Današnji dan je obilježen uvodnom presicom OneTakeFilmFestivala kojoj sam nazočio u kinu Tuškanac. Prvo osječao sam kao krez jer sam ako se izuzme ekipa direkcije festivala bio jedini muškarac. Dakle u blaženom stanju međ ženama uspio sam se nekako, ali jedva, skoncentrirati na ono čemu su pričali.
Ukratko sprema se bogati program ovog bienalnog festivala filmova snimljenih u jendom kadru.
Biti će tu novi film Nuri Bilge Ceylana "Iklimler" dobitnika FIPRESCI nagrade u Cannesu ove godine, u sklopu novog reload programa, gdje će se prikazivati novi filmovi majstora kinematografije koji su se već bili prikazivali na nekom od izdanja OTFF-a.
Osim toga ove godine će se prikazati i program studentskih filmova svjetski poznate filmske akademije (meni izuzetno drage) češke FAMU.
Osim studentskih filmova sa ove proslavljene akademije, biti će organizirane panel diskusije sa proslavljenim hrvatskim režiserima koji su pohađali ovaj fakultet gdje će oni iznjeti i svoja iskustva. To su Lordan Zafranović i Rajko Grlić. Osim toga biti će prikazani i njihovi studentski filmovi.
Osim ovog noviteta na fesitvalu će biti prikazan Michelangelo Antonioniev film "Professione: reporter" čija prava su bila dugo u vlasništvu Jacka Nicholsona i koji nije dugo dopuštao, iz samo njemu znanih razloga prikazivanje dotičnog filma. No, onda se tos ve promijenilo i uz prisutstvo režisera film se počeo prikazivati po festivalima pa je tako prošle ili pretprošle godine trebao biti prikazan na London film festivalu no zbog bolesti režesera prikazivanje se otkazalo. U međuveremenu Sony Film Classics je otkupio prava i sada se ponovo može vidjeti film. Tako će i zagrebačka publika imati jednistvenu priliku da vidi ovaj film na ovom festivalu u sklopu programa sličnog onome sa ZFF-a tamo znanog pod imenom Bunker.

QUISQUE FABER FORTUNAE SUAE EST!

Na jednoj stranici posvećenoj filmu našao sam zanimljivu reklamu

Eto dragi moji lege i leginice će uskoro imati priliku uživati u onome u čemu su prije ZFF-a uživali i zagrebčani. Dakle u Barutani u Osijeku od 25. i 26. listopada retrospektivom odabranih filmova predstaviti će se ovaj tematski i ujedno jedan od najmlađih zagrebačkih filmskih festivala. Sve se to dešava u sklopu jednomjesečnog programa (16. listopada - 10. studenog) posvećenog eksperimentalnom filmu i videu u organizaciji udruge M-art.
Vrijeme početka kino predstava je u 19h.
Inače ovaj festival je već prije bio na "putu" pa se tako dosad predstavio u Osijeku i Beogradu 2005, na Festivalu igranog filma u Puli 2006, Tjednu medijske umjetnosti u Kyotu 2006, a članovi 25 FPS-a u suradnji s Hrvatskim filmskim savezom pokrenuli su u listopadu 2006. program kratkog eksperimentalnog filma i videa 'Kratkih 6 u Tuškancu'.

Dakle osječani navalite na ovu jedistvenu priliku u vašem gradu!

Nisam danas nekako dobro raspoložen, no oni koji me dobro znaju znat će radi koga je to.
No, eto "la lotta se continua !" (fala Bibiju, Luli i Ivoru na podršci) i tako ja htio ne htio sam primoran objaviti ovo što mi je nadobudna Freethinkerica stavila pod nos. Riječ o kome drugo nego o špancima, na kojima dotična nije bila na danima ZFF-a pa mi sad namjerno trlja nos ne bi li ja poludio. Hehehe!!! Se limša!
Naravno da svi okidaju na špance, ali da li je to opravdano... pa da ste (kao štono neki nisu vidjeli prvi Almodovarov film "Pepi, Luci, Bom") po prvi puta vidjeli neki španjolski film vjerojatno bi totalno flipnuli. Eto nove prilike da budete pomodar kozmičkih razmjera i da odete pogledati jednu od najcjenjenijih filmografija svijeta. Jedino je neobična lokacija, a to je KIC, a vjerojatno i plačanje upada. Kako bilo da bilo to je samo jedan dio slagalice ufuravanja u detoxikaciju od filmova sa ZFF-a.


Program:

Srijeda 25. listopada u 19 sati
Tasio
Španjolska, 35 mm, 96 min., 1984. Humorna drama.
Režija i scenarij: Montxo Armendáriz
Direktor fotografije: José Luis Alcaine
Glavne uloge: Patxi Bisquert, Amaia Lasa, Nacho Martínez, José María Asín, Francisco Sagarzazu

Tasio potječe iz malog sela u podnožju planina Urbasa. Zbog obiteljskih problema mora početi raditi već s osam godina. Sa četrnaest je upoznao Paulinu koja će mu postati ženom.
Uskoro će se roditi mala Elisa, pa je Tasio prinuđen sve više raditi; proizvoditi drveni ugljen, loviti ribu i ići u krivolov. Njegovi glavni neprijatelji postaju šumari. Upravo kad je ostvario svoj san i ulovio divljeg vepra, sazna da je Paulina teško bolesna.
To je za Tasia težak udarac, a suseljani inzistiraju da mora promijeniti način života i naći stalno zaposlenje. On to odbija, kao i preseljenje u veliki grad, godinama kasnije kada mu se udaje kćerka Elisa. Tasio se ne može odreći svog načina života, šume i glavnih neprijatelja - šumara...

Film je prikazan na mnoštvu međunarodnih festivala na kojima je i često nagrađivan, između ostalog, FRIPRESCI nagradom u San Sebastianu, u Chicagu, Columbiji itd.


Srijeda 8. studenog u 19 sati
Prolazna stanica
Španjolska, 35 mm, 91 min., 1992. Drama.
Režija: Gracia Querejeta
Scenarij: Elías i Gracia Querejeta
Direktor fotografije: Antonio Pueche
Glavne uloge: Omero Antonutti, Santiago Alonso, Bibí Andersen, Joaquim de Almeida, Luis Crespo
Kao što to čini krajem svakog ljeta, Antonio se popeo na krov svoje kuće kako bi očistio dimnjak. Odatle primjeti kako se renovira susjedna kuća u kojoj je nekada stanovao jedan nacist, a koja je nakon desetljeća napuštenosti i propadanja u susjedstvu postala sinonimom tajanstvenosti. S dolaskom jeseni Antonio će se kroz svoj prozor suočiti s prijevarom, smrću i ljubavlju...

Film je, između ostalih, prikazan na festivalima u Berlinu, Buenos Airesu, Tokiu i Gőteborgu a dobio je posebnu nagradu žirija u Festivala Valladoidu.


Srijeda 15. studenog u 19 sati
Portret žene s muškarcem u pozadini
Španjolska, 35 mm, 102 min., 1996. Komedija.
Režija: Manane Rodríguez
Scenarij: Manane Rodríguez, Xavier Bermúdez, Antonio Larreta
Direktor fotografije: Juan Carlos Gómez
Glavne uloge: Paulina Gálvez, Bruno Squarzia, Myriam Mčziéres, Pedro Miguel, Martínez, Ginés García Millán

Kad tridesetipetogodišnjakija Cristina dođe do zaključka kako je ljubav samo stalna patnja, počne stvarati savršenu zaštitu oko sebe: kao odvjetnica radi posao koji voli i u kome je uspješna, stanuje u lijepoj kući u kojoj je apsolutna gospodarica i ima ljubavnika s kojim se zabavlja odlučna napustiti ga kad će joj to najbolje odgovarati. No, neplanirano, jednog se dana zaljubi, i vrlo se skoro počinju pojavljivati prve pukotine u njenom savršenom oklopu...

Film je prikazan na festivalima Mar del Plata – Argentina, Sao Paolo – Brazil, Valencija – Španjolska, Bogota – Columbia, SAD, Portugal, Ecuador, Chile itd, nagrađen glavnom nagradom na festivalu Peňiscola Castellón.


Srijeda 22. studenog u 19 sati
Znam tko si
Španjolska, 35 mm, 100 min., 2000. Politički triler
Režija: Patricia Ferreira
Scenarij: Inés Paris, Daniela Fejerman, Patricia Ferreira, Enrique Jimenéz, Manuel Gutiérrez Aragon
Direktor fotografije: José Luis Alcaine
Glavne uloge: Miguel Ángel Solá, Ana Fernández, Roberto Enríquez, Ingrid Rubio, Manuel Manquiňa

Kad se Paloma, mlada psihijatrica koja voli svoj posao, zaposli u bolnici u Galiciji, upozna izuzetnog pacijenta. To je poremećeni i zavodljiv Mario, koji pati od čudne bolesti – Korsakovljevog sindroma, koja postane predmetom strastvenog proučavanja mlade doktorice.
Pacijentovo izgubljeno pamćenje krije očito zaboravljenu prošlost koja prijeti razotkrivanjem nekih opasnih činjenica izbrisanih iz sadašnje španjolske povijesti. Zajedno s Mariom, Paloma je uvučena u pustolovinu koja ih oboje vodi u tamnu stranu realnosti.

Film je prikazan na mnoštvu festivala, između ostalih u Berlinu, Montrealu, Riu de Janeiru, Bogoti, Valenciji, Bratislavi, Aleksandriji itd. Uz ostele, dobitnik je nagrada i na festivalima Lérida i Las Palmas.


Srijeda 29. studenog u 19 sati
U nastajanju
Španjolska, 35 mm, 125 min., 2000. Dokumentarno-igrani.
Režija i scenarij: José Luis Guerín
Direktor fotografie: Alex Gaultier
Glavne uloge: Juana Rodríguez, Iván Guzmán, Juan López, Juan Manuel López, Pedro Robles
Radnja filma odvija se u tipičnoj radničkoj četvrti Barcelone ugroženoj planom reforme – novi blokovi kuća su u nastajanju. Dok gradnja napreduje, prikazuje se i svakodnevica u susjedstvu; odnosi između radnika i susjeda, anegdote s gradilišta.
Poput jeke svijeta, razotkriva se činjenica da mutacija prema urbanom krajoliku također znači i mutaciju među ljudima.

Festivali: Havana, Rotterdam, Mar de Plata, Oslo, Karlovy Vary, Lima, Reykjavik, Bogotá, Caracas, Toulouse, San Francisco itd. Nagrade: Goya 2001, San Sebastián, Nantes, Bruxelles, Huelva itd.

... fala još jenput na ovom mojoj stvarno dragoj prijateljici (koju ponekad uzrujam ali zato jer mi je draga) Freee!

... prošao je festival koji je bio jači od svih prethodnih i što sad? Hmm odgovor je u kinu Tuškanac u kojem danas starta odličan ciklus filmova legendarnog francuskog cineasta Claudea Chabrola. Osim njega kako u naslovu kaže biti će i retrospektiva filmova Luchina Viscontia (taj dio programa će se posebno svidjeti mojem drugu Aparatczyku:)
No da ipak ovo odvikavanje od filmske infekcije ne bi bilo tako grubo na suho tek sa ciklusom ovog odličnog režisera, pobrinuli su se sa ZFF-a.
Naime: u srijedu navečer posebna je filmska zanimljivost zgotovljena u suradnji sa Zagreb film festivalom i Continental filmom te su tako na programu najprije kratki filmovi iz serije Daj mi kino, a potom briljantna američka komedija "Little Miss Sunshine". Komedija koja se naglašavam svidjela svima koji su bili je gledali i svi su isticali njezinu nepobitnu pozitivnost. Znači nije još gotovo sa ZFF-om.
Za sve iz Siska saznao sam da će uskoro na programu njihova Daska teatra biti prikazana retrospektiva najboljih filmova sa ZFF-a.

Eto, a na programu kina Tuškanac su:

23.10.2006 u 19h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Nevini ljudi prljavih ruku (Les Innocents aux mains sales)
Režija: Claude Chabrol, igrani, boja, 1975, 121 min
Uloge: Romy Schneider (Julie Wormser), Rod Steiger (Louis Wormser), François Maistre (komesar Lamy), Paolo Giusti (Jeff Marle), François Perrot (Georget Thorent)


23.10.2006 u 21h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Violette Noziere
Režija: Claude Chabrol, igrani, boja, 1978, 120 min
Uloge: Isabelle Hupert (Violette Noziere), Stéphane Audran (Germaine Noziere), Jean Carmet (Baptiste Noziere), Jean-François Garreaud (Jean Dabin), Guy Hoffman (sudac)


24.10.2006 u 19h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Violette Noziere


24.10.2006 u 21h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Ženski posli (Une affaire de femmes)
Režija: Claude Chabrol, igrani, boja, 1988, 108 min
Uloge: Isabelle Huppert, François Cluzet, Nils Tavernier


24.10.2006 u 20h, mala dvorana kina Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Kratkih 6 u Tuskancu: Hladno srce: Island

Hladno srce: Island / 92’

* Global Capital / Magnus Helgason (Apparat Organ Quartet) / 5'20'' / 2005
* Husid a Antmannstignum / Berglind Ágústsdóttir / 4'12'' / 2003
* Jean / Bjargey Ólafsdóttir / 2' / 1997
* Hey Ya! / Elvar Gunnarsson (My Summer as a Salvation Soldier) / 3'02''/ 2004
* Green Grass of Tunnel / Semiconductor (Múm) / 4'12'' / 2002
* Landslag / Kyja Kristjansson-Nelson / 4' / 2004
* Mosimosi / Lars Skjelbreia / 4' / 2004
* Untitled / Berglind Ágústsdóttir / 4'30'' / 2005
* Believe / Stefan Arni, Siggi Kjartansson (Gus Gus) / 4'17'' / 2001
* Toilet / Unnur Andrea Einarsdóttir / 4'50'' / 2005
* Over Me Under Me / Elvar Gunnarsson (Maus) / 3'20'' / 2004
* Digital Jesus / Hlynur Magnússon / 5'23'' / 2005
* Welcome to: Going West / Malin Stahl / 2’34’’ / 2004
* Vidrar Vel Til Loftarasa / Stefan Arni, Siggi Kjartansson (Sigur Rós) / 7'02'' / 2001
* Stop in the Name of Love / Ragnar Bragason (Bang Gang) / 3'34'' / 2003
* Who’s Bardi / Ragnar Bragason and Bardi Jóhannsson / 29'01'' / 2003
* Romantic Undead / Kira Kira / 1' / 2005


25.10.2006 u 19h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Ženski posli (Une affaire de femmes)


25.10.2006 u 21h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Posebni programi: Daj mi kino! & Little Miss Sunshine

Posebni programi u suradnji sa Zagreb film festivalom i Continental filmom:

21:00 projekcija kratkih filmova sa zajedničkim sloganom "Daj mi kino!" koje potpisuju renomirani hrvatski redatelji


21:30 Little Miss Sunshine (USA, 2006)
r: Jonathan Dayton i Valerie Faris, sc: Michael Arndt; fotografija: Tim Suhrstedt
igrani, kolor, 101 min
Uloge: Abigail Breslin, Greg Kinnear, Paul Dano, Alan Arkin


26.10.2006 u 19h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Ciklus filmova Luchina Viscontia: Zemlja drhti (La terra trema)
Režija: Luchino Visconti, igrani, c/b, 1948, 123 min
Uloge: ribari iz Aci-Trezza, Luchino Visconti (pripovjedač), Antonio Pietrangeli (pripovjedač)


26.10.2006 u 21h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Drage zvijezde Velikog medvjeda (Vaghe stelle dell'orsa)
Režija: Luchino Visconti, igrani, c/b, 1965, 95 min
Uloge: Claudia Cardinale, Jean Sorel, Michael Craig


27.10.2006 u 19h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Drage zvijezde Velikog medvjeda (Vaghe stelle dell'orsa)


27.10.2006 u 21h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Zemlja drhti (La terra trema)


28.10.2006 u 19h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Rocco i njegova braća (Rocco e i suoi fratelli)... ali to nije onaj Rocco Shifredi:)
Režija: Luchino Visconti, igrani, c/b, 1960, 180 min
Uloge: Katina Paxinou, Alain Delon, Renato Salvatori, Max Cartier, Rocco Vidolazzi


28.10.2006 u 18h, kino Tuskanac (Tuskanac 1, Zagreb)
Portret Luchina Viscontija (Luchino Visconti)
Režija: Carlo Lizzani, dokumentarni, c/b i boja, 1999, 60 min


... je li to prebogat program za "suho" postfestivalsko odvikavanje ili što?

ili kako u press izvještaju sa zff-a kažu, dobitnici su:


Zlatna kolica za najbolji cjelovečernji igrani film i 4000 EUR generalnog sponzora VIP:

DAS LEBEN DER ANDEREN / ŽIVOT DRUGIH, Njemačka, Florian Henckel Von Donnersmarck

Specijalno priznanje žirija za cjelovečernji igrani film i 500 EUR generalnog sponzora VIP:

A FOST SAU NA FOST? / 12:08 ISTOČNO OD BUKUREŠTA, Rumunjska, Corneliu Porumboiu

Zlatna kolica za najbolji kratki igrani film i 1500 EUR generalnog sponzora VIP:

SNIFFER, Norveška, Bobbie Peers


Zlatna kolica za najbolji dokumentarni film i 1500 EUR generalnog sponzora VIP:

I FOR INDIA / I KAO INDIJA, UK, Italija, Njemačka, Sandhya Suri

Specijalno priznanje žirija za dokumentarni film i 500 EUR generalnog sponzora VIP:

I, SOLDIER / JA VOJNIK, Turska, Koken Ergun


KOCKICE
Zlatna kolica i 2000 EUR pokrovitelja nagrade časopisa BUG:

AJDE, DAN ... PROĐI ..., Matija Kluković

Specijalno priznanje žirija i 1000 EUR pokrovitelja časopisa BUG:

NIJE DA ZNAM, NEGO JE TO TAKO, Tanja Golić



NAGRADA PUBLIKE (1000 EUR generalnog sponzora VIP):
DAS LEBEN DER ANDEREN / ŽIVOT DRUGIH, Njemačka, Florian Henckel Von Donnersmarck

... osobno nisam nazočio na zadnjoj večeri u SC-eu jer sam bio na projekcijama u kinu Europa. Naime nekako mi je skoro cijeli program koji se odvijao u kinu Europa promakao.
No nekako sam smatrao da je nije zgorega da se posjeti do prekrasno kino i zadnji dan pogledaju dva obečavajuća filma. Ha... kako to biva nije se u potpunosti obistinilo.
Da li zbog filmova koji su loše editirani bili pa je igra "pecaljki" u podosta kadrova filma "Hollywoodland" više pljenila pažnju doli sam film ili ...
Kako bilo da bilo film i nije ništa posebno i bez tih mikrofona koji su non stop upadali u kadar.
Čisto je to prosječan film. Tome mogu posvjedočiti i Daywalker i Freethinkerica koji su mi pravili društvo na prvoj projekciji.
Drugi film ("Slučajevi običnog ludila / Príbehy obycejného sílenství", u režiji Petr Zelenke, Češka) što zbog društva, a što zbog činjenice da dolazi iz zemlje u kojoj su promašeni filmovi "retki petki", kompletan dojam tog zadnjeg dana festivala dobio je i više nego pozitivan dojam.

To je što se tiće samog zadnjeg dana. Još bih mogao dodati da su mi frendovi koji su bili na partyu u foajeu SC-ea dojavili dan kasnije da je bio fenomenalan tulum. Hmm, ništa čudno jer su i ostali prethodnih dana bili izvrsni, što zbog prekokrasnih žena a što zbog odlične svirke. Eh kad bi toga bilo svaki dan život bi bio puno ugodniji.

Za kraj ovog posta dodao bih kako moj izbor ponajboljih filmova bi se u potpunosti razlikovao od ovog prezentiranog.
Naime meni jem, a i ljudima s kojima sam ovih dana komunicirao na "hodočašću" na ovu rijetku filmsku poslasticu, najbolji film ako ne i malo remekdjelo je bio "Babel". Tako maestralnu režiju i film se rijetko vidi, rekao bih jednom godišnje ako ste sretnik.
I tako pošto ovaj film nije u bio u konkurenciji filmova za nagradu prvo mjesto bi dobio odličan film Andree Štake "Das Fräulein" . Nije bez vraga da je film osvojio tako značajne nagrade eminentnih filmskih festivala kao što su ona u Locarnu i Sarajevu. Jednostavno film svojom jednostavnošću osvaja.
Potpuno sam osupnut da je film "Sniffer" dobio nagradu u kategoriji za kratki metar. Tu bez imalo krzmanja na njegovo mjesto bih stavio odličan kratkometražni film "Sretan put, Nedime" u režiji Marka Šantića (Slovenija, 2006., 13'). Iskreno je to ispričana priča o muki bosanskih "gastarbajtera" koji žele doći u svoju domovinu i zapnu zbog neimanja viza na slovensko - austrijskoj granici.
Još težinu priči daje na snazi ako znate da je riječ o filmu koji je inspiriran istinitim događajima.
Ovaj festival je bez sumnje bolji i kvalitetniji izdašnim programom za razliku od prethodnih.
Pitali su me mnogi da li je bolji od prethodnika i tvrdim da je jer eto žiri i mi ostali imamo vlastite pobjednike.
Svaka čast ekipi koja je na čelu sa borisom T. Matićem napravila odličan posao. Svakako tu je za spomenuti i čovjek s kojim sam ovaj put na festu najviše komunicirao, Saša Nužda koji je uvijek stajao na usluzi te ostala vesela i susretljiva ekipa sa Oliverom Sertićem i Hrvojem Laurentom na čelu.
Dečki samo tako dalje i da sljedeće godine se festival još više proširi, što lokacijama, a što ovako dobrim i još boljim programom.
Vidimo se dogodine!!!

Kako ona stara latinska kaže post nibula phoebus, se eto može preslikati na jučerašnji filmski dan. Ukratko bilo je izvrsno. Vidio sam jedan fenomenalan film jedan odličan i vrlo dobar. Jednostavno nije bilo mjesta za loše filmove na programu od četvrtka.
Pa da počnem od onoga za čim ćete sigurno žaliti.
To je Babel.
Još jedan fenomenalan uradak tog meksikanca. Alejandro González Ińárritu jednostavno u svojoj filmografiji nema mjesta za pogrešku. Pa tako filmografije koje su većina vas vidjela tu su briljantna ostvarenja kao : Amores perros, 21 Grams (2003) i bitno je ova godina posljednjeg uratka jer je Babel napravio nakon trogodišnje stanke.
Hrvoje Laurenta je otvaranju jučerašnje prepune matineje s Babelom još i naglasio kako je Ińárritu većinu svog vremena preokupiran sa glazbom i spotovima koje radi. Šteta jer je stvarno bez krzmanja to mogu reći vanserijski režiser.
FIlm je dosta sličan po radnji 21 gramu, no ipak priča je potpuno drugačija. Ono što je zanimljivo da cijelo vrijeme vas režiser navlači za nos jer imate recimo tri paralelne radnje. Jedna u Maroku (tu postoje još dvije podradnje), druga u Kaliforniji i treća u Japanu. Naime prve dvije kada ćete gledati film ćete uklopiti u sveopću sliku slagalice koju je pred vas podastro Ińárritu, no nikako vam neće se u tu sliku uklapati priča iz Japana.
Taj dio varke je vrhunski jer cijelo vrijeme si zamarate mozak sa japanskom stranom priče i onda turn over.
Osim režije koja maestralno u jednom dahu vas vodi do kraja filma i odličnoj montaži, moram istaknuti kameru koja odlično dočarava razne situacije u filmu.
Začudo Brad Pitt je ostvario odličnu rolu i taman glumi onoliko da ne postane presaharozno.
U filmu me posebno dojmila jedna sekvenca susreta dvaju svjetova u Maroku, koja počinje dolaskom autobusa u omanji gradić usred ničega u Maroku i završava momentom kada lik kojeg tumači Pitt u sceni bez teksta pred oldazak u helić pokušava se odužiti svojem markanskom vodiču, čime drugim nego zapadanjački...novem. Naravno vodič to odbija.
No, nije to jedini dirljiv i emotivno snažan moment u filmu, ima ih još, ali to ostavljam vama da ih pronađete.
Druga dva filma na programu su bila: 13 / Tzameti (Francuska, Gruzija, 2005., 86') i Mala miss Amerike / Little Miss Sunshine (Jonathan Dayton, Valerie Faris, SAD, 2006., 100').
Prvi od ova dva je za neke bio šokantan no meni temom o kocki na ruski rulet lud totalno lud. Pomalo mučan, ali u današnjem svijetu izokrenutih moralnih vrijednosti sasvim moguć.
FIlm je trubute to film noiru. Tko god nije gledao propustio je jedan od kvalitetnijih filmova večeri.
Treći film je Little miss Sunshine je ispunio dupokom dvoranu SC-ea u kiasne noćne sate. Pitka je to komedija za svačiji ukus pa tako po svršetku filma u foajeu SC-ea mogli ste naići na mnoga sretna lica. Uglavnom jedan pozitivan film koji je u svima iznjedrio smješak na lice. U filmu dominira glumačka družina koja se etablirala glumeći po indie filmovima. To su : Greg Kinnear, Steve Carell, Toni Collette.

... i za kraj, šlag na torti je bila grupa We come one, koju mnogi nisu dočekali ili su se pokupili nakon zadnjeg filma, koja me svojim muzičkim stilom podsjetila na Leningrad cowboyse.
Bilo je totalno ludilo. Fenomenalnom svirkom i brojnim bisevima poznatih filmskih tema i Nargile hame digli su dodatno temperaturu u Sc-eu do usijanja.
Bio je to jedan odličan filmsko-glazbeni dan.

... totalna katastrofa.
Zašto? Pa nekako nakon dva dobra dana uslijedi nekakav loš dan i moj predosjećaj u pogledu tog "zamora" je bio potpuno ispravan.
Od filmova koji su se pojavili na jučerašnjem programu bili su: film "Langer licht", Nizozemska, (2006., 85') i "Nafaka" iz Bosne i Hercegovine, (2006., 115').

Prvo o najgorem. To je neslavno mjesto zauzeo film "Nafaka" koji se nekim čudom našao na festivalu a mjesto bi mu bilo u kanti za smeće. Moram priznati da nisam na festivalima unazad par godina vidio goreg filma od ovog. Ja se pitam tko je autoru uopće dao novac za snimanje takvog smeća od filma kojima je zamarao publiku u SC-eu. Nije mi se još desilo da uslijed projekcije sam poželio se teleportirati i dobro se ispovraćati nakon doze najgoreg filmskog kancerogenog otpada. Jednostavno nemam riječi za takav bučkuriš prije svega sramotne glume Mustafe Nadarevića i Lucije Šerbedžije na čije sam se odlične glume navikao. Naravno u ovaj totalno disonantni, raštimani orkestar uklapa se cijela glumačka ekipa koja uopće se i nije trudila glumiti već je glumatala. Inače sam mišljena kako bi takvim režiserima, iz jedne rekao bih filmske regionalne sile (BiH), u njihovoj vlastitoj zemlji trebalo zakonom zabraniti snimanje filmova.
Ovaj film tko pohvali mora ići na CT ili psihijatru.
Jednostavno više neću trošiti riječi na ovo ...

p.s. Sejo šta ti bi da si radio muziku za ovaj film samo si se zblamirao. (možda zato i nije bilo performansa Zabranjenog pušenja u SC-eu.)

Drugo neslavno mjesto sa malo boljom izvedbom od ovog prethodnika zauzima "Langer licht" film koji govori o sukobu oca i sina ,i njihovim različitim životnim putevima nakon njihova međusobnog fizičkog sukoba kao katalizatora promjene.
Ajde... ovaj film ima kakvu takvu prolaznu ocjenu, no kraj filma je diletantski napravljen pa uz aritmičnost samog filma oduzima pozitivan dojam cijelog filma.
Uglavnom jučer sam uzalud potratio vrijeme tražeći Godota u SC-eu.
Nadam se da današnji dan će popraviti ton i snijeg na slici.:)

... na ZFF-u ostao je po meni obilježen po ipak očekivanoj gužvi za filmom Pedra Almodovara iz 1980.g. "Pepi, Luci, Bom / Pepi, Luci, Bom y otras chicas del montón".
Još pomalo umoran i neispavan ali sa odličnim impresijama nakon tog filma prvijenca jednog od danas prominentnijih filmskih režisera u svijetu iščekujem sa veseljem novu današnju porciju filmova.

Kad je Almodovar u pitanju onda nisam uvijek spreman gledati njegova ostvarenja koliko god u filmofilskim krugovima ona slove za revolucionarna i napredna no... ponekad se i iznenadim njegovim djelima. Tako je bio slučaj i sa ovim filmom. Jednostavno sam kao i publika koja je sjedila po podovima itd-ea bio oduševljen i nasmijao se do suza.
Jedan moj prijatelj kad sam mu prepričao ukratko glavne dijelove filma je izjavio da je to preperverzno za njegov ukus i da po mom pričanju na ovom festivalu dominiraju filmovi sa eksplozivnim i pomalo iskrenutim smislom za stvarnost te da to nije uvijek ono što bi on i drugi gledali. Nakon malo promišljanja moram se složiti da sadržaj najmanje dva viđena filma je takav... perverzan ili kako sam mu ja rekao prikazuje još jednu sliku stvarnosti koju mnogi bi htjeli sakriti pod otirač. Eto zato je dobar Almodovar koji na svoj humorističko (parodičan) iskrenuti način prikazuje neke slike stvarnosti koje bi se mnogi postidjeli.
Tu je prije svega žena koja prilikom silovanja moli svog silovatelja da ju da prostite po... u drugu rupu, jer mora ostati djevica za vjenčanje. Viđeno? Ne... sasvim sigurno iako mi podosta sliči na neke poznate sekvence iz "Kike", ipak bi se usudio ustvrditi da je prije da mu je ta sekvenca poslužila u Kiki da doradi neke svoje ideje i naravno da ju i razradi (sjećate se sigurno silovatelja koji moli policiju koja upada u stan da malo pričeka jer mora on ipak mora obaviti "posao" do kraja:)).
No osim te žene u filmu je i Luci koja je mazohist bez premca :)), ona doista uživa u što večoj boli koju joj prvo nanosi treći član trojca bez kormilara, Bom pa onda i njen razočarani muž/silovatelj/policajac. Simpatična mi je scena pred kraj filma u kojoj vidim na bolničkom krevetu potrganu i svu u modricama, Luci... U posjetu joj dolazi prvo susjeda koja ju pita da li uzima kakove painkillere no ona sa zadovoljnim uzdahom govori kako ih ne koristi. :)) Tu osim scena nasilja u mazohističko sadističkom duetu imamo i eksplicitne scene goldshowera tako da mislim na kraju Almodovar nije ništa zaboravio ili ipak je ... ?
Mislim meni je ovo bilo dosta iako bih se moga sjetiti još pokoje ali ipak i ovo je puno.
Moram još spomenuti kako film obiluje odličnom muzičkom podlogom pornografskih filmova svojeg doba tako da je i sa time u korak sa svojim vremenom. :))

Nakon ovog filma bio sam jedan od mnogih koji su se požurili na projekciju u glavnoj projekcijskoj dvorani SC-a.
Riječ je o razvikanom filmu njemačkog autora Floriana Henckela von Donnersmarcka. Odmah na početku osvrta moram istaknuti kako je film stvarno odličan ali niti do koljena prethodnom filmu gore spomenutog filmmakera.
Dakle u filmu je riječ o jednom službeniku istočnonjemačke zlogasne tajne policije koja je špijunirala svoje građane, Stasi (Ministerium für Staatssicherheit). Odlična ideja i nepresušno vrelo budućih njemačkih filmova.

Pitanje koje si uvijek postavljam nakon odgledana filma, je li autor uspio u svojem naumu prikazati nam stravu takva zloglasne organizacije koju su kako se u filmu vidi njegovi službenici zlorabili u ekstenzivnom tumačenju šlubovnika tog ministarstva DDR-a.
Odgovor bi bio donekle. Osobno sam već postovim prije naglasio kako volim germansku kinematografiju koja ponekad bez emotivnih pristupa temi koju obrađuje ogoli boleštinu o kojoj se radi u filmu.
Meni je zasmetao mali romantični trenutak u filmu, no na kraju rasplet zadovoljava moje želje s podnošljivim mini happy endom.
Ono što primjećujem drugi dan za redom jesu loši kratkometražni filmovi, nadam se da će u danima koji slijede doći do poboljšanja.

No zato dugometražni program je odličan i sve vas pozivam da dođete ušto većem broju jer... za one nevjerne koji misle da nema karata prenašam u cijelosti vijest sa službene stranice ZFF-a:

Eto friških novica sa ZFF-a.
Bilo je lijepo (prepuno lijepih žena... koje nisu glumice i zgodne kao Marija Škaričić:)svi ljudi odlično raspoloženi a meni osobito drago jer sam imao prilike vidjeti dva izvrsna ostvarenja za prvi dan i time mogu potvrditi odlično porinuće ovogodišnjeg festivala.
Od kratkometražnih ostvarenja začudio je me je (i jednog mog kolegu u neformalnom razgovoru između dviju projekcija) Sniffer. Bio je posebno najavljivan na udodnoj presici prije par mjeseci kao jedno od mogućih odličnih ostvarenja koja će se pojaviti na ovogodišnjem izdanju Zagreb Film Festivala, no film kao film me je u potpunosti razočarao. Moram priznati da francuska publika u Cannesu je po izboru ovog filma (mislim na žiri) nekako predekadentna i prenapredna za moj ukus. Jednstavno film me nije ničim zadovoljio. Promašaj.
Osobno su bili zanimljiviji kratki filmovi koje su izradili naši režiseri u podršku akcije "Daj mi kino!".

Dakle poslije par simpatičnih pogrešaka prevoditelja sakrivenog iza maske maskote festivala uslijedilo je prikazivanje filma Andree Štake "Gospođica / Das Fräulein".
Ovaj film je bio pun pogodak i publika je to prepoznala a dokaz tome je bila dupkom puna dvorana SC-a.
Film je sam po sebi obojan tipično germanskim "štihom". Uzance škole koje je režiserka prikazala na filmu su tipičan primjerak germanskog načina prikazivanja stvarnosti (samo što ovaj put iza kamere stoji jedna žena podrijetlom sa Balkana), no ipak sa primjesom jedne tople i neobične Balkanske priče. Priča je to i o ekonomskoj emigraciji raznih naroda sa ovdašnjih prostora koja ne žive odvojena u dijaspori već u zbilji otvoreno surađuju i ispomažu se. Kako sam često bio sam svjedokom takovih priča, priča o dekonstrukciji bajki o samo unisonoj hrvatskoj ili bosanskoj emigraciji.
No iako priča ima i taj dio ona prije svega obrađuje sudbinu bosanske žene koja oboljela o leukemije dolazi u Zurich ne bi li dočekala smrt ili našla čaroban lijek za svoju bolest... to ne znamo. Toliko duboko u motivaciju Ane, Andreja ne ulazi. I to je dobro, jer bi pri tom oduzela čar priče i doslovno nam sve otkrila, a ne kao na filmu kad se poigra sa našom maštom.
Osim odlične priče (scenarij je napisala sama režiserka), filmom dominira maestralna gluma Marije Škaričić, Mirjane Karanović i Ljubice Jović. Jednostavno Mirjana je dokazana veličina kao i Ljubica Jović, no po ko zna koji put se ispostavilo da Marija Škaričić je jedna od zvijezda filmova s ovih prostora i nije bez vraga da je dobila dva puta Srce Sarajeva.
Pamtim ju po prvi puta iz njezine izuzetne izvedbe narkomanke Maje iz "Te divne Splitske noći", zatim zanimljive uloge rodilje iz "Oprosti za kung-fu" te jednako odlične uloge Ljubice iz filma "Sto je muskarac bez brkova?". Jednostavno je simpatična i odlična.
Tako se eto ispostavilo da Hrvatska prije dobrih filmova koje je počela proizvoditi imala je "urbi et orbi" ponuditi odlične glumce.

Nakon ovog filma i kratke "čik pauze" uslijedio je novi blok.
Tu su na programu bili osrednji australski kratkometražni film i svakako odličan dugometražni film iz Danske.
Pitao sam se zašto toliko volim te ponekad depresivne nordijce i eto odgovor je stigao u neobičnom ostvarenju Pernille Fischer Christensen "Sapunica / En Soap".
Film je priča o dvije stanarke jedne zgrade u Danskoj. Obje imaju problema i te njihove životne turbulecije se u filmu neminovno i isprepliću i uz obostranu suradnju i raspliću.
Dakle jedna stanarka zove se Charlotte, a druga je transsekualac Veronica/Ulrik. Da ne prepričavam zaplet te mnoge rukavce radnje u koje nas u filmu odvodi promućurna redateljica, zaklučiti ću kako je film iako je počeo u kasne noćne sate trebao privući, ipak malo više publike.
Publika po mom skromnom mišljenju... malo zakazala, jer je dala veće povjerenje prethodnom, ipak u nas malo više u medijima eksponiranijem, filmu.
Nadam se da danas navečer i u dane koje dolazem, publika će ipak prepoznati kvalitetna ostvarenja i iz kasnonoćnih termina.

Program ovogodišnjeg izdanja ZFF-a je izuzetno izdašan, te za njega neki naši filmski kritičari tvrde da je bolji od prošlogodišnjeg (dočim je meni osobno prošlogodišnji program bio izvrstan bez i jedne zamjerke).
Što se mene tiće svako pojačanje top filmskim naslovima nezavisne produkcije je uvijek dobrodošlo. Direkcijo ZFF-a, vi samo dajte a mi gutači dobrih filmskih ostvarenja ćemo ih otvorenih očiju dočekati. :)

Kad sam neki dan po prvi puta ovalš pogleao plakat festivala upalo doslovno na upit nekoliko mojih prijatelja koji bi film trebalo otići pogledati nisam znao od kuda prvo poći. Ipak kad preporučam onda prije svega polazim od vlastitog filmskog ukusa.
Dakle, prvo sam spomenuo Borata (za kojeg vidim da je krenula jagma za kartama) i njegov put u Ameriku, osobno mislim će to biti odličan film za mainstream kino publiku. Salve smijeha na račun Borata i njegovih zanimljivih sugovornika. Film je dobro zagrijao publiku raznim skandalima tipa pobune Kazahstanskog ministarstva vanjskih poslova i sl.

Za ovaj film neću ništa više govoriti jer nisam ga gledao no na programu je jedan film koji je "čudom" :) iscurio sa programke plahtice MFF-a i nekako se nekim čudom dogegao na program ZFF-a. Riječ je u medijima vrlo razglašenom filmu Michaela Winterbottoma "The Road to Guantanamo". Iz Winterbottomljeva opusa filmova gledao sam ovo ljeto podosta toga ("24 hour party people", "In This World" te spomenuti "Guantanamo").
Najimpresivniji dojam na me' je ostavio ipak "In this world". Nakon tog filma mi je nekako čudno sjeo "The Road to Guantanamo" iako je pričom različit mjesto dešavanja je skoro identično i tako sam ovaj još jedan jednako "jak" film ovog ingleza doživio sa malo manje oduševljenja.
Vama ostalima koji ga niste gledali svakako preporučam te vas zagovaram da ne ponovite sličnu grešku jer je riječ o jednom izuzetnom filmskom ostvarenju s jakom socijalnom i nadasve osobnom pričom o nekoliko mladaca koji ni krivi ni dužni prožive horor tog am'ričkog kazamata na Kubi.
Moj "tip" no 1 za širi puk je tako Winterbottom, oduševitit ćete se ... zaista.
Od ostalog dijela programa istaknuo bih odličan Bunker program i Klub 100, to će biti jedno jedinstveno otkriće mnogobrojnoj publici (pored gore spomenutog programa pod nazivom Matineje) koja će slijedeći tjedan hodočastiti ZFF.

Naime već unazad par godina izuzetno me fasciniraju dvije kinematografije Starog kontineta. To su prije svega filmografija R. Češke i Nordijska kinematografija. Naime ne bih izdvajao niti jednu od zemalja sa samog sjevera našeg matičnog kontinenta jer bi to bilo za me' pravo svetogrđe. Po mom sudu one su meni posvema jednake, s malim varijacijama u kvaliteti.

Tako za mene osobno, a vjerujem i za ostatak "res publikuma" u ta dva programa čući jedno ugodno iznenađenje.
Od filmova iz Bunkera (filmovi koji su svojevremeno u svojim zemljama proizvodnje doživjeli mrak podruma i drugih mračnih prostorija umjesto svjetla projektora...) su prije svega: "Sunce u mreži "/ "Slnko v sieti" Štefan Uher, Čehoslovačka, zatim film hrvatskoj publici i osobno poznatog Jiři Menzela "Lastavice na žici" / "Skřivánci na nitích" te "Komesarka" / "The Comissar" film Aleksandr Askoldova, iz tadašnjeg SSSR-a o diskriminaciji židova nakon drugog svjetskog rata u Rusiji.
Prava poslastica!

I iz programa Klub 100 istaknuo bih nekoliko filmova od kojih sam gledao jedan, a to je "Naboer". Neobičan triler vrlo sličan Mementu i još više El Maquinisti. Film je zarobio tjeskobnu atmosferu ovog potonjeg filma i prevrat Mementa. Svakako vrijedi vidjeti ovaj "lud" film.
Ostatak programa Kluba 100 (filmove je u matičnim zemljama proizvodnje vidjelo više od 100000 gledatelja) koji vrijedi preporučiti su: "Slučajevi običnog ludila" / "Príbehy obycejného sílenství" režisera Petr Zelenke iz Češke i komedija o vjeri i borbi između dobra i zla "Adamove jabuke" / "Adams ćbler", Anders Thomasa Jensena iz Danske.
Ostatak programa predstaviti ću u danima koji slijede.

Dodao bih netom objavljenu vijest kako su projekcije na filmove iz programa : Bunker, Moj prvi film, Kockice i Posebne projekcije u Vip kinu &TD, te Klub 100 u Europi BESPLATNE no da je potrebno prethodno dignuti ulaznice.
Ulaznice za besplatne projekcije se dijele : u &TD-u sat vremena prije svake projekcije na blagajni Vip kina &TD (broj karata: 130)
,a za projekcije filmova iz Kluba 100, karte se dijele od 19:00 do 21:30 na info pultu u predvorju kina Europa (broj karata: 450).
Posrijedi je jedan lijepi poklon direkcije ZFF-a.

Ne znam kako, ali u tjedan do najvažnijeg ovogodišnjeg filmskog događaja u Zagrebu nakrcala su se u kinotečni program čak dva državno-tematska ciklusa filmova.
Prvi je jučer spomenuti tjedan češkog filma, koji se baj d vej plaća, iako recimo jedan jednako kvalitetni španjolski ili finski ciklus filmova je posve besplatan, naime oni se prikazuju za djabe u Tuškancu (preporuka je to onima koji stvaraju češki filmski ciklus).
Tako eto ni krivi ni dužni možete birati između dva vrlo dobra filmska programa u "warm up-u" za ZFF. Stvarno jedinstveno-apsurdni događaj, koji nije morao tako ispasti jer je se moglo neki od ta dva ciklusa i malo odgoditi, no...
Dakle nešto malo o ciklusu indijskog filma.
Mjesto događanja je naravno kako sam i spomenuo gore u textu u kinu Tuškanac, a na meniju je 6 indijskih filmova iz vremenskog razdoblja od 1986-1996 godine. Dakle moći ćete vidjeti nama totalno neobičnu kinematografiju masala filma (bollywood) tipa red ljubavnih sekvenci, red plesa, red pjesmi možda malo krimi zapleta i na kraju da ne bi bilo nesretnih i happy end. :))
Iz direkcije programa nas uvjeravaju da će i na programu biti i indijskih art filmova povijesnih drama itd.
Uglavnom, za svakog ponešto.

Filmovi na programu su:

utorak, 10.10.2006 u 18:30. (kino Tuškanac)
Zaboravimo, prijatelji
Režija: Kundan Shah, 1983, 143 min, Uloge: Naseeruddin Shah (Vinod Chopra), Ravi Baswani (Sudhir Mishra), Om Puri (Ahuja), Pankaj Kapur (Tarneja), Bhakti Barve (Shobha Singh)


utorak, 10.10.2006 u 20h. (mala dvorana kina Tuškanac)
Kratkih 6 u Tuškancu: Izbor s 25 FPS-a 2006.


utorak, 10.10.2006 u 21h. (kino Tuškanac)
Mirch Masala -povijesni
Režija: Ketan Mehta, 1986, 128 min, Uloge: Naseeruddin Shah (Subedar), Smita Patil (Sonbai), Om Puri (Chowkidar Abu Miya), Suresh Oberoi (Mukhiya), Deepti Naval (Mukhiyina supruga), Ram Gopal Bajaj (vlasnik tvornice papra)


srijeda, 11.10.2006 u 18:30. (kino Tuškanac)
Mirch Masala - povijesni
Režija: Ketan Mehta, 1986, 128 min, Uloge: Naseeruddin Shah (Subedar), Smita Patil (Sonbai), Om Puri (Chowkidar Abu Miya), Suresh Oberoi (Mukhiya), Deepti Naval (Mukhiyina supruga), Ram Gopal Bajaj (vlasnik tvornice papra)


srijeda, 11.10.2006 u 21h. (kino Tuškanac)
Zaboravimo, prijatelji
Režija: Kundan Shah, 1983, 143 min, Uloge: Naseeruddin Shah (Vinod Chopra), Ravi Baswani (Sudhir Mishra), Om Puri (Ahuja), Pankaj Kapur (Tarneja), Bhakti Barve (Shobha Singh)


četvrtak, 12.10.2006 u 19h. (kino Tuškanac)
Massey Sahib
Režija: Pradip Krishen, 1986, 118 min, Uloge: Raghuvir Yadav (Francis Massey), Barry John (Charles Adams), Arundhati Roy (Saila), Virendra Saxena, Sudhir Kulkarni


četvrtak, 12.10.2006 u 21h. (kino Tuškanac)
Posjetitelj - art film
Režija: Satyajit Ray, 1991, 120 min, Uloge: Utpal Dutt (Manomohan Mitra), Dipankar De (Sudhindra Bose), Mamata Shankar (Anila Bose), Dhritiman Chatterjee (Prithwish Sen Gupta), Bikram Bhattacharya (Satyaji)



petak, 13.10.2006 u 18:30. (kino Tuškanac)
Mammo
Režija: Shyam Benegal, 1994, 130 min, Uloge: Farida Jalal (Mammo), Surekha Sikri (Fayyazi), Amit Phalke (mladi Riyaz), Himani Shivpuri (Anwari), Rajit Kapoor (stariji Riyaz)



petak, 13.10.2006 u 21h. (kino Tuškanac)
The Making of the Mahatma
Režija: Shyam Benegal, 1996, 145 min, Uloge: Rajit Kapoor (Mohandas Karamchand Gandhi), Pallavi Joshi (Kasturba Gandhi), Paul Slabolepszy (JC Smuts), Keith Stevenson, Strini Pillai



subota, 14.10.2006 u 15:30. (kino Tuškanac)
The Making of the Mahatma
Režija: Shyam Benegal, 1996, 145 min, Uloge: Rajit Kapoor (Mohandas Karamchand Gandhi), Pallavi Joshi (Kasturba Gandhi), Paul Slabolepszy (JC Smuts), Keith Stevenson, Strini Pillai



subota, 14.10.2006 u 19h. (kino Tuškanac)
Massey Sahib
Režija: Pradip Krishen, 1986, 118 min, Uloge: Raghuvir Yadav (Francis Massey), Barry John (Charles Adams), Arundhati Roy (Saila), Virendra Saxena, Sudhir Kulkarni



subota, 14.10.2006 u 21h. (kino Tuškanac)
Mammo
Režija: Shyam Benegal, 1994, 130 min, Uloge: Farida Jalal (Mammo), Surekha Sikri (Fayyazi), Amit Phalke (mladi Riyaz), Himani Shivpuri (Anwari), Rajit Kapoor (stariji Riyaz)


... uživajte!!!

Je istina je. Ovaj tjedan je počeo ususret ZFF-u 12-eti češkog filma. Kao i obično sve se odigrava u kinu Broadway i traje do nedjelje, a na programu su slijedeći filmovi:

Ponedjeljak, 9. listopada u 20:30 sati
Anđeo Gospodnji (Andel Pane)
redatelj: Jiri Strach
90 min. (Filmska bajka nastala je prema motivima pripovjedaka Bozene Nemcové, slavne češke spisateljice iz 19. stoljeća. Bavi se neposlušnim anđelom Petronelom, koji je na Bozić poslan na zemlju da se iskupi time sto će popraviti jednoga grešnika.)

Utorak, 10. listopada u 20:30 sati
Država Sunce (Slunecni stat)
redatelj: Martin Culik
95 min.


Srijeda, 11. listopada u 20:30 sati
Baršunasti ubojice (Sametovi vrazi)
redatelj: Jiri Svoboda
137 min.


Četvrtak, 12. listopada u 20:30 sati
Zvijer u glavi (Zralok v hlave)
redatelj: Maria Prochazkova
75 min.


Petak, 13. listopada u 20:30 sati
Tintilinić (Skritek)
redatelj: Tomas Vorel
90 min.


Subota, 14. listopada u 20:30 sati
Ludilo (Sileni)
redatelj: Jan Svankmajer
118 min.


Nedjelja, 15. listopada u 20:30 sati
Dok ne izludiš (Doblba)
redatelj: Petr Vachler
110 min. (crnohumorna češka komedija)

... na obavijesti oko dugo iščekivanog tjedna češkog filma zahvaljujem se svojoj osobnoj češkorvatckoj prijateljici Free!

U mojoj nedavnoj najavi početka nove sezone nazovimo to edukativnih filmova, bio je uključen i ciklus filmova vrsnog francuskog cineasta Claudea Chabrola.
No, vjerojatno poneki od vas nisu na to obratili pažnju stoga vam ju još jednom skrećem na taj dio programa.

Program je službeno startao jučer, no još uvijek stignete na poneki od ovih filmskih bisera (njegovih dvanaestak filmova će se prikazivati do 25. listopada). Posebno bih istaknuo film koji je spomenuo i selektor programa, a to je film "Violette Nozičre" s Isabelle Hupert u glavnoj ulozi.

:)
... kompletan ciklus filmova Claudea Chabrola :

ponedjeljak, 2.10.2006 u 19h. (kino Tuškanac)
Naivne djevojke
Režija: Claude Chabrol, 1960, 100 min, Uloge: Bernardette Lafont (Jane), Clotilde Joano (Jacqueline), Stéphanie Audran (Ginette), Lucile Saint-Simon (Rita), Pierre Bertin (vlasnik dućana)



ponedjeljak, 2.10.2006 u 21h. (kino Tuškanac)
Tigar voli sirovo meso
Režija: Claude Chabrol, 1964, 90 min, Uloge: Roger Hanin (Louis Rapičre, “Tigar”), Maria Mauban (gđa. Baskine), Daniela Bianchi (Mehlica Baskine), Roger Dumas (Duvet), Mario David (Dobronsky)



utorak, 3.10.2006 u 19h. (kino Tuškanac)
Tigar voli sirovo meso
Režija: Claude Chabrol, 1964, 90 min, Uloge: Roger Hanin (Louis Rapičre, “Tigar”), Maria Mauban (gđa. Baskine), Daniela Bianchi (Mehlica Baskine), Roger Dumas (Duvet), Mario David (Dobronsky)



utorak, 3.10.2006 u 21h. (kino Tuškanac)
Naivne djevojke
Režija: Claude Chabrol, 1960, 100 min, Uloge: Bernardette Lafont (Jane), Clotilde Joano (Jacqueline), Stéphanie Audran (Ginette), Lucile Saint-Simon (Rita), Pierre Bertin (vlasnik dućana)



srijeda, 4.10.2006 u 19h. (kino Tuškanac)
Marie Chantal
Režija: Claude Chabrol, 1965, 110 min, Uloge: Marie Laforęt (Marie-Chantal), Francisco Rabal (Paco Castillo), Serge Reggiani (Ivanov), Charles Denner (Johnson), Akim Tamiroff (Dr.Kha)



srijeda, 4.10.2006 u 21h. (kino Tuškanac)
Nevjerna žena
Režija: Claude Chabrol, 1969, 98 min, Uloge: Stephane Audran (Hélene Desvallées), Michel Bouquet (Charles Desvallees), Michel Duchaussoy (policajac Duval), Maurice Ronet (Victor Pegala), Louise Rioton (Mamy)


petak, 6.10.2006 u 19h. (kino Tuškanac)
Neka zvijer crkne
Režija: Claude Chabrol, 1969, 110 min, Uloge: Michel Duchaussoy (Charles Thenier), Caroline Cellier (Helene Lanson), Jean Yanne (Paul Decourt), Anouk Ferjac (Jeanne Decourt), Marc Di Napoli (Phillippe Decourt)


petak, 6.10.2006 u 21h. (kino Tuškanac)
Mesar
Režija: Claude Chabrol, 1970, 93 min, Uloge: Stéphane Audran (Helene), Jean Yanne (Popaul), Antonio Passalia (Angelo), Pascal Ferone (Pere Cahrpy), Mario Beccara (Leon Hamel)


subota, 7.10.2006 u 19h. (kino Tuškanac)
Mesar
Režija: Claude Chabrol, 1970, 93 min, Uloge: Stéphane Audran (Helene), Jean Yanne (Popaul), Antonio Passalia (Angelo), Pascal Ferone (Pere Cahrpy), Mario Beccara (Leon Hamel)


subota, 7.10.2006 u 21h. (kino Tuškanac)
Neka zvijer crkne
Režija: Claude Chabrol, 1969, 110 min, Uloge: Michel Duchaussoy (Charles Thenier), Caroline Cellier (Helene Lanson), Jean Yanne (Paul Decourt), Anouk Ferjac (Jeanne Decourt), Marc Di Napoli (Phillippe Decourt)


ponedjeljak, 16.10.2006 u 19h. (kino Tuškanac)
Raskid
Režija: Claude Chabrol, 1970, 124 min, Uloge: Stephane Audran (Hélene Régnier), Jean-Pierre Cassel (Paul Thomas), Michel Bouquet (Ludovic Régnier), Annie Cordy (gđica. Pinelli), Jean-Claude Drouot (Charles)


ponedjeljak, 16.10.2006 u 21h. (kino Tuškanac)
Doktor Popaul
Režija: Claude Chabrol, 1972, 100 min, Uloge: Jean-Paul Belmondo (Dr. Paul Simay), Mia Farrow (Christine Dupont), Laura Antonelli (Martine Dupont), Daniel Lecourtios (prof. Dupont), Marlene Appelt (medicinska sestra Carole)


utorak, 17.10.2006 u 19h. (kino Tuškanac)
Doktor Popaul
Režija: Claude Chabrol, 1972, 100 min, Uloge: Jean-Paul Belmondo (Dr. Paul Simay), Mia Farrow (Christine Dupont), Laura Antonelli (Martine Dupont), Daniel Lecourtios (prof. Dupont), Marlene Appelt (medicinska sestra Carole)


utorak, 17.10.2006 u 21h. (kino Tuškanac)
Raskid
Režija: Claude Chabrol, 1970, 124 min, Uloge: Stephane Audran (Hélene Régnier), Jean-Pierre Cassel (Paul Thomas), Michel Bouquet (Ludovic Régnier), Annie Cordy (gđica. Pinelli), Jean-Claude Drouot (Charles)


srijeda, 18.10.2006 u 19h. (kino Tuškanac)
Nevini ljudi prljavih ruku
Režija: Claude Chabrol, 1975, 121 min, Uloge: Romy Schneider (Julie Wormser), Rod Steiger (Louis Wormser), François Maistre (komesar Lamy), Paolo Giusti (Jeff Marle), François Perrot (Georget Thorent)


srijeda, 18.10.2006 u 21h. (kino Tuškanac)
Krvni srodnici
Režija: Claude Chabrol, 1978, 100 min, Uloge: Donald Sutherland (Carella), Aude Landry (Patricia), Lisa Langlois (Muriel), Laurent Malet (Andrew), Donald Pleasence (James Doniac)


četvrtak, 19.10.2006 u 19h. (kino Tuškanac)
Krvni srodnici
Režija: Claude Chabrol, 1978, 100 min, Uloge: Donald Sutherland (Carella), Aude Landry (Patricia), Lisa Langlois (Muriel), Laurent Malet (Andrew), Donald Pleasence (James Doniac)


ponedjeljak, 23.10.2006 u 19h. (kino Tuškanac)
Nevini ljudi prljavih ruku
Režija: Claude Chabrol, 1975, 121 min, Uloge: Romy Schneider (Julie Wormser), Rod Steiger (Louis Wormser), François Maistre (komesar Lamy), Paolo Giusti (Jeff Marle), François Perrot (Georget Thorent)


ponedjeljak, 23.10.2006 u 21h. (kino Tuškanac)
Violette Noziere
Režija: Claude Chabrol, 1978, 120 min, Uloge: Isabelle Hupert (Violette Noziere), Stéphane Audran (Germaine Noziere), Jean Carmet (Baptiste Noziere), Jean-François Garreaud (Jean Dabin), Guy Hoffman (sudac)


utorak, 24.10.2006 u 19h. (kino Tuškanac)
Violette Noziere
Režija: Claude Chabrol, 1978, 120 min, Uloge: Isabelle Hupert (Violette Noziere), Stéphane Audran (Germaine Noziere), Jean Carmet (Baptiste Noziere), Jean-François Garreaud (Jean Dabin), Guy Hoffman (sudac)


utorak, 24.10.2006 u 21h. (kino Tuškanac)
Ženski posli
Režija: Claude Chabrol, 1988, 108 min, Uloge: Isabelle Huppert, François Cluzet, Nils Tavernier


srijeda, 25.10.2006 u 19h. (kino Tuškanac)
Ženski posli
Režija: Claude Chabrol, 1988, 108 min, Uloge: Isabelle Huppert, François Cluzet, Nils Tavernier

1. Open Season, 23 miliona US$
2. The Guardian, 17 miliona US$
3. Jackass: Number Two, 14 miliona US$
4. School for Scoundrels, 9,1 milion US$
5. Jet Li's Fearless, 4,7 miliona US$
6. Gridiron Gang, 4,5 miliona US$
7. The Illusionist, 2,8 miliona US$
8. Flyboys, 2,3 miliona US$
9. The Black Dahlia, 2,06 miliona US$
10. Little Miss Sunshine, 2,02 miliona US$

... nakon prošlotjednog Jackassa na prvo mjesto se probio film Open Season. Riječ je o pogađate o animiranom filmu (dakle nastavlja se red komedije, red horora pa animirani film = teen populacija amerike diktira tempo svjetskoj filmskoj industriji... katastrofalno) iz Sonya o životinjskom svijetu. Uh vidim vrlo interesantno.

Puno važnije je potpisati se na peticiju za spas kina u Hrvatskoj na web stranici "daj mi kino".
Tko god je išao ikad u kino shvaća značaj jedne takve inicijative, jer nas gradski oci žele ostaviti bez našeg kulturnog dobra uz koje su mnoge generacije odrastale, zaljubljivale se i ... imale mjesto za izaći. Sad je sve to osuđeno na propast zahvaljujući ljudima koje smo mi izabrali na mjesta u gradskim upravama.
Tako su brzo zaboravili na stečevine čim su zasjeli u fotelje.
Sram ih bilo!
... i zato dignite glas za spas kina!!!

... nadopunjujem prenoseći dio peticije, jer je to Prokleti tražio, a to glasi :
"Od mjerodavnih ćemo tražiti da osiguraju kontinuitet kinematografskoga života u Zagrebu i Hrvatskoj, spašavanjem (otkupom) preostalih kina te subvencioniranjem "hladnoga pogona" i programa u onim dvoranama koje mogu postati prikazivačka uporišta filmskih festivala, repriznih programa hrvatskih festivala, revija te kulturalno vrijednog svjetskog filma, kojemu su vrata komercijalnih prigradskih multipleksa zatvorena. Ovakbim potezom bi i svim domaćim filmovima osigurali neometano prikazivanje i ravnopravan status kod publike. Time ne želimo pomoći samo filmu i kinematografiji, nego i zaštiti stečevinu po kojoj se identificiramo kao civilizirana, urbana i europska sredina!

Hrvatski filmski savez
Zagreb Film Festival"
(sad je valjda jasno čemu ova peticija, a ako to nije dovoljno imate link na stranu peticije gdje je to na šire objašnjeno:)