petak, 15.06.2007.
Srce Isusovo, žarko ognjište ljubavi
Uskrsno doba svete liturgije završava svetkovinom Duhova, ali uskrsno milosno djelovanje, sveta radost i veselje, obuhvaćaju i cijelo naredno razdoblje. Odmah nakon Duhova dolaze dvije svetkovine koje nam, kao u sažetku, predočuju sav raspon uskrsnog otajstva. To su: Tijelovo i Presveto Srce Isusovo. Prvo se svetkovanje odnosi na otajstvo euharistije (na Veliki Četvrtak), a drugo na otajstvo križa (na Veliki Petak).
Ovaj drugi blagdan navodi nas na poklon i štovanje Kristova Srca, na križu probodenog, koje je postalo neiscrpnim vrelom milosti i utjehe. Opravdano je što je pučka pobožnost posvetila cijeli mjesec lipanj Srcu Isusovu, kako je to već učinila sa mjesecom svibnjem, u čast Preblažene Djevice Marije.
Isusovo Srce oblikovalo se u najdubljoj i najsvetijoj dostojnosti pri neokaljanom Srcu Djevice i Majke Marije, a objavilo nam se u šutnji i napuštenosti Velikog Petka, kada je to Sveto Srce prije probodeno ljubavlju, nego što je kopljem rasporeno, i kada nam je iz te duboke rane potekla krv i voda kao dar i jamstvo njegove stvarne i trajne prisutnosti među nama!
Ljubav, nesavladiva ljubav, koju nam je na križu Isus očitovao i koju sa križa obilno razlijeva našim srcima, po Duhu Svetom, tom nenadmašivom daru i jamstvu svoga uskrsnuća, jest jedini opravdani razlog naše opstojnosti i jedina nada! Ničega drugog nemamo što bi više vrijedilo, niti išta drugo postoji izvan te ljubavna što bi tvorilo Neizostavnu sastavnicu našeg vječnog određenja, naše Bogom blagoslovljene sudbine!
Svu čovjekovu opstojnost možemo promatrati i tumačiti kao poduzeto i ostvareno putovanje u nutrinu vlastitog bića, kako bismo putujući kroz vlastito srce prispjeli do srca Presvetog Trojstva te zaronili u taj beskrajni ocean ljubavi i mira.
Kad nam se čini da teret premorenosti i slabosti ili težina grijeha prijete da nas satru, upravo tada Isus otvara svoje srce, kao najpogodnije mjesto odmora i okrepe uz nesebičnu ponudu da mu se suobličimo u blagosti i dragosti. Tako čineći, i sami ćemo postajati izvorom mira i osvježenja za svu braću i sestre po vjeri.
Oni će s lakoćom moći uočiti u nama živu ikonu Onoga koji jedini može smiriti svaki nemir što razdire ljudsko srce, kako o tome uvjerljivo svjedoči sveti Augustin: "Za sebe si nas stvorio, Gospodine, i nemirno je srce naše dok u Tebi ne otpočine"; stoga, Tebi, neumornom tragatelju za svakim ljudskim srcem, Tebi, pronicatelju naših srdaca, Tebi nisu potrebne bujice riječi, nego uzdarje srca!
- 11:50 -
