Apatija...

...prouzrokovana vremenom, PMS-om, neradećim novim sustavom na poslu...whatever...jednostavno mi je malo too much.
Ali čak ne na loš način. Nevjerojatno ali istinito.
Dani su mi totalno bapski, čak si i kuham. Šećem psa, malo pišem, radim (ofkors da ne učim), jedem, gledam tv i spavam....
On i ja - kao da se raspadamo. Nemam feeling što želim, on mi predbacuje da ga ne volim i da mi nije stalo a meni je već dosta svađa da se niti ne trudim opovrgnuti takve navode. Ponekad mi nedostaje ali kad smo skupa - kao da sve radimo namjerno samo da bismo se međusobno povrijedili. Zasićenje? Uobičajena kriza? Tko će znati.
Opet treba dopustiti vremenu da učini svoje... a vrijeme je fair player. Na kraju ispadne optimalno za oboje.
Spava mi se. Ovo je vrijeme kao stvoreno za ljenčarenje...

Kad bi barem...

...bila sretna bez obzira na druge osobe...
...mogla reći da sam u sedmom nebu od ljubavi...
...imala mogućnosti planirati svoje vrijeme bez obzira na druge...
...prestala biti meteoropat...
...izbjegla utjecaj PMS-a na moje emocije...
...znala razaznati svoje želje od potreba...
...mogla reći da je On - The One...

Raditi na tome?
Prestati?
Ignorirati i čekati da se sve samo sredi?