Marketing
Badfinger - “The Very Best Of" oliti Music LP-Undergorund / GRTg 06 03 u 19:10 uri
U utorak nastavljamo sa mini serijom emisija posvecenim soft rocku.
Posvetit cemo se jednoj obicnoj grupi, koja je imala sve predispozicije da postane velika.
Pokusat cemo objasnit , zasto se to nije dogodilo?
Ukratko, predstavit cemo grupu Badfinger i njihovu karijeru kroz album “The Very Best Of”
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Badfinger je bija Engleski rock band, u kojem je dusa i srce bija Peter Ham.
Uz njega su jos bili Ron Griffiths, Mike Gibbins i Tom Evans.
Prica o bandu zapravo zapocima 1961 godine osnutkom banda The Iveys.
Grupa je postala popularna u lokalnim okvirima, a bili su predgrupa velikanima ka sta su bili, Spencer Davis Group, The Who, The Moody Blues i The Yardbirdsi.
Promjenom managera, minjaju i lokaciju.
Naime, 1966 godine, preuzima ih Bill Collins (otac od glumca Lewis Collinsa), i grupa se prebacuje u London.
Izvode vecinom obrade Motowna, bluesa i soula, ali ne zaziru od psihodelije, a ni od Beatlesa.
Prvi producet in biva Ray Davies iz The Kinksa, sa kojim snimaju prve kompozicije.
U dvanaesti misec 1966 godine potpisuju petogodisnji ugovor sa Colinson, kojim mu ustupaju 20% dobiti.
Spominjen ovo jer ce u kasnijoj fazi, njihov odabir managera odrediti sudbinu, kako banda tako i clanova pojedinacno.
Prilikom nastupa u Marquee Clubu, zapaza ih Mal Evans, koji je u to vrime bija potrcko u pozadinskom timu Beatlesa.
Zahvaljujuci njegovoj upornosti, sva cetiri Beatlesa su odslusala demo traku koju je sam snimija na nastupima, sta in je naposljetku 1968 godine donilo ugovor sa Appleom.
The Iveys’, su bili prvi band koji nije bija povezan sa Beatlesima, a potpisa je je ugovor sa Appleom.
Jedna mala napomena, Apple je bila diskografska kuca osnovana od strane Beatlesa i ne misati je sa danasnjim Appleom, najuspjesnijijim prodavacem skupih i nepotrebnih stvari.
Grupa izdaje prvi single u jedanaestom misecu 1968 godine.
"Maybe Tomorrow" dolazi na Top Ten u nekoliko europskih zemalja i Japanu, ali na Billboardu se penje samo do 67. mista.
U Engleskoj nije imao nikakvu prodju.
Relativan uspjeh singlice "Maybe Tomorrow" u Europi i Japanu, je vodio do sljedeceg izdanja za ta trzista.
1969 godine u sestom misecu izlazi Griffithsova "Dear Angie".
LP pod nazivom “Maybe Tomorrow” izlazi samo u Italiji, Njemackoj i Japanu.
To je dakako stvarilo nezadovoljstvu u grupi koji su se osjecali zapostavljeno unutar maticne kuce.
To su i javno pokazivali u intervjuima.
Procitavsi jedan, McCartney im nudi "Come And Get It". Dakako, objerucke prihvacaju.
U deseti misec 1969 grupu napusta upravo vjencani Griffith, koji se posvetio obitelji zapostavljajuci rad u grupi.
Neminovno dolazi do trzavica sa predvidljivim ishodom.
Negdi u to vrime dolazi i do promjene imena.
Uz promjenu imena je vezana jedna interesantna prica.
Naime, nakon mnogobrojih prijedloga, neki anonimus na setu, zaposlenik Applea predlaze ime "Badfinger".
Ime je u stvari bilo vezano za temu “Bad Finger Boogie", cije je ime izaslo iz Lenonnove zajebancije, kad je svirajuci piano ozljedija prst.
“Bad Finger Boogie” kasnije postaje planetarno popularna "With a Little Help from My Friends".
"Come and Get It" izlazi u dvanaestom misecu 1969 godine.
Uspinje se na Top Ten diljem svjeta. Na Billboardovu listu se penje na 7. misto, te dolazi na 4. Engleske, prodajuci se u vise od miljon kopija.
Nedugo nakon izlaska singlice, Apple pakuje prvi album Badfingera, sastavljen djelom od tema sa albuma “Maybe Tomorrow”.
Naziv albuma je bija “Magic Christian Music”, sta je u stvari bija film u kojem su bile neke od tema sa tog albuma.
Pomalo konfuzno, ali to za nasu pricu i nije toliko bitno.
Sam album se popeja na 55. Bilboradove liste.
Na krilima pocetnog uspjeha, grupa ulazi u studio i pod producentskom palicom Mal Evansa snimaju "No Matter What".
Iz samo njima znanih razloga, diskografska kuca odbija ovu pismu te biva stavljena u ladicu.
Minjaju producenta.
Geoff Emerick preuzima producentsku palicu, te u sestom misecu 1970 godine kompletiraju drugi album “No Dice”.
Album dolazi na 28. misto Billboardove Top liste albuma.
Re-mixana "No Matter What" se napokon izdaje kao singlica i dolazi na manje vise svim Top Ten listama diljen svita.
U Americi se penje na 8. misto i na 5. misto u Engleskoj.
Toliko o dalekovidnosti diskografske kuce.
Najveca potvrda vladajuceg kretenizma diskografske kuce je tek dolazila.
Tema koja je potpuno ignorirana i stavljena u slipi kantun prilikom promocije, postaje najveci hit Badfingera, koji ce u stvari obiljeziti njihovu cilu karijeru.
Radi se o temi "Without You", koja je sama po sebi postala hit, bez ikakvog single izdanja i promocije.
“Without you” se naponon izdaje kao single, nakon pritiska trzista, te odma krece prema vrhovima Top Lista, da bi se zaustavila na jedinom mogucem, prvom mistu.
Postaje svjetski hit broj jedan, kako na Billboardovoj Top listi tako i Engleskoj, di provodi pet sedmica na prvom mistu.
Prilikom rasprodane turneje po Americi, upoznaju poslovnog covika Stan Polleyja, koji postaje njihov manager.
Bit ce to dalekosezno losa odluka, koja ce dovesti do raspada banda ali i do smrti dvojice clanova.
Bilo kako bilo, ta in je turneja donila laksavu titulu nasljednika Beatlesa, sa kojima su bili usporedjivani tokom ostatka aktivnosti prve postave banda.
U tom kontekstu, karakeristicna je izjava Tony Viscontija, koji je producirao "Maybe Tomorrow": "Ponekad san mora pogledat priko sound boarda da bi bija siguran da John i Paul ne pivaju glavne vokale”.
Ili izjava Rolling Stoneova kriticara Mike Saundersa, prilikom recenzije “No Dice”:"To je kao da su se John, Paul, George, i Ringo reinkarnirali kao Joey, Pete, Tom, i Mike iz Badfingera".
Tokom 1971 godine snimaju treci album, ali sve snimke bivaju odreda odbijene od strane Applea.
Harrison se prihvaca produkcije, ali ubrzo odustaje radi projekta “Koncert za Bangladesh”.
Naposljetku, Todd Rundgren uskace iza pulta i u dvanaestom misecu te godine izlazi album “Straight Up”.
Nosila ga je uspjesna singlica "Day After Day", koja se penje na cetvrto misto Billboardove Top liste i prodaje u vise od miljon primjeraka.
Interesantna cinjenica vezana za pismu koju smo upravo poslusali. Za vrime snimanja, u studio je dosa George Harrison u pratnji Loena Russella i Klaus Voormanna.
Tako da su stvari, bez ikakvog plana i naknadnih kredita, na snimci gostovala tri velikana.
Ogroman uspjeh je probudija apetite diskografske kuce i sa albuma izlazi jos jedna singlica, "Baby Blue". Penje se na 14. Misto Billboardove liste, a sam album dolazi do 31. mista.
Kako je Apple tonija sve dublje u krizu, 1972 godine band dobiva ugovor za zadnji album u toj kuci.
Nekako u to vrime na povrsinu isplivavaju mutni poslovi manager Polleya, koji se cak sumnjici za veze sa mafijom.
Bilo je ocito da pred, do tada popularnom i prespektivnom grupom, stoje crna vremena.
Snimanje za cetvrti i posljednji album za Apple zapocimaju 1972 godine.
Snimanje se razvlaci u pet studija cilu sljedecu godinu.
Dakako, cilo to vrime band prolazi kroz razlicite sudske procese i time zapocima agonija, kao rezultat raspada maticne kuce i mutnih poslova managera.
Album napokon izlazi nakon nekoliko minjanja producenata, odbijanja kuce da izda pojedine verzije, do prolongiranja izlaska gotovog albuma, zbog sudskog procesa vezanog za neautoriziranu upotrebu pisama od strane manager, a u svrhu promocije.
Album “Ass” izlazi napokon 1973 i dakako, prolazi kako je i nastaja.
Top liste je samo omirisa, singlice nisu ostavile nikakava traga na njima.
Uglavnom, album je bija normalni i logicni nastavak atmosphere oko banda.
Bolji i nije moga ispast.
Band uskoro dobiva jos jednu veliku financijsku, a time i kreacijsku sansu.
Nakon sta je isteka ugovor sa Appleom, Polley potpisuje ugovor u ime banda sa Warner Brosom u Americi.
Iako brutalog sadrzaja, jer ugovor je obaveziva band na dva albuma godisnje, donija in je nevidjenu zaradu.
Radi inofrmacije cu spomenit postotke, jer su ti isti danas jednostavno nezamislivi, svima pa cak i najvecin zvjezdama.
Dunque, band je dobija na ruke, 3 miljuncica sustavih zelenih novcanica, sta je u to vrime bila a i danas je vrtoglava lova.
Plus, ugovor in je jamcija 12% od maloprodajne cjene LPja i traka u Americi, a 8.5% u ostatku svita, plus 225 000 dolara predujma za svaki album koji naprave.
Brojke za pamcenje.
I samo sest sedmica nakon izdavanja albuma “Ass”, Badfinger ulazi u studio da bi snimili material za prvi album pod Warner Bros ugovorom.
Singlice "Love Is Easy" i "I Miss You", nisu privukle nikakvu paznju, te je grupa opstala zahvaljujuci odanim fanovima, koje je stekla na koncertima.
Nakon naporne ture po Americkom kontinentu, band ponovo ulazi u studio iz kojeg izlazi sa novim albumom “Wish You Were Here”.
Album biva pozitivno ocjenjen sastrane Rolling Stonea, kako i ostalih kriticara, ali kriza u bandu je bila preduboka da nebi ostavila traga. Naime, i pored povoljnog ugovora, grupu je mucija kronicni nedostatak novca, sta je dovodilo do trvljenja izmedju clanova i ka rezultat, band se kretao prema svom kraju.
Sukog je toliko eskalirao da je Peter Ham cak napustio grupu, ali se nakon par sedmica vratija na pritisak maticne kuce.
I sad ide ono najgore.
Usred svog tog kaosa, na povrsinu isplivavaju mutljavine od strane Polleyja, koji grupu doslovno ostavlja bez penija u zepu i sa debelin obavezma prema Warner Brosu.
Pod tim pritiskom ponovo ulaze u studio i za jedanaest dana snimaju album “Head First”, koji ce bit izdan tek 2000 godine.
Razlog je bila zabrana objavljivanja radi jedne od stotina sudskih sporovoa u koje je bila umisana grupa zaslugom managera Polleya.
Sa novim albumom koji nije moga biti izdan, pod potpunom legalnom blokadom, grupa se nasla u corsokaku, ne vidjevsi izlaz iz pravnog labirinta.
Normalno da je sve to rezultiralo cak i panikom kod clanova, jer neki su se ozenili imali obaveza koje vise nisu mogli ispunjavati, neki pokupovali kuce koje nisu mogli otplacivati.
Band je cak pokusao otpustiti Polleya, ali to je sa vazecim ugovoriom jednostavno bilo nemoguce.
Cak su im povremeni nastupi bili onemoguceni, jer su se vlasnici prostora i promotori bojali sudskih tuzbi.
Bilo kako bilo, crni oblaci koji su se nadvili nad grupom, unjeli su dodatnu nestabilnost kod ionako pshihicki nestabilnog Petera Hama, te je jednog jutra pronadjen objesen u svom stanu.
U oprostajnom pismu je direktno optuzio Polleya za sve lose sta se grupi dogodilo.
Nakon smrti Petera Hama, Badfingeri se raspadaju. Bija je to kraj jedne grupe koja je mogla postati velika, imala sve kvalitete da ostavi trag u povjesti muzike, a zavrsila u bezdanu sudskog labirinta i mutnih poslova managera.
Putevi pojedinih clanova grupe su bili manje i vise uspjesni.
Svima je jedno zajednicko.
Iako su ucestvovali u projektima koji su I te kako bili popularni u to vrime, njihova imena nikada nisu isplivala na povrsinu.
Uzest cemo samo za primjer Gibbinsa, koji je sudjelova u najplodnijem radu Joe Welsha i isto tako sukreator singlice Bonnie Tyler, internacionalnog hita "It's a Heartache".
Isto tako, svo razdoblje djelovanja grupe i clanova, obiljezeno je nevjerovatnom kolicinom sudskih tuzbi, blokada, zapljena i cega sve ne.
Reinkarnacije Badfingera su se pojavljivale i nestajale tokom godina, manje vise zivotareci na slavi prve postave.
1983 godine dolazi i do apsurda.
Dvije verzije Badfingera odlaze na turneju, svaka za sebe tvrdeci da su jedni nasljednici.
Bilo je to zalosno gledat, a kamoli slusat.
Osobno, vise nisan obraca paznju na grupu.
Bija san i zaboravija na nju do 1983 godine, kad san ugleda vjest da je Evans kupija kartu za posjet Sv. Petru, svezavsi kravatu od konopa oko vrata.
U tim crnim danima, samo je ponavljao kako ce otic susrest svog starog prijatelja Hama.
Neznan jeli ko obraca paznju na to, ali naposljetku je to i napravija.
Bija je to definitivan kraj jedne grupe koja je mogla napraviti sve, a napravila je....necemo rec sta.
Presli su put, od nasljednika najvecih, od Beatlesa, do potpune anonimnosti.
Svi su orginalni clanovi banda danas mrtvi i vjerovatno sviraju gori.
Valjda tamo nema sudova i kretena iz diskografskih kuca, pa mogu slobodno stvarati.
I by the way, interesantna je jedna cinjinica koja mi je upala u oko prilikom pripreme ove emisije. Badfingeri imaju identican naziv albuma “Wish You Were Here”, kao i Pink Floyd, koji su svoj izdali dvije godine kasnije.
Cudno !
Mozda a ce van se vecerasnja prezentacija uciniti isuvise mekanom i meketavom za ovaj tip emisije.
Sta se same muzike tice, ima toga, ali isto tako, cilj mi je u ovim serijama emisja ukazati i na nesto drugo od samog dosega albuma ili muzike.
I tu je Badfinger karakeristican.
Muzicka povjest ce pamtiti grupu Badfingers vise kao one-hit wandere, nego kao ozbiljne umjetnike.
Stvarnost je bila daleko drugacija, a zasluga sta je tomu tako, lezi u okruzenju grupe.
Bili su grupa koja je mogla napraviti sve .
Sta se talenta tice, nisu zaludu bili poredjivani sa Beatlesima.
Pa cak sta se tice samih tehnickih mogucnosti, Ni tu nisu bili uskraceni.
Ne zaboravimo da su za producente imali najpozeljnije face tog doba, od dvojice Beatlesa do Tony Viskontija.
Band je unistila industrija i pohlepa diskografskih kuca, koja se provlacila kroz svaku poru zivota umjetnika i kroz svaku odsviranu notu.
Jer kako drugacije objasniti cinjenicu da grupa koja je imala cetiri uzastopna svjetska hita, grupa koja je imala manje vise sve platinaste albume, da grupa cije su teme u obradama postajale ponovo svjetski hitovi, potone u anonimnost, pokrivena sudskim presudama, zabranama, i svime negativnom po umjetnost, sta legislativa nosi.
Isto kao i kod Black Sabatha, koji sa svoja prva cetiri albuma nisu zaradili niti cente, tako je i u ovom slucaju, band, i pored ogromnog novca koji se okretao oko njega, zivija na rubu materjalne egzistencije.
I tu je poanta.
Ne imajuci priliku u miru artikulirati erupcije talenta i inspiracije, grupa pruza rijetke svjetle trenutke kreacije, u stvari , drugim rijecima receno, veoma su bili rijetki trenuci kad je grupa mogla na miru u bez pritiska artikulirati svoj izraz i kanalizirati ga u predivnu baladu ili kompoziciju uopce.
I tu se krije najveci gubitak, a gubitnici smo svi mi, jer smo ostali prikraceni za velicanstveni dozivljaj zivota remek djela.
I naposljetku, tu se krije uzrok totalne anonimosti banda koji je mogao napraviti sve, a u biti nije napravija nista.
Eto!
Bilo kako bilo, teme Badfingera su dozivile mnogobrojne obrade.
Uz “Without You” Mariah Carey, napoznatija je obrada iste teme od strane Harry Nilssona.
Harry je sa svojom obradom osvojija sva moguca prva mista svih mogucih top lista onog vrimena.
Sa njom cemo se i oprostit za veceras od grupe Badfinger i njihovog opusa.
Eto !
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Evo i nagovjestaja onoga sta ide u emisji:
Badfinger - Without You
Badfinger - Day After Day
Badfinger - No Matter What
Badfinger - Baby Blue
Badfinger - Come and get it
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri i u nedilju u 5 i 10 popodne, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli:
Music LP-Underground - Live Streaming
feta
Post je objavljen 28.02.2012. u 20:00 sati.