... na ZFF-u ostao je po meni obilježen po ipak očekivanoj gužvi za filmom Pedra Almodovara iz 1980.g. "Pepi, Luci, Bom / Pepi, Luci, Bom y otras chicas del montón".
Još pomalo umoran i neispavan ali sa odličnim impresijama nakon tog filma prvijenca jednog od danas prominentnijih filmskih režisera u svijetu iščekujem sa veseljem novu današnju porciju filmova.

Kad je Almodovar u pitanju onda nisam uvijek spreman gledati njegova ostvarenja koliko god u filmofilskim krugovima ona slove za revolucionarna i napredna no... ponekad se i iznenadim njegovim djelima. Tako je bio slučaj i sa ovim filmom. Jednostavno sam kao i publika koja je sjedila po podovima itd-ea bio oduševljen i nasmijao se do suza.
Jedan moj prijatelj kad sam mu prepričao ukratko glavne dijelove filma je izjavio da je to preperverzno za njegov ukus i da po mom pričanju na ovom festivalu dominiraju filmovi sa eksplozivnim i pomalo iskrenutim smislom za stvarnost te da to nije uvijek ono što bi on i drugi gledali. Nakon malo promišljanja moram se složiti da sadržaj najmanje dva viđena filma je takav... perverzan ili kako sam mu ja rekao prikazuje još jednu sliku stvarnosti koju mnogi bi htjeli sakriti pod otirač. Eto zato je dobar Almodovar koji na svoj humorističko (parodičan) iskrenuti način prikazuje neke slike stvarnosti koje bi se mnogi postidjeli.
Tu je prije svega žena koja prilikom silovanja moli svog silovatelja da ju da prostite po... u drugu rupu, jer mora ostati djevica za vjenčanje. Viđeno? Ne... sasvim sigurno iako mi podosta sliči na neke poznate sekvence iz "Kike", ipak bi se usudio ustvrditi da je prije da mu je ta sekvenca poslužila u Kiki da doradi neke svoje ideje i naravno da ju i razradi (sjećate se sigurno silovatelja koji moli policiju koja upada u stan da malo pričeka jer mora on ipak mora obaviti "posao" do kraja:)).
No osim te žene u filmu je i Luci koja je mazohist bez premca :)), ona doista uživa u što večoj boli koju joj prvo nanosi treći član trojca bez kormilara, Bom pa onda i njen razočarani muž/silovatelj/policajac. Simpatična mi je scena pred kraj filma u kojoj vidim na bolničkom krevetu potrganu i svu u modricama, Luci... U posjetu joj dolazi prvo susjeda koja ju pita da li uzima kakove painkillere no ona sa zadovoljnim uzdahom govori kako ih ne koristi. :)) Tu osim scena nasilja u mazohističko sadističkom duetu imamo i eksplicitne scene goldshowera tako da mislim na kraju Almodovar nije ništa zaboravio ili ipak je ... ?
Mislim meni je ovo bilo dosta iako bih se moga sjetiti još pokoje ali ipak i ovo je puno.
Moram još spomenuti kako film obiluje odličnom muzičkom podlogom pornografskih filmova svojeg doba tako da je i sa time u korak sa svojim vremenom. :))

Nakon ovog filma bio sam jedan od mnogih koji su se požurili na projekciju u glavnoj projekcijskoj dvorani SC-a.
Riječ je o razvikanom filmu njemačkog autora Floriana Henckela von Donnersmarcka. Odmah na početku osvrta moram istaknuti kako je film stvarno odličan ali niti do koljena prethodnom filmu gore spomenutog filmmakera.
Dakle u filmu je riječ o jednom službeniku istočnonjemačke zlogasne tajne policije koja je špijunirala svoje građane, Stasi (Ministerium für Staatssicherheit). Odlična ideja i nepresušno vrelo budućih njemačkih filmova.

Pitanje koje si uvijek postavljam nakon odgledana filma, je li autor uspio u svojem naumu prikazati nam stravu takva zloglasne organizacije koju su kako se u filmu vidi njegovi službenici zlorabili u ekstenzivnom tumačenju šlubovnika tog ministarstva DDR-a.
Odgovor bi bio donekle. Osobno sam već postovim prije naglasio kako volim germansku kinematografiju koja ponekad bez emotivnih pristupa temi koju obrađuje ogoli boleštinu o kojoj se radi u filmu.
Meni je zasmetao mali romantični trenutak u filmu, no na kraju rasplet zadovoljava moje želje s podnošljivim mini happy endom.
Ono što primjećujem drugi dan za redom jesu loši kratkometražni filmovi, nadam se da će u danima koji slijede doći do poboljšanja.

No zato dugometražni program je odličan i sve vas pozivam da dođete ušto većem broju jer... za one nevjerne koji misle da nema karata prenašam u cijelosti vijest sa službene stranice ZFF-a: