Sa kompa je treštala nova Aguilera Ain't no other man posvećena novom mužu...

"Svi se oni rastanu kad tad - ne vjerujem u brak" pomislila je dok je pijuckala izvrstan bugarski muscat
Ta treća čaša vina bila je too much. Otišla je do wc-a, pustila vodu i pogledala se u ogledalo.
S druge strane gledala ju je Courtney Love onim svojim plavim vodenastim očima.

"Moram prestati piti" pomislila je dok je prala ruke. Pogledala je natrag a ona je i dalje stajala tamo i imitirala njene pokrete, pomalo nezgrapno.
"Ali to je zbog alergije. Znaš i sama da smo obje alergične na ambroziju" veselo je odgovorila platinasto ofarbana spodoba
"Prokleti nedostatak regeneratora u Virtusu i YSL-ov Rouge Pure Shine u Orange Magic" mrmljala je sebi u bradu.
"Mogla sam biti bar Christina Aguilera ali ne. Ja sam lijena a izrast kao da to jedva dočeka, proklet bio" nastavila je monolog ignorirajući odraz u ogledalu.

"Ali Christina je pozerica. Znaš i sama" nastavila je ova.
"SHUT UP BITCH" izderala se pogodivši pepeljarom (mrzila je kad je pušio u wc-u) ogledalo koje se rasulo na tisuću komadića stakla.
Odšetala je po staklu poput prekaljenog fakira.
"Sad sam je sredila" mislila je i potajice zahvaljivala profesorici Samson koja ju je u gimnaziji naučila engleski dovoljno dobro da može barem - psovati kako treba.
Zadovoljno je otpila još gutljaj vina i pustila Sophie B. Hawkins.
As IIIII Lay meeee down tooooo sleeeeep urlalo je sa zvučnika

"Papučarka" čula je je hrapav glas. Ona je sjedila na podu i mazila mačku.
"Bar nije skinula jebene gaće na svakom live showu na zemaljskoj kugli!!!!" izderala se i ljubomorno uzela Shirley (po Bassey, ne po Temple) u krilo.
"Nisam ih skinula. Samo pokazala" izjavila je ona mirno.
"Ima li on još koji Marlboro" upitala je bacajući čik u dopola praznu limenku Becksa.

"Nema" odgovorila je bezvoljno znajući da će u njoj uvijek biti taj neki djelić neprikosnovenog trasha - Doll Part.

Good times bad times

Kad sam i najlošije volje on me može nasmijati:

Moja stara soba, stara pidžama, stari krevet - pas koji je valjda jedva dočekao ovakav razvoj situacije...
Stari kompjuter, stari radni stol i čaj od kamilice made by mum- baš prava nostalgija...
Ne pitajte zašto..neka pravi razlog bude banalan i nevin - simpatičan i sladak...neka bude...

Tko zna jesu li povjerovali, ili samo žele vjerovati...

Teško je ponekad biti potpuno iskren - iako mi sve češće pada na pamet da je iskrenost i istina jedini izlaz iz svih nevolja - jedini dugoročni izlaz. A cijelo vrijeme govorim kako treba razmišljati dugoročno...

Možda su ovi trenuci posljednji koje provodim u sigurnosti i tišini, možda jedna jedina stvar uništi sve...

Koliko je moguće trpjeti i truditi se u ime nečega za što niste sigurni da postoji?
Koliko 'oprosti' morate čuti bez obzira što se stalno ponavlja?
Koliko vremena treba proći da se probudite i konačno počente živjeti za sebe?

Je li došlo moje vrijeme???


The Beatles: Free as a bird (Ovo želim na sprovodu - znam da je patetično al nekako potsjeća na dušu koja leti konačno u mir)

Nostalgija (2)

Naime, kao odgovor na vaše komentare, potrudila sam se potražiti nekoliko sitnica koje sam obviously propustila u prvom postu.
No, koliko god tražila nisam mogla naći ništa o klinkicama koje sviraju violinu (iako ih se točno sjećam u prugastim haljinicama, crnokosa...otkud mi neko ime Lucy...nemam pojma) a niti o legićima odnosno nekim tim kockicama...pa ako entko zna nek pošalje linkove.


Dotada:

1.
Za obožavatelje DašeNJke (ne biste vjerovali ali postoji www.dasenka.jp u potpunosti posvećena tom crtiću i knjizi).


2.
Za mene, ljude koji se ne sjećaju i one koji se tako osjećaju (:-)) - Fedor i Todor


3.
Jerry za pointer na mišu (kužite igru riječi: Jerry - miš...):


4.
Čitava epizoda Krteka (da, znam - you'll thank me later)


5.
Za obožavatelje Warner Brosa nezaboravni Hasaaaaan seckati


6.
Lav, lija i ekipa bili su članovi emisije Laku noć deco. Nemam veću sličicu :-(


7.
Wumi


8.
Štrumpfovi - intro


9.
Terrahawks a.k.a. Jastrebovi Zemlje


I kao šećer na kraj

10. Branko Kockica - Kocka do kocke kockica.mp3

Nostalgijaaaaa...

Nedjeljno jutro kao nekad daaavno daavno kada bih se ranije dizala samo zbog crtića na Slo 1.
Danas sam se probudila iz razloga jer sam naspavana, vikend nije prošao u znaku ludh tuluma a ide se kod bake na ručak...
Sve to nakon sto radnih nedjelja...

No, upalim ja tako telku i na HRT 1 Mickey Mouse televizija...
Ma gdje su ti dani Sky One-a, Super Channela i Živ Žava na Slo 1???
Crtići poput Vile Amalke (ne sjećam se previše al majka mi se kune da mi je to bio najdraži crtić), foksterijera Dašenke (ozbiljno razmišljam o kupnji jedne koju bi ofkors nazvala Dašenka) koja se pita zašto joj je rep kratak, Fedora i Todora (Fedore, a što je to kišobran? Ništa lakše od toga, pođi samnom pa ćeš vidjeti) i stranih crtića poput Jem, Denver the Last dionosaur, La Vie, Le piaf itd...
(I nikako da se sjetim kako se zvao onaj crtić o olimpijskim igrama gdje je sve bilo od lego kocaka)

A da ne pričam o izvrsni dječjim serijama bivše YU
(Poštar Aca, Branko Kockica, Poletarac, Čik pogodi ko sam i ofkors Kolariću Paniću (ko nabavi uvodnu špicu ima pivu)...

Danas sve neki Pokemoni i Telletubbies itd. itd. ... mislim znam da svijet ide dalje ali nije ni čudno što je pola djece prtilo. Iskreno, kad ste zadjni put vidjeli cure da igraju gumi. A ako se dobro prisjetite preskakanja 'podguza', 'vrata' i 'malih i velikih matura' znate koja je to vježba i koji kardio. Ma kakav pilates. Predlažem uz pilatese i aerobike organizirat i gumi gumi...pa da se prisjetim 'starog i novog ajskafea', 'vještica', 'rade končara' itd... Oprema : espadrile obvezne

(no, da ne duljim i ne stavljam već sto puta viđeno, imate raspravu o tome (crtićima) na Forumu a ne propustite se potsjetiti na hitove nostalgije na Leksikonu

Od strane ekipe imate već dobro poznati DJ Kat Show



La linea



Jem





Fraglići





MOJ DOPRINOS PLUTONU

RENNE DESCARTES: Mislim, dakle Pluton postoji!
GROUCHO MARX: Pluton? Koja je poanta priče? Pa, ja sam imao ujaka koji je mislio da je na Plutonu. Ujna se umalo razvela od njega, ali ipak, svidjela joj se antigravitacija.
CEZAR: Veni, vidi, Pluto
TITO: Pluton će noćas zavladati...
HOMER SIMPSON: Mmmmmmm Pluton!
NIKOLA TESLA: Jednoga dana necemo trebati Pluton za proširenje sustava.
SLOBODAN MILOSEVIC: Ne čujem dobro, ali želi da vam kažem: nitko nesme da ukloni Pluton
FRANJO TUDMAN: rvatice i Hrvati, imamo Pluton!!!
MORPHEOUS: Ja ti samo mogu pokazati Pluton, a ti moraš naći način kako doći do njega. Pitaj Oracle
JOHN LENNON: Give Pluto A Chance!
THOMAS ALVA EDISON: Ukradi Pluton i prodaj ga kao vlastiti patent.
IVICA RACAN: Pa.. gledajte.. u interesu je.... svih nas da... sto prije..rijesimo ovaj.. problem.... i... mi... ćemo.... to.... svakako....riješiti.... u... dogledno... vrijeme....
MICK JAGGER: It's only Pluto but I like it!
ARNOLD SCHWARZENEGER: He'll be back!

Siže...

ofkors da sam zaboravila fotic i da nemam dokaz da su se na jednom mjest skupčili svi vrijedni paznje...

ok, ok - nemam pojma ko su bili svi ti ljudi...

ok..neke ipak znam ali za neupućene prepejstavam popis s ribinog bloga

tajpvrajter.blog.hr
ribafish.blog.hr
svijetuboci.blog.hr
film.blog.hr
012.station.blog.hr
sadistico(anniethemeni;pajopakshu) .blog.hr
cicamicamaca.blog.hr
blogtemazo.blog.hr
athenaair.blog.hr
ribajeovdije.blog.hr
mikeymauskučahaus.blog.hr
silovanavjeverica.blog.hr
kokolo.blog.hr
nba.blog.hr
iva.blog.hr
barbie’slobotomy.blog.hr
fashion.blog.hr.
fm2000.blog.hr
frifol.blog.hr
štetočina.blog.hr
frkachu.blog.hr
panonija.blog.hr
aparatczyk.blog.hr

etogaaaac...

No, kako je riba već čovjek u godinama kojem mamurlučenje uzima danak, a ja nisam već sam mlada i zgodna - ja nastavljam pijančevanje danaske - pa ko oće nek uljeti...

Posebice bih pohvalila novac.blog.hr koji se zaista proljepšao - vuče malo na klarka kenta al oženjen je pa eto - ništa od izigravanja supermena... ;-)))))

Sadistico izvrsno izgleda u rokabili fazi - skoro ko hoakin finiks kad glumi đoni keša

Manga je brbljo cijelu noć al bio je pristojan i dobar tako da se žena ne brine. Međutim hvalio se diplomom inženjera zrakoplovstva - a znate onaj vic kad je našo miš ženu u krevetu sa susjedom šišmišem i pita je: pa kud baš sa komšijom, a ona će: dragi, ali pilot je pilot!

Uz te duboke misli ostavljam vas daljnjoj kontemplaciji vlastitoga jastva, bitka itd, itd...

Depresija ili pravo stanje stvari - whatever - nedostatak osjećaja i razmišljanje o nekim ljepšim danima.
U zadnje vrijeme nikako da posložim stvari, prioritete - ili nemam hrabrosti ili jednostavno neke stvari ne ovise o meni...

A ponekad, ne znam događa li se to vama, u trenutku kad vam je najljepše - bam...ona druga strana učini sve da vas sj...
I nabijaju vam na nos vlastite zasluge čineći vas ništavnim iako vrlo dobro znate da ste sve samo ne to...

Tako mi je zadnjih tjedan, dva..baš u trenutku kada mislim da je konačno sve lijepo i krasno shvatim koliko se neki ljudi nikad ne mijenjaju...

Što učiniti? Riskirati? Nastaviti?

Moram priznati da niti prošlost nije bila blistava ali budućnost niti ne vidim...a znam da ne mogu doći u okrilje sigurnosti jer bi to značilo bijeg i slabost...

Znam da se bliži prekretnica mog života...iskreno se nadam da će to biti to - moja konačna sreća.

Zove Riba na okupljanje u Van Gogh...
Brijem da ću se pojavit - ipak je o siženim cijenama pive riječ...a i petak je ovo ono...

Uglavnom, pozivam blogere svih zemalja da se pojave

(Van gogh je malo od Capuccina dalje)

Uglavnom, već par dana intenzivnom razmišljam o traženju stana. Kupila bih ja uskoro neku mini rupicu, ali dok se to ne dogodi morm kesirati 350 eura za ovo. Da se razumijemo, u sadašnjem iznajmljenom stanu imam sobu koju - ne upotrebljavam (osim za ormare) što znači da - a)mogu iznajmiti tu sobu i pokrit pola stanarine ili b) preselit se u manji stan za koji neću bacati toliko novaca.
Naime šta, uskoro mi predstoje neka putovanja a novac ne pada sa grana - sad je onaj period financijske suše koji jednostavno treba izgurati.
A 100 eura više u džepu jesasvim pristojno za dobar par čizama, torbicu ili vikend izlazaka - tako da ono...

Ako se tko nudi za suživot ili nudi akkav manji stančić (jedno, jednoiposoban u širem centru do 250 eura) nek se javi...

Ijust wanna be close to you...

..barem tako ide pjesma trenutno na radiu..
Ma ono, ništa se ne događa iako bi suputnici u mom životu rekli drugačije...

Uglavnom, nekoliko novih planova u glavi učinili su da se moje raspoloženje iz živčanog preokrene u relativno smmireno...moglo bi se reći i zadovoljno
(ok, priznajem, trebalo mi je nekoliko koktela i karaoke s A. na Faith Georgea Michaela i I don't feel like dancing od Scissor's Sisters)

No dobro, sutra je još jedan radni dan...

Kažu neki kako je blog anoniman, kako nikad ne bi izašli ispod te maske jer na taj način - možda i mogu biti ono što zapravo jesu.
Nažalost, previše ljudi zna ko sam i čita moj blog pa je on sve samo ne anoniman. Priznajem, sama sam kriva ali naprosto nekad čovjek ne razmišlja svojom glavom.
Ali nekako me sve to rastužilo - zašto u onom, 'pravom' životu ne možemo biti ono što jesmo?

Ono što jesmo - koja ubitačna apstrakcija u svijetu koji ne cijeni iskrenost nego sve proglašava sebičnim raaspolaganjem, provokacijama i manipuliranjem...

Živjeti sa svojim postupcima, ispraviti ih iako ne znamo kako. Razočarati druge- vjerovati u sebe...my ass...

Sinoć je pogledala u nebo nakon milijun godina i gotovo vrisnula: gdje si dovraga? Zašto te nema? Što da radim? Kako da riješim ovaj problem...

U svijetu u kojem je normalno da djevojka bude ubijena pod maskom vjere a brojne žene pretučene 'jer su to same tražile' i nije moguće biti ono što jesmo. Ono što jesmo povlači za sobom mnoge druge poteškoće.
Kako smo sigurni da osoba koju uzdižemo neće postati labilna, neopterećena pravilima i jednostavno razočaravajuća za vaš mentalni sklop?

Sve će to proći kad se budeš ženio?!?

Pokazivanje emocija i bivanje onim što jesmo u današnjem društvu gubi na značaju. Svijet od nas traži pokoravanje pravilima a zauzvrat nam nudi obmanu sigurnosti koja zapravo ne postoji.

Kao kule od pijeska ruše se svjetovi a unutarnja bit netaje okovana betonskim temeljima od strane ljudi koje smo nekad voljei...

Biti sretan - o čemu vi to???


Ne slušajte me dragi moji - u mojoj glavi je košmar ali obećala sam sama sebi - biti što jesam iako me jeza hvata...zbog posljedica...
Zmate ono kad razmišljate o bivšim vremenima....o svemu što ste željeli, o svemu što se promijenilo....

Plavuša u potrazi za planom....jednog dana pisati ću o sreći ponovno pronađenoj...

Ajme kako mi se ide na more - prestrašmo...
Kupanje, plivanje - barem na dva, tri dana - nešto ležerno, neki odmor od svega...
Ali to nije moguće - možda tek krajem mjeseca...

Možda da se preselim, štajaznam, u Dubrovnik i budem dopisnik ha?
Mislite da bi mi dali
(yeah right čujem glas iz podzemlja)...
Ali bilo bi to predivno. Buđenje tamo preko puta Srebrene kod Kupara, na kavu na Stradun, pa na posao - pa kupanje pa sve ispočetka.....
A neka, ostaje mi mantranje o suncu, moru i prelijepim plažama ovdje na zagrebačkoj sparini.
(Uz Abbu na radiu da ne zaboravim)

Zašto nam je uvijek netko potreban za sreću - zašto nije točna ona da smo sami krojači iste....

Nema depresije, samo veliki umor uzrokovan neprospavanim noćima.
Ponekad se zaista osjećam prestaro za takvo ubijanje ali neka... mada bih voljela pronaći neki viši cilj...

Sad već serem

Sunce more i lošinjske bebe delfini

Kamene ploče u Splitu

Zvizdan na šibenskoj rivi

Slušanje zrikavaca na Hvaru

Ležanje na stjeni u Primoštenu...


Iz sanjarenja prekida me glas grafičarke koja prelama novine...trčim po redakciji samo kako bih se uvjerila da je vrijeme za rad....

Ma tek toliko...

Nekako me umor piči cijeli dan...a sav je vikend počo nešto ranije...
Znate ono kad zaružite u četvrtak pa u petak mislite da je subota itd...
Nakon današnjeg spavanja do 10 odletila sm do špice na kojoj nisam bila stoljećima. Kreativan brainstorming probudio je glad u mom želucu. Otišla sam pozdraviti majku i na kiosk po Elle. Nakon toga do McDonaldsa. Oni mali mesići i jedan McRoll (nisam mogla sve pojest - bas sam pičkica) i listam Elle.
A kad tamo naše blogerice. Osim što su sve prelijepe i prekrasne i iznimno pametne i simpatične (jelda Ptico?) posebno me ugodno iznenadila Big Mamma.
Ženo, izgledaš predobro. Kad sam te upoznala imala si jedan od najljepših osmjeha i bila si lijepa ali ovo...
Svaka čast..
I naravno Filipova mama, jedna od najhrabrijih žena za koje sam čula (sa preslatkim sinčićem) i Djevojčica s knjižicama koju dosada nisam redovito pratila ali popravit ću se, obećajem - imam i zašto.

...i inače me sve to jako veseli i inspirira...

Ne pišem puno i ne baš nešto inspirirano. Mijenjam urednika pa sam sva u financijama, burzama, akvizicijama i tenderima...

"Nakon što je ignoriraš ona ode" reče moja mila A. misleći na alergiju

Jel njemu to dovoljno?
On je kreten
Niiije
Ok, ali brije pizdarije
Don't they all
Zapravo da, i šta ćemo sad
Brijat svoje - jebiga

Riba kaže homo homini lupus est mater studiorum... .i veni vidi wc...i obavivši (pluskvam...)...nuždu....susrevši se s Njim koji je smatrao tko je on...

Lalala...
Da ne ispadne prepičkasto...svi su papčine osim nas djevojaka....
Ali volimo ih mi...

Suprotnosti...

Ponekad kad sam s tobom pere me neka sreća, veselje, toplina. Ponekad se osjećam da ću iskočiti iz vlastite kože kad me zagrliš...

Ponekad kad me povrijediš odvratnim postupcima učinila bih ti najgore stvari. U takvim trenucima poželim da nisam pored tebe nego negdje daleko...

Prava sreća nemoguća je bez tebe...

Prava sreća jedino je moguća bez tebe...

Golema količina nježnosti ponekad navire iz tvojih očiju dok me gledaš onako duboko...

Tolika količinu mržnje i hladnoće uzrokuje hladne šiljke leda u mom srcu i mojoj glavi...

Nekad sam toliko sretna što te imam...

Ponekad se pitam što mi je to trebalo...

Volim kad se smiješ...

Mrzim kad tvoji postupci odaju tvoju frustraciju

Volim kad si ponosan na mene

Mrzim kad me ponižavaš svojim izjavama

Volim...

Mrzim...


ZA DOWNLOAD

Cure - Just like heaven

Bez naslova

Preubijena sam. Nisam se pošteno ispavala već par dana i što je najgore, kao da ne mogu stisnuti oči i zaspati...
Jučer sam se jednostavno onesvijestila u krevetu i probudila rano ujutro s napaljenim mužjakom pored sebe koji pokušava insinuirati akkvo zadovoljenje...ma tko ih ne bi volio.

Bio je zanimljiv ovaj vikend...ništa pretjerano posebno ali dovoljno dobro da budem sretna i nekako smirena...kao da me je krenulo konačno. Danas, posao, rad rad i samo rad - nema odmora dok traje obnova i ostale parole

Slobodna Dalmacija objavila je adrese nekih blogova koji javno podržavaju anoreksiju ili bulimiju. Iste neću navoditi no prema onome što sam pročitala, moram priznati da nisam bila svjesna o koliko velikom problemu je tu zapravo riječ. Iskreno se nadam kako je većina istih ipak znak enkog pozerstva i tinejdžerskog bunta prije nego ozbiljnih psihičkih problema. Jer, budimo realni, mršavost je u redu - ali nevjerojatno inzistiranje na tome da ti kosti vire iz tijela - baš i nije.
I na kraju krajeva, meni već okolo viču da nešto pojedem (a zaista nisam premršava - 172/55) a kamoli neće nekome tko na 175 centimetara ima jedva 48 kg. Užas!

Nadam se da ću se danas naspavati...gledati filmove, ležati u krevetu i ne raditi ništa.
Wish me luck.

Za kraj, najbolji od najboljih:

Pablo Francisco u Little Tortilla Boy

Vau mijau

Naime čuvam frendicino pseto dan dva dok je ona na svadbi. I to sve ne bi bio problem da pas actually nije manji od mačke (jorkširski terijer) i da se zamnom svi blesavo ne cerekaju i ne urlaju mijau..
Uglavnom pas me ignorira i nekako kao da je tužna i ne reagira na moje maženje. A valjda će izdržat dan dva. Nisam mogla uzeti i Coco jer je pod 1) ona najljubomornije pseto na svijetu i pod 2) nemam auto...aha a pod 3) zamislite stan nakon trke dva psa i mačke...
Tako da sam sad sama s Nikom... (i čekam Njega da se pojavi ...)

Posao se zahuktava. Dva tjedna sam ko fol glavna što znači samo više posla (ne i više novaca po dobrom starom hrvatskom običaju). A dobro, valjda neću sj...
Ionako nitko ne vjeruje u mene - ne smijem im dati za pravo...

Ovo vrijeme je koma. Ujutro se jedva dižem, tijekom dana spavam...intenzivno razmišljam o hrani a udebljala sam se na moru tri kg.....Bah...budem ja to...

I niš, imam za pisati, iskreno se brinem oko činjenice da ne učim ali jednostavno to nekako potisnem u najdublje kutke svijesti...no što su bliži rokovi sve se češće prisjetim...
Eto, toliko...

komentiraj (7) * ispiši * #