zaronili u taj beskrajni ocean ljubavi i mira.
Kad nam se čini da teret premorenosti i slabosti ili težina grijeha prijete da nas satru, upravo tada Isus otvara svoje srce, kao najpogodnije mjesto odmora i okrepe uz nesebičnu ponudu da mu se suobličimo u blagosti i dragosti. Tako čineći, i sami ćemo postajati izvorom mira i osvježenja za svu braću i sestre po vjeri.
Oni će s lakoćom moći uočiti u nama živu ikonu Onoga koji jedini može smiriti svaki nemir što razdire ljudsko srce, kako o tome uvjerljivo svjedoči sveti Augustin: "Za sebe si nas stvorio, Gospodine, i nemirno je srce naše dok u Tebi ne otpočine"; stoga, Tebi, neumornom tragatelju za svakim ljudskim srcem, Tebi, pronicatelju naših srdaca, Tebi nisu potrebne bujice riječi, nego uzdarje srca!
- 11:50 -
srijeda, 13.06.2007.
Čudo zagovorom Karola Wojtyle?
Robert Kubica: 'Uvijek se molim Ivanu Pavlu II, koji je navijao za mene još od vremena kada sam bio amater' Kaciga vozača formule 1, nesreća s udarom u zaštitne ograde pri brzini skoro 300 km na sat na Velikoj nagradi Kanade i svakodnevna molitva sluzi Božjem Ivanu Pavlu II.
Svi ovi elementi mogli bi ući u službene spise kauze za proglašenjem blaženim pape Wojtyle, javlja portal Petrus.
Izjave pilota formule 1 Roberta Kubice, rodom iz Krakova, grada gdje je nadbiskup bio Karol Wojtyla, mogle bi biti priložene spisima kauze. Kako je poznato, tijekom nedjeljne utrke za Veliku nagradu Kanade, Kubica je izašao sa staze. Njegova formula se raspala i svi su vjerovali da je mrtav. Srećom prošao je s ogrebotinom na nozi.
Na pitanje poljskih novinara kako to objašnjava, prostodušno je odgovorio:
“ Ne znam. Sigurno je da se uvijek molim Ivanu Pavlu II, koji je navijao za mene već od vremena kada sam bio amater. Na kacigi sam upisao njegovo ime. S njime sam bio na hodočašću Majci Božjoj u Jasnoj Gori, i prije svake utrke povjerim se njemu.“
I uistinu, zaštita sluge Božjega Ivana Pavla II mogla se vidjeti i čuti.
- 00:05 -
Komentari (15) - Isprintaj - #
utorak, 12.06.2007.
Papa: Klanjajte se pred Presvetim oltarskim sakramentom
Papin nedjeljni nagovor bio je usredotočen na svetkovinu Tijelova i na pobožnost Presvetom Srcu Isusovu. Biskupima, svećenicima i vjernicima je preporučio da prikladnim i dostojanstvenim pobožnostima gaje klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom jer se time ističe Kristocentričnost našeg života.
U mnogim je krajevima svetkovina Tijelova proslavljena u četvrtak. U drugim krajevima je to odloženo za ovu nedjelju, rekao je Papa i objasnio kako nas ta svetkovina potiče da razmišljamo o najvećem otajstvu naše vjere, a to je euharistija, stvarna nazočnost Isusa Krista u Presvetom oltarskome sakramentu.
Isus ostaje živ u svetohraništu i nakon slavlja Božjih otajstava te mu se klanjanjem pred Presvetim odaje posebna počast, istaknuo je papa Ratzinger, pozivajući se na svoju apostolsku posinodalnu pobudnicu "Sakrament ljubavi".
Između euharistijskog slavlja i klanjanja postoji, prema Papinim riječima, jaka unutarnja veza. Klanjanje izvan mise produžuje i pojačava ono što se zbilo u liturgijskom slavlju te omogućuje istinski i duboki prihvat Krista.
Raduje me što mogu istaknuti da mnogi mladi otkrivaju ljepotu klanjanja, kako osobnoga tako i zajedničkoga. Pozivam svećenike da u tome ohrabre skupine mladih, ali i da ih prate kako bi oblici zajedničkoga klanjanja uvijek bili prikladni i dostojanstveni, praćeni potrebnim razdobljima tišine i osluškivanja Riječi Božje, rekao je Papa.
Sveti Otac je preporučio vjernicama da pojačaju vjeru u euharistijsko otajstvo te da s radošću sudjeluju na misi, posebno nedjeljom kako bi s jačim poletom uspješno svjedočili neizmjernu Kristovu ljubav, što dolazi do izražaja i u lipanjskim pobožnostima Presvetom Srcu Isusovu.
- 15:16 -
nedjelja, 10.06.2007.
JESTE LI ZNALI DA......
... je Bruce Lee bio toliko brz da su filmovi morali biti usporeni kako bi se njegovi pokreti mogli vidjeti na ekranu?
... su slonovi jedine životinje koje ne mogu skakati?
.. je jezik najjači mišić u ljudskom tijelu?
... je na svijetu skoro 1,2 milijarde ljudi neuhranjeno, a isto toliko ima pretilih ljudi?
... su zbog oskudice metala u Drugom Svjetskom Ratu dodjeljivani drveni Oskari?
... prva 4 poteza u šahu možete odigrati na 318.979.564.000 načina?
... laganim izdizanjem nogu i ležanjem na leđima ne možete potonuti u živi pijesak?
... je Charlie Chaplin jednom prilikom osvojio treću nagradu na takmičenju za svog dvojnika?
... kada se pomnoži 111.111.111 x 111.111.111 dobije se 12.345.678.987.654.321?
... žohar može živjeti do 9 dana bez glave prije nego što umre od gladi?
... komarci imaju zube?
…se u Raj ne ide vlastitom zaslugom, zbog dobrih djela te uzornog i poštenog života, nego jedino BESPLATNO, vjerom u Isusa Krista?
- 16:31 -
subota, 09.06.2007.
Isusova đačka knjižica
Isus, koji boravi u internatu Sv. Filip, vraća se u Nazaret i donosi dačku knjižicu s ocjenama za drugo tromjesečje. One baš nisu dobre. Njegova ih je majka pročitala i ništa nije rekla, pohranjujući sve to u svome srcu. Ali, ostaje najteže: treba je pokazati Josipu.
Matematika: ništa ne zna, osim množiti (tj. umnožavati) kruhove i ribe. Nije čak savladao niti zbrajanje: tvrdi da su njegov Otac i On jedno (čine jedno).
Pisanje: nikad sa sobom nema pribora. Zato je prisiljen pisati po pijesku.
Kemija: ne izvodi tražene eksperimente. Čim mu se okrenu leđa, on pretvara vodu u vino kako bi nasmijao svoje drugove.
Sport: umjesto da, kao svi ostali, nauči plivati, on hoda po vodi!!!
Usmeno izražavanje: ima velike teškoće sa jasnim govorom. Uvijek se izražava u parabolama.
Red: pogubio je sve svoje stvari u internatu. Bez srama izjavljuje da nema čak ni kamen kojeg bi koristio kao jastuk.
Ponašanje: izražena tendencija da posjećuje strance, sirotinju, gubavce.
Josip je kazao samome sebi da to uistinu tako dalje više ne može, te da mora poduzeti mjere: “Dobro, mali moj Isuse, budući da je tome tako, možeš prekrižiti (učiniti križ nad) uskršnjim praznicima.”
- 14:00 -
petak, 08.06.2007.
Bubnjar heavy rock grupe Iron Maidena - kršćanin!!!!
Neznam koliko vas zanimaju ovakve teme, i koliko ste onako u tom jednom điru, ali ja volim neke ovakve zanimljivosti podjeliti s vama. Znam da mnogo mladih ljudi koji čitaju ovaj blog vole rock i ostalu vrstu muzike poput rocka. Tako da vjerujem da će mnoge ovo i zanimati. Puno je knjiga napisano i diskusija diskutirano na temu sotonizma i rock ili metal glazbe. I nekako za moj pojam je glupo odmah takvu vrstu muzike svrstavati u koš sa onim "crnim" i okultnim. postoje mnoge mnoge grupe koje sviraju alternativnu krščansku glazbu kao što su Stairway, Flyleaf, Saint, Jesus Skins, Delirious, Petra, Hillsong, Jacob's Dream...itd I upravo te grupe na najbolji mogući način mladim ljudima prenose i navještaju Krista!! Najbolja prilika za to je bio nedavni Kristfest u Osijeku koji je okupio najpriznatija svijetska imena krščanske scene.
I sve ovo nekako pišem kako bi vas uveo u ovu pomalo čudnu informaciju. Bubnjar svima poznate grupe IRON MAIDEN je postao krščanin!! ha? pomalo čudno?? evo pa pročitajte....
Nicko McBrian 48-godišnji glazbenik, bubnjar IRON MAIDENA je postao kršćanin kroz svjedočenje i molitvu svoje supruge Rebecce. McBrain, tijekom posjeta crkve ''Spanish River Church'', se našao u jecanju. ''Samo sam stajao tamo misleći, 'Ništa nisam sinoć pio… kako onda ne mogu stajati na nogama?''. To su bile njegove riječi '' Willow Creek Association News-u''. Nakon što je molio da primi Isusa u svoje srce, počeo je gladno čitati Bibliju. ''U mom srcu proživljavam ljubavnu aferu s Isusom.''
Jedan fan Iron Maidena je postao kršćanin nakon što je McBrain podijelio svoje svjedočanstvo u crkvenom kafiću. ''Način na koji je Duh Sveti dotaknuo ljude u toj prostoriji bio je neopisiv,'' rekao je McBrain. ''Nikad nisam tako nešto doživio, ni prije ni poslije.''
Iako je prije svirao pred 250 tisuća ljudi, McBrain kaže da je imao veću tremu kada je počeo svirati s crkvenim timom za slavljenje.
McBrain je izjavio novinama da je nakon što se pomolio, osjetio da bi trebao ostati u Iron Maidenu, ali je i rekao ''veći je poziv nad mojim životom.''
Razmatra upis na seminarsku nastavu. ''Bez ove crkve i zajedništva sa Bogom, ne znam gdje bih sada bio. Samo znam da želim živjeti svoj život za Boga.''
Urednik ''Cross Rhythmsa'' Tony Cummings komentirao je, "Predivna je vijest o obraćenju Nicko McBraina ali istovremeno nekako ironična. Natrag u 80-im i 90-im sve knjige evanđeoskih kršćana proglašavale su muziku heavy rock bandova poput Iron Maidena, Anthraxa i Megadetha 'sotonističkom.' A sada u proteklih nekoliko godina vidimo kako su Nicko McBrain iz Iron Maidena, Daniel Spitz iz Anthraxa i Dave Ellefson iz Megadetha svi postali kršćani! Hvala Bogu, da su neki kršćani radije molili nego glumili farizeje."
- 16:01 -
četvrtak, 07.06.2007.
Proslava Tijelova - proslava svih koji pripadaju otajstvenom tijelu Kristovu
U centru današnje svetkovine je Krist Veliki Svećenik koji ne prinosi obični kruh i vino, nego je oblik kruha i vina uzet kao posuda u kojoj će nam svoje žrtvovano Tijelo i Krv na križu spasenja dati kao Pashu za naše otkupljenje i spasenje.
Danas Crkva iznosi iz svetohraništa svoje najveće bogatstvo Spasitelja - Sina Božjega. U svečanoj procesiji nositi će se Tijelo Kristovo kroz mjesta i gradove. Putevi i ulice, kojima radnim danom vjernici žure na posao, danas će biti okićeni za Kralja mira.
Tijelovska procesija izum je Srednjeg vijeka, kada je bila duboko ukorijenjena svijest da sve pripada Bogu. Da je ovaj svijet Grad (država) Božji (civitas Dei). Tako, dok si danas zamišljamo najljepši baldahin na svijetu, koji se nosi iznad pokaznice, a to je plavo nebo; i dok mirišemo najljepši miris tamjana, koji je ''dar'' poljskog cvijeća, a brda i planine prekrasne zelene zavjese; u sebi bi trebali osjetiti odgovornost i zauzetost, da molitvom Kralju svemira i vlastitim angažmanom u društvu sačuvamo Božji dar prirode.
Zar nije žalosno da mi vjernici nemamo gotovo nikakvu svijest o tome kako je upravo naša dužnost boriti se za očuvanje prirode da bude izvor zdravog i ugodnog življenja. Dapače, ima vjernika koji pokazuju netrpeljivost prema nekim civilnim udrugama koje se bore za očuvanje prirode, a podržavaju bezdušnu liberalnu ekonomiju, kojoj je jedini cilj dobit, ne gledajući na to da se taj profit često plaća zauvijek izgubljenim bogatstvom koje se zove život.
Meditativni će vjernik u ljepoti prirode, koja je djelo Božje, nazirati ljepotu Kraljevstva Božjega koje je po Isusovoj prisutnosti među nama i svuda oko nas. Stoga je proslava Tijelova proslava svih nas, jer mi pripadamo otajstvenom tijelu Kristovu, a to je Crkva.
- 17:12 -
utorak, 05.06.2007.
Bono: Milost iznad karme
Postoje mnoge knjige napisane o grupi U2 i njegovom frontmenu Bonu, koji je bez sumnje najpoznatija rock zvijezda. No, do sada Bono nije sam ispričao svoju priču. U knjizi "Bono: razgovor s Mitchom Assayasom", rocker je podijelio svoja razmišljanja s francuskim novinarom koji je prijatelj grupe U2 od samog njezinog početka.
Ovdje vam prenosim samo dio razgovora Bona i Assayasa koji je vođen dan nakon bombaškog napada u Madridu u ožujku 2004. godine u kojem je smrtno stradala 191 osoba, a više od 1800 ih je ozlijeđeno.
Bono: Moje razumijevanje Pisma je jednostavno zbog Krista. Krist uči da je Bog ljubav. Što to znači? Što to znači meni? Znači proučavati Kristov život. Ljubav u njegovom životu sama sebe opisuje kao dijete rođeno u siromaštvu, u vrlo osjetljivo vrijeme, bez časti. Ne dozvoljavam svom religioznom životu da postane prekompliciran. To je nešto kao: "OK, mislim da znam tko je Bog!" Bog je ljubav, i koliko god se ja otvaram [uzdah] dopuštajući da me ljubav mijenja i da djelujem na temelju nje – to je moja religija. Kada mi se stvari zakompliciraju? Kada pokušavam živjeti tu ljubav. I to nije jednostavno.
Assayas: Što je sa starozavjetnim Bogom? On nije tako pun 'mira i ljubavi'?
Bono: Nema ništa hipijevski u mojoj slici o Kristu. Evanđelja ga oslikavaju kao vrlo zahtjevnu, ponekad razdornu ljubav, no to i je ljubav. Stari zavjet više doživljavam kao akcijski film: krv, jurnjava u automobilima, evakuacije, puno specijalnih efekata, mora se razdjeljuju, masovna ubojstava, preljubi. Djeca Božja trče bjesomučno i svojeglavo. Možda su nam zbog toga tako bliski. No mi koji pokušavamo dokučiti Krista trebamo uspoređivati starozavjetnog Boga s putovanjem od strogog oca do prijatelja. Kada si dijete potrebna su ti jasna i stroga pravila. No, kroz Krista mi imamo pristup k Bogu jedan na jedan. Stari zavjet je više obožavanje i strahopoštovanje – vertikalni odnos. Novi zavjet je, na drug stranu, gledanje kroz Isusa koji nam je prisan – horizontalni odnos. Kombinacija to je ono što čini Križ.
Assayas: Kada smo zadnji puta razgovarali o krvavim akcijskim filmovima, razgovarali smo o Južnoj i Srednjoj Americi. Tamo su jezuiti stigli s evanđeljem u jednoj ruci i s puškom u drugoj?
Bono: Znam, znam. Religija može biti neprijatelj Božji. To se često događa kada Bog napusti zgradu, kao i Elvis [smijeh]. Niz naredbi umjesto osvjedočenja, dogma umjesto onog što su ljudi jednom jednostavno činili, zajednica kršćana vođena čovjekom kojeg je nekad vodio Duh Sveti. Disciplina zamjenjuje pravo učeništvo. Zašto se hihoćeš?
Assayas: Pitam se što bi bilo da si to sve rekao Papi kad si bio kod njega.
Bono: Hajde da sad ne budemo pretvrdi prema Rimokatoličkoj crkvi. Crkva ima svojih problema, no što sam stariji to u njoj nalazim više utjehe. Fizički doživljaj prisutnosti velikog broja poniznih ljudi, pognutih glava, žamor od molitava, svjedočanstva pod prozorima obojenih stakala…
Assayas: Dobro, nećeš biti kritičar.
Bono: Ne, ne mogu biti kritičar, pogotovo u pogledu kontracepcije. No kad upoznam nekog kao što je sestra Benedicta i vidim njen rad u Addis Ababi sa siročadi koja su zaražena s AIDS-om, ili sestru Ann koja čini isto u Malaviju, ili oca Jacka Frenukana i njegovu grupu 'Concern' koja djeluje po cijeloj Africi, ili kad susretnem svećenike i časne sestre koji se ispružaju ka bolesnim i siromašnim i koji puno lakše daju svoje živote za to, i ja se predam mnogo lakše.
Assayas: Ali osobno si upoznao Papu. Da li je to bilo veliko iskustvo?
Bono: …Svi smo znali zašto smo tamo. Papa je trebao dati važnu izjavu glede nehumanosti i nepravde prema siromašnim zemljama koje jako veliki dio svog nacionalnog dohotka moraju davati za otplatu kredita bogatim zemljama. To je ozbiljan posao. U to vrijeme Papa se teško borio protiv parkinsonove bolesti. Bilo je očito da je za njega biti tamo bio čin njegove volje. Bio sam neobično dotaknuti njegovom poniznošću, a potom i nevjerojatnim govorom koji je održao, premda je jedino mogao šaputati. U uvodu kao da je počeo od mene. Pitao sam se da li je to zbog toga što sam nosio svoje prepoznatljive plave sunčane naočale. Zatim sam ih skinuo da ne bi koga sablaznio. Kad sam mu prišao, on je i dalje gledao u moje naočale. Gledao je u njih u mojim rukama, pa sam mu ih poklonio dok je on meni poklonio krunicu.
Assayas: Da li ih je stavio?
Bono: Ne samo da ih je stavio, već se u njima opako cerekao. Bi je zabavan. Njegov osjećaj za humor bio je potpuno nedirnut. Bljesnuo je blic i ja sam pomislio: "Vau! Kampanju 'Smanjite zaduženja siromašnih zemalja' pratit će naslovnice sa slikom Pape u mojim sunčanim naočalama."
U kasnijem razgovoru:
Assayas: Čini mi se da sam počeo shvaćati religiju jer sam se počeo ponašati i razmišljati kao otac. Što ti se čini?
Bono: Da, mislim da je to normalno. Impresivan je koncept da se Bog, koji je stvorio cijeli svemir, želi družiti s nama, imati pravi odnos s ljudima, no ono što me drži na koljenima je razlika između milosti i karme.
Assayas: Pa, meni nije ništa jasnije.
Bono: Vidiš, središte svih religija je ideja o karmi. Razumiješ, ono što ti činiš vraća ti se: oko za oko, zub za zub. Ili u fizici – fizikalni zakoni – svaka akcija proizvodi reakciju. Jasno mi je da se princip karme nalazi u samom srcu svemira. Potpuno sam siguran u to. Pa ipak, usporedno s tim dolazi ideja zvana Milost kako bi srušial koncept 'što siješ, to ćeš i žeti'. Milost prkosi razumu i logici. Ljubav, ako hoćeš, uklanja posljedice tvojih djela, što je u mom slučaju uistinu jako dobra vijest jer sam ja učinio mnogo glupih stvari.
Assayas: Zanimljivo mi je to čuti.
Bono: To je između mene i Boga. Bio bih u velikoj nevolji kada bi Karma bila moj konačni sudac. Bio bi do grla u g------. To ne opravdava moje pogreške, no ja se držim Milosti. Držim se da je Isus uzeo moje grijehe na Križu, jer znam tko sam i nadam se neću morati oslanjati na vlastitu religioznost.
Assayas: Sin Božji koji uzima grijehe svijeta. Volio bih da mogu u to vjerovati.
Bono: Ali meni se sviđa ideja o žrtvenom Janjetu. Sviđa mi se ideja da Bog kaže: "Gle, kreteni (bezumnici, op. prev.), postoje određeni plodovi vašeg stanja – od sebičnosti, pa smrtnosti kao dijela vaše grešne naravi – i zato suočite se s tim da ne živite jako dobre živote, zar ne? Postoje posljedice vaših djela." Smisao Kristove smrti je: Krist je uzeo grijehe svijeta, kako se ono što mi činimo ne bi nama vratilo i kako naša grešna narav ne bi požnjela očitu smrt. To je smisao. To bi nas trebalo držati poniznima… Naša dobra djela nas neće provesti kroz vrata Raja.
Assayas: To je super ideja, ne negiram to. Takva veličanstvena nada je prekrasna, premda je, po mom shvaćanju, blizu ludilu. Krist se nalazi među najvećim svjetski misliocima, ali Sin Božji? Nije li to fantazija?
Bono: Ne, meni nije fantazija. Gle, priča o reakciji svijeta na priču o Kristu uvijek ide ovako: bio je veliki prorok, očito je bio vrlo zanimljiv dečko, imao je mnogo toga za reći kao i drugi veliki proroci – Ilija, Muhamed, Buda ili Konfucije. No uistinu Krist ti to ne dozvoljava. Ne pušta te On tako lako. Krist je rekao: "Ne kažem da sam prorok. Ja kažem da sam Mesija. Ja kažem da sam utjelovljeni Bog." A ljudi kažu: "Ne, molimo te, ne. Budi samo prorok. Prorok, to možemo prihvatiti. Malo si ekscentričan. Imali smo Ivana Kristitelja koji je jeo skakavce i divlji med, i to smo nekako prihvatili. No ne spominji da si ti onaj s 'M'. Jer znaš morat ćemo te razapeti." I onda On kaže: "Ne, ne. Znam da očekujete da se vratim s vojskom i da vas oslobodim, no ja sam uistinu Mesija." I u tom trenutku svi se zapilje u svoje cipele i kažu: "O, Bože, on će i dalje to govoriti." I što nam dakle preostaje: ili je Krist bio ono što je On sam govorio da jest – Mesija, ili potpuni luđak. Luđak kao Charels Manson (držao je za sebe da je Isus, vođa 'Family' grupe fanatika ili kako su ih na sudu zvali 'Tate ubojice' koji su kasnije optuženi za više ubojstava, op. prev.). On bi svezao oko sebe bombe, na glavi imao natpis "Kralj Židova", i kad su ga stavljali na Križ, a on je govorio: "Ok, mučeništvo, evo mene. Daj te mi patnju! Ja je mogu podnijeti!" Kad ovo govorim ne šalim se. Meni se ideja kako se smjer civilizacije više od polovice svijeta promijenio i izokrenuto samo zbog jednog luđaka čini fantazijom…
Kasnije je Bono rekao kako na kraju sve dolazi na to kako je naš odnos prema Isusu:
Bono: …Kada bi barem malo mogli biti nalik Njemu, svijet bi bio promijenjen. …Kada pogledam na Kristov Križ, ono što tamo vidim su sva moja i tuđa s----. Kao što su se i mnogi pitali tako se i ja pitam: Tko je taj čovjek? Da li je On taj za koga sam tvrdi da je, ili je samo religiozni luđak? I to je to. I to je pitanje. I nitko te ne može pričom uvesti u to ili izvesti iz toga.
-------------------------------------------------------------------
Izvadak iz knjige "Bono: In Conversation with Michka Assayas", Michka Assayasa, © 2005 by Michka Awwayas
- 14:28 -
Komentari (19) - Isprintaj - #
