četvrtak, 21.01.2010.
Napokon Iskrcaj
|
Sutra se iskrcajen. Puca me turbo nervoza. Vec je popodne, valjamo se prema juznoj punti od Juzne Amerike u pravcu Ushuaie. Ceka me jos masa papirologije a nista mi se neda radit. Lezin od rucka i buljin u TV. Na njemu samo Fox News. Sve su in spikerice iste. U dlaku. Paridu ka blizanke. Plavushe, izblajhane, izoperirane. Sve lice na novovjeke silikonske porno “glumice” Sutra me ceka surveyor za predaju pomocnog motora. Ma kako se lipo namistilo, zadnji dan. Triba bi napustit brod u podne i po a pari mi se da cu do podne i kvarat bit u kombinezonu. A onda, beskrajne ure, sta po aerodromima sta u avionima. S obzirom na situaciju, letovi nece biti niti malo ugodni. Najprije 4 ure do Buenos Airesa, pa onda 13 uri do Frankfurta a kad san tamo skoro san doma. Uglavnom, nervoza pred letove je skinila sve ono za cime san ceznija ovih dana. |
srijeda, 20.01.2010.
Skori Iskrcaj
|
Prekosutra se iskrcajen. Sa kraja svita. Iz Patagonije, tocnije Ushuaie. Pari mi se da san se rodija na ovoj jarpi zeljeza. Proslo je vise od 3 miseca od kako san pija domacu kavu. Koja mi i nije vise bog zna sta jerbo ne pusin. Ostavija san se i toga uzitka, sve u ime nekoga zdravlja i tako. Ovi ugovor mi je doduse bija jedan od "bojih" u zadnje vrime. Preklani san za Bozic bija na Bora Bori, igra picigin i kupa se u more. Lani, za Bozic, u srid lita na ovoj polutki, san bija na Antartici. Izvana gledano, sta od zivota bolje trazit. Pa i nije tako. O tome drugom prilikom. Mastan o kuci i svemu oko nje. Fali mi svega! Od mirisa jutranje kave, nase spize, moje male familje, uze familje, prijatelja, poznanika, kave u Galijona, muzike, Sevida, gradela, brujeta, lesadure……….. Fali mi svega!!! Ceka me jos jedna radost kad dodjen doma. Ceka me nova, friska instalacija novog OSa. Sedmica je vec rezervirana kod prijatelja, provjerena. Jedina ne razumi zasto se tome toliko veselin. I zasto mi je Vista bila daleko bolja od Xp-ja, kad je svi gade i pljucaju po njoj. Vista je bila “major release”. Onima koji znaju sta je to, ne triba objasnjavat. Onima koji ne znaju, ne isplati se objasnjavat jer stalno visi pitanje, cemu sad opet novi OS kad stari radi u redu? A ja pitan uvik isto, zasto kupovina nove jakete ili kapota kad i onaj proslogodisnji isto tako lipo grije? Ceka me kuvanje i to mi godi. Drago mi je. Dragi su mi mirisi kuzine dok spiza nastaje. Ceka me Sevid. Drago mi je radit sa kamenom. Planiram “oplemenit” skrapu u Sevidu. Napravit Mediteranski vrtal ali da izgleda kada je sam izrasta, onako na divlje. Koliko cu uspit neznan jer za to su potrebne godine rada. Svaki se kamen prebaci par puti priko ruke prije nego mu se nadje misto. Ceka me radost druzenja sa meni dragim osobama. Ceka me muzika. Ceka me jedno testiranje zvucnika koje zbog “znatizelje” vlasnika nije uspilo u desti misec lani. Dok su dosli novi visokotonci, MTV i ja smo vec bili debelo na brodu. I sta vise reci…ceka me sve… ...ili jednostavnije, ceka me feta normalnog zivota. |
utorak, 19.01.2010.
Uvod
|
Evo san se odlucija, otvorit cu blog. Drugi po redu. Prvoga san sticajem (nesretnih) okolnosti zatvorija. Bija je nabiven erotikom, sexom i komentarima na dnevna politicka dogadjanja. Bija mi je drag. No to je proslost. Ovaj ce bit drugaciji. Zbrda-zdola. Ka i sam zivot. Pisen na tipkovnici bez nasih znakova. Od ranih dana san bez njih pa jednostavno zelim da tako i ostane. Razlog otvaranja ovog bloga. Po prirodi nisan skriboman i niti pisen bog zna kako, ali ima trenutaka kad jednostavno volin pisat i to u nasem (danasnjem dalmatinskon) dijalektu. Znan da ce sa time krug citalaca (ako ih i bude ) biti bitno suzen ali ovo radin prvenstvno radi sebe. A ako se nekome svidi tim bolje. Dakle, posto Jedina ima i blog i portal, dao sam joj jednu pricu koju san napisa, da je objavi ali do danas nije ugledala svjetlo dana jer nema vrimena za napravit lekturu i malo je korigirat. Pa onako razmisljan, zasto da se prica ispravlja i korigira, neka ide onako kako je napisana! Posla san joj jedan tekst onako…razmisljanje i ona mi odgovori da tekst nema ni glave ni repa i koga to interesira. Pa opet onako razmisljan, da san tija napisat glavu i rep bija bi ih i napisa. I koliko od nas je uzelo napolitanku, polizalo cokoladnu sredinu i bacilo kore. Zasto nesto moze biti dobro samo ako ima glavu i rep? Moze i bez toga. I imam tonu slika koje san napravija. Zasto ih cuvati za sebe? Volin umjetnost. Draga mi je fotografija, slikarstvo. Muzika mi zivot znaci. Nazalost, zivot me je odnija daleko od svega toga. Ispocetka mi i nije bilo tesko ali godinama postaje sve gore i gore. Godine prolaze kraj mene, a ja ih samo gledan i pitan se oce li ikad doci kraj ovom mucenju na brodu. Imam ispred sebe jos cetiri ugovora koje san zacrta odradit. Zato jer se mora. Posli neznan…nadan se da cu si moc priustit taj luksuz i radit ono sta stvarno volin.. Pitat cete se – zasto san onda odabra ovi zivot? Sa 14 godina nemas pojma ko ti glavu nosi a kamoli znas sta ces u zivotu zelit radit. I dok si se okrenija, dosla je familja obaveze. Zivot te melje. I jedno se jutro probudis i svatis da si napunija pola stoljeca ida ti ne preostaje jos puno. I pocnes razmisljati I pitanja pocnu navirat ka lavina. I puno njih ostaje bez odgovora. Mozda i previse. I kako godine idu, okovi te stezu sve vise i vise. Po inerciji i radi obaveza radis posao koje te tere i unistava. Jer zivit se mora. I gledas oko sebe. Ima ih sta su zbacili okove sa sebe. Poslali u neku stvar dotadasnji zivot, rutinske dnevne obaveze i krenili u novi zivot koji ce ih zadovoljit i popunit prazninu koja se siri utrobom. Ali ako ti napravis isto onda familja “gladuje”. Satire te ta spoznaja. Ne vidis bezbolan izlaz. Zadajes si neke rokove I nadas se da ce se ostvarit. Sta su dalji to vise vjerujes da ces ih dozivit. I ne svacas da vrijeme i dalje prolazi……………. |
Steve Hillage - “L" oliti Music LP-Undergorund / GRTg 12 06 u 19:10 uri
|
Vracamo se u underground nakon kratog izleta sa Harrisonom i prijateljima. Donosimo jednog od najvecih gitarista Canterbury scene, space orjentiranog, Steve Hillagea. U emisji cemo predstavit i njegov drugi solo album “L” Budite na valovima Gradskog Radija Trogir u utorak, 12. 06 u 19:10 uri navecer i poslusajte muziku koju nigdi necete cuti, osin u emisji Music LP-Underground 
|
Bad Company - “Bad Co" oliti Music LP-Undergorund / GRTg 22 05 u 19:10 uri
|
U utorak donosimo grupu koja je svoje korjene nasla u ostavstini grupe Free, da bi na kraju bivala proglasena ono sta Free nikad nije uspija bit, super grupom. Ovaj put, pojam supergrupa je vise vezan za planetarnu popularnost, nego na kalibre muzicara koji su svirali u njoj. Daleko od toga da su bili nepoznati, ali svojim vinilnim izdanjima i mega koncertima, band je postao veci od svojih tvoraca.  Tamo daleke 1973 godine, nakon definitivnog raspada grupe Free, Paul Rodgers and Simon Kirke krecu u novu avanturu. Nekako u to vrime Mott the Hoople dolaze do svog kreativnog kraja, tako da Mick Ralphs nije bas dvoumio kad je primija poziv da se pridruzi Rodgersu i Kirku. Cetvrti clan, basista Boz Burrell, se odaziva na poziv, nakon raspustanja druge inkarnacije King Crimsona. Od samog pocetka primjenjuju pristup koji jednostavno nije moga omanit. Preslikani minimalizam i atmosfera opusa grupe Free, sazrijevanje clanova kao kompozitora, i nadasve, melodije koje su se lipile na prvo slusanje. Jos jedan moment je vazan u samom osnutku grupe. Naime, imali su sricu da zainteresiraju Petera Granta, managera Led Zeppelina, koji je i te kako zasluzan za njihov zvjezdani status, tako da Grant defacto postaje, peti clan grupe. I na kraju ovog uvoda, o imenu banda. Govorkalo se da je ime Bad Company doslo od Paul Rodgersovog odusevljenja sa filmom Jeff Bridgesa, Bad Company. No sam Rodgers je ovu teoriju odbacio, naglasavajuci da je ime Bad Company doslo iz knjige o Viktorijanskom moralu, u kojoj se nalazila slika neduznog klinca koji gleda u natpis “beware of bad company." Odmah po osnutku, potpisuju ugovor za snimanje sa Swan Song Recordsom za Englesku, odnosno sa Atlantic Recordsom za Sjevernu Ameriku. Ostatak svita su pokrili ugovorom sa Island Recordsom. Tim pristupom su sebi otvorili vrata za globalno trziste, sta je u neku ruku i pridonjelo munjevitom usponu do statusa superstarova. 1974 godine, Bad Company izdaju prvi album, istog naslova, koji preko noci postaje internacinalni hit. U toku te iste noci, album zauzima prvo misto Billboardove liste albuma, noseci sa sobom dvije singlice, “Can't Get Enough" i "Movin' On", koje se smjestaju na vrhove lista. A ako se osvrnemo na izjavu John Lennona, da album vridi onoliko, koliko se singlica sa njega moze skinit, onda prvjenac zasluzuje cistu peticu, jer nema teme koja nije mogla biti izdana na singlici. Album se zadrzao na listi 25 sedmica, postavsi jedan od najprodavanijih albuma tog doba, a potogovo je postavio rekord po brzini prodaje. U prvom mjesecu svog zivota, prodan je u 5 miljuna primjeraka. Dakako, te brojke ga smestaju na listu naprodavanijih albuma svih vremena. O samom albumu se ne isplate trositi rici. Triba ga poslusati, i to je upravo ono sta ide u nastavku emisije. ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ Nakon nevjerovatnog uspjeha prvjenca, grupa krece na turneju, naprije po dvoranama, ne sluteci da ce one uskoro postati pretjesne. Turneja je zavrsila otkazivanjem dvorana i unamljivanjem stadiona. Nije bilo stadiona, kojeg na kraju turnje nisu napunili. Nebi zelija usporedjivati, ali koliko se sican, cak su i Zeppeline ostavili iza sebe, kad je rijec o broju posjetilaca.  Doslo je vrime za snimanje drugog albuma. Pod ne bas malim pritiskom, grupa ulazi u studio zapocima snimanje. Na trziste pustaju pilot singlicu “Good Lovin’ Gone Bad”, te nakon nje “Feel Like Making Love”. Ova potonja, napravljena u najboljoj Free maniri, utire put albumu “Straight Shooter” koji izlazi 1975 godine. Album postaje ogroman hit u Americi. Nepotrebno je spominjat da se popeja visoko na Billboardovoj listi. U roku od misec dana dobiva priznanje za zlatnu tirazu, prodavsi se samo u Americi u 500 000 primjeraka. Interesantna je tema “Shooting Star”, inspirarana i posvecena rock zvjezdama, koje su laktovima i noson izborili, priko reda, misto kod sv.Petra. Dakako, govorimo o Jimi Hendrixu, Janis Joplin i Jim Morrisonu. Sam album je dozivija razlicite kritike. Od onih u kojima zamjeraju nedostatak kvalitetnog materijala i odsustvo suporta za singlice, do velicanja albuma, kao boljeg od svog prethodnika. Istina je, ka i uvik, negdi po sredini. Moje osobno misljenje da je album dobar, ali da mu pored par antologiskih tema koje sadrzi, fali ona magija prvoga. Ali svako ima pravo na svoje misljenje. ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- 1976 godine grupa izdaje album “Run With Pack”, te se sprema na turneju, na kojoj je trebala kao predgrupa nastupiti Back Street Crawler, grupa Rodgersovog kompanjona iz Free, Paul Kossoffa. Nazalost, do te saradnje nije nikad doslo, jer je Kossoff uskocija na praznu stolicu nebeske kocije, koja je vec dugo vrimena cekala na njega. |
“The Concert for Bangladesh” oliti Music LP-Undergorund / GRTg 06 06 u 19:10 uri
|
U sljedeci utorak cemo se odlipit od undergrounda i viniti u mainstream vode, ali sa jednom humanom nakanom. Naime, donosin prvi ikada, rock concert, kojem je prvenstvena zadaca bila humanitarna pomoc onima kojima je tribala, a da su pri tom svi sudionici, pa i oni najveci, besplatno nastupali i odrekli se svih tantijema u buducnosti na racun zaklade koja je stvorena tim koncertom. Sa druge strane, ovaj koncert je utoliko znacajniji, jer je donio legende pod svjetla reflektora, neke nakon tri pa i cetiri godine izbivanja sa pozornice, a u slucaju Erica Cleptona, ovaj koncert je veliki come back, i kako je kasnije proizaslo, predstavljao je novi pocetak jedne velike karijere. Dunque, ako do sada nije bilo jasno o cemu se radi, onda da najavin: “The Concert for Bangladesh”  I odmah na pocetku da recemo, “The Concert for Bangladesh” je ideja, realizacija i predstava jednog covjeka, George Harrisona, te se mirne duse moze navati Gerge Harrison i prijatelji. Taj je naziv koncert kasnije i dobio, kao pod-ime. O Gergeu Harrisonu nebi puno, jer o njemu se manje vise sve zna, a i u jednoj od sljedecih emisija cemo ga predstaviti sa njegovim najboljim solo albumom, “All Thinks Must Pass”. No, samo cemo napomenit onu humanu stranu, jer ona je i okosnica cilog ovog projekta. Naime, ziveci u skladu sa svojim vjerovanjima, George Harrison je nesebicno, ciloga zivota radio na humanitarnim akcijama, samozatajno skrivajuci svoje prisustvo od svjetla reflektora i ociju javnosti. Tako da je za poznavaoce njegovog zivota, ovaj koncert i njegova svrha, bija logicni potez u nizu slicnih akcija, koji su se odvijli bez velike pompe i van pozornosti medija. No ajmo ispocetka, jer prica o ovom koncertu ima nekoliko slojeva kroz koje ga se moze promatrati. Iz druzenja sa Ravi Shankarom, Geoge Harrison postaje svjestan sve velicine tragedije koja se odvijala na podrucju tadasnjeg Istocnog Pakistana, u novonastaloj drzavi Bangladesh. Naime, tu drzavicu je pored neopisivog siromastva, pogodio najjaci ciklon u zadnjih 50 godina. Pored ogromnih ljudskih zrtava, a baratalo se brojkom od 500 000 poginulih, uragan je unistija sve usjeve i skadista hrane, te je zemljom zavladala glad. Po obicaju, bogate zemlje su jednostavno okrenile glavu na drugu stranu i ostavile humanitarne organizacije da se same bore sa problemom. A ove su pocele vapit za pomoc, jer su ionako ogranicena sredstva, brzo bila potrosena. To je bija kontekst u kojem je Ravi Shankar pokusa organizirati humanitarni concert i prikupiti 20 000 do 30 000 dolara za pomoc. Producirajuci u Americi soundtrack za film “Raga”, Harrison se upoznaje sa idejom, te se pridruzuje Shankaru u organiziaciji koncerta. Kako je Harrison imao obaveze u Engleskoj, odlazi priko bare. Naime, obaveza se sastojala u tome da producira album Badfingera, miljenika diskografske kuce Apple. Tu se susrece sa pajdasen Claptonom, te u razgovoru sa njime, organizacija koncerta poprima drugacije vizure. Harrison se toliko zagrijava za ideju, da napusta studio i produkciju albuma za Badfinger i posvecuje se organizaciji koncerta, vrbujuci svoje stare pajdase i poznanike za izlazak na scenu, bez penija nadoknade. Cudna je bila epizoda sa Bob Dylanom, koji na sceni nije bija vise od cetiri godine. Nepristupacan, prgav, otresit i nadasve nadmocno elokventan, Dylan je odbijao sve pozive za koncerte i posvetio se osobnom zivotu. Harrison ga jedva dobiva na telefon, jer se na njega nije nikad ni javlja. Vjerovatno iz znatizelje, zbog cega ga zove jedan od Beatlesa, Dylan odgovara na poziv i kad mu je ovaj objasnija o cemu se radi, jednostavno odgovorija, OK, i spustija slusalicu, i u zakazanom terminu se pojavija na probama. Tesko je reci da je ikome bilo ista jasno kad su ga vidili. Leon Russel je kasnije izjavija da mu se ucinilo da je vidija duh Bob Dylana, kad je ovaj useta na pozornicu, ali da nije bas siguran u to. Ovaj susret izmedju Dylana i Harrisona, ce se pretvoriti u dogogodisnje prijateljstvo, koje ce se okruniti osnutkom supergrupe Travelling Wilburys. O tom projektu u jednoj od nasih sljedecih emisija. Dunque, ta epizoda sa Dylanom nije jedina koja je isplivala u samoj organizaciji koncerta. Druga je vezana za Eric Claptona. Naime, bile su to godine neposredno nakon raspada Creama i Blind Faith, kad je Clapton tonija na samo dno ovisnosti o heroinu i alkoholu. Cak stavise, sluzbeni muzicki establishment ga je vec bija otpisa, proglasavajuci da zivim mrtvacem, koji je vec kupija kartu u jednom smjeru, da bi se pridruzija Morrisonu i Hendrixu. Na prvu vjest da ce Harrison pozvati Claptona na koncert, manje vise, svi oko njega su ustali, dokazujuci mu da grijesi i da sam sebe vuce u propast. Ne slusajuci nikoga i virujuci starom prijatelju, ipak mu potvrdjuje poziv i ostatak je povjest. Bija je to veliki come back velikog gitariste i jos veci povratak velikog covika medju zive. E sad, tribali bi krenit dalje, ali sljedi jedan dio koji se ne vidja tako cesto u ovoj emisiji. Radi se o prici sa prizvukom zutila, ali zbog neobicnosti price, samih sudionika u njoj, a radi |
Emerson, Like & Palmer - “EL&P" oliti Music LP-Underground / GRTg 03 07 u 19:10 uri
|
Emerson, Like & Palmer su se pojavili na svjetskoj sceni u momentu kad je nivo muzicke obrazovanosti sirokih masa dosega vjerovatno najvecu razinu u povjesti ljudskog roda i time se potreba otvaranja novih, neistrazenih podrucja muzike toliko prosirila, da je muzicka scena za umjetnike predstavljala nepreglednu plodnu oranicu, na kojoj je raslo sve sta se posijalo. Razvojem simfo rocka i njegovim evoluiranjem u kompleksne forme, pojavila se potreba za nesto komercijalnijom verzijom, koja u sebi nece nositi negaciju svojih |
