Ponekad se ne pravim Englez

petak, 28.06.2024.

Al' pitajte me za Francuze :)

Zašto je jaje prešlo na drugu stranu ceste...

četvrtak, 20.06.2024.

Zašto je jaje prešlo preko ceste? - pitanje je koje ljude vjekovima najviše zanima, je li...
A sad ću ja vama to pojasniti - dakle, jaje je prešlo na drugu stranu kako ne bi završilo u piletini Alfredo :))

Naime, Alfredo piletinu u posljednjih desetak dana ja sam radila čak tri puta (znate li vi koliko je jaja za to potrebno? :O)
Da, al' nisam je toliko puta radila zato što je dobra... Mislim, je, dobra je, odlična čak... samo nisam ja baš toliko luda za njom, nego sam ja nju radila zato što nisam biilaaa zaadovoljnaaa...
Fotografijama.
Koje zapravo u početku nisam ni imala namjeru snimati...
I sad kad se sve skupi i zbroji, mogli bi reći da sam tražila dlaku u jajetu... je, pa tko onda ne bi prešao na drugu stranu :O






















Al', ajd da ja sad to pojednostavim malo (hm...).
Dakle, prije desetak dana sam si napravila ovo jelo, i tek kad sam ga završila palo mi je na pamet da snimim dvije, tri fotografije jer mi to s uvjetima koje sam imala u tom trenutku ne bi oduzelo više od pet minuta.
I tako je i bilo. Međutim, naknadno pregledane fotografije nisu mi se ni najmanje svidjele, i ništa im nije pomagalo ma koliko se ja trudila popraviti ih. Obzirom da na njih nisam potrošila više od pet minuta, mogla sam ih i zaboraviti... ali obzirom da sam na pokušaj popravljanja potrošila puno više vremena, a bila spremna i još (najmanje) toliko, proradio je onaj živac neodustajanja, ali s izvjesnom dozom razuma koji je rekao da bi bilo jednostavnije napraviti sve iznova umjesto da vodim ovu mrtvu trku.
Pa sam (se) poslušala i za par dana ponovno radila Alfredo piletinu... koja je bila standardno odlična, za pojesti, ali fotografije ponovno nisu bile dobre.

Naime, treba znati da se hrana za snimanje i ona koju si poslužujemo na stol često malo razlikuju izgledom. Pa tako ona s dobrim okusom ne mora nužno biti i privlačna izgledom. Doduše, bude i obrnuto ali to za fotografiju i nije toliko bitno.
Konkretno, što se tiče ove piletine, problem s prvim fotografijama je bio taj što je na njima bilo jako teško vizualno odrediti o kojem jelu se tu radi, jer izmiješano, kako se inače poslužuje, to je samo tjestenina s nekakvim umakom... nalik stotinama drugih.
Bez detaljnog opisa ništa ne bi bilo jasno, a meni to nije bilo prihvatljivo.
Druge fotografije su bile nešto bolje, ali još uvijek je bilo previše umaka koji je sve prekrivao, a ono što se vidjelo bila je tjestenina s više zelenom nego žutom bojom.... brrr...
Ta se boja još i mogla srediti u Photoshopu, ali nije ona bila jedini problem pa je odlučeno da će se ponovno kuhati.
Treća sreća... kažu :O

Alzo, treći Alfredo je puno, puno bolji... i, tu sam pazila da je umak ispod tjestenine, a u tijesto za rezance sam, za svaki slučaj, umijesila malo kurkume (ne utječe na okus... barem ne negativno :O), jer jaja, čak i kad su domaća, nerijetko ipak nisu dovoljna za boju...
A bijeli rezanci na bijelom umaku, čak i kad je on ispod, još uvijek mogu izgledati samo kao nekakva nedefinirana bijela masa...
Problema je bilo i sa samom piletinom, jer je i ona svijetla i neupadljiva/nevidljiva ako joj se ne 'doda malo života'. To sam napravila sa začinima i medom, koji doduše u receptu nisu bili predviđeni... ali meni ovako ispalo i ukusnije :)
I tako... zaključak je da, čak i kad postoje uvjeti za petominutne fotografije... bez uobičajenog maksimalno uloženog truda teško da će rezultat biti zadovoljavajući.
Ja sam na kraju s ovim fotografijama zadovoljnija... ali to ne znači da Alfreda neću i ponovno raditi :O
















*****

Update:


Ovaj post sam napisala pretprošlog vikenda, a onda sam samo u jednom trenutku i fotografije i tekst, koji jedino nije imao još posljednju, zaključnu rečenicu, sklonila u stranu (ostavila da se sljube okusi :O) i otišla na popodnevni odmor... kao što ću to i sada napraviti... malo... na neko vrijeme...

Krumpir iz betona

srijeda, 19.06.2024.

Pisala sam nedavno o tome kako sam htjela uzgojiti ruže uz pomoć krumpira . Ubrzo se vidjelo da od toga ništa, ali da bi nešto moglo ipak biti od krumpira samog. Iako krumpir inače i nije nekakav problem kupiti u trgovini, a i meni je ova posuda trebala za neko drugo cvijeće, ovaj sam krumpir na kraju ipak tu ostavila... jeeer, zašto...?
E zato što nije problem kupiti odrasli krumpir, dok je onaj neodrasli ipak malo teže naći.
A meni je baš trebao taj baby i ovo je bila prava prilika da dođem do njega.

I tako je konačno pala i berba :)





:D







A zašto mi je trebao baš ovakav krumpir?
Pa zato da bi savršeno odgovarao uz ovo mlado pile :D






Food fotografi često imaju nekih svojih malih trikova kojima nastoje hranu na fotografijama prikazati što primamljivijom.
Imam ih i ja nešto malo. Tako, recimo, kako bi ovaj krumpir na fotografijama ljepše izgledao, ja ga nisam pekla i tako mu dala priliku da se smežura, nego sam ga skuhala pa zatim nabacila na maslac i svježi peršin.
I dalje fino i ukusno, ali s izgledom koji mi je trenutno više odgovarao.







Pile sam pak malo zeznula.
Namjera mi je bila što ravnomjernije ga ispeći, ali i dati mu lijepu boju, pa sam ga tako pečenog glazirala s medom... i onda na kratko ponovno vratila u pećnicu...
Što je bila greška... jer je u tih par minuta u kojima sam se ja otišla presvući, med prebrzo potamnio i napravio nekoliko neželjenih mrlja. Al' dobro... barem se vidi da je pečeno :O
Što ću... meni vjera brani da bacam hranu i malo teže bih se dala nagovoriti na bojanje sirovog pileta nejestivim uljima, kako to rade mnogi profesionalni fotografi., pa onda često idem težim putem :O


Još jedan trik, na kojeg sam nedavno vrlo lako pristala, zove se - ekspres lonac.
Naime, sestra je zaključila kako mi je takav potreban pa mi je donijela jedan.
U njemu sam ja skuhala ovaj krumpir u roku - odmah. Prethodno sam tankim nožićem oko svakog krumpira napravila tanki rez, dubine debljine njegove ko(r)(ž)ice, tako da se ista s kuhanog krumpira poslije samo lagano svukla...
Sve skupa, od noža do tave trebalo mi je nekakvih petnaestak minuta.
Sjajan trik

Biserka

utorak, 18.06.2024.

Najavili visoke temperature... sutra, kažu, 36 °C
I koja je to onda ideja koja će se meni prva izroditi? Pa kuhati čokoladu i paliti žaruljice
A je... nije da se nekad i sama sebi ne divim :))






I onda otvorim prozor i sleti muha... toga zimi nema.
A niš'... možda je i dobro što sam to morala baciti... vid' kolike kalorije

La Regina

ponedjeljak, 17.06.2024.

Gospa Margherita, u svojoj jednostavnosti, s punim pravom nosi naslov kraljice među pizzama.
Što reći više.
Inače, ova druga pizza nije druga, nego treća po redu.
Druga je bila Amerikancima omiljena njihova verzija - Pepperoni pizza... al' ova je ljepša.

I pronađem još dva paketića mozzarelle (zaleđene,jer mozzarella dobro podnosi zaleđivanje), i točno me svrbe prsti da ih ponovno gurnem u tijesto.
Al' ne znam baš da bi to sad bilo pametno

Pizza... again

subota, 15.06.2024.

Ponovno pizzza... i ponovno će je biti za tri dana
Al' nije zato što sam ja nešto luda za njom, nego što se u hladnjaku uvijek nađe neka gromada sira koja prijeti propadanjem, pa mi ovo nekako dođe najlakši način za iskoristiti ju.
Ponekad ja tu gromadu i zaledim, ali ponovno odleđenu svejedno je treba brzo potrošiti...

Što se, konkretno, ove prve pizze tiče, nisam ja nešto previše ni s pršutom na 'Ti'; preslan je i prejakog okusa pa ne pojedem puno. Ali kad već radim pizze, onda ih usput iskoristim i za nekoliko fotografija, pa zato radim raznovrsne.
I tako svi sretni... i vuk i ovce.
Mladi macan se uvijek spremno i zahvalno zaleti za pršutom... i iako ne odustaje, ipak svoj dio i on pojede tek 'u više navrata'.
Ja sam zadovoljna ostatkom. Naročito tijestom. Moram priznati da pizze dobrim dijelom radim upravo zbog odličnog tijesta.





A imam jednu prijateljicu koja svaku pizzu iskasapi i od nje iskoristi tek jedan manji dio iz sredine. Ostatak s koricom baci.
Jednostavno baci.
Na pitanje zašto to radi, samo podigne pogled i začuđeno gleda širom otvorenih očiju. To je ona koja na različita pitanja svaki put nezadovoljno kaže - I sad ja opet moram misliti...

A što ću s njom, takva je. Nije loša osoba, ali nekako je uvijek fokusirana prvenstveno na svoju korist, i sve ono oko nje smatra omotom u kojeg je ta njena korist umotana.
A omoti se, znamo, iskoriste i... bace.

Kak taubeka dva

četvrtak, 13.06.2024.

Mislim da sam malo izludjela AI-a
A što ću... takav mi horoskop


























Al' sve je nekako i išlo... idilično čak...
Recimo, složio mi je platu skoro istu kakvu ja imam u računalu.
Pogledavamo se izgleda, pazimo i mazimo... neka, neka...




I sve tako dok mu nisam zadala ovaj zadatak:

Nakon nekoliko ponavljanja učinilo mi se da je vrag odnio šalu i da bi to moglo utjecati na našu daljnju suradnju... :)))



















Ha, što se vama čini? :I

Nomen est omen

srijeda, 12.06.2024.

To da smo svi ponekad malo tašti, netko manje, netko više... to se valjda podrazumijeva i glupo bi bilo negirati.
I tako sam i ja išla pod onom poznatom latinskom izrekom 'nomen est omen' pitati AI što zna o mojem imenu, a vezano uz mitologiju.
I evo što sam dobila kao mitološko biće...

Kak' se meni čini, što se tiče uzora, AI se voli puno oslanjati na Instagram i Instagramuše :)))
























A ovo sam dobila za samo ime bez mitologije...





I ovo iz drugog pokušaja.




Zanimljivo je da ovakvu sličnu fotografiju iz kafića ja stvarno imam... ali moram priznati da u ruci ipak nije bila knjiga nego cigareta :)))
U to vrijeme to je bila jedna od onih slamki spasa koje su me pridržavale na površini...
Poslije mi više nije trebala.

Rojžica si biilaa, rojžica veeć jeesii...

utorak, 11.06.2024.

Ostavim ja kod Mece jučer komentar ispod njenog standardno vrckavog posta i priložim fotografiju dvobojne ruže s interneta. Na moj komentar se moglo također vrckavo odgovoriti, da se htjelo, ali Meca samo, vidim, (standardno) tajanstveno otpiše - Slika je krasna...
:O
I aj ti sad znaj što je ona mislila s one tri točkice... :O
Sva sam se preznojila od pomisli kako je ona pomislila reći da je lako postavljati fotografije s interneta, i od te dvije pomisli sam pomislila izludjeti... pa da ne bih, mam sam otišla fotografirati ovu svoju siroticu jutros kišom okupanu.
Sirotica je zato što je prva i jedina izrasla na još nerazvijenom grmiću... ali da je krasna, to bome je, zar ne da je? :)

Inače, meni nikakav problem nije ruže iz vrta rezati za vazu (može biti da sam prikrivena vegetarijanka :O), tj. iskorištavati ih za uljepšavanje svog prostora, al' ovu mi, evo, nekako baš bilo žao ubrati...

I found my thrill, on Blueberry Hill...

ponedjeljak, 10.06.2024.

I tako... limun tart još uvijek nije napravljen, al' samo zato što su svježe ubrane borovnice prijetile postati nesvježe, pa je onda tart ispao od njih.
Limuni mogu još duugoo čekati, stigne već i od njih malih tartića biti... a meni i tako svejedno koji će prvi - zadovoljstvo je moje u oba slučaja :)

I'm a Barbie girl, in the Barbie world...

petak, 07.06.2024.

'Hiya, Barbie
Hi, Ken
You want to go for a ride?
Sure, Ken
Jump in...'




Moja današnja zabava na neko vrijeme




















A onda sam otišla zamijeniti novu/staru plinsku bocu.

Putenost

četvrtak, 06.06.2024.

Bila sam još zamolila AI Image Generator da mi složi i nekakav lijepi božićni prizor (nemojte se čuditi, pa znate da ja u sobi još uvijek imam okićenu jelku :))), a onda sam tražila da prizor popuni i gomilom sretnih ljudi.






























Na to sam se malo topila kao travanjski snijeg, a onda sam (si) rekla - yeah, right... i nema tu, kao, nikakve djevojčice sa šibicama... pa zatražila selo neko, lijepo (moje) maleno.
Pravu idilu s puno slobodnih životinja.


Hebote, koji je to manijak, gori je od one zlatne ribice iz kojekakvih vicova.

Srećom pa se ima i više od tri želje i da se to onda malo i ispravljati.










***

A danas sam imala i malo puta pod nogama...
A što V radi kad se s puta (a što ste mislili o čemu je naslov? :O) vrati?
Ovako... prvo svuče sa sebe vrelu i ljepljivu odjeću, pa uz pomoć velike kopče podigne kosu jako visoko tako da joj ne grije vrat, a onda na sebe sklizne svilenkasti, crni ogrtač. Ovaj je tanji od onoga prošlogodišnjeg, jer otkad su ljudi shvatili koliko voli te ogrtače (haljetke, kako ih ona zove), odtada ih ima još tri crna, različitih debljina :))
A ovaj je skroz tanak i lagan, i hladan...
Papuče s coflekima još uvijek nema jer se voli bosa prešetavati po hladnom podu

Zatim V uzima čašu leda s malo narančinog soka i kutiju belgijskih pralina koju je nedavno dobila. Pored onih s kojekakvim akoholima ove su joj, od onih s pristupačnom cijenom, jedne od dražih.
I dok tako bira jednu, pa drugu, pa treću... kaže si da ako je nisu ubile one šarene bombone, da će se onda sama dotući ovim pralinama, i kako sad izgleda kao one prasice iz kojekakvih starih holivudskih filmova u ružičastim negližeima, nalakćene na svilene sofe, s jednako tako velikom kutijom pralina... pa opet kaže - yeah, right... i ode odabrati neku od pamučnih majica s najmanje pet rupa i hlače s odrezanim nogavicama, barem dvostruko rupavije od majice (a ugrijala se ona sintetika od haljetka...), i onda ode skuhati nekakvu povrtnu juhu.
Brzinsku... al' zdravu :O
Da dođe k sebi :)


***
Prijateljica je danas morala plaćati svojom karticom nešto za mene jer ja to neš' nisam mogla, a onda me htjela tim iznosom i počastiti.
Dok sam vadila gotovinu iz novčanika rekoh joj da nema šanse da mi bude sugar mama.
Nisam baš bila sigurna da me dobro shvatila... al' ja sam se poslije još jednom (za)rolala od smijeha :)))

***
I upoznala sam danas jednog mlađeg, jako zgodnog muškarca. Visokog i svježe podšišanog.
Ispod opeglane, uže odjeće koja bi odgovarala studentu s nekakvog prestižnog američkog koledža, nazirala se (više nego) pristojna mišićavost.
Lijepi muškarac s lijepim imenom, al' mlogo smiješnim prezimenom, i... sad si mačka tako zovem...
Hebiga, ne mogu si pomoći...:))))

Šareno je i budali drago

srijeda, 05.06.2024.

Valjda baš volim ovaj naslov... već sam ga do sada najmanje jednom iskoristila












Alzo... fotkam jučer ovu staklenku s bombonima i, usput, cijelo vrijeme pjevam onu - Svaki dan čim sunce graaane, brodom dovoze baaananeee...
Iako nisu banane, nego bomboni, a i limunčići su zapravo.
Opet nigdje banana.

I dok snimam svako malo čvaknem jedan, tako da ih je danas osjetno manje
Vidim da sam malo pretjerala , al' dobro - nisu bomboni najgora stvar na svijetu, je li.

Besposlena V i AI Image Generator uposli :O

utorak, 04.06.2024.

To da se ne valja s rogatima bosti, to odavno znamo, je li... ali i to da počesto nećemo poslušati taj savjet... :I
Evo, ja nisam...
Išla sam jučer u nabavku i pokupovala sve potrebno za limun tart, no kako ovih dana imam još nekih neodgodivih obaveza tako će tart malo čekati, ali vremena se ima za naletjeti na AI Image Generator, pa što se ne bi onda i probalo... je li.
Ovo je prvi put da jesam... pa dala neke smjernice u svome, kao, stilu... i saaad saaam ljuubooomooornaaa...!!!!


I nisam samo tart isprobavala, nego svašta još nešto tako da su me na kraju lijepo zamolili da odem malo odmoriti i ponovno se vratim tek sutra (how rude!) :)))

Eh... idem sad vidjeti hoću li možda i započeti raditi košarice (kad se neće napraviti same za nekoliko sekundi kao ove :I) ili limunovu kremu... ili nešto... ništa...
Uglavnom, ako me nema ni idućeg tjedna, onda znajte da saaaam jooooš uviiijeeeek ljuubooomooornaaa...!!!!

You're Not You

ponedjeljak, 03.06.2024.

Gledam sinoć film iz 2014. sa Hilary Swank. Ona glumi ženu, Kate Parker, koja boluje od ALS-a . Nemam pojma zašto gledam; valjda zato što se radi o Hilary Swank - jer njeno lice ne dopušta puno melodrame i patetike od koje obično odmah pobjegnem.
Film se zove You're Not You, i odmah na početku, iako ja nemam takvu dijagnozu, nekoliko scena podsjeti me na neke moje životne, trenutačno u prošlosti, al' koje samo vrebaju ispružiti ruku iz groba...
A onda se vidim dobrim dijelom i u zdrmanoj, mladoj pomoćnici (ebate... a di je ta nestala - na mladost mislim :O), a ima me i u prijateljici koja također boluje od ALS-a, pa čak i u Kateinom mužu... i jedino sam strahovala da se ne pronađem i u njenoj majci

Horoskop!

subota, 01.06.2024.

E sad će ispasti kako se ja stalno bavim tim gatanjima...
A ne, uopće ne :O... ove dnevne, tjedne, mjesečne, polumjesečne i višegodišnje horoskope uopće ne pratim. Jedino se povremeno zabavim karakteristikama horoskopskih znakova.
Ovaj mi je jutros iskočio na ekran, pa kad je već tu, reko' - aaaaj... idem ga zalijepiti da ne ostaje predugo gorki okus onog posljednjeg, omraženog.
Znam ja bit' i dobra
Al' malo nešto.
Nema za sve.
Ebiga... drugi put.