četvrtak, 12.07.2007.
XIV. FRANJEVAČKI HOD- HOD ZA DAR OPROSTA
27.srpnja-05.kolovoza 2007.
Runovići-Sinj-Trsat-Assisi
Braćo i sestre, Gospodin vam dao svoj mir!
Nakon nedavnog nacionalnog susreta u Rijeci na Trsatu, radostan sam što vas mogu pozvati da kao nacionalno bratstvo Frame ponovno iskusimo radost zajedništva i susretanja u Gospodinu.
Za neke od vas je Hod Frame nešto sasvim novo, dok oni koji su ga već iskusili znaju da se radi. Naime, kroz nekoliko dana u bratskoj povezanosti hodamo na putu pripreme za hodočašće u Asiz i milost slavlja potpunoga oprosta. Na ovom Hodu razmatrat ćemo, pojedinačno i u skupinama, teme odabrane iz povijesti Izbranoga naroda koji treba proći čišćenje kroz pustinju. Pustinja je mjesto susreta s Bogom. Isto tako prateći život svetoga Franje, pratimo Franjin put od zatvora u Peruđi, susreta i života s gubavcima gdje počinje pobjeđivati samoga sebe i upoznavati Božje milosrđe, sve do mističnog iskustva na La Verni gdje prima svete rane.
Ovaj Hod nas poziva na produbljivanje našega iskustva predanja u stvarnost Božje ljubavi i dobrote, na milosrdno djelovanje u bratstvu i okruženju života.
Neka nam svima bude blagoslovljeno i radošću ispunjeno ovogodišnje hodočašće prema Asizu i svetim franjevačkim mjestima. Dobro došli!
Lovro Sučić, nacionalni predsjednik
I na kraju dodajem samo ovo, prijave su završene. Idemo mini busom u kojem je 30 mjesta, točno onoliko koliko nas se i prijavilo!
Sveukupna cjena hoda je 500kn, te vas molim da novac predate ili Jakovu Mandiću ili Tomislavu Molnaru.
- 17:30 -
nedjelja, 01.07.2007.
Shvaćamo li Kristovu poruku?
Ima trenutaka u životu kada čovjek ima osjećaj da se sve zlo sručilo na njega. Odjednom kao da više ništa ne štima. Neugodna iznenađenja redaju se jedno za drugim. To su momenti kada praznovjerni ljudi konzultiraju horoskop ili svoju ''sudbinu'' daju preispitati kakvoj vidovnjakinji, dok se drugi odaju alkoholu ili padnu u depresivno stanje.
Zamislite čovjeka koji u poduzeću očekuje promaknuće povezano s boljom plaćom i boljim uvjetima rada i premda je za to osposobljen, to mjesto dobije osoba bez znanja i sposobnosti. Ovako utučenog dočeka žena i umjesto utjehe i potpore britko ga podsjeti da on misli samo na svoju karijeru a zapostavlja obitelj, jer evo zvali su iz škole i javili da njihov sin već dulje vrijeme izostaje iz nastave, druži se s propalim đacima, te da je policija kod jednog našla neku drogu, pa će vjerojatno i njihov sin biti osumnjičen… Čovjeku se jednostavno smrači. Boje okoline nestanu, a sve se zavije u neko mutno sivilo. Jednostavno se ne nazire izlaz iz takvog stanja… A nema nikoga komu bi se povjerio, nikoga tko bi ga razumio, utješio.
Pokušamo li se približiti Isusu kroz današnje Evanđelje, koje je nekako rastrgano, nepovezano; doživjet ćemo Isusa koji ostavlja dojam da je neshvaćen. Da je njegov pogled uperen u neku točku koju njegovi suputnici ni vide, niti mogu slijediti.
Isus se uputio u Jeruzalem, mjesto i poprište njegove muke i smrti. To je učinio sa svom odlučnošću. Evanđelist Luka tim izrazom jasno daje do znanja da je Isus dobro znao što ga očekuje i da mu je bilo potrebno skupiti svu ljudsku snagu kojom će krenuti da bude ''uznesen'' kao žrtva, što očito njegovi suputnici nisu razumjeli. Tek su naslućivali koliko bi mogao biti opasan taj put, pa su zanovijetali poput djece koja nešto ne žele pa očekuju od roditelja da promijene odluku. Povrh toga odbijaju ih primiti u smarijanskom selu. To se dogodilo Isusu koji je razbijao židovske predrasude o Samarijancima kao neprijateljima Židova, čak je kao primjer čovječnosti istaknuo sućutnog Samaritanca, dok su u toj prispodobi Židovi zakazali.
Evo, sad ga učenici još pitaju: ''Gospodine hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?'' Kao da su ga tri godine uzalud slušali. On odlazi, a oni ostaju takvi kakvi jesu, nepromijenjeni sa svojim sitnim zapitkivanjima i brigama.
Ako je Sin čovječji prošao kroz teške trenutke napuštenosti, neshvaćanja i prepuštenosti samoći u najtežim trenucima života; trebamo i mi, koji ga nastojimo slijediti, računati na takve teške životne trenutke kada se testira naša vjera.
Umjesto da pokušamo takve trenutke objasniti negativnim utjecajem planeta; umjesto da se prepustimo rezignaciji i samosažaljivanju kako nas nitko ne razumije i kako je ovaj život tek šaka jada; treba potražiti onu sićušnu iskru vjere koja nikada ne trne, a koja se sakriva u poruci današnjeg psalma: ''Ti si Gospodine, baština moja!'' Koliko vjerničke topline u toj jednostavnoj rečenici! Svijest da je moja baština Gospodin sve mijenja.
Sitna iskra postaje svjetlo koje se probija iza tamnih oblaka i stvara čaroliju vjerničke nade koja se ne gasi. Budi se svijest da imam svemoćnog prijatelja na kojega sam na žalost, pritisnut životnim nevoljama, na trenutak zaboravio. Imam kome povjeriti svoju bol, jer jedino on i može izliječiti moju tugom satrtu dušu. I ne samo to; svijest da sam izliječen njegovom pomoću daje mi snage da i ja budem drugima donositelj sreće i utjehe.
napisao: Milan Juranić, svećenik
- 14:16 -
