utorak, 27.03.2012.
Osibisa - “Woyaya" oliti Music LP-Undergorund / GRTg 03 04 u 19:10 uri
|
Kakve veze ima Afrika i njena muzika sa undergroundom? Danasnji odgovor bi bija - apsolutno nikakve ! Ali sedandesetih je sve bilo moguce. U umjetnosti, a pogotovo u muzici, dogadjale su se cudesne metarmofoze i simbioze naoko nespojivoga. E to nespojivo cemo poslusat u utorak. I odma da recen, i te kako je spojivo :-) Predstavit cu grupu Osibisa, i njihov drugi album "Woyaya", koji dan danas odoljeva zubu vrimena i predstavlja jedno od najbriljatnijih dostignuca muzickog pravca, koji ce se daleko nakon njegovog izlaska nazvati, "World Music" oliti po naski, Etno. Budite na valovima Gradskog Radija Trogir u utorak navecer i poslusajte emisiju Music LP-Underground.  U utorak se vracamo u daleku proslost i posvecujemo emisiju grupi koja je bila mozda prva koja je uvela etno ritmove u rock muziku. Dakako, ovom prilikom, ne mozemo ne reci da je prvak ipak bija Santana sa svojim latino uticajima. O Santani drugom prilikom, a potovo o malo poznatom, progresivno/underground orjentiranom Santani, kojeg cemo predstavit u jednoj od sljedecih emisija. Dunque, krecemo sa utemeljiteljima World Musica, sa grupom Osibisa, uz kojeg slusamo njihov drugi album “Woyaya” Osibisa je bija Engleski afro-rock sastav, utemeljen u Londonu 1969 godine, od strane cetvero Africkih i troje Karibskih muzicara. Bili su prvi Africki band koji je steka svjetsku popularnost, a priznaju ih kao utemeljitelje World Muzike, odnosno kako bi u nas rekli, etno muzike. Prica o Osibisi zapocima 1950 godine, kad saxofonista Teddy Osei, bubnjar Sol Amarfio i dvojac na flautama, Mamon Shareef i Farhan Freere, osnivaju highlife band pod nazivom The Star Gazers. Bitno je odma u startu razjasniti pojam “highlife” muzike, jer je i te kako bitan za razumjevanje kasnijeg izraza banda dok su plivali progresivnim vodama. “Highlife” je bija muzcki pravac nasta u Ghani na pocetku dvadesetog stoljeca i brzo se prosirija na manje vise sve susjedne drzave. U stvari, osvojija je cili continent, di je bilo civilizacije, normalno. Karakterizira ga specifican zvuk jazz truba i par gitara koje vode band. Sa razvojem tehnologije, ne libe se upotrebe novih instrumenata, ka sta je na primjer, bija synthisazer. Vjerovatno se vec pitate o cemu se radi i kakve veze ima Ghana iz pocetka dvadesetog stoljeca sa undergroundom sedamdesetih? Ima i te kako, a to cemo i cuti. Dunque, ekipa s odvaja od ogromnog sastava i sa bracom Osei, oformljavaju novi band. Cak imaju hit. Te daleke 1958 godine, stoluju ondasnjim listama za hitom “Pete Pete." Prica se nastavlja 1969 godine u Londonu, kad Osei dolazi na muzicki studij, u sklopu vladinog programa obrazovanja talentiranih ljudi. Po samom dolasku susrece Sol Amarfina koji svira bubnjeve i Mac Tontoha na trubi. Trojka se pridruzuje, Spartacus R-u iz Grenade koji je svira bas gitaru i svoj stil potpuno podredio Africkim udaraljkama, Roger Bayleu iz Trinidad i Tobagoa na klaviajturama i napokon, Wendel Richardsonu iz Antigue na solo gitari. Posljednji clan koji se pridruzija je bija Asisi Amao iz Nigerije, koji je donija u band jos dvi ruke za udaraljke i uz to izvrsno svra saxofon. Osibisa je bila rodjena. Inace, prema izjavama clanova grupe, ime Osibisa dolazi iz lokanog izraza, koji u nesto slobodnije prevodu znaci “prepletanje ritmova koji explodiraju u sreci”. U stvari, "osibisaba" je na Fante jeziku rijec za “highlife” Prvi album su spremali pune dvije godine. Za to vrime su non stop na turnejama, a 1970 godine in izlazi prvi i veoma uspjesan sigle "Music for Gong Gong", sa kojim su skrenuli paznju muzickog svjeta na sebe. Ka sta je vec jasno a i sami clanovi su opisali ove pocetke kao fuziju Africke, Karibske muzike i jazza, rocka, Latina oliti salse i R&B. Tu, 1970 godinu provode na turnejama, neocekivano nastupajuci ispred iznenadjujuce velikog broja posjetilaca. Zbog iznimnog uspjeha, turneja se protegla na Japan, Australiju i dakako Afriku. 1971 godine napokon izdaju prvi album, jednostavno nazvan po imenu grupe. Pored vanseriske muzike, album donosi jos jedno remek djelo, omot ploce, dizajniran od strane, tada mladog i pesrspekrtivnog umjetnika, Roger Deana. Omot je donija i zastitni znak banda, u obliku letecih slonova. Od samog pocetka album ide svojim stazama, i uvodna tema "The Dawn", koja zapocima sa plemenskom ceremonijom, uz pozadinske sumove i zvukove djungle, prelazi u blend Hendrixa, Santane, Bob Marleya, R&B, Jazza i dakako, u to vrime nezaobilazne psihodelije. Dakako, album ih lansira na sam vrh ondasnje progresivne scene i donosi in rijeku sljedbenika. Drugi album, "Woyaya" izlazi iste godine i najavljuje zaokret prema jos progresivnijim vodama. Manje vise, svi koji su pratili band ili ga jos uvjek prate, slazu se u jednome. “Woyaya” je vrhunac Osibisinog stvarlastva. Jer, pored zadrzavanja atmosphere prethodnika, i sa korijenima u ritualnom zvuku africkih plemena, klavijature dobivaju znacajno misto i time zakruzuju muzicku sliku. Pogotovo je impresivan zavrsetak albuma, u temi “Woyaya”, di uz prekrasnu zvucnu pozadinu izviru rijeci teksta "We are going, Heaven knows where we are going", rici kojima ne triba nikakvo tumacenje. Ovime smo se priblizili sredisnjem djelu veceri, kad sljedi cili album. Dakle, pripremite se za neobicne zvukove i zarazne ritmove, sljedit ce Osibisa sa svojim albumom “Woyaya”.  1972 godine izdaju svoj, komercjalno, najuspjesniji album, "Heads". Komercjalni uspjeh dakako nosi u stvari singlica "Che Che Kule", te ga drzi sedmicama na raznim top lsitama. “Heads” je ujedno i posljednji album koji nosi oznaku psihodelicno/progresivnog. I tu bi otprilike zavrsava nas interes za ovaj band, jer uplovljvanjem u mid stream/komercjalne vode, grupa gubi armiju underground sljedbenika i dakako sa svojim nestajanjem sa underground scene, zauzima misto na komercjalnom trzistu, postajuci dobro prodavani brand popularne muzike. Kako smo rekli, album “Heads” je zaokruzio, nama interesantnu, prvu fazu stvaralstva Osibise i isto tako otovorija sirom vrata muzici iz drugih podrucja na rock teren. U interesu same muzike, iako van konteksta, ostatak emisije cemo posvetiti daljem toku karijere banda. 1973 godine Osibisa izdaje cetvrti album "Happy Children", kojeg nose dvi singlice, “Adwoa” i "Happy Children" “Osibirock” se nadovezuje na svog prethodnika i donosi svoj single na top liste. “Who’s Got the Paper” se penje na top liste I grupi donosi priznanja sirom svjeta. 1975 godine Osibisa izdaje svoj najbolji post pshidodelic album "Welcome Home". Mimo potpune komercjalizacije izraza, Osibisa na momente zadrzava svoj izricaj u atmosferi prvih albuma. Album nosi istoimena tema “Welcome Home”, koja na topao i nadasve impresivan nacin opisuje svu ceznju i patnju zivota u tudjini i dakako, nikad ugaslu nadu za povratkom. Mozda nezasluzeno, tema pada u drugi plan pored planetarno popularne “Sunshine Day". Pokusat cemo ispravit nepravdu i poslust je. I to bi bilo to sta bi nan moglo bit interesantno iz post psihodelicnog razdoblja Osibise. Dakako, samim prestankom mog insteresa za grupu, njena aktivnost nije zamrla. 1980 godine Osibisa nastupa na koncertu u cast nezavisnosti Zimbabvea, a 1983 godine snima video u Marquee Clubu u Londonu. Pretumbacije u muzickoj industriji, dominacija punka i diska, bacaju grupu u drugi plan i dakako, pada prodaja ploca. To neminovno donosi raskide ugovora, pa band luta plitkim vodama muzicke barustine. Vracaju se u Ghanu da bi napravili studio i kompleks kazalista, kojim pomazu kulturu Ghane i mlade umjetnike. Osibisa djeluje do dana dasnjeg. Od prvobitne progresivne muzike nije ostalo nista. Dakako, u Ghani band ima status ikone. Cak ih je predsjednik Jerry J Rowlings svojevremeno odlikovao za zasluge. I na kraju cisto retoricko pitanje. Di smjestit Osibisu. Cinjenica je da su na prva tri albuma bili psihodelicni band umocen u progresivne vode. Cinjenica je da su cijelo vrime u svojoj muzici naglasavali svoje Africke folk korijene. Isto tako je i cinjenica da su u toku karijere imali hitove na top ten listama, rezervirane za komercjalne izvodjace i bandove. Njihov stil je ima ogroman uticaj na kretanje prvobitnih verzija etna u Europi, a uticaj koji su imali i jos imaju u Africi, se jednostavno ne moze mjeriti niti icim usporediti. Javna je tajna, a i producent Ace Ghanaian, koji producira Hammer of The Last Two, je javno izjavija, da je najprodavaniji hiplife album svih vrmena, inspiriran jednom jedinom temom, a to je bila “Welcome Home” od Osibise. Cak i Uriah Heep nije moga odoliti magicom zovu afro sounda, pa su afro udaraljke inegrirali u svoj veliki hit “Look at Yourself”. I kad o velikim hitovima govorimo, za kraj muzickog djela emisije, poslusajmo Osibisin najveci hit, planetarno pupularnu “Sunshine Day” Kao i svi bandovi u to vrime, tako je i Osibisa polagala veliku paznju omotima albuma. Tako je omote prva dva albuma i logo napravija progressivni artist Roger Dean. Oni su donili zastitni znak grupe, letece slonove. Treci album, “Heads”, radi Mati Klarwein, koji je odradija Santanin “Abraxas” i Miles Davisov “Bitches Brew”, sta je i te kako vidljivo na samom omotu. Interesantno je da se Osibisa vratila izvornom dizajnu omota i to albumom “Osee Yee”, kojeg je odradila Freyja Dean, cer od Rogera, koji je napavija prva dva omota. Od tada grupa upotrebljava samo taj logo i stil. Nakon svih ovih godina, sa svoje perspective, jednostavno, Osibisu vidin ka band sa tri albuma i u tom kontekstu stvari su daleko jasnije. Osibisa je bija dobar band, zasluzili su posebno misto u muzickoj povjesti. Sama cinjenica da su sirokom auditoriju priblizili Africku verziju rock muzike stavlja ih u povjesni kontekst sa ostalim velikanima tog razdoblja. Odoljeti zamamnom zvuku psihodelije uz sumove presume niko nije mogao, kako onda , tako i danas. Za Osibisu dovoljno, a virujen i za sve nas koji cemo je poslusati u utorak. ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Emisija je posvecena Frani Zankiju, i to radi jedne slike iz rane mladosti. Naime, sican se, kad san prvi put bija kod njega, a bili smo susidi u Novo Naselje, usa san u njegovu sobu osta, paffff. Cili zid od sobe je bija slika omota albuma “Woyaya”. Bilo je vise nego impresivno. Postoje slike koje ostaju za cili zivot, i to je bila jedna od njih. ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Evo i najave za sljedecu emisiju. Druzit cemo se sa neobicnim albumom, nepostojece grupe, albumom nastalom igrom slucaja. Druzit cemo se sa albumom, koji je na krilima bluesa pokorija cili svit i donija autorima neocekivanu slavu. Mike Bloomfield, Al Kooper i Stephen Stills i album “Super Session”. Za one koji znaju, sljedit ce ura cistog uzitka, za one koji ne znaju, sljedi otkrice majstora rocka sa bluesom u zilama Eto ! ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Evo i nagovjestaja onoga sta ide u emisji: OSIBISA - Beautiful seven Osibisa - Y Sharp OSIBISA - Spirits up above Osibisa - Survival OSIBISA - Move on OSIBISA - Rabiatu Osibisa - Woyaya OSIBISA - Sunshine Day --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri i u nedilju u 5 i 10 popodne, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming feta |
