Potreba za “tribute to ..” pojavila se u muzickoj industriji onog momenta kad su velikani sisli sa scene a njihova djela nastavila zivjeti. Reproduktivni umjetnici koji su uspjeli uci u srz kreacije i dali svoje vidjenje interpretacije, prenosili su umjetnikovu poruku i samu vrijednost umjetnickog djela, dugo vremena nakon smrti kreatora,. Stoga nema razloga da i sa rock muzikom ne bude isto, jer kao i u kasicnoj umjetnosti, tako i u rock muzici postoje velike grupe i pojedinici i velika djela vezana za to razdoblje stvaralastava koje ce sigurno nadzivit njihove tvorce. I tu se nalazi ta zajednicka crta klasicne muzike i rocka.. Obje su nastale kao izraz/odraz svog vremena i obje nastavljanju zivot i nakon sta njihovi kreatori sidju sa scene. Reproduktivci unose svoju dozu keativnosti udahnjujuci novi zivot djelu i time ga oslobadjaju okvira vremena u kojem je nastao. Tribute bandova je bilo od samih pocetaka rocka ali “de jure” sve je pocelo od kad je americka underground scena (nezasluzeno) vratila na piedestal muzickog olimpa grupu Kiss. Grupa je vec dobrano bila zaboravljena od muzickog establismenta. Godine su radile svoje. Nezavisno od svih struja, rodio se kult, koji je jacao svakim danom sve dok jednog dana na povrsinu nije izbila euforija. Malo je kome bilo jasno o cemu se radi a najmanje samim clanovima grupe. Na pritisak fanova, izasli su na pozornicu nakon toliko godina. Isijas i reumu su pokrili debelim slojem sminke. Zatekla su ih prepuna gledalista, vecinom djece njihovih bivsih fanova. Ogromna potraznja za samom grupom rezultirala je idejom o fransizi. Ipak je muzika business. Podjeljene su fransize sastavima koje su bili vjerne kopije samom sastavu. Kako u scenskoj prezentaciji tako i u samoj izvedbi glazbe. (jedna od Kiss “fransiziranih” grupa je nastupila prije par godina u Puli) Isto se dogadja sa grupom Genesis. Povremeno se cak i orginalni clanovi grupe (Collins, Rutheford) pridruze na pozornici “substitutima”- grupi Music Box. Ni Pink Floyd nije iznimka. Grupa jos uvijek ima citavu vojsku “die hard” fanova i jos uvjek je u svjesti sirokog kruga publike zapamcena kao jedna od najuticajnijih i najbojih grupa u proteklom stoljecu. Kako grupa odavna nije na sceni, “Australian Tribute to Pink Floyd” je dobio sansu da ih promovira sirom zemaljske kugle. Koliko zasluzeno, vidjet cemo. |