četvrtak, 27.12.2007.
Posjet dragim starijim prijateljima na Kantridi
ola la!!
evo nakon božićnih lijepih blagdana, počeo je i radni dan. A ne bi mi bili mi da se nešto ne radi ,
Neću previše opisivat kako nam je bilo, ali ću reć da mi je ovo bi jedan od najdražih posjeta bilo kojem domu!!
ma u biti stvar je u tome što su nas ti dragi starčići dočekali stvarno otvorena srca i nekako se osjetio neki štih u svakoj pjesmi!
dakle nas 20 framaša sa Krnjeva i Trsata priiredilo je kratki 40minutni koncert našoj starijoj braći! pa bila je fešta samo takva, skoro pa da nismo zečića zamixali. Bilo je tu od Božićnih do naše legendarne evergrin old school izvedbe GLORY GLORY...i naravno kakav bi to bio koncert bez još jačih old school stvari Cesta i Krist na žalu, evo samo tolko,pa vi koji niste bili za drugi put znajte da morate doć jer zasigurno opet se vraćamo, je tako ljudi???
hvala svima koji su bili, uvjek isti, ali ti su i najuporniji i najvjerniji framaši!!
- 19:38 -
za sve koji idu u sydney
obavezno pročitajte:
NOVOSTI ZA PUT U SYDNEY
- 19:36 -
ponedjeljak, 24.12.2007.
božić 20007.
ironija ironija ironija!!! evo to!!!
Izrael je čekao svoga spasitelja, da, očekivali su velikog vojskovođu, Kralja, mislili su oslobodit će ih svakih fizičkih briga, ......puno toga su oni mislili. malo im se i mi danas nekako smijemo. al da li smo išta bolji??
a šta mi mislimo??? a dragi moji, prepustili smo se svemu samo ne malom Isusu koji se objavljuje u skromnosti!!!
više se nas glas ni ne čuje, Isusa više nema po našim gradovima, ma nema ga uopće!!! kupujemo poklone, a čemu, zar ne kužimo da je to trgovački potrošački trik. Skromni pokloni koju su znak pažnje da, ali da će netko manipulirati i nametati poklone od 1000kn, e pa to više nema veze sa Božićem. Ljudi rade stalno, po cjele dane, da se što više kupi, odmor ne postoji, jer božić je, ljudi moraju kupit poklone!!
A šta mi slavimo, Božić (mali Bog)?, e pa njega sigurno ne!!!! to je postala samo fraza!!!
prepoznajete li ironiju, stanite i zapitajte se!! Gdje se ono Isus rodio, u štalici prostoj, izgnan, progonjen, na hladnom, ali grijan toplinom srca!!! a tko govori najviše o ugođaju Božića, oni koji krivo misle što je Božić, kić, raskoš, na toplom, puni sebe, bogati svojim napuhanim ja!!...ali opet, a di je naš dragi Isus, nadam se u tebi brate, nadam se u tebi sestro!!
U tvome srcu, jer i ti si prognan, smijali su ti se kako slaviš Božić, ne opijaš se, moliš se, dolazio si na zornice kako biš ugrijao svoje srce, ne kupuješ skupocjene poklone, već daješ molitvu i srce svoje za druge. U tebi se rađa Božić (mali Bog), a ne tamo gdje ga je ovaj svijet počeo očekivati, ustvari, više ga se ni ne očekuje, više nije dobrodošao!! zašto, možda zato jer on od nas traži čisto srce, malo odricanja i puno iskrene ljubavi, a danas lijepo djed mraz to ne traži pa nam je lakše imati debel trbuh i rumeno lice od alkohola - poput djeda mraza, nego biti ponizan i jednostavan sa dječjom ljubavi poput našeg Isusa koji se rađa već sada, noćas u našim srcima u našim toplim jaslicama, u toplini naše obitelji!!
Promislite malo, i blagoslivljajte ljude sa Božićem (malim Bogom) i darujte im svoj mir!! evo samo to,
stoga svima koji ovo čitaju BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ BIO U VAŠIM SRCIMA DA VAS OJAČA I DAO VAM SNAGE DA GA SLJEDITE DO KRAJA!!
- 08:28 -
nedjelja, 23.12.2007.
SVIRKA NA KORZU
22.12 2007 od 16h , na riječkom korzu framaši su priredili mali poklon svojim sugrađanima.
U ovo doba kada svi jure na svoje strane za kupnjom kojekakvih stvari, framaši s Krnjeva i Trsata darivali su ljude božićnim pjesmama.
Mnogo ljudi se zaustavljalo i kratko ostajalo u božićnom ugođaju te pjevušilo naše tradicionalne božićne pjesme!
pjevalo se srcem i to je ono najljepše što su ljudi prepoznali i sa smješkom na licu i veseljem u srcu nastavili svojim putem.
Na taj način framaši svim ljudima ovoga grada zaželjeli su čestit i blagoslovljen Božić te da se Isus rodi u svačijem srcu!
- 14:23 -
četvrtak, 20.12.2007.
Nakon radnog prosinca
Dagi moji framaši, ispričavam se što je trebalo ovako dugo da bih nešto napisao. Vjerujte mi da sam danas prvi dan slobodan popodne od zadnjeg posta.Puno se toga događalo još tamo od početka 12 mjeseca, što nekako sada nije ni potrebno spominjati.
Uglavnom znate da je stvarno bilo pomalo naporno ali na slavu Kristovu!
Prolazi mi kroz glavu , nije lako biti Kristov apostol, poslani smo kao ovce među vukove, i tako uistinu i je!!
Onaj koji želi stvarati kraljevsko nebesko na zemlji ima posla kao u priči! Uvijek ima posla za sve, ali neka taj posao bude prožet njemu na slavu.
Probat ću bit što kraći..došašće je, vjerujem da smo svi dolazili na zornice, i ne onako spavali nego slušali čitanja, i stvarno onako osluškivali što nam On to govori, i poručuje.Ako smo sa takvim stavom bili, zaista nam se pomalo rađa u srcu Božić. Zamjećujem onako kako nekima s vemenom splašnjava čar zornica i ne dolaze više, e u tome i je bit, odricanja, i žrtve. i Kada Boga našega stavimo na prvo mjesto, i podredimo mu cjeli raspored našeg dana, počevši od dužeg spavanja, učenja i toga da smo umorni. Al vjerujte ništa čovjeku nemože dati toliku snagu nego što je euharistija. i onda htio ti ili ne. milosti dolaze. Čak se više ni ne obazirem na stalno gunđanje kako došašća više nema, kako se sve pokomercijaliziralo, a i sam sam gunđao na to, ali više ne. Zaista osjećam pomalo radost išćekivanja, i ja i naš Gospodin, sada se osluškujemo, i više se ne opterečujem drugima, nego se opterećujem sam sa sobom i sa svojim srcem.
Neću duljiti i djeliti svoje privatne misli s vama, jer ovo nije privatni blog.
Kratak pegled događanja:
u utorak smo mi framaši (Rum 2) imali zaista lijep i plodonosan koncert u sušačkoj gimnaziji. bili su oni upravo koji su od Gospodina bili i pozvani, i zato je taj koncert i bio nešto posebno.
u srijedu humanitarni koncert na Teologiji, sva tri benda sa frame krnjevo su svirala, dvorana je bila dupkom puna i sada vas evo neslužbeno obavještavam da se sakupilo 6310kn. pa hvala vam svima koji ste sudjelovali u akciji, i donirali pokoju kunu za naš voljeni Klub Srce!
U subotu 22.- okupimo se svi na Korzu ispred gradske ure da posvjedočimo pjesmom za one prave vrijednosti Božića. okupljanje u 16h!
navečer 22. mladi prijatelji za Pehlina izrazili su želju da budu primljeni u bratstvo franjevačke mladeži, te ih dođimo podržati u 20h. sada ćemo napokon u gradu imati 4 frame!! Bogu dragom HVALA!!
- 18:36 -
nedjelja, 09.12.2007.
Na putu prema novoj pravednosti
Tu se počinjem pitati: Da li je on pravi? Kuda ide navečer kada završi sa propovijedanjem? Kako dugo će on to izdržati? Da li je on religiozni fanatik ili bezazleni zanesenjak? On me podsjeća na ulične propovjednike u velegradovima. Također i ovdje mi pada teško i njih svrstati. On me podsjeća i na vođe sekti čija je radikalnost dojmljiva, kojih se istovremeno plašim da su sposobni i na brutalnost.
Propovijed Ivana Krstitelja
Također i njegova poruka me baca tamo i amo. Slažem se s njim kada on tako neopredijeljeno zahtijeva povratak Bogu, bez za i protiv. On ima hrabrosti čvrsto zgrabiti ugledne farizeje i saduceje. Ako pak pogledam što on pojedinačno zahtijeva, osjećam se prilično bezpomoćno i napušteno: Obraćenje? «Ne samo tako», odgovorilo bi se u Austriji na jednu takovu propovijed. Kako treba ovo obraćenje konkretno izgledati, mi to ne čujemo.
Na neki način nalazim se opet u društvu farizeja koji su se trudili ozbiljnije nego prosjek tadašnjeg društva oko Bogu-ugodne pravednosti. Što se na tome može kritizirati? Ja ne bih želio biti izjednačen sa saducejima i htio bih prije svega znati zašto neću uspjeti pred prijetećim sudom.
Meni je simpatično kako Ivan najavljuje nekoga tko ima više za reći nego on. Čini me znatiželjnim prema onome koji će krstiti vatrom i Duhom Svetim. U čemu se sastoji veća vrijednost vatrene propovijedi Isusa u odnosu na vodenu propovijed Ivana? U čemu se sastoji tzv. viša kvaliteta očekivajućeg Duha Svetoga?
Novo je nužno potrebno
Ono što mi se sviđa i također uvjerava na Ivanu jest njegova istinitost i iskrenost. On osjeća da nešto nije u redu u tradicionalno-religioznom sistemu kojega predstavljaju farizeji i saduceji. To ne donosi uvjerljive plodove. Oni su samo pobožni i imaju strahopoštovanje prema Bogu. Imaju suosjećaja i prema siromasima. Njihova milostinja je poravnala poneke nepravde njihovog vremena. Oni pak nemaju hrabrosti i dalekovidnosti da na sistemu nešto i promijene. Pokušavaju nadići sve druge svojom pravednosti. Hoće biti bolji i bolje činiti nego drugi. U jednom, vjerski učinkovitom, društvu daju velike učinke. Ivan je dio ovoga sistema, možda čak da i sam to ne vidi. On pokušava živjeti radikalnije nego svi ostali, iako osjeća da nešto nije u redu. Osjeća da je nešto novoga potrebno, ali to ne može još imenovati. Na proročki način vidi nužno potrebno novo dolaziti u Isusu.
Duh solidarnosti
Kako to novo treba izgledati, pokazuje tekst čitanja kod Izaije. On najavljuje novi duh pravednosti koji ne odlučuje prema čula-kazala i ne nastavlja ono što je do sada bilo uobičajeno, već se stavlja na stranu bespomoćnih i siromašnih, te njima donosi pravo. U Isusu se ostvaruje ovaj novi duh. On nadilazi duha natjecanja u biti-bolji i stavlja duha solidarnosti sa siromašnima na ovo mjesto.
Vizija novog društva
Tamo gdje su jaki solidarni sa slabima ne napuštaju ih tamo gdje oni ne mogu sudjelovati. Oni znaju kako je svaki opremljen drugim jakostima i da svaki ima i svoje slabosti. Tamo gdje ljudi spoznaju svoje slabosti, te stoga i svoje jakosti dijele s drugima, nastaje vizija jednog novog društva. Kako ono izgleda, kazuje nam drugi dio iz Izaijinog čitanja, tamo gdje se sprijatelji vuk i janje, panter i jare, tele i lav, krava i medvjedica. Nesumnjivo je to sve pomalo iluzorno. Ipak ova vizija nam pokazuje pravac.
Na početku trećeg tisućljeća ima mnogo toga na što možemo biti i ponosni. Čovječanstvo je pronašlo takove snage i naučilo ih koristiti o kojima se nisu usudile niti sanjati prijašnje generacije. Upravo zapadni svijet je svjestan svojih jakosti. Jaki stoje rado u iskušenju da slabe prepuste i ostave u svom vlastitom društvu, u siromašnim zemljama. Oni se brane od toga da potrebu slabih uzimaju ozbiljno i da primjećuju nepravednost, kako na lokalnom, tako i na globalnom području.
Na početku trećeg tisućljeća, sukobljeni smo sa stvarnošću koje se moramo stidjeti. Ja sam uvjeren da ćemo velike probleme našega vremena, na duži period, moći riješiti samo ako se naučimo solidarno ophoditi jedni prema drugima. K tomu pripada i dijeljenje naših jakosti sa slabima te da mi jakosti drugih, koji su nam do tada bili strani, naučimo poštivati.
Advent
Pozvani smo u Došašću na promišljanje i obraćenje. Što to znači konkretno? Trebamo li postati još pobožniji, još bolji, još marljiviji, češće ići u crkvu i darovati malo više za siromahe nego prošlih godina? U odnosu na tekst Biblije ove nedjelje, to je premalo. Došašće nas hoće voditi prema nečem novom. Prema jednoj novoj vrsti pravednosti koja ne samo da dijeli od izobilja jednih, siromašnima na drugoj strani, već pomaže slabima da dođu do svojega prava. Ako budemo svjesni svojih jakosti i istovremeno svojih slabosti te budemo spremni da dijelimo u sveopćem smislu jedni s drugima, poći ćemo, pred Boga, putem one vrste pravednosti koju je zahtijevao
iz Predigtforum der Redemptoristen
- 11:44 -
