utorak, 19.01.2010.
“The Concert for Bangladesh” oliti Music LP-Undergorund / GRTg 06 06 u 19:10 uri
|
U sljedeci utorak cemo se odlipit od undergrounda i viniti u mainstream vode, ali sa jednom humanom nakanom. Naime, donosin prvi ikada, rock concert, kojem je prvenstvena zadaca bila humanitarna pomoc onima kojima je tribala, a da su pri tom svi sudionici, pa i oni najveci, besplatno nastupali i odrekli se svih tantijema u buducnosti na racun zaklade koja je stvorena tim koncertom. Sa druge strane, ovaj koncert je utoliko znacajniji, jer je donio legende pod svjetla reflektora, neke nakon tri pa i cetiri godine izbivanja sa pozornice, a u slucaju Erica Cleptona, ovaj koncert je veliki come back, i kako je kasnije proizaslo, predstavljao je novi pocetak jedne velike karijere. Dunque, ako do sada nije bilo jasno o cemu se radi, onda da najavin: “The Concert for Bangladesh”  I odmah na pocetku da recemo, “The Concert for Bangladesh” je ideja, realizacija i predstava jednog covjeka, George Harrisona, te se mirne duse moze navati Gerge Harrison i prijatelji. Taj je naziv koncert kasnije i dobio, kao pod-ime. O Gergeu Harrisonu nebi puno, jer o njemu se manje vise sve zna, a i u jednoj od sljedecih emisija cemo ga predstaviti sa njegovim najboljim solo albumom, “All Thinks Must Pass”. No, samo cemo napomenit onu humanu stranu, jer ona je i okosnica cilog ovog projekta. Naime, ziveci u skladu sa svojim vjerovanjima, George Harrison je nesebicno, ciloga zivota radio na humanitarnim akcijama, samozatajno skrivajuci svoje prisustvo od svjetla reflektora i ociju javnosti. Tako da je za poznavaoce njegovog zivota, ovaj koncert i njegova svrha, bija logicni potez u nizu slicnih akcija, koji su se odvijli bez velike pompe i van pozornosti medija. No ajmo ispocetka, jer prica o ovom koncertu ima nekoliko slojeva kroz koje ga se moze promatrati. Iz druzenja sa Ravi Shankarom, Geoge Harrison postaje svjestan sve velicine tragedije koja se odvijala na podrucju tadasnjeg Istocnog Pakistana, u novonastaloj drzavi Bangladesh. Naime, tu drzavicu je pored neopisivog siromastva, pogodio najjaci ciklon u zadnjih 50 godina. Pored ogromnih ljudskih zrtava, a baratalo se brojkom od 500 000 poginulih, uragan je unistija sve usjeve i skadista hrane, te je zemljom zavladala glad. Po obicaju, bogate zemlje su jednostavno okrenile glavu na drugu stranu i ostavile humanitarne organizacije da se same bore sa problemom. A ove su pocele vapit za pomoc, jer su ionako ogranicena sredstva, brzo bila potrosena. To je bija kontekst u kojem je Ravi Shankar pokusa organizirati humanitarni concert i prikupiti 20 000 do 30 000 dolara za pomoc. Producirajuci u Americi soundtrack za film “Raga”, Harrison se upoznaje sa idejom, te se pridruzuje Shankaru u organiziaciji koncerta. Kako je Harrison imao obaveze u Engleskoj, odlazi priko bare. Naime, obaveza se sastojala u tome da producira album Badfingera, miljenika diskografske kuce Apple. Tu se susrece sa pajdasen Claptonom, te u razgovoru sa njime, organizacija koncerta poprima drugacije vizure. Harrison se toliko zagrijava za ideju, da napusta studio i produkciju albuma za Badfinger i posvecuje se organizaciji koncerta, vrbujuci svoje stare pajdase i poznanike za izlazak na scenu, bez penija nadoknade. Cudna je bila epizoda sa Bob Dylanom, koji na sceni nije bija vise od cetiri godine. Nepristupacan, prgav, otresit i nadasve nadmocno elokventan, Dylan je odbijao sve pozive za koncerte i posvetio se osobnom zivotu. Harrison ga jedva dobiva na telefon, jer se na njega nije nikad ni javlja. Vjerovatno iz znatizelje, zbog cega ga zove jedan od Beatlesa, Dylan odgovara na poziv i kad mu je ovaj objasnija o cemu se radi, jednostavno odgovorija, OK, i spustija slusalicu, i u zakazanom terminu se pojavija na probama. Tesko je reci da je ikome bilo ista jasno kad su ga vidili. Leon Russel je kasnije izjavija da mu se ucinilo da je vidija duh Bob Dylana, kad je ovaj useta na pozornicu, ali da nije bas siguran u to. Ovaj susret izmedju Dylana i Harrisona, ce se pretvoriti u dogogodisnje prijateljstvo, koje ce se okruniti osnutkom supergrupe Travelling Wilburys. O tom projektu u jednoj od nasih sljedecih emisija. Dunque, ta epizoda sa Dylanom nije jedina koja je isplivala u samoj organizaciji koncerta. Druga je vezana za Eric Claptona. Naime, bile su to godine neposredno nakon raspada Creama i Blind Faith, kad je Clapton tonija na samo dno ovisnosti o heroinu i alkoholu. Cak stavise, sluzbeni muzicki establishment ga je vec bija otpisa, proglasavajuci da zivim mrtvacem, koji je vec kupija kartu u jednom smjeru, da bi se pridruzija Morrisonu i Hendrixu. Na prvu vjest da ce Harrison pozvati Claptona na koncert, manje vise, svi oko njega su ustali, dokazujuci mu da grijesi i da sam sebe vuce u propast. Ne slusajuci nikoga i virujuci starom prijatelju, ipak mu potvrdjuje poziv i ostatak je povjest. Bija je to veliki come back velikog gitariste i jos veci povratak velikog covika medju zive. E sad, tribali bi krenit dalje, ali sljedi jedan dio koji se ne vidja tako cesto u ovoj emisiji. Radi se o prici sa prizvukom zutila, ali zbog neobicnosti price, samih sudionika u njoj, a radi |
