utorak, 27.03.2012.
Osibisa - “Woyaya" oliti Music LP-Undergorund / GRTg 03 04 u 19:10 uri
|
Kakve veze ima Afrika i njena muzika sa undergroundom? Danasnji odgovor bi bija - apsolutno nikakve ! Ali sedandesetih je sve bilo moguce. U umjetnosti, a pogotovo u muzici, dogadjale su se cudesne metarmofoze i simbioze naoko nespojivoga. E to nespojivo cemo poslusat u utorak. I odma da recen, i te kako je spojivo :-) Predstavit cu grupu Osibisa, i njihov drugi album "Woyaya", koji dan danas odoljeva zubu vrimena i predstavlja jedno od najbriljatnijih dostignuca muzickog pravca, koji ce se daleko nakon njegovog izlaska nazvati, "World Music" oliti po naski, Etno. Budite na valovima Gradskog Radija Trogir u utorak navecer i poslusajte emisiju Music LP-Underground.  U utorak se vracamo u daleku proslost i posvecujemo emisiju grupi koja je bila mozda prva koja je uvela etno ritmove u rock muziku. Dakako, ovom prilikom, ne mozemo ne reci da je prvak ipak bija Santana sa svojim latino uticajima. O Santani drugom prilikom, a potovo o malo poznatom, progresivno/underground orjentiranom Santani, kojeg cemo predstavit u jednoj od sljedecih emisija. Dunque, krecemo sa utemeljiteljima World Musica, sa grupom Osibisa, uz kojeg slusamo njihov drugi album “Woyaya” Osibisa je bija Engleski afro-rock sastav, utemeljen u Londonu 1969 godine, od strane cetvero Africkih i troje Karibskih muzicara. Bili su prvi Africki band koji je steka svjetsku popularnost, a priznaju ih kao utemeljitelje World Muzike, odnosno kako bi u nas rekli, etno muzike. Prica o Osibisi zapocima 1950 godine, kad saxofonista Teddy Osei, bubnjar Sol Amarfio i dvojac na flautama, Mamon Shareef i Farhan Freere, osnivaju highlife band pod nazivom The Star Gazers. Bitno je odma u startu razjasniti pojam “highlife” muzike, jer je i te kako bitan za razumjevanje kasnijeg izraza banda dok su plivali progresivnim vodama. “Highlife” je bija muzcki pravac nasta u Ghani na pocetku dvadesetog stoljeca i brzo se prosirija na manje vise sve susjedne drzave. U stvari, osvojija je cili continent, di je bilo civilizacije, normalno. Karakterizira ga specifican zvuk jazz truba i par gitara koje vode band. Sa razvojem tehnologije, ne libe se upotrebe novih instrumenata, ka sta je na primjer, bija synthisazer. Vjerovatno se vec pitate o cemu se radi i kakve veze ima Ghana iz pocetka dvadesetog stoljeca sa undergroundom sedamdesetih? Ima i te kako, a to cemo i cuti. Dunque, ekipa s odvaja od ogromnog sastava i sa bracom Osei, oformljavaju novi band. Cak imaju hit. Te daleke 1958 godine, stoluju ondasnjim listama za hitom “Pete Pete." Prica se nastavlja 1969 godine u Londonu, kad Osei dolazi na muzicki studij, u sklopu vladinog programa obrazovanja talentiranih ljudi. Po samom dolasku susrece Sol Amarfina koji svira bubnjeve i Mac Tontoha na trubi. Trojka se pridruzuje, Spartacus R-u iz Grenade koji je svira bas gitaru i svoj stil potpuno podredio Africkim udaraljkama, Roger Bayleu iz Trinidad i Tobagoa na klaviajturama i napokon, Wendel Richardsonu iz Antigue na solo gitari. Posljednji clan koji se pridruzija je bija Asisi Amao iz Nigerije, koji je donija u band jos dvi ruke za udaraljke i uz to izvrsno svra saxofon. Osibisa je bila rodjena. Inace, prema izjavama clanova grupe, ime Osibisa dolazi iz lokanog izraza, koji u nesto slobodnije prevodu znaci “prepletanje ritmova koji explodiraju u sreci”. U stvari, "osibisaba" je na Fante jeziku rijec za “highlife” Prvi album su spremali pune dvije godine. Za to vrime su non stop na turnejama, a 1970 godine in izlazi prvi i veoma uspjesan sigle "Music for Gong Gong", sa kojim su skrenuli paznju muzickog svjeta na sebe. Ka sta je vec jasno a i sami clanovi su opisali ove pocetke kao fuziju Africke, Karibske muzike i jazza, rocka, Latina oliti salse i R&B. Tu, 1970 godinu provode na turnejama, neocekivano nastupajuci ispred iznenadjujuce velikog broja posjetilaca. Zbog iznimnog uspjeha, turneja se protegla na Japan, Australiju i dakako Afriku. 1971 godine napokon izdaju prvi album, jednostavno nazvan po imenu grupe. Pored vanseriske muzike, album donosi jos jedno remek djelo, omot ploce, dizajniran od strane, tada mladog i pesrspekrtivnog umjetnika, Roger Deana. Omot je donija i zastitni znak banda, u obliku letecih slonova. Od samog pocetka album ide svojim stazama, i uvodna tema "The Dawn", koja zapocima sa plemenskom ceremonijom, uz pozadinske sumove i zvukove djungle, prelazi u blend Hendrixa, Santane, Bob Marleya, R&B, Jazza i dakako, u to vrime nezaobilazne psihodelije. Dakako, album ih lansira na sam vrh ondasnje progresivne scene i donosi in rijeku sljedbenika. Drugi album, "Woyaya" izlazi iste godine i najavljuje zaokret prema jos progresivnijim vodama. Manje vise, svi koji su pratili band ili ga jos uvjek prate, slazu se u jednome. “Woyaya” je vrhunac Osibisinog stvarlastva. Jer, pored zadrzavanja atmosphere prethodnika, i sa korijenima u ritualnom zvuku africkih plemena, klavijature dobivaju znacajno misto i time zakruzuju muzicku sliku. Pogotovo je impresivan zavrsetak albuma, u temi “Woyaya”, di uz prekrasnu zvucnu pozadinu izviru rijeci teksta "We are going, Heaven knows where we are going", rici kojima ne triba nikakvo tumacenje. Ovime smo se priblizili sredisnjem djelu veceri, kad sljedi cili album. Dakle, pripremite se za neobicne zvukove i zarazne ritmove, sljedit ce Osibisa sa svojim albumom “Woyaya”.  1972 godine izdaju svoj, komercjalno, najuspjesniji album, "Heads". Komercjalni uspjeh dakako nosi u stvari singlica "Che Che Kule", te ga drzi sedmicama na raznim top lsitama. “Heads” je ujedno i posljednji album koji nosi oznaku psihodelicno/progresivnog. I tu bi otprilike zavrsava nas interes za ovaj band, jer uplovljvanjem u mid stream/komercjalne vode, grupa gubi armiju underground sljedbenika i dakako sa svojim nestajanjem sa underground scene, zauzima misto na komercjalnom trzistu, postajuci dobro prodavani brand popularne muzike. Kako smo rekli, album “Heads” je zaokruzio, nama interesantnu, prvu fazu stvaralstva Osibise i isto tako otovorija sirom vrata muzici iz drugih podrucja na rock teren. U interesu same muzike, iako van konteksta, ostatak emisije cemo posvetiti daljem toku karijere banda. 1973 godine Osibisa izdaje cetvrti album "Happy Children", kojeg nose dvi singlice, “Adwoa” i "Happy Children" “Osibirock” se nadovezuje na svog prethodnika i donosi svoj single na top liste. “Who’s Got the Paper” se penje na top liste I grupi donosi priznanja sirom svjeta. 1975 godine Osibisa izdaje svoj najbolji post pshidodelic album "Welcome Home". Mimo potpune komercjalizacije izraza, Osibisa na momente zadrzava svoj izricaj u atmosferi prvih albuma. Album nosi istoimena tema “Welcome Home”, koja na topao i nadasve impresivan nacin opisuje svu ceznju i patnju zivota u tudjini i dakako, nikad ugaslu nadu za povratkom. Mozda nezasluzeno, tema pada u drugi plan pored planetarno popularne “Sunshine Day". Pokusat cemo ispravit nepravdu i poslust je. I to bi bilo to sta bi nan moglo bit interesantno iz post psihodelicnog razdoblja Osibise. Dakako, samim prestankom mog insteresa za grupu, njena aktivnost nije zamrla. 1980 godine Osibisa nastupa na koncertu u cast nezavisnosti Zimbabvea, a 1983 godine snima video u Marquee Clubu u Londonu. Pretumbacije u muzickoj industriji, dominacija punka i diska, bacaju grupu u drugi plan i dakako, pada prodaja ploca. To neminovno donosi raskide ugovora, pa band luta plitkim vodama muzicke barustine. Vracaju se u Ghanu da bi napravili studio i kompleks kazalista, kojim pomazu kulturu Ghane i mlade umjetnike. Osibisa djeluje do dana dasnjeg. Od prvobitne progresivne muzike nije ostalo nista. Dakako, u Ghani band ima status ikone. Cak ih je predsjednik Jerry J Rowlings svojevremeno odlikovao za zasluge. I na kraju cisto retoricko pitanje. Di smjestit Osibisu. Cinjenica je da su na prva tri albuma bili psihodelicni band umocen u progresivne vode. Cinjenica je da su cijelo vrime u svojoj muzici naglasavali svoje Africke folk korijene. Isto tako je i cinjenica da su u toku karijere imali hitove na top ten listama, rezervirane za komercjalne izvodjace i bandove. Njihov stil je ima ogroman uticaj na kretanje prvobitnih verzija etna u Europi, a uticaj koji su imali i jos imaju u Africi, se jednostavno ne moze mjeriti niti icim usporediti. Javna je tajna, a i producent Ace Ghanaian, koji producira Hammer of The Last Two, je javno izjavija, da je najprodavaniji hiplife album svih vrmena, inspiriran jednom jedinom temom, a to je bila “Welcome Home” od Osibise. Cak i Uriah Heep nije moga odoliti magicom zovu afro sounda, pa su afro udaraljke inegrirali u svoj veliki hit “Look at Yourself”. I kad o velikim hitovima govorimo, za kraj muzickog djela emisije, poslusajmo Osibisin najveci hit, planetarno pupularnu “Sunshine Day” Kao i svi bandovi u to vrime, tako je i Osibisa polagala veliku paznju omotima albuma. Tako je omote prva dva albuma i logo napravija progressivni artist Roger Dean. Oni su donili zastitni znak grupe, letece slonove. Treci album, “Heads”, radi Mati Klarwein, koji je odradija Santanin “Abraxas” i Miles Davisov “Bitches Brew”, sta je i te kako vidljivo na samom omotu. Interesantno je da se Osibisa vratila izvornom dizajnu omota i to albumom “Osee Yee”, kojeg je odradila Freyja Dean, cer od Rogera, koji je napavija prva dva omota. Od tada grupa upotrebljava samo taj logo i stil. Nakon svih ovih godina, sa svoje perspective, jednostavno, Osibisu vidin ka band sa tri albuma i u tom kontekstu stvari su daleko jasnije. Osibisa je bija dobar band, zasluzili su posebno misto u muzickoj povjesti. Sama cinjenica da su sirokom auditoriju priblizili Africku verziju rock muzike stavlja ih u povjesni kontekst sa ostalim velikanima tog razdoblja. Odoljeti zamamnom zvuku psihodelije uz sumove presume niko nije mogao, kako onda , tako i danas. Za Osibisu dovoljno, a virujen i za sve nas koji cemo je poslusati u utorak. ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Emisija je posvecena Frani Zankiju, i to radi jedne slike iz rane mladosti. Naime, sican se, kad san prvi put bija kod njega, a bili smo susidi u Novo Naselje, usa san u njegovu sobu osta, paffff. Cili zid od sobe je bija slika omota albuma “Woyaya”. Bilo je vise nego impresivno. Postoje slike koje ostaju za cili zivot, i to je bila jedna od njih. ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Evo i najave za sljedecu emisiju. Druzit cemo se sa neobicnim albumom, nepostojece grupe, albumom nastalom igrom slucaja. Druzit cemo se sa albumom, koji je na krilima bluesa pokorija cili svit i donija autorima neocekivanu slavu. Mike Bloomfield, Al Kooper i Stephen Stills i album “Super Session”. Za one koji znaju, sljedit ce ura cistog uzitka, za one koji ne znaju, sljedi otkrice majstora rocka sa bluesom u zilama Eto ! ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Evo i nagovjestaja onoga sta ide u emisji: OSIBISA - Beautiful seven Osibisa - Y Sharp OSIBISA - Spirits up above Osibisa - Survival OSIBISA - Move on OSIBISA - Rabiatu Osibisa - Woyaya OSIBISA - Sunshine Day --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri i u nedilju u 5 i 10 popodne, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming feta |
utorak, 20.03.2012.
Atomic Rooster - “Death Walks Behind You" oliti Music LP-Undergorund / GRTg 27 03 u 19:10 uri
|
Sljedeci utorak ponovo nesto sasvin drugovacije. Zagrebat cemo po povrsini undergrounda sedamdesetih. Atomic Rooster i njihov drugi album "Death Walks Behind You" ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Osnovani od odmetnika iz "Crazy World of Artur Brown", zapoceli ka slejdbenici Black Sabatha, da bi ih u svom drugom izdanju cak i nadmasili, nastavili u funky pravcu i naposljetku se izgubili u ludilu mentalne nestabilnosti i sizofrenije. Tko su bili ti vladari underground scene sedamdesetih, poslusajte u utorak na Gradskom Radiju Trogir u emisiji Music LP-Underground! --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------  Korjeni banda Atomic Rooster sezu u daleku 1968 godinu, kad Artur Brown sa svojin bandom The Crazy World Of Artur Brown, izdaje singlicu “Fire”. Na opce iznenadjenje i zgrazanje underground komune, singlica se penje na komercjalne top liste i tamo boravi sedmicama. Mala napomena prije nego sta cemo nastavit. U to se vrime poprilicno cesto dogadjalo da neko iz underground scene dodje na top listu sa nekom singlicom. Sican se tako jednog nesretnog slucaja, kad Gentle Giant izda albuma “Acquiring the Taste”, na njemu je bila tema “Wreck”, koja je u sebi imala veliki hitoidni potencjal. No, singlica nikad nije izdana, jer se grupa protivila toj vrsti komercalizicije. Nastavili su sa svojim plodonosnim radom u progresivnoj muzici, neometani od pritiska za izdavanjem hitova i podilazenja publici. Gledajuci sa ove vremenske distance i znajuci sta su napravili nakon toga, odluka je bila potpuno ispravna. Mogu samo pretpostavit sta bi bilo od njih da su se povinili zakonima trzista. Ali to je samo jedna od rijetkih lasta, koja kako smo vidili po isteku desetljeca, nije uspila napravit proljece. O tom drugom prilikom. Da nastavimo, dunque, The Crazy World Of Artur Brown krece na turneju da bi poentirali na iznenadnom uspjehu. U srid turneje, klavijaturista Vincent Crane dozivljava nervni slom i odlazi na ljecenje. Kad se oporavija, nije se tija vise vratit sa Artur Brownom, nego je izvuka mladog bubnjara Carl Palmera iz Arturove grupe i osnovao sa njime Atomic Rooster. Samo ime potice od kombinacije kineskog horoskopskog znaka i vidljivog uticaja Americke grupe Rhinoceros. Naime, ta 1969 godina, je bila u znaku pjetla, a od grupe Rhinoceros su pokupili ono Atomsko. Sta se samoga stila i orjentacije tice, primjenili su formulu svog bivseg banda The Crazy World of Arthur Brown. Drugim rijecima, vokal, bass, bubnjevi i naglasene orgulje. Ubrzo nakon osnutka zapocimaju sa gazama. Prvi znacajnini nastup imaju kao predgrupa Deep Purple. Uskoro in stize ponuda za snimanje. Neko iz B & C Recordsa ih je cuja i diskografska kuca in je ponudila ugovor za plocu. Ulaze u studio u dvanaestom misecu 1968 godine, da bi u drugi misec iduce godine izdali svoj debut album nazvan po imenu grupe “Atomic Rooster”. Paralelno sa albumom, izlazi i singlica "Friday the 13th". Kako se band sve vise udaljava od svojih korjena, pojavila se potriba za gitaristom, te je Crane odlucija uzeti jednoga. Izbor je pa na mladog gitaristu John Du Canna, iz vec etablirane acid/progresivne rock grupe Andromeda. Cim je Du Cann dosa, basista Graham je napustija grupu. Ostavsi bez basiste, Crane je ka i Ray Manzarek odradjiva bas dionice na svom Hammondu koristeci kombinaciju live ruke u noznih pedala. Atomic Rooster provodi vrime na turnejama sve dok Carl Palmer nije objavija da napusta grupu i pridruzuje se Greg Lakeu i Keith Emersonu da bi osnovali Emerson, Like & Palmer. Ric Parnell uskace na misto bubnjara da bi ga u osmi misec te godine zaminja mladi Paul Hammond iz grupe Farm. Ulaze u studio i u deveton misecu 1970 godne izlazi drugi album grupe, pod nazivom “Death Walks Behind You”. Iako ocekivan sa znatizeljom, po izlasku ne polucuje uspjeh niti blizu ka prvi album. Stvar spasava singlica "Tomorrow Night", koja se penje na 11. misto Engleske Top Liste i vuce sa sobom album koji se parkira na 12. misto. Konacno ocjenu albuma je donilo vrime, smestajuci ga u klasike svog zanra. Istovremeno, bez puno razmisljanja, ispliva je ka nabolje izdanje Atomic Roostera. I tu sad dolazimo do sredisnjeg djela emisije. Odslusat cemo cjelokupan album “Death Walks Behind You”. Nadan se da cete uzivati u zvuku undergrounda sedamdesetih!  Emisiju cemo nastaviti prikazom daljnjeg toka karijere banda, odnosno Vicnenta Cranea. U toku 1971 godine, dok je band bija u jednoj od faza pregrupiranja, iz vedra neba, singlica izdana da popuni prazninu nastalu njihovim odsustvom sa scene, dolazi na top liste. Singlica "Devils Answer", potpuno neocekivano dolazi na 4. misto Britanske Top Liste. Vidivsi sansu, uzimaju pjevaca Petea Frencha i ulaze u studio. Iz njega izlaza sa albumom “In Hearing of Atomic Rooster”. Odmicu se od teskog sounda prethodnog albuma, pomalo povladjujuci Frenchovom bluesy vokalu. Dakako, to nije proslo bez svoje cijene. Nezadovoljni smjerom kojim Crane vodi band, Du Cann i Hammond napustaju grupu nakon izdavanja albuma i formiraju novu grupu kojoj daju ime Deamon. Album “In Hearing of Atomic Rooster”, se penje na 18.misto Engleske Top Liste albuma. Steve Bolton na gitari i Ric Parnell na bubnjevima se pridruzuju bandu. Grupa odlazi na turneju, koja je ukljucivala i nastupe ka predgrupa The Who. Krajen godine Fench odlazi da bi se pridruzija Tim Bogartu i Carmine Appiceu u novooformljenoj boogie grupi Cactus. Pomoc stize iz Colloseuma. Cris Farlowe im se pridruzuje, najprijekao pomoc kasnije kao stalni clan. Ova postava snima album “Made In England”, i te iste, 1972 godine izdaju singlicu "Stand by Me". Album nosi zaokret prema soulu, koji bas nije bija po volji armiji fanova koja je obozavala teske rifove. Dakako, kao posljedica tog zaokreta, singlica nije omirisala top liste, a album je jedva svratio na sebe neku pozornost. Steve Bolton odlazi 1972 godine i biva zamjenjen sa John Goodsallom, koji uzima ime Johnny Mandala. Izdaju album “Nice 'n' Greasy”, te 1973 godine isinglicu "Save Me". Istovremeno izdaju i preradjenu verziju "Friday the 13th", sa prvog albuma. Ovoga puta grupa je ogrezla u funk. Dakako, ponovo sa poraznim rezultatom. I to je bilo dovoljno Dawn Recordsu da ih ispljune. Pocimaju se nadzirati poceci kraja Atomic Roostera. Nakon napola uspjesne turneje Farlowe, Mandala i Parnell odlaze. Vincent Crane ostaje sam sa imenom grupe. U tom odzracju, 1974 godine, izdaje singlicu "Tell Your Story, Sing Your Song", pod imenom "Vincent Crane's Atomic Rooster". Sve promocjonalne nastupe Crane odrzava uz pomoc clanova grupe Sam Apple Pie. Zavrsni koncert mini promocjonalne turneje i ujedno zadnji nastup grupe Atomic Rooster se odrzava 1975 godine i grupa je spremna za odlazak u povjest. . No Vincent Crane ne miruje. Sudjeluje u nebrojenim muzickim projektima, ukljucujuci i radio nastup Petera Greena. 1978 godine cak suradjuje sa bivsin bosom, Arthurom Brownom, da bi 1979 godine izdali cudnovati album “Faster Than The Speed of Light”. John Du Cann ispusta ono "Du" iz imena, da bi zajednosa Paul Hammondom i John Gustafsonom izdao dva albuma, pod imenom Hard Stuff. I taj band se raspada nakon Hammondove saobracajne nesrece. Cann se 1974 godine pridruzuje bandu Thin Lizzy radi turneje, da bi nakon toga napustio muzicku scenu i posvetija se skladanju muzike za reklame (nesto ala Charlie Sheen!) Ipak krv nije voda. 1977 godine snima solo album sa ekipom iz banda Status Quo, ali maticna kuca nema bas volje da ga izda. 1979 godine mu se omaka manji hit "Don't Be A Dummy", inace napisan za reklamu za rebatinke. Za to vrime Paul Hammond je svira bubnjeve u sastavu T.H.E., koji se sastoja od odmetnika Pete Newnhama iz banda Cockney Rebel i Window, te Mike Marchant iz Third Ear Banda. Izdaju singlicu "Rudi", koja po nekoj providniscu postaje, ne muzicki, vec, kolekcionarski hit. 1980 godine dolazi do jos jednog pokusaja reformiranja Atomic Roostera. Cak se snima album “Atomic Rooster”, koji je unija totalnu zbunjozu, jer ima isto ime ka i debut album. Band prolazi kroz nebrojene personalne promjene, tako da u jednom trenutku cak u Ginger Baker sjeda za bubnjeve!? Nije zgorega ni napomenuti da in u to vrime podrsku svojim sudjelovanjem daju muzicari od kalibra, ka David Gilmore iz Pink Floyd, Bernie Torme iz Gillan Banda i John Mizarolli. Nevjerovatno zvuci ali, kao jedini aktivni clan banda, Crane ponovo ulazi ustudio i snima jos jedan album. “Headline News” izlazi 1983 godine i donosi ponovo Atomic Rooster u potpuno drugacijem izdanju. Kako je Crane bija jedini clan, a i sam je napisa sve teme, ovi se album smatra Craneovim solo izdanjem. Krajen te iste godine, Crane ponovo raspusta ionako labavi band i pridruzuje se Peteru Greenu i njegovom projektu Katmandu, sa kojim snima album “A Case for the Blues”. 1987 godine nakon raspustanja prolaznih formacija raznih grupa, Crane se srece sa Du Cannom i ponovo, po ko zna koji put, se krece u ponovno osnivanje Atomic Roostera. Cak je i turneja po Njemackoj bila dogovrena i misecima unaprid rasprodana. Atomic Rooster je inace u Njemackoj uziva kultni status. No do te turneje nikad nije doslo. Mentalna nestabilnost i napadi sizofrenije u kombinaciji sa drogama su poslali ultimativnog posjetioca na kucna vrata. Crane je pronadjen mrtav u svom stanu 14 drugoga 1989 godine. Nedugo nakon njega, sv. Petar zove Paul Hammonda na finalni briefing, da bi nedavno njihovim stopama krenija i Du Cann. Uglavnom, svi sudionici stvaranja albuma “Death Walks Behind You”, kojeg smo veceras poslusali, su mrtvi. Tako u neku ruku, i sam naziv albuma u sebi nosi simboliku, koju su sami autori tili naglasit albumom. Muzicki dio vecerasnje emisije cemo zakljuciti improvizacijom, zivom snimkom sa BBCja, di je band bija redovan gost underground emisija. Snimka pokazuje Atomic Rooster u svoj njihovoj biti, ono sta su bili u to vrime i ono sta su tili bit. A to je, dobar band, mastovit, na momente virtuozan i navise svega, band sposoban izvesti improvizaciju kao vec uvjezbanu kompoziciju. E, ovo zadnje je ono sta ostaje! I na kraju, triba rec koju pametnu o bandu Atomic Rooster. Atomic Rooser nije bija band koji je radija koncerte na stadionima. Nije bija ni band koji je prodava miljune ploca. Nije bija ni band kojeg je kritika dizla u nebesa, a publika obozavala. Atomic Rooster je jednostavno bija band svoga vrimena, sa svojom malom, ali odanom vojskom fanova. Nastao kao produkt ambicje par talentiranih ljudi, zapoceo kao logicni nastavak grupa iz kojih su potekli clanovi, da bi svojim drugim albumom nadmasili sami sebe. Svi pokusaji katalogiziranja ovog banda su unaprid bili i jos uvik su, osudjeni na propast. Jer, prolazeci kroz neprestalne personalne promjene, isto su tako minjali stilove. Izuzev neke dosljednosti na prva dva albuma, svi ostali albumi su toliko razliciti da jednostvno izgleda da ih svira neka druga grupa. Tako da u stvari, kad govorimo o grupi Atomic Rooster, govorimo o dva glavna razdoblja postojanja, rane sedamdesete i rane osamdesete. Mislim da je nepotrebno napominjat, da su najvecu popularnost imali u prvoj fazi, kad su imali i hit singlove na top listama, "Tomorrow Night" i "The Devil's Answer". Za sve nas koji smo u to vrime pratili zbivanja u rock muzici, Atomic Rooster ce uvik biti jedan mistican sastav, poteka iz jos misticnijeg “Crazy World of Artur Brown”. Isto tako, bit ce pamcen ka sastav koji je dao jednog Carl Palmera i ugostija Cris Farlowa. Dakako, nemojmo se zavarati, slusanje albuma “Death Walk Behid You” jos uvik pruza neizmjerno zadovoljtvo, i zasto na kraju ne priznati, jedan je od mojih favorita u kolekciji. Za mene dovoljno! Eto ! ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Evo i nagovjestaja onoga sta ide u emisji: Atomic Rooster - Death Walks Behind You Atomic Rooster - Tomorrow Night Atomic Rooster - VUG Atomic Rooster - Devil's answer Atomic Rooster - Black Snake Atomic Rooster- A Spoonful of Bromide Helps The Pulse Rate Go Down Atomic Rooster - Broken Wings --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri i u nedilju u 5 i 10 popodne, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming feta |
utorak, 13.03.2012.
Bachman-Turner Overdrive - “Not Fragile" oliti Music LP-Undergorund / GRTg 20 03 u 19:10 uri
|
Pojavili su se u vrime kad je diskografska industrija ozbiljno zapritila objektivnosti top lista, i kad su se eterom poceli prelivati prvi znakovi dolazeceg vala smeca. Strmopizdili su se iz Kanade i pomelu Ameriku u jednom tiru. Svojin jednostavnim pristupom, zaraznim melodijama i nadasve teskim i reskim gitarama, vladali su teskometalnom muzickom scenom druge polovine sedandesetih. Usudija bi ih se opisati ka Metallicu prije Metallice. Tko su stvarno bili Bachman-Turner Overdrive, odakle su dosli i sta je ostalo iza njih, poslusajte u utorak na valovima Gradskog Radija Trogir, u 7:10 uri navecer, a mozete isto tako i priko neta na link doli.  Ka uvod u emisiju, poslusat cemo orginalnu verziju teme "American Woman" u izvedbi Guess Who, ciji su clanovi bili Randy Bachman i Chad Allan. Naime, nezadovoljni smjeron kojim je krenila maticna grupa, odvajaju se i oformljavaju novi band. Nalaze ime Brave Belt, te si pridruzuju bubnjara Robin "Robbie" Bachmana. Da bi izasli na scenu, morali su imati basistu. Na preporuku Neila Younga, uzeli su C.F. "Fred" Turnera i orginalna postava buduce grupe je bila na sceni. Izdaju prvi album, ali prodaja je isla katastrofalno. Razocaran Allan odlazi. Kako bi imali vokal, primaju Turnera u stalno clanstvo u bandu. Krecu na prvu turneju koja se okazuje neposredno nakon pocetka, radi slabe prodaje albuma a i posjecenosti koncerata. U tom period, primanjenjem Turnera u band, dolazi do metarmofoze zvuka banda. Poprimaju tezi, metalni zvuk po kojem ce uskoro postati ono sta jesu. Istovremeno, Reprise Records ih odbacuje ka staru krpu. Grupa se nazlazila pred raspadom. Out of blue, dobivaju sansu za ugovor sa Mercury Recordsom. Posto zivot pise price, tako je i ovaj put napisao jednu lipu, pa je stoga ajmo ispricat. Demo trake su im bile odbivene 26 puta i Bachman je bija spreman objaviti bandu da svako ide svojim putem. Sudbina uzima stvar u svoje ruke. U cetvrti misec 1973 godine, Charlie Fach, zaposlenik Mercury Recordsa za trazenje novih talenata, se vraca sa odmora. U namjeri da pocne od friskog pocetka, sve nagomilane demo trake sa stola gura u kantu od smeca. Jedna traka falije kantu i pada na pod. Fach se saginje da ce je bacit u smece, ali u zadnji trenutak ugleda Bachmanovo ime na njoj. I kako mu je bija reka, neka mu se obrati kad bude ima demo traku, uzima je i stavlja u player. Nakon sta je poslusa prvu temu, a bila je to "Gimme Your Money Please", Fach zove Bachmana da bi mu saopcio da zeli da band potpise ugovor za plocu. Eto, to je prica. Lici na bajku ali nije. Dokaz za to je tema “Gimme Your Money Please” koju cemo poslusat. U tom se trenutku band jos uvik zva Brave Belt. Fach pokusava uvjerit ekipu da promine ime, kojim bi bili identificirani ka grupa, jer mu je postojece bilo malo “tanko”. Pokusali su oponasati Crosby, Stills, Nash & Younga, sa kombinacijom svojih imena, ali nije islo. Prilikom zaustavljanja u svratistu na povratku sa nekog nastupa, dok su sedili u restoranu, vidili su magazin za kamiondije, “Overdrive”. Bachman se poceja igrat sa imenom ispalivsi u trenutku "Bachman–Turner Overdrive", ispisujuci iniciale "B.T.O." na salveti. I tako je jos jedna salveta usla u povjest, ovaj put za ime banda. Svi su se odma slozili da je naziv idealan za band jer slikovito opisuje muziku koju sviraju. Bachman–Turner Overdrive izdaje prvi album u peton misecu 1973 godine. Album se tiho, skoro necujno, prebacuje u Ameriku preko granicnih gradova Detroita i Buffala. Bez ikakve pompe, ostaje na lokanim top listama poprilicno sedmica, usprkos cinjenici da sa albuma nije bila skinuta niti jedna singlica, a defacto, album i nije sadrzavao niti jedan potencjalni hit. Tako dugo prisustvo na listama album moze zahvaliti neprestalnim turnejama banda. Dakako, turneje su bile dio ugovora kojeg im je Fach nametnija kao uvjet potpisa za Mercury Records. Fachova logika je bila veoma jednostavna. Band je na turneji sa napola ugovorenim koncertima. U trenutku kad se muzika banda pocima izvoditi na radio nekih lokalnih stanica, grupa se prebacuje na to podrucje i tu nastupa. Taktika se pokazala ka pun pogodak. Jer sam album, bez neke poseben promocije, a rekli smo i bez hita, 1974 godine postaje zlatan. Bila je to izvaredna podloga za nadolazeci supjeh. U dvanaesti misec 1973 izlazi drugi album grupe jednostavno nazvan “Bachman–Turner Overdrive II”. Po samom izlasku i po nekoj providnosti, album postaje mega hit, vise od usmene predaje, odnosno slusanja, nego od nekog sustavnog predstavljanja, a o nekoj osmisljenoj reklamnoj kampanji da i ne govorimo. U Americi se penje na cetvrto misto Billboarda, isto ka i u Kanadi. Orginalni naziv albuma je u stvari bija "Adrenaline Rush", ali je naknadno primenovan u ime grupe sa extezijom II. Na albumu su se ovoga puta nasli hitovi koji su izdanji na singlicama. Prva biva izdana "Let It Ride". Sljedila je ne manje uspjesna "Takin' Care of Business". Zanimljiva je povjest nastanka teme “Takin' Care of Business”. Randy je odavna imao kostur kompozicije. Tocnije receno, u vrime dok je jos bija sa Guess Who, ponudija in je svoju temu "White Collar Worker", ali grupa je odbija kao neprikladnu za njezin stil. Po osinivanju BTOa, izvode je povremeno u zivo, i to prvenstveno da bi Fredu Turneru dali malo odmora na vokalu, jer je piva Randy. I jednom kad su imali nastup na radiju, DJ Darryl Burlingham ih je predstavio kao "We're takin' care of business”, aludirajuci na pristup banda svojoj muzici i njihovoj angaziranosti. Netom nakon sta je cuo najavu, Randy minja korus i naziv teme u “Takin' Care of Business”. Tim Bachman napusta band pocekom 1974 godine, nedugo nakon izlaska drugog albuma. U to vrime su se pojavile razlicite spekulacije o razlogu odlaska, ali tek 2002 godine, u jednom interviewu brat Robbie je dao istinit podatak, da je u stvari Tim bija lipo zamoljen da napusti grupu, zbog nepouzdanosti a i vjerovatno zbog sukoba na relaciji band i Timova zena. Prica stara koliko i rock muzika. Sitimo se odnosa Lennona i Yoko Ono sa ostatkom Beatlesa, kad se Yoko pocela petljat onde di joj je najmanje bilo misto. Bilo kako bilo, Tima je zaminija Blair Thornton, i grupa nastavlja sa neprestalnim turnejama. Prvi album u novoj postavi izlazi 1974 godine. Davsi albumu ime “Not Fragile”, poslali su jasnu poruku na kojoj su strani. Naime, u to vrime je na top listama vladala grupa Yes sa svojim progesive-art albumom “Fragile”. Za divno cudo ili bas radi toga, album se instant penje na prvo misto Billboarda i Kanadske Top liste te postaje mega hit. Na albumu su se nasle siglice "You Ain't Seen Nothing Yet", koja dolazi na prvo misto Billboarda, i favorit AORa "Roll On Down the Highway". I prije nego krenemo sa slusanjem, jedna mala zanimljivost. Na prvim otisnutim omotima ploce je bilo napisano da je tema ”Free Wheelin”, posvecena Duanu. Normalno radilo se o Duane Allmanu. Kad je poslusate, svatit cete o cemu se radi.  Nakon odslusanog albuma, u nastavku emisije, prikazat cemo nastavak karijere i poslusat teme koje su in oznacile albume koje su izdavali. Band ulazi u studio. Album “Four Wheel Drive” izdaju 1975 godine. Postize veliki uspjeh u Kanadi i nesto manji u Americi. Na albumu se nalazi i hit "Hey You", koji se penje na prva mista top lista. Krajen te iste, 1975 godine, izdaju jos jedan album. Album “Head On” predstavlja zaokret u radu grupe. On se odrazava I na prodaji albuma, ali zacudo ne i na prodaju singlica. "Take It Like A Man" se penje na 33. Misto Billboarda. Jedna interesantna cinjenica je vezana za ovu posljednju koju smo culi. Na njoj naime gostuje Little Richard na pianu. Pomalo cudna kombinacija, ali sa dobrin ishodom. “Head On” ista tako sadrzi “Looking Out for #1”, jazzy kompoziciju Randy Bachman, koja se nije uspila popeti na niti jednu top listu, ali se bjesomucno vrtila po radijima u Americi. Izmedju ova dva albuma, BTO izdaje jedinu nezavisnu singlicu, "Down To The Line". Naknadno se pojavila na kompilacijama i kao bounus na CD izdanju albuma “Head On”. “Freeways” je bija sesti studiski album grupe. Bija je to jasan signal da je grupa u silaznoj putanji. Iako izdan 1977 godine, kad je grupa imala neogranicenu podrsku fanova, singlica sa albuma "My Wheels Won't Turn", je bila prva tema grupe koja nije dosla na top liste. Razocaran situacijom oko grupe, Randy Bachman razmislja o raspustanju banda i posvecivanju solo karijeri. Ali dogodilo se drugacije. Grupa je opstala, a Randy je zamjenjen basistom Jim Clenchom. Zbog te promjene, orginalni basista Turner se prihvaca ritam gitare. Sada bi tribalo sljedit poglavlje o sudskim parnicama, pravu ma ime, sporova oko autorskih prava, personalnin promjenama, itd itd. To cemo preskocit, jer zutilo nije u opisu ove emisije. Isto tako, kako su godine prolazile, clanovi su se medusobo zblizavali, udaljavali, izdavali solo albume ili albume pod nazivom grupe, ali sve to skupa nije ostavilo nekog traga u muzickim vodama koji bi bija vidljiv danas. U nasem kontekstu je vazno da se postava iz “Not Fragile” faze ponovo ujedinila 1988 godine, otisla na turneju i snimila nepoznati broj novih tema. Zasto do dana danasnjeg nisu ugledale svjetlo dana, ostaje misterij. Tesko je u danasnje vrime, kad je sve podredjeno novcu , i kad se iz muzickih leseva cide zadnje skude, povjerovat u neki uzviseni razlog neizdavanja materijala. Vrime ce vajda pokazat o cemu se radilo. 2003 godine Bachman–Turner Overdrive su uvedeni u Canadian Music Hall of Fame. Nazalost, i za tu predstavu su se vezale kontoverze i otkazivanja, sta je samo podcrtalo sliku i pokazalo velicninu razdora u grupi. I sta na kraju rec o bandu. Bachman–Turner Overdrive su u muziku donili heavy rock gitare, kad su top listama poceli dominirati soft rock sastavi na jednoj strani i progresivni i glam rock bandovi na drugoj srani. Grupe ka sta su Yes, Pink Floyd, David Bowie, poceli su u to vrime dobivati znacajni prostor na radijima diljem kontineta, a i globalno. Isto tako, pojavile su se sumnje u regularnost i objektivnost top lista, pogotovo jer su na njima poceli vladati, danas zaboravljeni, projekti diskografskih kuca, kao sta su bili Minnie Riperton sa pjesmuljkom “Lovin' You” ili Maureen McGovern sa “The Morning After”. I onda su se pojavili BTO. Uglavnom postoje dva uvrijezena misljenja o ostavstini BTO. Jedno je na strani vecine muzickih kriticara da je BTO dozivija svoj vrhunac na albumu “ Not Fragile, ali istovremeno, da in je taj album iscica svu energiju, koju vise nikada nisu povratili. Na drugu stranu stoje brojke i publika. Miljoni prodanih albuma, tocnije receno, 30 miljuna, miljoni sljedbenika i odanih fanova, rasprodani stadioni na kojima su nastupali, priznanja uvrstavanjem u Hall of Fame i u “Ilustriranoj Rock Enciklopediji”, dovoljno govore o samom bandu i njegovom mjestu u povjesti muzike. I ka zadnje ali ne i manje bitno, mnoge njihove teme, ka sta su “Not Fragile”, "Let It Ride", "You Ain't Seen Nothing Yet", "Takin' Care of Business", "Hey You", "Roll On Down the Highway", jos uvik imaju i te kako veliku emitiranost na radio stanicama diljem svjeta. I kao nebrojeno puta dosada, kako u muzici tako i u obicnom zivotu, istina je negdi po sredini. Njihova muzika ne tira na razmilsljanje, ali tira na gibanje, njihova muzika ne tira suze na oci, ali pljeni svojim postenjem i snagom, njihova muzika vjerovatno nece uci u viskokoobrazovne muzicke programe ali ce ostati u nama. I zato volimo BTO, jer su to oni i jer sviraju nama dragu muziku Sve ostalo su tlapnje i prazna trabunjanja. ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Emisija je posvecena rodjaku Jeri, jer na niti jednim zvucnicima ka na njegovima, BTO nisu zvucali tako dobro, resko i nadasve do zla bloga mocno. Nakon odradjene slusaonice, kokose iz susjednog kokosinjca danima nisu nesle jaja. Veci kompliment nepotriban! Eto ! ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Evo i nagovjestaja onoga sta ide u emisji: Bachman-Turner Overdrive - You Ain't Seen Nothing Yet Bachman-Turner Overdrive - Not Fragile Bachman-Turner Overdrive - Takin' Care of Business Bachman-Turner Overdrive - Roll on Down the Highway Bachman-Turner Overdrive - Let It Ride --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri I u nedilju u 5 i 10 popodne, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming feta |
utorak, 06.03.2012.
Bread - “Anthology" oliti Music LP-Undergorund / GRTg 13 03 u 19:10 uri
|
U sljedeci utorak zavrsavamo kratku seriju posvecenu soft rock grupama, koje su imale tu sricu ili nesricu da su postojale u vrime kad je muzicka scena bila toliko bogata i toliko zgusnuta da su imali i te kako znoja prolit da bi skrenili paznju na sebe. U prvoj emisiji serije prezentirali smo grupu Eagles, kao tipicnu AOR grupu, koja od svojih pocetaka krece uzlaznom putanjom. I uz manje ili vece oscilacije, dolaze na sam vrh i tu ostaju do dana dasnjeg, i pored svoje neaktivnosti. U drugoj emisiji predstavili smo grupu Badfinger, koja je imala sve predispozicije da ima istu uzlaznu putanju u karijeri ka i Eaglesi, pa cak i vecu, ali su zbog okolnosti koje su ih okruzivale, nakon pocetnog uspjeha polako ali sigurno potonuli u anonimnost. U trecoj emisji cemo govoriti o grupi koja je svoj peak dozivila u sedandesetin godinama, o grupi ciji talent korespondira sa uspjehom koji su postigli, iako ostavstina koju imaju iza sebe, u danasnjim danima, malo kome ista znaci. Ali i pored toga, u slucaju grupe Bread, kojeg veceras predstavljamo, mozemo govoriti kao o prici sa happy endom i to je osnovni razlog njenog uvrstavanja u emisiju. Dunque, predstavit cemo grupu Bread, njihov put, a kroz emisiju cemo emitirati kompilaciski album “Antology” Budite s nama u utorak, 13 03 u 7:10 uri navecer na valovima Gradskog Radija Trogir....ili priko arije na 90.6 MHZ ili priko neta. ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------  Bread je bija rock band iz Los Angelesa u Kaliforniji. Za vrime svog uspona, u period od 1970 do 1971 godine, imali su 13 pisama na Billboard Hot 100 listi i time postali prototip onoga sta ce se kasnije nazvati soft rockom. Prica o grupi Bread ne sadrzava nista sta bi odskakalo od uobicajenog scenarija o postanku stotina grupa u to vrime. Povjest grupe dolazi od djelovanja banda The Pleasure Fair, u kojem su bili Gates i Royer. 1967 godine izdaju prvi album istoimenog naziva, no bez nekog veceg odjeka na top listama. Nedugo po izdavanju albuma upoznaju Griffina i trio se odvaja da bi formirao novu grupu. 1968 godine potpusuju ugovor sa Electrom i uzimaju ime Bread. Prvi single izdaju odmah po potpisivanju ugovora. "Dismal Day" izlazi 1969 godine. “Dismal Day” ne prolazi dobro. Nema ga ni u tragovima na nikakvoj top listi. Grupa ne gubi nadu a i Electra ih podrzava vjerujuci u njih. Debut album izlazi iste godine i penje se na 127. misto Billboard 200 liste. Pisanje i skladanje na albumu je bilo ravnomjerno rasporedjeno izmedju Gatesa i tandema Griffin-Royer. Jim Gordon, je ka session muzicar bija na bubnjevima za snimanje albuma. Sa albuma je skinuta singlica “It Don't Matter to Me”, koja napokon omogucuje grupi da osjete slast top liste. Dolazi do 2. mista Billboardov liste. Bread postaje kvartet prilikom snimanja svog drugog albuma. Bandu se pridruzuje Mike Botts na bubnjevima i konacna postava je bila stvorena. Album “On the Waters” izlazi 1970 godine i nosi ga singlica "Make It With You". Na opce iznenadjenje, singlica se penje na prvo misto Billboardove liste, utiruci put albumu koji dolazi na 12. misto. 1971 godine ponovo ulaze u studio nakon velike i uspjesne turneje. Album “Manna” izlazi te iste godine, noseci jos jedna veliki hit grupe, temu “If”. Sam album dospjeva do 21. mista Billboarda. Dakako, sve teme su potpisali ravnopravno Gates i tandem Griffin-Royer. Royer napusta grupu nakon izlaska treceg albuma, iako ce nastaviti saradnju sa Griffinom na novim materijalima za grupu. Posvecuje se sviranju kao studiski muzicar i biva zamjenjen sa Larry Knechtelom, koji je kao studiski muzicar svirao piano na velikom hitu Simon&Garfunkela, "Bridge Over Troubled Water". U prvi misec 1972 godine Bread izdaje album “Baby I'm-a Want You”, koji ce se pokazati kao najuspjesniji album koji ce band izdati. Album se penje na trece misto Billoardove liste i sa njega se skida singlica "Everything I Own" koja dolazi na trece misto Billboarda. Na krilima uspjeha, sa albuma se skida jos jedna singlica, balada "Diary", koja se isto parkira na top listi i to na 20. misto. Deset miseci kasnije grupa izdaje jos jedan album. “Guitar Man” se penje do 20. mista Billboarda, noseci u sebi tri singlice, od kojih ce "The Guitar Man" doci do 11. mista, "Sweet Surrender" do 15. mista i "Aubrey" koji isto tako ide na 15. misto. Usprkos uspjehu tenzije izmedju Gatesa i Griffina se povecavaju. Razlog je leza u tome jer je na svih jedanaest singlica koje su dosle na top liste piva a i napisa ih je u stvari Gates. Kako je Elektra Records birala “a” strane singlica, i odabrala manje vise samo Gatesove pisme, Griffin je mislija da bi tribalo taj “teret” ravnopravno podjelit. Sukob je eskalirao do vrhunca 1973 godine prilikom planiranja snimanja sestog albuma. Materijala jednostavno nije bilo dovoljno,a ono sta su imali, nije bilo na kvalitativnoj razini grupe. I odluka je pala, svako ide na svoju stranu.  Gates i Griffin se posvecuju solo karijerama sa misanin rezultatima, ali zajednicko in je bilo to, da kao solo glazbenici nisu postigli nista blizu onoga kao u grupi. Kako bi kompezirala osutnost banda sa trzista, i iskamcila jos koju skudu, 1973 godine, Electra izdaje kompilaciju “The Best of Bread”. Na opce iznenadjenje kompilacija postize ogroman uspjeh. Parkira se na drugo misto Billboardove liste, setajuci se po toj listi skoro pune dvije godine. Vidjevsi koji je efekat polucila kompilacija, Electra Records izdaje “The Best Of Bread, Volume Two”, koji 1974 godine zauzima 32. misto Billboarda. Band se ponovo okuplja 1976 godine, kad je Electra Records izrazila interest za daljnju produkciju njihovih albuma. Gates, Griffin, Botts i Knechtel ulaze u studio te godine i kao rezultat, 1977 godine, izlazi album “Lost Without Your Love”. Naslovna tema, “Lost Without Your Love”, napisana i otpjevana od strane Gatesa, je bija zadnji Top 10 hit grupe, dosavsi na 9. misto Billboarda. Povratnicki LP dolazi na 26. misto Billboardove liste i biva sedmi uzastopni album grupe Bread certificiran kao zlatni od strane R.I.A.A. 1977 godine Elektra skida jos jedan single sa albuma. Iako manje uspjesan, "Hooked On You", ipak se penje na 60. Misto top liste. U svrhu promocije albuma, grupa krece na turneju potpomognuta gitaristom Dean Parksom. Nakon kratkog prekida , turneju nastavljaju ali za nastavak, Gates nije pozva Griffina, nakon sta su tenzije ponovo eskalirale izmedju njih dvoje. Istekom godine, zavrsavaju turneju i odlaza svako na svoju stranu, bez ikvih planova za band. Out of blue, 1978 godine Gates se vraca na scenu izdajuci dvije singlice koje se penju na 15. i 30. misto Billobardove liste. Radi se o singlicama "Goodbye Girl", napisanu za istoimeni film i "Took the Last Train". Cak odlazi na turneju sa Boottsom i Knechtelom, ovaj put pod nazivom "David Gates & Bread". Dakako, Griffin nije sedija skrstenih ruku. Podize tuzbu radi upotrebe imena Bread. Sudski process se rijesila tek 1984 godine. Napokon, 1996 godine, nakon sta su iza sebe ostavili sve nesuglasice i ugasili sve sudske sporove, Bread se ponovo okuplja za uspjesnu turneju posvecenu 25. godisnjici postojanja rada grupe. Turneja se proteze preko svih kontinenata i dobrano gazi u 1997. godinu. I to je zadnje od grupe Bread u orginalnoj postavi. Nakon turneje ponovo se posvecuju solo karijerama. Bread dobiva priznanje 2006 godine, uvrstavanjem u Vocal Group Hall of Fame. Nazalost, zivot prica mao drugacije price od onih koje zelimo cuti. Tako su 2005 godine, Griffin i Botts partili od istog uzroka, raka i u istoj starosnoj dobi, od 61 napunjenog ljeta. 2009 godine Knechtel umire od srcanog udara ostavljajuci Gatesa i Royera kao jedine prezivjele clanove orginalne postave grupe Bread. Eto! --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Bila je ovo zavrsna emisija mini serije, u kojoj smo predstavili tri soft rock grupe, Eaglese, Badfinger i Bread. Sve tri grupe su zivile i disale u sedandesetin godinama, sve tri grupe su imale isto polaziste, ali potpuno razlicite putanje kojima se kretala njihova karijera. Nazalost, iz njihovih primjera je ocito da talenat u mnogim slucajeviam i nije bas presudan element da bi neki umjetnik ili grupa uspila. Isto tako, cak ni miljuni prodanih ploca nisu garant za ostajanje na povrsini nakon toliko godina. Uglavnom, kao i u zivotu uopce, u muzici vridi pravilo, naci se na pravo misto, u pravo vrime, sa pravom idejom. ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Evo i nagovjestaja onoga sta ide u emisji: Bread - Make It with You Bread - Everything I Own Bread - Aubrey Bread - Baby I'm-A Want You Bread - Everything I Own Bread - The Guitar Man Bread - If Bread - Diary --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri I u nedilju u 5 i 10 popodne, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming feta |
