utorak, 28.02.2012.
Badfinger - “The Very Best Of" oliti Music LP-Undergorund / GRTg 06 03 u 19:10 uri
|
U utorak nastavljamo sa mini serijom emisija posvecenim soft rocku. Posvetit cemo se jednoj obicnoj grupi, koja je imala sve predispozicije da postane velika. Pokusat cemo objasnit , zasto se to nije dogodilo? Ukratko, predstavit cemo grupu Badfinger i njihovu karijeru kroz album “The Very Best Of” ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Badfinger je bija Engleski rock band, u kojem je dusa i srce bija Peter Ham. Uz njega su jos bili Ron Griffiths, Mike Gibbins i Tom Evans. Prica o bandu zapravo zapocima 1961 godine osnutkom banda The Iveys. Grupa je postala popularna u lokalnim okvirima, a bili su predgrupa velikanima ka sta su bili, Spencer Davis Group, The Who, The Moody Blues i The Yardbirdsi. Promjenom managera, minjaju i lokaciju. Naime, 1966 godine, preuzima ih Bill Collins (otac od glumca Lewis Collinsa), i grupa se prebacuje u London. Izvode vecinom obrade Motowna, bluesa i soula, ali ne zaziru od psihodelije, a ni od Beatlesa. Prvi producet in biva Ray Davies iz The Kinksa, sa kojim snimaju prve kompozicije. U dvanaesti misec 1966 godine potpisuju petogodisnji ugovor sa Colinson, kojim mu ustupaju 20% dobiti. Spominjen ovo jer ce u kasnijoj fazi, njihov odabir managera odrediti sudbinu, kako banda tako i clanova pojedinacno. Prilikom nastupa u Marquee Clubu, zapaza ih Mal Evans, koji je u to vrime bija potrcko u pozadinskom timu Beatlesa. Zahvaljujuci njegovoj upornosti, sva cetiri Beatlesa su odslusala demo traku koju je sam snimija na nastupima, sta in je naposljetku 1968 godine donilo ugovor sa Appleom. The Iveys’, su bili prvi band koji nije bija povezan sa Beatlesima, a potpisa je je ugovor sa Appleom.  Jedna mala napomena, Apple je bila diskografska kuca osnovana od strane Beatlesa i ne misati je sa danasnjim Appleom, najuspjesnijijim prodavacem skupih i nepotrebnih stvari. Grupa izdaje prvi single u jedanaestom misecu 1968 godine. "Maybe Tomorrow" dolazi na Top Ten u nekoliko europskih zemalja i Japanu, ali na Billboardu se penje samo do 67. mista. U Engleskoj nije imao nikakvu prodju. Relativan uspjeh singlice "Maybe Tomorrow" u Europi i Japanu, je vodio do sljedeceg izdanja za ta trzista. 1969 godine u sestom misecu izlazi Griffithsova "Dear Angie". LP pod nazivom “Maybe Tomorrow” izlazi samo u Italiji, Njemackoj i Japanu. To je dakako stvarilo nezadovoljstvu u grupi koji su se osjecali zapostavljeno unutar maticne kuce. To su i javno pokazivali u intervjuima. Procitavsi jedan, McCartney im nudi "Come And Get It". Dakako, objerucke prihvacaju. U deseti misec 1969 grupu napusta upravo vjencani Griffith, koji se posvetio obitelji zapostavljajuci rad u grupi. Neminovno dolazi do trzavica sa predvidljivim ishodom. Negdi u to vrime dolazi i do promjene imena. Uz promjenu imena je vezana jedna interesantna prica. Naime, nakon mnogobrojih prijedloga, neki anonimus na setu, zaposlenik Applea predlaze ime "Badfinger". Ime je u stvari bilo vezano za temu “Bad Finger Boogie", cije je ime izaslo iz Lenonnove zajebancije, kad je svirajuci piano ozljedija prst. “Bad Finger Boogie” kasnije postaje planetarno popularna "With a Little Help from My Friends". "Come and Get It" izlazi u dvanaestom misecu 1969 godine. Uspinje se na Top Ten diljem svjeta. Na Billboardovu listu se penje na 7. misto, te dolazi na 4. Engleske, prodajuci se u vise od miljon kopija. Nedugo nakon izlaska singlice, Apple pakuje prvi album Badfingera, sastavljen djelom od tema sa albuma “Maybe Tomorrow”. Naziv albuma je bija “Magic Christian Music”, sta je u stvari bija film u kojem su bile neke od tema sa tog albuma. Pomalo konfuzno, ali to za nasu pricu i nije toliko bitno. Sam album se popeja na 55. Bilboradove liste.  Na krilima pocetnog uspjeha, grupa ulazi u studio i pod producentskom palicom Mal Evansa snimaju "No Matter What". Iz samo njima znanih razloga, diskografska kuca odbija ovu pismu te biva stavljena u ladicu. Minjaju producenta. Geoff Emerick preuzima producentsku palicu, te u sestom misecu 1970 godine kompletiraju drugi album “No Dice”. Album dolazi na 28. misto Billboardove Top liste albuma. Re-mixana "No Matter What" se napokon izdaje kao singlica i dolazi na manje vise svim Top Ten listama diljen svita. U Americi se penje na 8. misto i na 5. misto u Engleskoj. Toliko o dalekovidnosti diskografske kuce. Najveca potvrda vladajuceg kretenizma diskografske kuce je tek dolazila. Tema koja je potpuno ignorirana i stavljena u slipi kantun prilikom promocije, postaje najveci hit Badfingera, koji ce u stvari obiljeziti njihovu cilu karijeru. Radi se o temi "Without You", koja je sama po sebi postala hit, bez ikakvog single izdanja i promocije. “Without you” se naponon izdaje kao single, nakon pritiska trzista, te odma krece prema vrhovima Top Lista, da bi se zaustavila na jedinom mogucem, prvom mistu. Postaje svjetski hit broj jedan, kako na Billboardovoj Top listi tako i Engleskoj, di provodi pet sedmica na prvom mistu. Prilikom rasprodane turneje po Americi, upoznaju poslovnog covika Stan Polleyja, koji postaje njihov manager. Bit ce to dalekosezno losa odluka, koja ce dovesti do raspada banda ali i do smrti dvojice clanova. Bilo kako bilo, ta in je turneja donila laksavu titulu nasljednika Beatlesa, sa kojima su bili usporedjivani tokom ostatka aktivnosti prve postave banda. U tom kontekstu, karakeristicna je izjava Tony Viscontija, koji je producirao "Maybe Tomorrow": "Ponekad san mora pogledat priko sound boarda da bi bija siguran da John i Paul ne pivaju glavne vokale”. Ili izjava Rolling Stoneova kriticara Mike Saundersa, prilikom recenzije “No Dice”:"To je kao da su se John, Paul, George, i Ringo reinkarnirali kao Joey, Pete, Tom, i Mike iz Badfingera". Tokom 1971 godine snimaju treci album, ali sve snimke bivaju odreda odbijene od strane Applea. Harrison se prihvaca produkcije, ali ubrzo odustaje radi projekta “Koncert za Bangladesh”. Naposljetku, Todd Rundgren uskace iza pulta i u dvanaestom misecu te godine izlazi album “Straight Up”. Nosila ga je uspjesna singlica "Day After Day", koja se penje na cetvrto misto Billboardove Top liste i prodaje u vise od miljon primjeraka. Interesantna cinjenica vezana za pismu koju smo upravo poslusali. Za vrime snimanja, u studio je dosa George Harrison u pratnji Loena Russella i Klaus Voormanna. Tako da su stvari, bez ikakvog plana i naknadnih kredita, na snimci gostovala tri velikana. Ogroman uspjeh je probudija apetite diskografske kuce i sa albuma izlazi jos jedna singlica, "Baby Blue". Penje se na 14. Misto Billboardove liste, a sam album dolazi do 31. mista. Kako je Apple tonija sve dublje u krizu, 1972 godine band dobiva ugovor za zadnji album u toj kuci. Nekako u to vrime na povrsinu isplivavaju mutni poslovi manager Polleya, koji se cak sumnjici za veze sa mafijom. Bilo je ocito da pred, do tada popularnom i prespektivnom grupom, stoje crna vremena. Snimanje za cetvrti i posljednji album za Apple zapocimaju 1972 godine. Snimanje se razvlaci u pet studija cilu sljedecu godinu. Dakako, cilo to vrime band prolazi kroz razlicite sudske procese i time zapocima agonija, kao rezultat raspada maticne kuce i mutnih poslova managera. Album napokon izlazi nakon nekoliko minjanja producenata, odbijanja kuce da izda pojedine verzije, do prolongiranja izlaska gotovog albuma, zbog sudskog procesa vezanog za neautoriziranu upotrebu pisama od strane manager, a u svrhu promocije. Album “Ass” izlazi napokon 1973 i dakako, prolazi kako je i nastaja. Top liste je samo omirisa, singlice nisu ostavile nikakava traga na njima. Uglavnom, album je bija normalni i logicni nastavak atmosphere oko banda. Bolji i nije moga ispast. Band uskoro dobiva jos jednu veliku financijsku, a time i kreacijsku sansu. Nakon sta je isteka ugovor sa Appleom, Polley potpisuje ugovor u ime banda sa Warner Brosom u Americi. Iako brutalog sadrzaja, jer ugovor je obaveziva band na dva albuma godisnje, donija in je nevidjenu zaradu. Radi inofrmacije cu spomenit postotke, jer su ti isti danas jednostavno nezamislivi, svima pa cak i najvecin zvjezdama. Dunque, band je dobija na ruke, 3 miljuncica sustavih zelenih novcanica, sta je u to vrime bila a i danas je vrtoglava lova. Plus, ugovor in je jamcija 12% od maloprodajne cjene LPja i traka u Americi, a 8.5% u ostatku svita, plus 225 000 dolara predujma za svaki album koji naprave. Brojke za pamcenje. I samo sest sedmica nakon izdavanja albuma “Ass”, Badfinger ulazi u studio da bi snimili material za prvi album pod Warner Bros ugovorom. Singlice "Love Is Easy" i "I Miss You", nisu privukle nikakvu paznju, te je grupa opstala zahvaljujuci odanim fanovima, koje je stekla na koncertima. Nakon naporne ture po Americkom kontinentu, band ponovo ulazi u studio iz kojeg izlazi sa novim albumom “Wish You Were Here”. Album biva pozitivno ocjenjen sastrane Rolling Stonea, kako i ostalih kriticara, ali kriza u bandu je bila preduboka da nebi ostavila traga. Naime, i pored povoljnog ugovora, grupu je mucija kronicni nedostatak novca, sta je dovodilo do trvljenja izmedju clanova i ka rezultat, band se kretao prema svom kraju. Sukog je toliko eskalirao da je Peter Ham cak napustio grupu, ali se nakon par sedmica vratija na pritisak maticne kuce. I sad ide ono najgore. Usred svog tog kaosa, na povrsinu isplivavaju mutljavine od strane Polleyja, koji grupu doslovno ostavlja bez penija u zepu i sa debelin obavezma prema Warner Brosu. Pod tim pritiskom ponovo ulaze u studio i za jedanaest dana snimaju album “Head First”, koji ce bit izdan tek 2000 godine. Razlog je bila zabrana objavljivanja radi jedne od stotina sudskih sporovoa u koje je bila umisana grupa zaslugom managera Polleya. Sa novim albumom koji nije moga biti izdan, pod potpunom legalnom blokadom, grupa se nasla u corsokaku, ne vidjevsi izlaz iz pravnog labirinta. Normalno da je sve to rezultiralo cak i panikom kod clanova, jer neki su se ozenili imali obaveza koje vise nisu mogli ispunjavati, neki pokupovali kuce koje nisu mogli otplacivati. Band je cak pokusao otpustiti Polleya, ali to je sa vazecim ugovoriom jednostavno bilo nemoguce. Cak su im povremeni nastupi bili onemoguceni, jer su se vlasnici prostora i promotori bojali sudskih tuzbi. Bilo kako bilo, crni oblaci koji su se nadvili nad grupom, unjeli su dodatnu nestabilnost kod ionako pshihicki nestabilnog Petera Hama, te je jednog jutra pronadjen objesen u svom stanu. U oprostajnom pismu je direktno optuzio Polleya za sve lose sta se grupi dogodilo. Nakon smrti Petera Hama, Badfingeri se raspadaju. Bija je to kraj jedne grupe koja je mogla postati velika, imala sve kvalitete da ostavi trag u povjesti muzike, a zavrsila u bezdanu sudskog labirinta i mutnih poslova managera. Putevi pojedinih clanova grupe su bili manje i vise uspjesni. Svima je jedno zajednicko. Iako su ucestvovali u projektima koji su I te kako bili popularni u to vrime, njihova imena nikada nisu isplivala na povrsinu. Uzest cemo samo za primjer Gibbinsa, koji je sudjelova u najplodnijem radu Joe Welsha i isto tako sukreator singlice Bonnie Tyler, internacionalnog hita "It's a Heartache". Isto tako, svo razdoblje djelovanja grupe i clanova, obiljezeno je nevjerovatnom kolicinom sudskih tuzbi, blokada, zapljena i cega sve ne. Reinkarnacije Badfingera su se pojavljivale i nestajale tokom godina, manje vise zivotareci na slavi prve postave. 1983 godine dolazi i do apsurda. Dvije verzije Badfingera odlaze na turneju, svaka za sebe tvrdeci da su jedni nasljednici. Bilo je to zalosno gledat, a kamoli slusat. Osobno, vise nisan obraca paznju na grupu. Bija san i zaboravija na nju do 1983 godine, kad san ugleda vjest da je Evans kupija kartu za posjet Sv. Petru, svezavsi kravatu od konopa oko vrata. U tim crnim danima, samo je ponavljao kako ce otic susrest svog starog prijatelja Hama. Neznan jeli ko obraca paznju na to, ali naposljetku je to i napravija. Bija je to definitivan kraj jedne grupe koja je mogla napraviti sve, a napravila je....necemo rec sta. Presli su put, od nasljednika najvecih, od Beatlesa, do potpune anonimnosti. Svi su orginalni clanovi banda danas mrtvi i vjerovatno sviraju gori. Valjda tamo nema sudova i kretena iz diskografskih kuca, pa mogu slobodno stvarati. I by the way, interesantna je jedna cinjinica koja mi je upala u oko prilikom pripreme ove emisije. Badfingeri imaju identican naziv albuma “Wish You Were Here”, kao i Pink Floyd, koji su svoj izdali dvije godine kasnije. Cudno ! Mozda a ce van se vecerasnja prezentacija uciniti isuvise mekanom i meketavom za ovaj tip emisije. Sta se same muzike tice, ima toga, ali isto tako, cilj mi je u ovim serijama emisja ukazati i na nesto drugo od samog dosega albuma ili muzike. I tu je Badfinger karakeristican. Muzicka povjest ce pamtiti grupu Badfingers vise kao one-hit wandere, nego kao ozbiljne umjetnike. Stvarnost je bila daleko drugacija, a zasluga sta je tomu tako, lezi u okruzenju grupe. Bili su grupa koja je mogla napraviti sve . Sta se talenta tice, nisu zaludu bili poredjivani sa Beatlesima. Pa cak sta se tice samih tehnickih mogucnosti, Ni tu nisu bili uskraceni. Ne zaboravimo da su za producente imali najpozeljnije face tog doba, od dvojice Beatlesa do Tony Viskontija. Band je unistila industrija i pohlepa diskografskih kuca, koja se provlacila kroz svaku poru zivota umjetnika i kroz svaku odsviranu notu. Jer kako drugacije objasniti cinjenicu da grupa koja je imala cetiri uzastopna svjetska hita, grupa koja je imala manje vise sve platinaste albume, da grupa cije su teme u obradama postajale ponovo svjetski hitovi, potone u anonimnost, pokrivena sudskim presudama, zabranama, i svime negativnom po umjetnost, sta legislativa nosi. Isto kao i kod Black Sabatha, koji sa svoja prva cetiri albuma nisu zaradili niti cente, tako je i u ovom slucaju, band, i pored ogromnog novca koji se okretao oko njega, zivija na rubu materjalne egzistencije. I tu je poanta. Ne imajuci priliku u miru artikulirati erupcije talenta i inspiracije, grupa pruza rijetke svjetle trenutke kreacije, u stvari , drugim rijecima receno, veoma su bili rijetki trenuci kad je grupa mogla na miru u bez pritiska artikulirati svoj izraz i kanalizirati ga u predivnu baladu ili kompoziciju uopce. I tu se krije najveci gubitak, a gubitnici smo svi mi, jer smo ostali prikraceni za velicanstveni dozivljaj zivota remek djela. I naposljetku, tu se krije uzrok totalne anonimosti banda koji je mogao napraviti sve, a u biti nije napravija nista. Eto! Bilo kako bilo, teme Badfingera su dozivile mnogobrojne obrade. Uz “Without You” Mariah Carey, napoznatija je obrada iste teme od strane Harry Nilssona. Harry je sa svojom obradom osvojija sva moguca prva mista svih mogucih top lista onog vrimena. Sa njom cemo se i oprostit za veceras od grupe Badfinger i njihovog opusa. Eto ! ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Evo i nagovjestaja onoga sta ide u emisji: Badfinger - Without You Badfinger - Day After Day Badfinger - No Matter What Badfinger - Baby Blue Badfinger - Come and get it --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri i u nedilju u 5 i 10 popodne, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming feta |
ponedjeljak, 27.02.2012.
Eagles - “Hotel California" oliti Music LP-Undergorund / GRTg 28 02 u 19:10 uri
|
U sljedeci utorak predstavljan grupu Eagles i njihov najpoznatiji album, “Hotel Californija” -------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Do danasnjih dana Eaglesi su pokupili sva moguca priznanja, od sest Grammyja do pet Music Awardsa. U toku karijere su imali sest albuma na prvom mistu top lista. Dva od njihovih albuma “Their Greatest Hits (1971–1975)” i “Hotel California”, su medju 20 najbolje prodavanih albuma u povjesti Americke diskografije. Istovremeno, “Hotel California” je zasjela na 37. misto Rolling Stoneove liste 500 najvecih albuma svih vremena. Sam sastav je zauzeja 75. misto na listi od 100 najvecih grupa svih vremena. Kad govorimo o brojkama, i one su impresivne. Album “Their Greatest Hits (1971–1975)” se proda u nevjerovatnih 42 miljuna primjeraka sirom svjeta. Svi albumi grupe su dosegli impresivnu brojku od 120 miljuna prodanih primjeraka, od toga samo u Americi 100 miljuna. To ih je smistilo na prvo misto naprodavanijih bandova u Americi i to od kad postoji evidencija o prodaji. I da ne duljimo vise, krecemo sa pocecima grupe. Poceci Eaglesa su veoma slicni pocecima grupe The Band i Badfinger. Naime, sve tri grupe djele zajednicke pocetke. Zapoceli su kao pratece grupe poznatih umjetnika. The Band kao prateca grupa Bob Dylana, Badfinger, Georgea Harrisona i Eaglesa, Linde Ronstadt. Sve je zapravo zapocelo sa audicijom za pratecu grupu Linde Ronstadt. John Boylan, Lindin manager, uzima Glenn Freya i Don Henleya, koji su do tada radili kao studiski muzicari. Po pocetku turneje, bandu se pridruzuju Randy Meisner i Bernie Leadon. I tako je kostur buduce supergrupe oformljen. Doduse, ova ce postava nastupi samo jednom kao prateci sastav Linde Ronsadt, ali ce zato i te kako pridonjeti na njenom prvom samostalnom albumu. Vidjevsi kakav kapacitet imaju, Linda a i manager John, hrabre ekipu da pocnu samostalno raditi. Cak im pronalaze diskografsku kucu, Asylum Records, koja se upravo oformila i sa kojom potpisuju ugovor za prvi album. Osnivac kuce, David Geffen, in je ujedno posta i manager. Odlaze priko bare, i u Engleskoj snimaju debut album, nazvan po imenu grupe. Album izlazi u sestom misecu 1972 godine i postize instant uspjeh. Sa njega se skidaju tri singlice, koje odreda dolaze na Top 40. Prva singlica koja je i lansirala album je "Take It Easy", pisma napisana od Glenn Freya i njegovog susida, country-folk rockera Jackson Browna. “Take it Easy” dolazi na 12. misto Billboardove Top liste i najavljije nove singlice,"Witchy Woman", koja dolazi na 9. misto i rock baladu "Peaceful Easy Feeling", koja se penje na 22. Misto. Album svoje najjace uporiste nalazi u zemlji country rocka, u Juznoj Californiji. Album je inace rangiran na 374 mistu liste "500 Greatest Albums of All Time".  1973 godine izlazi in drugi album “Desperado”. Iako manje uspjesan od svog prethodnika, donosi Eaglese u drugacijem, skoro bi mogli reci, u definitivnom izdanju. Naime, pored ocekivanja da ce Leadon i Meisner biti dvojac koji ce kormilariti bandom, na povrsinu izranjaju Henley i Frey, koji potpisuju 8 od 11 tema na albumu. U preuzimanju vodstva nad bandom je vjerovatno presudila i cinjnjenica da su Henley i Frey kreatori hitova sa ovog albuma, "Tequila Sunrise" i "Desperado", koji ce postati dio njihovog omiljenog repertuara. Pored neospornog country uticaja, Eaglesi uspjevaju privuci paznju rock publike. Tipican primjer je tema “Tequla Sunrise”, koja sadrzi u sebi sve sta country tema triba sadrzavati, ali opet, zapakovana u rock ambalazu. Nije moglo omanit T 1974 godina je bila u znaku Eaglesa. Sa nestrpljenjem se ocekiva novi album. Pogotovo sta su sve najave bile da minjaju smjer. Ljubitelji countrija su unaprid pljucali po neizdanom albumu, a fanovi tvrdjeg pristupa, citaj, rocka, su euforicno navijali na svoju stranu. Dakako, ulje na vatru je dolila i promjena producenta. Naime, nakon snimljene dvi teme, band se zahvaljuje dotadasnjem producentu Glyn Johnsu i uzimaju Bill Szymczyka. Za Billa se i te kako znalo kako producira. Bilo kako bilo, album “On the Border “, izlazi noseci prvi No.1 hit single grupe “Best of My Love”. Nesto slabiji uspjeh je polucio sljedeci singl ."Already Gone", ali je istovrmeno zacementirao status Eaglesa kao velike grupe u Americi. Te godine band nastupa na California Jam festivalu, ravnopravno djeleci pozornicu sa Black Sabbathom, Emerson, Lake & Palmerom, Deep Purpleom, Earth, Wind & Fireom, Seals & Croftsom, Black Oak Arkansasom i Rare Earthom. Ince, festival je privuka oko 200 000 fanova, sta je u to vrime bila neka normalna brojka. 1975 godina je godina potpune internacionalne afirmacije Eaglesa. Grupa skoro u potpunosti napusta country i okrece se rocku sa laganim primjesama countryja. Razocaran smjerom, Bernie Leadon, napusta grupu tokom turneje. Zamjena mu je bija Joe Welsh, koji u zvuk banda unosi tvrdocu gitare i dah teskog rocka. Album “One of These Nights” donosi im status internacionalnih superzvjezda. Dakako, penje se na prva mista top lista i utire put sljedecim albumima, koji ne promasuju tu poziciju. Prva singlica skinuta sa albuma, istog naziva ka i album, postaje druga za redom koja sjeda na prvo misto Billboardove top liste. Drugi single skinut sa albuma “One of These Nights “ bija je "Lyin' Eyes". On se uspija dovuci do drugog mista Billboaardove Top Liste. I treci single “Take It to the Limit” dolazi na top liste i to na cetvrto misto. A sam album biva nominiran za “Album Godine” 1976 godine band izdaje prvu kompilaciju “Their Greatest Hits, 1971-1975”. Za divno cudo, i za razliku od slicnih uradaka, koji samo pobiru ostatke love, album postaje najprodavaniji album u povjesti Americke muzike. Samo u americi ide u tirazu od 29 miljona kopija, a sirom balote ukupno u 42 miljona primjeraka. Time ih definitivno ustolicuje kao najuspjesniji sastav dekade na Amerckom kontinentu.  I kad se mislilo da za njih postoji samo jedan put, put prema doli, izdaju svoj najbolji album “Hotel California”. Do njegovog izlaska niko nije virova da mogu vise smoci snage i inspiracije za nesto novo. A to novo je izaslo 1976 godine u dvanaestom misecu, ka peti studiski album i prvi na kojem je kao stalni clan svirao Joe Welsh. Album je nastajao tesko, njegovo snimanje je bilo prekidano turnejama, tako da je svjetlo dana ugledao godinu i po nakon pocetka snimanja. I po rijecima samih clanova, potpuno ih je iscidija. Zato nije ni cudo da je osnivac banda Randy Meisner, jednostavno rekao da mu je dosta i vratija se u rodnu Nebrasku, da bi se posvetija familji. Interesantno je naglasiti da je prvi single skinut sa albuma bija "New Kid in Town", koji doduse sljedi put prethodnika i penje se na prvo misto Billboardove liste, ali isto tako pokazuje sljepocu diskografske kuce kad triba prepoznati vrijednost. Greska biva ispravljena 1977 godine u drugom misecu, kad se izdaje singlica istoimenog naziva ka i album. E onda je tribalo ziviti i doziviti exploziju koju je izazvala. Nije bilo radio stanice u svitu koja je nije emitirala bar jednom svakih deset minuti. Cak su je i na nasin prostorima redovno emitirali. Tema “Hotel Californija” je jednostavno pomela sve isprid sebe i cinilo se da u tim danima ne postoji nista u muzici osim nje. Dakako, tema postaje zastitni znak Eaglesa. Jeli triba spominjat da je doletila instant na prvo misto svih lista i tu sjedila dugo, dugo vrimena? Singlica "Life in the Fast Lane" je takodje bila veliki uspjeh. Ustolicila je poziciju Joe Welsha unutar banda I dakako, donila malo tvrdji zvuk u polucountry sliku. Kad vec govorimo u superlativima, da spomenemo I to da je “Hotel California” zauzeja znacajne pozicije na razlicitim listama najboljih album svih vremena. Postaje dakako i najprodavaniji album grupe te pri tom kupi dva Grammyja. I na kraju, ono sta je bilo logicno, etablira Eaglese, kao broj jedan band u Americi. Nedugo po izlasku albuma, grupa odlazi na iscrpljujucu turneju, koja ostavlja permanentni trag, kako na odnosima unutar grupe tako i na kreativni rad. Ka sta smo prije napomenuli, Randy Meisner odlazi iz grupe i time se donekle i zavrsava kreativna povjest ove velike grupe. Uspkos svemu, grupa ulazi u studio i iz njega ne izlazi skoro dvi godine. Rezultat je izdan pod imenom “The Long Run”. Pored ogromnog komercjalnog uspjeha album je bija potpuno razocaranje, ne samo u odnosu na “Hotel Califoniju”, vec i na visok standard same grupe. Prvobitno zamisljen kao dvostruki album, zbog manjka kvalitetnog materijala, izlazi kao obican LP. Cak i ta cinjinca pokazuje grupu na zalazu svoje kreativne karijere. Bilo kako bilo, album se prodaje u monstruoznih 7 miljuna kopija i sa njega su skinute tri singlice. Sve tri dolaze na top ten, a "Heartache Tonight" ce biti njihov posljednji No.1 single. Za temu "Heartache Tonight", koju smo upravo culi, band dobiva Grammyja, cetvrtog po redu. Druga singlica skinuta sa albuma, "I Can't Tell You Why", dolazi do 8. Mista top liste. I to je bilo to. Eaglesi imaju sporadicne nastupe i pojavljuju se kao gosti na nekoliko projekata. Posebno je bila u to vrime zapazena njihova suranja sa Bozz Scaggsom na njegovom hitu “Love, Look What You've Done To Me”. Godinama se suskalo o povratku Eaglesa na scenu. Iako je sve ukazivalo na kraj, fanovi su se i dalje nadali. Za to vrime clanovi banda su se posvetili solo karijerama. Joe Walsh izdaje uspjesan solo album “ There Goes the Neighborhood”. U pauzama svira ka studiski muzicar za velika imena ondasnje scene, Dan Fogelberga, Steve Winwooda, Richard Marxa i Emerson, Lake & Palmera, te producira i supotpisuje album Ringa Stara “Old Wave”. Don Henley je postiga najveci uspjeh od svih clanova. Izdaje hit album “I Can't Stand Still”, iza kojeg je sljedija jos bolji i komercjalniji “Building the Perfect Beast”. Niz se nastavlja tek 1989 sa albumom “The End of the Innocence”. Glenn Frey je takodje imao uspjesnu solo karijeru. Svojim prvin albumom “No Fun Aloud”, zauzima 15. misto top liste, da bi sa sljedecim “The Allnighter” dosegao vrtoglavo drugo misto. Za one koji neznaju, Glenn je isto tako i tvorac hita "The Heat Is On", teme koja je nosila film Policajac sa Beverly Hillsa. Isto tako, tema koja je digla seriju Miami Vice, "You Belong to the City" nosi njegov potpis ka autora. Ne mozemo ne spomenit i njegove teme iz filma Ghost Busters i Thelma i Louise. Don Felder je takodje izdao solo album, sa kojeg su skinute teme za ondasnji filmski hit “Heavy Metal: "Heavy Metal (Takin' a Ride)" I tako dalje i tako dalje … Nazalost, ovom prilikom nemamo vrimena se posvetiti solo karijerama clanova, ali one su svaka za sebe i te kako interesantne i zasluzuju paznju. I tako su Eaglesi letili svaki za sebe do 1994 godine kad je suskanje o ujedinjenju postala stvarnost. Cetrnaest godina nakon raspada, postava iz “Long Run” ere izlazi ponovo na scenu. Zajednicka izjava je bila “I neka se zna, mi se nikada nismo raspali, samo smo uzeli 14 godina dug odmor!” I krecu na turneju bez albuma. “Hell Freezes Over” izlazi u sred turneje i sadrzi snimke u zivo kao i cetiri nove pisme. Inace, naziv albuma dolazi iz izjave jednog od clanova kad su ga pitali kad ce se Eaglesi ponovo ujediniti? Ovaj je odgovorija "when hell freezes over" sta u slobodnon prevodu znaci , kad se pakao smrzne oliti u jos slobodnijen, kad na vrbi rodi grozdje. Album, dakako, odma leti na prvo misto Billboardove Top Liste a singlice sa novin pismama "Get Over It" i "Love Will Keep Us Alive", postaju veliki hitovi I penju se na top 40. Album se prodaje u 6 miljona promjeraka i svi preostali nastupi turneje bivaju potpuno rasprodani. Inace, da se ne zmamaramo vise brojkama, turneja je trajala vise od dvije godine. 1998 godine Eaglesi su uvedeni u Rock and Roll Hall of Fame. Dakako, na inauguraciji su izveli svoje vjecne standarde "Take It Easy" i "Hotel California". Kraj dvadesetog i pocetak dvadeset prvog stoljeca Eaglesi docekuju sa povremenim izdanjima svojih hitova, sporadicnim nastupima, sve dok 2007 godine u desetom misecu iznenada na trziste izlazi prvi album sa novim materijalom jos od daleke 1979 godine. “Long Road Out of Eden” se penje instant na sva moguca prva mista top lista diljem svjeta. I dakako, po rijecima Don Henleya, sve je manje vise jasno, "Ovo je vjerovatno zadnji album kojeg ce Eaglesi ikada napraviti." Eto! Oprostit cemo se od Eaglesa sa njihovim zadnjim hitom “Busy Being Fabulous” skinutim sa albuma “Long Road Out of Eden” Eto, bilo je to manje vise sve o grupi Eagles. Dakako, karijera banda i muzicara koji su ga sacinjavali je daleko bogatija od onog sta cemo predstavit, ali nan ni vrime a ni koncepcija emisije ne dozvoljavaju da ulazimo u dealje. Eto ! ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Evo i nagovjestaja onoga sta ide u emisji: Eagles - Hotel California - Live '76 Eagles - Desperado Eagles - Witchy Woman Eagles - One Of These Nights Eagles - Tequila Sunrise Eagles - Take It Easy Live at Hall of Fame Induction Eagles - Hell Freezes Over --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri I u nedilju u 5 i 10 popodne, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming feta |
utorak, 07.02.2012.
Free - “At Last" oliti Music LP-Underground / GRTg 14 02 u 19:10 uri
|
U utorak donosin jedan intimni album velike grupe. Okolnosti pod kojima je napravljen su iznimne i duboko humane. Stoga, kad govorimo o ovom albumu, ne mozemo govoriti samo o muzickom sadrzaju, koji je, by the way, na tragu remek djela minimalizma sedandesetih, vec za njegovo potpuno razumjevanje tribamo znati i zasto je izasa i sta stoji iza njegovog izlaska. Ovo je mozda jedinstveni primjer u umjetnickom svjetu, a pogotovo u svjetu moderne muzike, da je stvaralacki cin na ovaj nacin posluzija u humane svrhe, a da je pri tom komercjalna komponenta bila gurnuta u pozadini. Dunque, da ne duljin vise, slusat cemo grupu Free i njihov posljednji veliki album “Free At Last”, koji je istovremeno postao sinonim humanog u umjetnickom svjetu. ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Free je bija Engleski rock band, oformljen 1968 godine u Londonu. Mnogo je toga vezano za ovu grupu, od njihovog najveceg hita "All Right Now", preko predivnih albuma, a izdali su ih ukupno sedan, do cudesnog momenta koji se zove “Free at Last”. Ono sa cime se osobno ne slazen, je tvrdnja mnogobrojne kritike da je Free bija uvod u megapopularnu supergrupu Bad Company. Ono po cemu je kod mene osobno album “Free at Last”, zauzeja istaknuto misto je vezano za jedan dozivljaj. Naime, po izlasku albuma, kritika ga je docekala na noz. Publika je bila nesto blaza, ali manje vise razocaranje je visilo u zraku. U to vrime se tesko dolazilo do informacija, a do albuma pogotovo. Nekako, mozda par godina nakon njegovog izlaska, uspija san ga nabavit, i to ka dodatak albumu Jack Brucea “Thinks We Like”. Sican se, sa nestrpljenjen san ceka posiljku iz Engleske, ali ne radi Free, nego radi Jack Brucea. Ostavsi blago razocaran albumom Jack Brucea, jer ocekiva san rokiju a dobija cisti jazz, koji mi u to vrime bas i nije smeka, poceja san vrtit Free i taj njihov album, prirepak. Do tada san vec zna za njegovu pozadinu, zasto je i kako nasta, te san od prvih taktova jednostvno bija obuzet sa njime. I tu sad dolazimo do poante. Za razliku od kritike i velikog djela publike, meni se album svidija. Ne samo svidija, nego san u njemu vidija ono sta ce isplivati tek nakon puno godina. A to je, da je album remek djelo rock miimalizma sedandesetih, protkan osjecajima i nastojanjima da se spasi zivot drage osobe, a govorimo o gitaristi Paul Kossofu. Od tog trenutka san okrenija ledja svoj kritici na ovo planeti i stvorija svoj sistem vrijednsoti kojeg gajin dan danas. A princip je jednstavan. Neko muziko djelo, kao bilo koje djelo u umjetnosti, vridi onoliko koliko u meni budi osjecaje! I tu sve zavrsava. I nadalje, sam naziv album je veoma simptomatican u ovom kontekstu. U prevodu dakako znaci “Napokon Slobodan” Eto, toliko o meni i o ovom albumu.  Idemo sa bandom. Ka sta san reka, band se oformija 1968 u Londonu. Ono sta je zapanjujuce u ovom osnutku banda je starosna dob clanova grupe. Basista Andy Fraser je bija star 15 godina, gitarista Paul Kossoff, 17 godin, a bubnjar Simon Kirke i pjevac i idejni vodja banda, Paul Rodgers, su upravo napunili 18 godin!? Poceci sezu iz prijeteljsstva Paul Kossoffa i Simon Kirka. Zajedno su bili u bandu Black Cat. Na jednom od gigova, zapazaju Paul Rodgersa koji je bija sa bandom Brown Sugar. Kemija se odma osjetila i trio zapocima sa jamovima. Andy Fraser je u to vrime napunija 15 godina i svira sa John Mayalom u Bluesbreakersima. Cuvsi ekipu, ostavlja Mayala i prizdruzuje se Rodgersu i kompaniji. Alexis Corner in daje ime Free, te odmah ulaze u studio di snimaju prvi album “Tons Of Sobs”. Pored urnebesnih nastupa uzivo, i svoje neosporne kavalitete i svjezine, album se nije bas prodava. Mozda ce iz danasnje perspektive izgledati cudno, ali publika jednstavno nije bila spremna za ovakav blues-rock. Album inace obiluje specificnim zvukom Kossoffove gitare kao i minimalizmom u pristupu kompoziciji. Kosoff je svoju inspiraciju crpija direkktno od BB Kinga, transformirajuci njegov still u samo sebi svojstven brutalni i agresivni blues rock. Bilo bi glupo rec da je za minimalizam u pristupu zasluzan umjetnicki stav mulaca od 15 i 18 godin. Radilo se jednostavno o novcu. Prvi album su snimili za 800 funti, sta prevedeno u danasnje kune zvuci kao 7200 kuna. Izgleda smjesno ali tako je bilo. U stvari, da bi uopce uspili snimit album, sve je bilo svedeno na minimum pa tako i produkcija. A i sam naziv albuma”Tons of Sobs”, u slengu ulice znaci – “puna saka love”. Tu se ponavlja prica kao kod Black Sabatha, kad je Iommy radi otkinutih vrskova prstiju i bolova u patrljcima, mora olabavit zice gitare i tako dobija teskometalni zvuk, koji je posta zastitni znak grupe. Tako je i u ovom slucaju nuzda donila osvjezenje i novi stil. Dakako, taj minimalizam ce Free nastaviti njegovati i kad budu najveci band na Otoku. Na prvom albumu se nasla i nevjerovatna obrada standarda Booker T. Jonesa, “Hunter”. Jednostavno nevjerovatno zvuci, kad se zna koliko su godina imali. Prvi album cemo zakljuciti temom “Moonshine”. Tema donosi Free u punom svjetlu koje ce svojim sjajem zasvjetliti na kasnijim albumima. Ali ono sta ova tema ima to je glad. Glad svojstvena svim velikanima na pocecima stvaranja. Nevjerovatnom zreloscu iskusnih glazbenika Rodger i Kossoff bruse svoj talent. Kad poslusate ovu stvar, pozelit cete da ga nikad nisu izbrusili. I pored slabe prodaje, album je uveja Free u klub velikih. 1969 godine izdaju drugi album, jednostavno nazvan poi menu grupe, “Free”. Album donosi snaznu saradnju Paul Rodgersa i basiste Andy Frasera. Osam od devet tema potpisuju njih dvojica. Andy sa sesnaest i Rodger sa devetnaest godina, sazrijevaju kao kompozitori. Paul Kossoff dobiva potpunu slobodu i sa gitarom privlaci pozornost tadasnjih bogova gitare. Klanjaju mu se Eric Clapton i Peter Green. Vece reference od toga ne triba. U isto vrime, Rodgers sa svojim glasom vata konacni pravac i vokal mu poprima prepoznatljiv stil i boju. Singlice skinute sa albuma, "I'll Be Creepin'" i "Woman" ne ostavljaju nekog veceg traga na top listama, pa tako ni sam album. U stvari, gledajuci album sa ove distance, jasno je da je posluzija grupi da premosti proklestvo drugog albuma, ali isto tako da postavi temelje za sljedeci, bar u komercjalnom smislu. Poslusat cemo mozda najkarakteristicniju temu koja zorno dokazuje ono gori izneseno. “Free” donosi Rodgersa kakvog cemo kasnije puno puta cuti. Kossoff je svojom senzibilnom gitarom obojio kompoziciju, na momente cak i vise od Rodgersa. Ritam sekcija kao da je izasla iz skole Petera Greena, kao i sama kompozicija.  I napokon, 1970 godine izdaju “Fire and Water”. Album u samom startu poztize ogroman uspjeh. Odjedanput svi zele Free. Stari albumi se ponovo preslusavaju i u njima se pronalazi ono sta je malo ko vidija u pocetku. “Fire and Water” otvara istoimena tema koja definitivno cementira minimalizam tipa Free. Sve se poslozilo. Paul Rodgers ne moze bit bolji, Kossoff se bori da kontrolira inspiraciju. Ritmicari nalaze svoje misto u formiranju jedinstvenog stila. Jednom rijecju, predivno Album nosi mozda najveci hit grupe “All Right Now”. Popevsi se na prva mista svih top lista, lansira grupu medju najkomercjanije na otoku, a time i globalno. I jedna mala zanimljivost. Ovi san podatak nasa na netu. “All Right Now”se po nekin analizama, jos dan danas, u svitu izvede svakih 45 sekundi! Pod pritiskom diskografske kuce ubrzo izdaju cetvrti album “Highway”, koji je bija daleko ispod ocekivanja. No album je donija nesto novoga. Grupa je po prvi puta, mozda nesvjesno, krenila putem intimnih ispovjesti, pisuci vinjete koje ce razviti bas na albumu kojeg cemo veceras ciloga poslusati. Pokazalo se da je slava dosla na naplatu. Pored permanentnog umora radi turneja, droga se usetala u grupu, nanivsi najvise stete Paul Kossoffu. Zbog toga a i radi slabe prodaje albuma, band se raspada i svako krece na svoj ustranu. Da bi pokrila prazninu, diskografska kuca izdaje album u zivo pod nazivom “Free Live!” Kratko vrime nakon raspada grupe, Paul Kossof okuplja ekipu koju cine on, Kirke, Tetsu i Rabbit te snimaju malo remek djelo epohe. Nazalost, ta ploca prolazi nezapazeno radi Kossoffove bolesti i nemogucnosti da krenu na bilo kakvu turneju. Kossof je padao sve nize i nize. Sve je upucivalo da je krenija na put bez povratka. I sada se dogadja nesto sta se u muzici nije, a vjerovatno i nece nikada dogoditi. Vidjevsi da mu sin propada, otac Paula Kossoffa dolazi do Paula Rodgersa i moli ga za pomoc. Znajuci koliko je band znacija Kossoffu, moli ga da ponovo oforme band i da pokusaju izvuci starog prijatelja iz ralja droge. Bez velikog razmisljanja, trojka se okuplja i vuku sa sobom Kossoffa, nadajuci se da ce ga spasiti. Ovaj je vec bija toliko unisten drogom, da je jedva funkcionirao. I pored toga, band ulazi u studio i snima ”Free at Last”, koji de facto, postaje “swan song” ove velike grupe. Ne paraveci nikakvih razlika, sve teme se potpisuju ravnopravno, bez obzira koliko je ko sudjelovao u kreiranju i izvodjenju. Sva trojica paze na Kossoffa i svi su izgledi bili da ce ga uspiti izvuci iz pakla droge. Sa muzicke strane, album je prepun intimnih vinjeta, muzicki protkan najfinijim Free minimalzmom. Kompoziciski vjerovatno njihov najzreliji album, a aranzmani su poseba prica. Minimalno, ali strahovito efektno grupa pronalazi note koje svaka za sebe cipaju slusaoca po sredini, lome ga i prisiljavaju da se zalipi za ovo djelo. No i pored svih nastojanja da se Kossoff vrati u normalni zivot, stvari nisu tekle bas glatko. Basista, Andy Fraser napusta band sredinom 1972 godine radi Kossoffa. Po njegovim vlastitim rijecima, dopizdila mu je Kossoffova nepouzdanost i nemogucnost da odradi koncerte do kraja. Minja ga japanski basista Tetsu Yamauchi. Uz njega uzimaju klavijaturistu John "Rabbit" Bundricka, koji je radija sa Kossoffom i Kirkeom tokom prvog raspada grupe. Te 1972 godine izlazi finalni Free album pod nazivom “Heartbreaker”. Album biva produciran od Andy Johnsa ali i od same grupe. To je dalo onaj zavrsni touch. Album predstavlja definitivno Free ostvarenje i pored hendikepiranosti Paul Kossoffa. Album postize veliki komercjalni uspjeh, a singlica “Wishing Well” postaje njihov drugi najveci hit. Oprostit cemo se sa grupom Free oprostajnom temom sa tog zadnjeg albuma. Bile su to zadnje note velikog banda ali ne i kraj price. Ono najvece na komercjalnom planu je tek dolazilo. Emisiju cemo nastaviti prikazom daljnje sudbine i karijere pojedinih clanova. Kako je nakon “Heartbreakera”bilo jasno da je band krenija na put bez povatka, dolazi do definitivnog raspada grupe i svako je krenija svojim puten. Andy Fraser se pridruzuje grupi Sharks da bi po njihovom raspustanju oformio vlastit band The Andy Fraser Band. Kossoff osniva svoju grupu Back Street Crawler. Pored dva veoma dobra albuma, ne postize znacajniji uspjeh. Ono sta je cilo vrime visilo, dogodilo se u avionu za vrime leta prema Americi. Umire od srcanog udara. Autopsija skoro da i nije bila potrebna. Paul Rodgers i Simon Kirke , sa Mike Ralphom i Boz Burrelom osnivaju Bad Company. Bija je to pun pogodak. Sa ostavstinom grupe Free iza sebe, Bad Company nije moga omanit. Po izdavanju prvog albuma, nazvan po imenu grupe, cetvroka hara top listama i prepunim dvoranama. Postizu nevjerovatan komercjalni uspjeh i upisuju se u povjest velikih i bogatih. Sa prvog albuma je tesko bilo sta izdvojiti, jer su sve teme dobre, usudija bi se reci odlicne, ali isto tako ne mogu ne primjetit, da iza svake viri Free i njegova ostavstina. Emisiju cemo zavrsiti sa temom “Seagull”. Temom koja zatvara prvi album, ali isto tako tema koja je neraskidivo vezana za grupu Free, a posebno za album “Free at Last”. Cak stavise, da se “Seagull” nasa na “Free at Last”, komodno mogu rec, nasa bi se u prirodnom ambijentu. Toliko o Grupi Free kao uvertirti za Bad Company. Po raspadu Bad Company, Paul Rodgers je nastavija sa radom u mnogobrojin grupama. Tesko je nabrojiti sve, ali spomenimo samo grupu Firm sa Jimi Pageom, grupu Low, koja je za svog kratkog zivota ostavila meteorski trag na muzickom nebu. Trenutno, pored reuniona Bad Company, Paul Rodgers je angaziran sa grupom Queen, nadomjestajuci preminulog Fredija. Eto ! ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Evo i nagovjestaja onoga sta ide u emisji: Free - All Right Now Free - All Right Now (Isle of Wight Festival) Free - Child Free - Catch a Train Free - Be My Friend Free - Wishing Well Free - Fire And Water Free - Mr Big Free - The Stealer --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri i u nedilju u 5 i 10 popodne, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming feta |
