Flames of love

Proučavajući razne teorije zaljubljivanja, seksualne privlačnosti i ljubavi, došla sam do zaključka da svatko ima u svom umu popis kvaliteta koje ga presudno odbijaju ili privlače kod potencijalnog ljubavnog partnera. Ispričavam se ljubiteljima hrvatskog jezika što mi se engleski izrazi u ovom slučaju čine prikladniji. Taj popis, dakako, nije urođen ni fiksan, nego se najvećim dijelom oblikuje iskustvima tijekom života (premda neke sklonosti vjerojatno jesu genetički uvjetovane). Ne moramo biti i najčešće nismo svjesni što to točno tražimo, ali ja sam svoj popis pokušala osvjestiti najviše što mogu, u nadi da će mi pomoći da se nosim s nemogućom ljubavi i pronađem novu osobu koju ću moći barem jednako voljeti, a koja će mi biti na taj način dostupna. Kvalitete navodim nasumičnim redom, jer bilo koja na turn-off popisu jednako sama po sebi uzrokuje za mene prestanak privučenosti, a svaka na turn-on popisu jednako pojačava privučenost (bilo koja je dovoljna da bi se privučenost javila, ali tek sve skupa daju "fatalni" učinak). Pokušala sam se ograničiti na 5 stavki svakog popisa, možda naknadno zaključim da trebam uvrstiti još neke pa ih dodam.

Turn-off
- opijanje (ne pijenje alkohola samo po sebi, nego gubitak kontrole nad sobom pod utjecajem alkohola)
- pušenje (jer šteti i svima drugima koji moraju udisati dim)
- nasilno ponašanje (što uključuje bespotrebnu upotrebu povišenih tonova i ružnih izraza u ophođenju s ljudima)
- potreba za stalnim pravljenjem buke (uključuje npr. glasno puštanje cajki ili utakmice na televizoru)
- egocentrično pokazivanje nepoštivanja prema drugima, osobito dakako ljubavnim partnerima (počevši od samog jezičnog izražavanja, npr. "mala mi je dala, ja sam nju j..." )

Turn-on
- širokoumnost, tolerancija, trud da se razumije različito
- inteligencija, kreativnost (ne do razmjera genijalnosti, ali iznadprosječno)
- sposobnost za djetinjaste šale i iskazivanje životne radosti, optimizam
- marljivo i savjesno obavljanje vlastitih dužnosti
- odgovornost, sklonost redu i poštivanju pravila

Po svemu sudeći, samo sam jednu osobu koja me privukla do sada upoznala dovoljno dobro da sa sigurnošću mogu tvrditi da posjeduje sve ove moje turn-on i nijednu turn-off kvalitetu, a mnoge su osobe "otpale" praktički istog trena kad sam u njih otkrila neku turn-off osobinu. Svjesna sam da je popis zahtjevan i čak u ponečemu naizgled protuslovan, ali čini se da ga ne mogu samo snagom volje mijenjati, nego se moram nadati da će ipak naići još netko tko ga zadovoljava, ili da će mi se utjecajem okolnosti kriteriji promijeniti.

Nema mogućnosti. Kad imalo smisla čekati, čekala bih, čekale bismo makar godinama, ali čak ni čekanje ne bi pomoglo, a ni nema vremena za nj. Kad bi se išta moglo učiniti, sve bih pokušala, ali postoje ipak neke zakonitosti protiv kojih nitko ne samo da ne smije nego ni ne može. Ni sada, ni kasnije, ni ikad. Apsolutna, neumoljiva nemogućnost. Bilo kakav stvarni pokušaj vodio bi samo i jedino duboko u propast. Pa dobro, kad ne možemo na javi, u snovima ćemo se nalaziti, u snovima ćemo proživljavati onu jedinu, tako jednostavnu a tako kompliciranu, tako banalnu a tako tešku, želju da budemo jedna pored druge, dugo, da se dodirujemo, da se opajamo svojim mirisima. Ako smo se nehotice više puta mogle naći u istom snu i zadržati to sjećanje nakon buđenja, možemo naučiti upravljati tim snovima, podvrći ih svojoj kontroli kao što u stvarnosti podvrgavamo tijela kako nitko ne bi posumnjao. Tako ću barem imati razloga svake noći odlaziti na počinak. Snove nam barem nitko ne može znati. Znam da je ludo – to je jedina ludost koju si možemo dopustiti. U snovima ćemo se, dakle, nalaziti, dok nam život ne oduzme i tu zadnju mogućnost.

Uzdrhtale, nemirne, nervozno pipaju kroz mračnu maglu neizvjesnosti, panično se hvatajući raznih neživih predmeta u kojima uzalud pokušavaju pronaći tračak smirenja. Gnječe te sitne, beznačajne predmete kako bi barem nad tim smećem pokazale svoju moć, pokušavajući se otresti svijesti o svojoj slabosti.

A onda nailaze na još jedan par ruku, jednako drhtureći, jednako izgubljen, i hvataju se jedne drugih kao slamki spasa. Sada su četiri ruke, isprepletene, jedno simbiotsko, mutualističko biće koje više ne drhti, nego zna da može sve i da će sve biti u redu. Stisak ruku najviše je što to biće može imati, i sve što mu treba, i sve je u tome sasvim ispravno.

Pogledi su posvuda, ali mogu samo vidjeti – i zavidjeti tim parovima ruku na rijetkoj privilegiji da mogu stisnuti jedan drugi. Prebrzo dolazi tren kad se ruke moraju pustiti, razdvojiti, svaki par krenuti svojim putem da se sve rjeđe dotiču, ali kako su jedna drugoj dale snage da ne samo prežive ovo razdoblje nego i izvuku najbolje iz svega, tako će ih sjećanje nastaviti hrabriti. A kako su pogledi vidjeli i napokon razumjeli zajedništvo tih ruku, tako će mnoga usta reći da je to ono najvrednije.

No, te sretne ruke dobro znaju da ima i drugih ruku, kojima je to pravo na stisak grubo uskraćeno djelovanjem hladnog autoriteta koji smatra vršenje sile nad njihovim životima svojim pravom i nužnošću. I nadaju se da će svaku ruku koja potpisuje takve osude jednom ipak uhvatiti neka ruka čiji će ju topli stisak ispuniti lijepim osjećajima i podsjetiti na potrebu za razumijevanjem.

'Cause everybody needs a helping hand sometimes...