utorak, 24.06.2008.
“Svi mi koji zagrizemo malo jače u ovaj šušur zvan sport, unaprijed se pretplaćujemo na suze. I radost, naravno. Ali tugu definitivno. Kako ono kažu, i bogati plaču. Ili da se bolje izrazim i najveći plaču.
Kako oraspoložiti sportaša nakon poraza? Kako mu objasniti da će biti još prilika, da je ovo samo još jedna prepreka i test. Kako ga utješiti kad i on sam zna da nema nikakve garancije da će sljedeći put bit bolje... Sve ono što si priželjkuje može biti još godinama daleko. I što mu onda reći? Nemojte se ni truditi... Njegovu bol samo vrijeme može ublažiti, a oni veliki porazi ostavljaju neizbrisive ožiljke.
Ono najgore je ipak samoća. Ne, njemu ne treba društvo ni rame za plakanje. On je dao cijelog sebe u samo jedan cilj, on je pobjednik ili gubitnik, njemu se piše pored imena. Nitko drugi umjesto njega neće moći povratiti motiv za ponovni pokušaj. Sve mora sam. Opet i opet. I zato je večeras on Pale sam na svijetu.
Blanka Vlašić
- 13:20 -
petak, 13.06.2008.
Fantazija, radost, ponos , suze, sreća.......HRVATSKA!
sad će možda neki reći da ovo nije sportski blog, al uostalom, ovo je tipično framaški!!!mislim da nitko nema riječi nakon ove pobjede nad Njemačkom!! kako su dečki igrali, to stvarno zaslužuje naklon do poda!!
I opet Hrvati ruše svake predrasude!! nas par je opet išlo na utakmicu u Klagenfurt, a kako je bilo pogledajte!!
- 17:32 -
utorak, 10.06.2008.
počelo je vatreno ludilo!!
a kakvi bi mi bili framaši a da nismo bili u Austriji!! - 12:31 -
Želio bih ovo sa vama podjeliti dok sam još pod dojmom, evo nas 4 se sinoć vratilo i moram vam reći da je bilo doista veličanstveno!!! Malo smo bez glasa, ali kao da je to bitno, gore smo ionako išli trošiti svoje glasnice!!
bili smo i u kampu reprezentacije, koji je jedno malo slatko penzionersko mjesto! tamo su se neki umjesto eurima razbacivali kunama, al ako se ima novaca, šta sad!! zaputili smo se do beča, pa smo se smjestili u jednom odličnom kampu koji je zaista nudio sve svoje čari!!atmosfera u kampu je bila super, imam osjećaj kao da smo nas 4 bili najglasniji (Blaž, Laki, Zec, Miha). u kampu smo upoznali divnog prijatelja, sad neznam je li Rus ili Ukrajinac, al mislim da je Rus jer jedino on drugi nemože. To je naš prijatelj Potlačenko. Legenda živa!! Po danu smo bili po trgovima i navijali, nezaboravno je da je bilo nekad i do 70 tisuća navijača na trgu svi u kockicama, i navijanje iz svega grla!! ma mislim da ste to vidjeli i u novinama!!!
utakmicu ne bih želio komentirati, ali jasno je da naši mogu bolje, 3 boda imamo, i Njemačku ima da razvalimo!!
Nezaboravno je bilo navijanje i rijeke hrvatskih navjača ( cca 50 tisuća) koji smo u sub navečer 3-4 h hodali po cijelom Beču i dostojanstveno navijali bez ijednog nereda, incidenta, uhićenja!!
