utorak, 05.06.2007.
Bono: Milost iznad karme
Postoje mnoge knjige napisane o grupi U2 i njegovom frontmenu Bonu, koji je bez sumnje najpoznatija rock zvijezda. No, do sada Bono nije sam ispričao svoju priču. U knjizi "Bono: razgovor s Mitchom Assayasom", rocker je podijelio svoja razmišljanja s francuskim novinarom koji je prijatelj grupe U2 od samog njezinog početka.
Ovdje vam prenosim samo dio razgovora Bona i Assayasa koji je vođen dan nakon bombaškog napada u Madridu u ožujku 2004. godine u kojem je smrtno stradala 191 osoba, a više od 1800 ih je ozlijeđeno.
Bono: Moje razumijevanje Pisma je jednostavno zbog Krista. Krist uči da je Bog ljubav. Što to znači? Što to znači meni? Znači proučavati Kristov život. Ljubav u njegovom životu sama sebe opisuje kao dijete rođeno u siromaštvu, u vrlo osjetljivo vrijeme, bez časti. Ne dozvoljavam svom religioznom životu da postane prekompliciran. To je nešto kao: "OK, mislim da znam tko je Bog!" Bog je ljubav, i koliko god se ja otvaram [uzdah] dopuštajući da me ljubav mijenja i da djelujem na temelju nje – to je moja religija. Kada mi se stvari zakompliciraju? Kada pokušavam živjeti tu ljubav. I to nije jednostavno.
Assayas: Što je sa starozavjetnim Bogom? On nije tako pun 'mira i ljubavi'?
Bono: Nema ništa hipijevski u mojoj slici o Kristu. Evanđelja ga oslikavaju kao vrlo zahtjevnu, ponekad razdornu ljubav, no to i je ljubav. Stari zavjet više doživljavam kao akcijski film: krv, jurnjava u automobilima, evakuacije, puno specijalnih efekata, mora se razdjeljuju, masovna ubojstava, preljubi. Djeca Božja trče bjesomučno i svojeglavo. Možda su nam zbog toga tako bliski. No mi koji pokušavamo dokučiti Krista trebamo uspoređivati starozavjetnog Boga s putovanjem od strogog oca do prijatelja. Kada si dijete potrebna su ti jasna i stroga pravila. No, kroz Krista mi imamo pristup k Bogu jedan na jedan. Stari zavjet je više obožavanje i strahopoštovanje – vertikalni odnos. Novi zavjet je, na drug stranu, gledanje kroz Isusa koji nam je prisan – horizontalni odnos. Kombinacija to je ono što čini Križ.
Assayas: Kada smo zadnji puta razgovarali o krvavim akcijskim filmovima, razgovarali smo o Južnoj i Srednjoj Americi. Tamo su jezuiti stigli s evanđeljem u jednoj ruci i s puškom u drugoj?
Bono: Znam, znam. Religija može biti neprijatelj Božji. To se često događa kada Bog napusti zgradu, kao i Elvis [smijeh]. Niz naredbi umjesto osvjedočenja, dogma umjesto onog što su ljudi jednom jednostavno činili, zajednica kršćana vođena čovjekom kojeg je nekad vodio Duh Sveti. Disciplina zamjenjuje pravo učeništvo. Zašto se hihoćeš?
Assayas: Pitam se što bi bilo da si to sve rekao Papi kad si bio kod njega.
Bono: Hajde da sad ne budemo pretvrdi prema Rimokatoličkoj crkvi. Crkva ima svojih problema, no što sam stariji to u njoj nalazim više utjehe. Fizički doživljaj prisutnosti velikog broja poniznih ljudi, pognutih glava, žamor od molitava, svjedočanstva pod prozorima obojenih stakala…
Assayas: Dobro, nećeš biti kritičar.
Bono: Ne, ne mogu biti kritičar, pogotovo u pogledu kontracepcije. No kad upoznam nekog kao što je sestra Benedicta i vidim njen rad u Addis Ababi sa siročadi koja su zaražena s AIDS-om, ili sestru Ann koja čini isto u Malaviju, ili oca Jacka Frenukana i njegovu grupu 'Concern' koja djeluje po cijeloj Africi, ili kad susretnem svećenike i časne sestre koji se ispružaju ka bolesnim i siromašnim i koji puno lakše daju svoje živote za to, i ja se predam mnogo lakše.
Assayas: Ali osobno si upoznao Papu. Da li je to bilo veliko iskustvo?
Bono: …Svi smo znali zašto smo tamo. Papa je trebao dati važnu izjavu glede nehumanosti i nepravde prema siromašnim zemljama koje jako veliki dio svog nacionalnog dohotka moraju davati za otplatu kredita bogatim zemljama. To je ozbiljan posao. U to vrijeme Papa se teško borio protiv parkinsonove bolesti. Bilo je očito da je za njega biti tamo bio čin njegove volje. Bio sam neobično dotaknuti njegovom poniznošću, a potom i nevjerojatnim govorom koji je održao, premda je jedino mogao šaputati. U uvodu kao da je počeo od mene. Pitao sam se da li je to zbog toga što sam nosio svoje prepoznatljive plave sunčane naočale. Zatim sam ih skinuo da ne bi koga sablaznio. Kad sam mu prišao, on je i dalje gledao u moje naočale. Gledao je u njih u mojim rukama, pa sam mu ih poklonio dok je on meni poklonio krunicu.
Assayas: Da li ih je stavio?
Bono: Ne samo da ih je stavio, već se u njima opako cerekao. Bi je zabavan. Njegov osjećaj za humor bio je potpuno nedirnut. Bljesnuo je blic i ja sam pomislio: "Vau! Kampanju 'Smanjite zaduženja siromašnih zemalja' pratit će naslovnice sa slikom Pape u mojim sunčanim naočalama."
U kasnijem razgovoru:
Assayas: Čini mi se da sam počeo shvaćati religiju jer sam se počeo ponašati i razmišljati kao otac. Što ti se čini?
Bono: Da, mislim da je to normalno. Impresivan je koncept da se Bog, koji je stvorio cijeli svemir, želi družiti s nama, imati pravi odnos s ljudima, no ono što me drži na koljenima je razlika između milosti i karme.
Assayas: Pa, meni nije ništa jasnije.
Bono: Vidiš, središte svih religija je ideja o karmi. Razumiješ, ono što ti činiš vraća ti se: oko za oko, zub za zub. Ili u fizici – fizikalni zakoni – svaka akcija proizvodi reakciju. Jasno mi je da se princip karme nalazi u samom srcu svemira. Potpuno sam siguran u to. Pa ipak, usporedno s tim dolazi ideja zvana Milost kako bi srušial koncept 'što siješ, to ćeš i žeti'. Milost prkosi razumu i logici. Ljubav, ako hoćeš, uklanja posljedice tvojih djela, što je u mom slučaju uistinu jako dobra vijest jer sam ja učinio mnogo glupih stvari.
Assayas: Zanimljivo mi je to čuti.
Bono: To je između mene i Boga. Bio bih u velikoj nevolji kada bi Karma bila moj konačni sudac. Bio bi do grla u g------. To ne opravdava moje pogreške, no ja se držim Milosti. Držim se da je Isus uzeo moje grijehe na Križu, jer znam tko sam i nadam se neću morati oslanjati na vlastitu religioznost.
Assayas: Sin Božji koji uzima grijehe svijeta. Volio bih da mogu u to vjerovati.
Bono: Ali meni se sviđa ideja o žrtvenom Janjetu. Sviđa mi se ideja da Bog kaže: "Gle, kreteni (bezumnici, op. prev.), postoje određeni plodovi vašeg stanja – od sebičnosti, pa smrtnosti kao dijela vaše grešne naravi – i zato suočite se s tim da ne živite jako dobre živote, zar ne? Postoje posljedice vaših djela." Smisao Kristove smrti je: Krist je uzeo grijehe svijeta, kako se ono što mi činimo ne bi nama vratilo i kako naša grešna narav ne bi požnjela očitu smrt. To je smisao. To bi nas trebalo držati poniznima… Naša dobra djela nas neće provesti kroz vrata Raja.
Assayas: To je super ideja, ne negiram to. Takva veličanstvena nada je prekrasna, premda je, po mom shvaćanju, blizu ludilu. Krist se nalazi među najvećim svjetski misliocima, ali Sin Božji? Nije li to fantazija?
Bono: Ne, meni nije fantazija. Gle, priča o reakciji svijeta na priču o Kristu uvijek ide ovako: bio je veliki prorok, očito je bio vrlo zanimljiv dečko, imao je mnogo toga za reći kao i drugi veliki proroci – Ilija, Muhamed, Buda ili Konfucije. No uistinu Krist ti to ne dozvoljava. Ne pušta te On tako lako. Krist je rekao: "Ne kažem da sam prorok. Ja kažem da sam Mesija. Ja kažem da sam utjelovljeni Bog." A ljudi kažu: "Ne, molimo te, ne. Budi samo prorok. Prorok, to možemo prihvatiti. Malo si ekscentričan. Imali smo Ivana Kristitelja koji je jeo skakavce i divlji med, i to smo nekako prihvatili. No ne spominji da si ti onaj s 'M'. Jer znaš morat ćemo te razapeti." I onda On kaže: "Ne, ne. Znam da očekujete da se vratim s vojskom i da vas oslobodim, no ja sam uistinu Mesija." I u tom trenutku svi se zapilje u svoje cipele i kažu: "O, Bože, on će i dalje to govoriti." I što nam dakle preostaje: ili je Krist bio ono što je On sam govorio da jest – Mesija, ili potpuni luđak. Luđak kao Charels Manson (držao je za sebe da je Isus, vođa 'Family' grupe fanatika ili kako su ih na sudu zvali 'Tate ubojice' koji su kasnije optuženi za više ubojstava, op. prev.). On bi svezao oko sebe bombe, na glavi imao natpis "Kralj Židova", i kad su ga stavljali na Križ, a on je govorio: "Ok, mučeništvo, evo mene. Daj te mi patnju! Ja je mogu podnijeti!" Kad ovo govorim ne šalim se. Meni se ideja kako se smjer civilizacije više od polovice svijeta promijenio i izokrenuto samo zbog jednog luđaka čini fantazijom…
Kasnije je Bono rekao kako na kraju sve dolazi na to kako je naš odnos prema Isusu:
Bono: …Kada bi barem malo mogli biti nalik Njemu, svijet bi bio promijenjen. …Kada pogledam na Kristov Križ, ono što tamo vidim su sva moja i tuđa s----. Kao što su se i mnogi pitali tako se i ja pitam: Tko je taj čovjek? Da li je On taj za koga sam tvrdi da je, ili je samo religiozni luđak? I to je to. I to je pitanje. I nitko te ne može pričom uvesti u to ili izvesti iz toga.
-------------------------------------------------------------------
Izvadak iz knjige "Bono: In Conversation with Michka Assayas", Michka Assayasa, © 2005 by Michka Awwayas
- 14:28 -
Komentari (19) - Isprintaj - #
