Zašto je jaje prešlo na drugu stranu ceste...

Zašto je jaje prešlo preko ceste? - pitanje je koje ljude vjekovima najviše zanima, je li...
A sad ću ja vama to pojasniti - dakle, jaje je prešlo na drugu stranu kako ne bi završilo u piletini Alfredo :))

Naime, Alfredo piletinu u posljednjih desetak dana ja sam radila čak tri puta (znate li vi koliko je jaja za to potrebno? :O)
Da, al' nisam je toliko puta radila zato što je dobra... Mislim, je, dobra je, odlična čak... samo nisam ja baš toliko luda za njom, nego sam ja nju radila zato što nisam biilaaa zaadovoljnaaa...
Fotografijama.
Koje zapravo u početku nisam ni imala namjeru snimati...
I sad kad se sve skupi i zbroji, mogli bi reći da sam tražila dlaku u jajetu... je, pa tko onda ne bi prešao na drugu stranu :O






















Al', ajd da ja sad to pojednostavim malo (hm...).
Dakle, prije desetak dana sam si napravila ovo jelo, i tek kad sam ga završila palo mi je na pamet da snimim dvije, tri fotografije jer mi to s uvjetima koje sam imala u tom trenutku ne bi oduzelo više od pet minuta.
I tako je i bilo. Međutim, naknadno pregledane fotografije nisu mi se ni najmanje svidjele, i ništa im nije pomagalo ma koliko se ja trudila popraviti ih. Obzirom da na njih nisam potrošila više od pet minuta, mogla sam ih i zaboraviti... ali obzirom da sam na pokušaj popravljanja potrošila puno više vremena, a bila spremna i još (najmanje) toliko, proradio je onaj živac neodustajanja, ali s izvjesnom dozom razuma koji je rekao da bi bilo jednostavnije napraviti sve iznova umjesto da vodim ovu mrtvu trku.
Pa sam (se) poslušala i za par dana ponovno radila Alfredo piletinu... koja je bila standardno odlična, za pojesti, ali fotografije ponovno nisu bile dobre.

Naime, treba znati da se hrana za snimanje i ona koju si poslužujemo na stol često malo razlikuju izgledom. Pa tako ona s dobrim okusom ne mora nužno biti i privlačna izgledom. Doduše, bude i obrnuto ali to za fotografiju i nije toliko bitno.
Konkretno, što se tiče ove piletine, problem s prvim fotografijama je bio taj što je na njima bilo jako teško vizualno odrediti o kojem jelu se tu radi, jer izmiješano, kako se inače poslužuje, to je samo tjestenina s nekakvim umakom... nalik stotinama drugih.
Bez detaljnog opisa ništa ne bi bilo jasno, a meni to nije bilo prihvatljivo.
Druge fotografije su bile nešto bolje, ali još uvijek je bilo previše umaka koji je sve prekrivao, a ono što se vidjelo bila je tjestenina s više zelenom nego žutom bojom.... brrr...
Ta se boja još i mogla srediti u Photoshopu, ali nije ona bila jedini problem pa je odlučeno da će se ponovno kuhati.
Treća sreća... kažu :O

Alzo, treći Alfredo je puno, puno bolji... i, tu sam pazila da je umak ispod tjestenine, a u tijesto za rezance sam, za svaki slučaj, umijesila malo kurkume (ne utječe na okus... barem ne negativno :O), jer jaja, čak i kad su domaća, nerijetko ipak nisu dovoljna za boju...
A bijeli rezanci na bijelom umaku, čak i kad je on ispod, još uvijek mogu izgledati samo kao nekakva nedefinirana bijela masa...
Problema je bilo i sa samom piletinom, jer je i ona svijetla i neupadljiva/nevidljiva ako joj se ne 'doda malo života'. To sam napravila sa začinima i medom, koji doduše u receptu nisu bili predviđeni... ali meni ovako ispalo i ukusnije :)
I tako... zaključak je da, čak i kad postoje uvjeti za petominutne fotografije... bez uobičajenog maksimalno uloženog truda teško da će rezultat biti zadovoljavajući.
Ja sam na kraju s ovim fotografijama zadovoljnija... ali to ne znači da Alfreda neću i ponovno raditi :O
















*****

Update:


Ovaj post sam napisala pretprošlog vikenda, a onda sam samo u jednom trenutku i fotografije i tekst, koji jedino nije imao još posljednju, zaključnu rečenicu, sklonila u stranu (ostavila da se sljube okusi :O) i otišla na popodnevni odmor... kao što ću to i sada napraviti... malo... na neko vrijeme...