Pospano i samo...

Neki ljudi mrze biti sami..kažu da se osjećaju kao psi, napušteno, tužno...
Ja sam naprotiv uvijek voljela tu neku samoću. Danas sam bila kod staraca u stanu ( i biti ću par tjedana dok su oni na moru) i nekako baš uživala. Pas, mačka - oboje kao da su jedva dočekali, odmah su se utrpali u krilo...
Glasna muzika - Nirvana i Come as You Are, kao u teenagerskim danima.
Plesanje pod tušem, močenje psa, mačke i čitave kupaonice, pjevanje (falš) i urlikanje na nepoznatu melodiju. Brine me još jedino pranje veša ali budem ja to...polako ali sigurno...

Sva sreća pa nismo u šatoru...

...tako je glasila misao vodilja ovog ljeta, ovog godišnjeg kada sam nakon dvije noći provedene u malom usijanom šatoru zavapila: ajmo iznajmit sobuuuu!!!!...
Eh da...zanimljivo je kako kad krenete na jedno mjesto (primjerice, ka ujaku na Brač) završite na sasvim drugom (primjerice na Zrču) ili pak trećem (Vodice), četvrtom (Šibenik) ili pak petom (Zadar ili dopisati po vlastitom izboru) mjestu. Na kraju ujak priča kako te rijetko vidi a majci nije jasno kako to kad si dva tjedna bila tamo. No nevermind, manimo se ćoravog posla. lagani putopis u mojoj maniri neće izostati - i potrudit ću se da vas ne ubijem dosadnim pričama.
Čim stignem doma (već sam na poslu ofkors) stavit cu i slike da popratim sve kako se spada, ne?

Dva tjedna na moru rezultirala su tamnijom kožom za par nijansi, posvjetljenom kosom nijanse Schwaba 09 i dvije kile viška za koje je majka konačno ustvrdila kako mi baš krasno stoje. Moram priznat da se ovog ljeta prvi puta nisam pretjerano sramila svojeg trbuščića i guze. Ima nešto u 10 kg dolje. Univerzalan savjet ne postoji: svima je sve jasno tko je čitao blog. Recept bi glasio: prekinite s dugogodišnjim frajerom maltene pred zaruke, nađite novog luđaka s kojim ćete u par tjedana proživjeti ono što neki ne prožive desetljećima, odselite se od staraca, promjenite posao, nađite tri nova, izlazite ko ludi i ne štedite se. Ok, pazite da ne pretjerate. Nije baš zdravo izgledati kao Josipa Pavičić Yo odnosno trogodišnji dječačić s 'vodenom glavom'.

Gradovi na moru? Novalja, a.k.a. Zrče - sve ono što su vam pričali je istina. I iskreno, mogli biste actually biti fascinirani ukoliko dolazite, štajaznam iz Hršak brega ili Ivanića (;-)) pa niste vidjeli hrpu pijanih i nadrogiranih ljudi koji bauljaju (čitaj:plešu) u ritmu house/techno/whatever glazbe. Zgodno je doduše što si možete sami odrediti bioritam te actually plesati i partijati danju a spavati noću ili vice versa - jer je party all day long. Djevojke su jako zgodne i otvorene za svašta (vidla ja) no frajera ima više (cca 4:1) i prilaze svemu na dvije noge i sisama. Tako sam u jednoj večeri nabrojala ukupno 28 uleta koji su me barem nasmijali ako ništa drugo.
No, kad je riječ o partijanju - prednjače definitivno Hrvati. Talijani su se pokazali aspsolutnim dosadnjakovićima koji idu spavat u 3 ujutro, Slovenci bi jebali al da im ne uđe (spavanac u 3 ujutro), Francuzi ne znaju riječ engleskog, nose glupe tribal ogrlice i idu na spavanje u 2 ujutro, Mađari se napuše, srede za Zrče i odu spavat prije ponoći... šta da vam kažem - najzabavniji je bio srednjovječni njemački bračni par Ernst und Karin s kojima smo popili izvrno viško vino i pričali am Deutsch dugo u noć.
No, ukoliko vam je to ekskluzivne količine potrošenog novca, seksa na plaži (pritom ne mislim na istoimeni koktel), razgledavanja 'prirodnih znamenitosti' - Novalja is the place to be. Otherwise, premjestite se u Vodice...

Vodice - krasno mjestašce, nekad poprilično prepuno djece u potrazi za lakšim opojnim sredstvima, a danas dio standardne dalmatinske gastro ponude...Mljac, fine domaće lignje i tartar...
Iz Vodica možete brodom do Prvića, Zlarina ili ako baš želite do Šibenika. Zlarin je idealan za turnir u piciginu poradi vrlo malo kupača i predivnih pješčanih plaža (a možda upoznate i kojeg od bogataša koji tamo imaju vile i jahte) a u Šibeniku preporučujem standardno dobru pivnicu Toni (bila) i restać Penkalu pored željezničkog kolodvora (nisam bila, šmrc).
Osim toga, za one željne stvarno kvalitetnih partija tu je i Hacienda, puno bliže gradu negoli je to Aurora u Primoštenu (iako u potonjoj nastupa Mišo Kovač pa tu dobija na prednosti). Bijah na Shapeshift Shiftersima koji su napravili zaista izvrstan party s puno kvalitetnih ali i komercijalnih hitova uz koje sam čak i ja, prekaljena alternativka - mrdala bokovima. Iznimno ugodan otvoreni prostor, savršeni zgodni muški i ženski plesači zaista su prizor to be seen. Zamjerke idu bezobrazno skupom piću (dupla juice votka - 50 kn).

Last but not least je Zadar. Cijene privatnog smještaja u Zadru su najbezobraznije na obali. Ispod 25 eura po osobi ne možete dobiti niti špajzu a kamoli decent room. Na kraju je ispalo jeftinije za tu jednu noć uzeti sobu u hotelu s doručkom (za dvije osobe oko 400 kn). Hotel nije bog zna što (tri zvjezdice) ali je jeftin i čist. Jedino što je na samom rubu grada ali kad poznajete nekog s autom i nije veliki problem. Čak i taksisti nisu bezobrazni nego su nadasve dragi i pristojni.
U Zadru sam bila poradi Ballantines partija koji je bio održan u klubu Arsenal. Predivan ogroman prostor, savršena glazba i program. Zamjerka nedostatku klime zbog čega bi ulazak u ženski wc bio ravan posjetu finskoj sauni.

U svakom slučaju, pretjerano divljanje sva sreća nije ostavilo većih posljedica po moj um i tijelo. Vratila sam se u klimatiziran stan i redakciju a sljedećih sam nekoliko tjedana u starom stanu, čuvam životinje.
Potrošila sam pretjerano puno novaca, tako da mi je drago vratiti se u realnost gdje kila breskvi košta 7 a ne 20 kn a skuter mogu iznajmiti već za 100injak kuna po danu (a ne 560 ili čak 700 po satu za onaj vodeni).
Nadam se da je većina vas još na moru.Uživajte. Meni nekako drago biti natrag - čak mi niti posao ne pada teško, valjda zato jer ga volim.

PS. Hvala na brigama i riječima podrške...Samnom je sve u redu - situacija je pod kontrolom. Morati ću na još neke pretrage ali zasad su svi rezultati negativni.
Tako da eto.

Jutro pjesma na radiu...valjda s 'unce fibre' li stih ide nekako : sad u svakom trenu mogu naći nešto lipo, i životu mogu reći dobar dan.
A mene stislo oko srca, kao i uvijek kad slušam Gibonnija. Taj mi nekako uvijek dođe ko sado-mazo - volim ga čut a teškoooooo...
Nevermind...
Bila na UZV, redovan pregled ali ovog puta je samo preletila lijevom (koja obično bude problematična) i zaustavila se na pazušnoj jamici desne...
I gleda, pa slika; gleda pa slika...
Pa je pitam - pa šta je, kako vam izgleda?
A ona će: Ništa vam sad ne mogu reći ali ne izgleda baš dobro. Jeste li primjetili kvržicu.
Njet, no, nada...kakvu kvržicu....
Da, niste je niti mogli napipati. Duboko je unutra. Ništa, u ponedjeljak su nalazi a onda na punktiranje ako budu pozitivni.
Punktiranje - koji je vama. Pa ja u ponedjeljak idem za more.
Ali nisam ništa rekla. Kimnula glavom i još mi ne dolazi iz dupeta u glavu - kao neki glupi patetični sveamerički film...a ne moj život.
Oh well, možda da ipak pričekam nalaze?
Ili da odem na more što ranije ujutro pa kud puklo...
Nemam pojma ni sama.
A možda sve bude ok...
A ništa, neka sve bude kako mora. Ionako ništa ne mogu učiniti right?
Tj. mogu. Mogu danas izaći van i izludirati se do kraja...

Damn, kako bi mi stajala kratka kosa????
Možda dobro....
Marame i velike naušnice - taj neki afro stil...

(Pozitivno razmišljam i autosugestijom tjeram sve loše)

vruće...

Iako kompletno bez odjeće teško se oduprijeti dojmu da je vruće i da želim to prokleto more ma kakva sranja donjelo sa sobom.
Kaže da mu idem na živce sa sranjima i predviđanjima...ali drugačije ne mogu. Ne mogu.
Posljednje vrijeme opet se naoblačilo....samo čekam da pukne grom pa ga kao gromobran lovim po livadi osjećaja.
Kaže da sam se promijenila...da nisam onako cool i bezbrižna. Lako je biti cool kada ti je svejedno, lako je biti bezbrižan kad ti puca ona stvar...
Tuga, žalost, mržnja prema samoj sebi...
Rušenje imaginarne kule od karata, umor...

Ponekad razumijem one koji bježe od stvarnosti. Odletjela bih daleko samo da mogu....pronašla novi smisao, koji bi možda bio pravi...
Ako takav uopće i postoji....

Fali mi nježnost, i ljubav i smijeh...fali mi ljubav koja bi me prožimala umjeto glupe knedle u grlu.
Ali valjda n smijemo tražiti savršenstvo, samo se truditi bit savršeni...voljeti druge snagom kojom bismo željeli da oni nas vole, umrijeti za svakoga, živjeti za sebe...tko zna...

Uskoro ću odlučiti....

Food...

U zadnje dane žderem sve što mi dođe pod ruku - doslovno. Frižider mi je prazan a meni sinoc u pol 1 došlo da si odmrznem škarpinu i napravim u umaku s bijelim vinom. Sva sreća pa me san svladao prije negoli sam uspjela dovršiti grozan naum.
Uglavnom, zato sam sad prisilila urednika da naruči pizzu - ljutu. Pojela sam viš od pola i sad zadovoljno podrigujem.
Još samo jedan radni dan i more je moja stvarnost. Baš me zanima kako će biti. Ne nosim laptop što je onak, gotovo nevjerojatno.
Jedva cekam...24 sata dnevno - odmor.

U svakom slučaju, morala bih se pozabaviti i stvarima koje ću nositi i nečim u čemu ću putovati. Pod jedan još se nisam odlučila za vlak ili bus. Draži su mi vlakovi ali bus je brži. Moram još procheckirat malo.
Dotada sam smislila dvije kombinacije za putovanje.

Ova kombinacija - dakle prugasta majica i bijele hlače, dolje neke hawaianas:


ili ova ako bude jako vruće:


U torbu obavezno idu neki od hitova sezone koji će se moći lako kombinirati:

- abercrombie traper minica


- mango traperice do koljena


- mango tube top


- Diesel tenisice ako padne kiša


- Juicy Terry cloth za hladnije dane kojih nadam se neće biti


- obična bijela i obična crvena majica kratkih rukava


- tamne uske traperice


- bijela 'šlingana' haljinica bez naramenica


- mornarska duža majica


- 3/4 bijele uske hlače


- sandale na petu


- wedges

In memoriam Syd Barrett 1946.-2006.

Astronomy Domine



First trip



Oda psihodeliji jednoga gnjeva i razdora,
rest in peace...

Nimfomanija, nezasitnost...

'Nadam se da sam barem malo utažio tvoje apetite večeras' obratio joj se pri izlasku.
Nikad nije mislila da su njeni apetiti nešto preveliki. Doduše, mogla je na prste nabrojati dane kada se nisu...
Isto tako, kad je malo bolje razmislila sjetila se nekoliko neslavnih bivših scena s nekim drugim ljudima koje su ujedno i djelovale kao povod prekidima.

Kad vam je netko prvi, samim time i ne znate znati što je veliko a što je malo. Seks kao seks je poprilično zbunjujući i bezveze i nikako nije jasno - oko čeg tolika velika fama?
Poslije saznamo da je 15ak centimetara - ipak premalo.
Nemaštovitost isto tako igra veliku ulogu. Odbijanje varijacija na temu i inzistiranje na samo jednom...dovodi do dosade i na kraju - završetka cijele priče.
Ali kad se frajer s vama više niti ne pohvata kako spada u birtiji pri kraju smjene 'jer ljudi gledaju' tu povlačim crtu.

Kada ga je pronašla, nije mogla vjerovati koliko varijacija na temu psotoji. Otvorenost za sve i predobro slaganje, nepostojanje inhibicija i apsolutna strast otvorila su joj nove dimenzije. Željela je još i još, svakoga dana sve više.
'Misliš li stvarno da sam toliko nezasitna' upitala ga je.
'Pa gle, sigurno se voliš dobro potrošit, ali u neke dane stvarno ti nikako nije dosta'...
Odustala je od daljnjeg razjašnjavanja jer su taman završili a ona je htjela ponovno - čim ebi potvrdila da je on bio u pravu..a to žene ne rade, right?

Pitanje za domaću zadaću:
Smatrate li da je vaš partner/ica prezahtjevna ili ste vi oni koji bi željeli još više?

Kako je Brazil izgubio od Francuske...

Ok, nogometno ludilo je završilo ali morala sam još i ove dvije stvari stavit:


















I IGRICA ZA NAJZAGRIŽENIJE FANOVE

Dajmo mu da se tuče

Love can be suicide...

Dan je protekao savršeno...željela je izaći na balkon zaderati se cijelom svijetu da ga voli...
Kao da bi to učinilo razliku...
Ali u njenom životu postojala je razlika. Nakon dugo vremena osjećala je da je nekome stalo i da netko zapravo osjeća nešto za nju. Nakon dugo vremena željela je budućnost i apsolutno sve po naglupljim moralnim kriterijima.
Čitav dan prošao je u znaku leptirića u trbuhu pa je čak i glupava svađa bila izbrisana u trenutku stapanja tijela. Znao je što ona voli, znao je kako je zadovoljiti i slušao je što mu govori.
Pamtio je - riječi, lica, događaje - tako netipično za muškarca.
Skuhao joj je ručak, grlio ju, nasmijavao....prelijep dan reklo bi se.
No na kraju sve biva uništeno.
Dašak razuma u njenoj glavi govori joj da spriječi daljnje razbijanje i agresiju....
ono srce biva potisnuto...iako bi srce bilo sto puta gore od njega. Srce bi razbilo i posuđe i glavu i čitav nečiji život. Srce bi nestalo od boli koju doživljava. No kad razum prevlada, srce ostaje potisnuto. Suze se same javljaju pri banalnim radnjama...a ona se nema snage niti pogledati u ogledalo.
Jer što bi onda vidjela?
Ženu kojoj je dosta apsolutno svega?
25godišnjakinju koja je malo previše proživjela
Ili samo uplšenu djevojčicu koja očajnički želi prigrliti nešto svoje, nešto toplo i drago...koja bi pobjegla mami u krevet kad vani grmi...ali to ne postoji u ovom svijetu....
Oprosti dolazi iz neke druge dimenzije poput zastarjele rečenice...
Suze se neumoljivo slijevaju otkrivajući slabost i osjećaje - koje toliko dobro krije...
San zatire svako razumijevanje....
Na kraju krajeva i ona je čovjek - jednog dana kad naraste - svijet će biti njen.

Nekakvo me božićasto raspoloženje pere..ne znam razumijete li na šta mislim - nešto kao glittery outside a cosy inside...baš onako lijepo i sretno....

U glavi Bajaga i 'ti se ljubiš na tako dobar način nemaš pojma koliko mi značiš'....
Jeli vam se ikad desilo da vas poljubi a vi u sedmom nebu...mmm...predobro...

I cijeli dan...i jos pobijedili Talijani...ma sve savrseno i sve pet....

A idem i na more za tjedan dana.....

Konacno alive...

Ovih sam dana malo opet pretjerala...
Izlasci i tulumarenja za vikend -a sve s ciljem zaboravljanja na probleme i gluposti...
Petak, prva postaja - Esplanada i predstavljanje sampanjca Pernod. Od sampanjca nisam vidjela ni s ali sam zato poznala Sinisu, The Man i organizator cijelog eventa.
Marina ga zna vec sto godina pa je bilo ispalo skroz zabavno. Nakon par koktela odlucili smo svi do Piranhe pa smo se glupace uglavile nekim likovima da nas voze. Ofkors da su potonji bili najgori moguci izbor jer osim sto nisu bili zgodni nisu niti prestajali pricat. Doduse imali su neku zgodnu Alfu, ali then again - uvijek sam mastala o svom autu, a ne njegovom (iako, ako ovaj moj kupi Z3 necu imati nista protiv cujes mili ;-))
Uglavnom Piranha i Vip section - hvala bogu jer je bila prevelika guzva. Samo do wc-a trebalo mi je milijun godina.
Muzika alright a onda poslije svi na after kod mene. After se pretvorio u ponavljanje nikad izlizanih fora Pabla Francisca nakon kojih sam pocela lagano kunjati.
Probudih se oko 11, taman na vrijeme za dorucak with parents. Ali sam cijeli dan zato bila za k...
Grlo me ubija, grebe a glas mi je kao nakon popusene steke Winstona.
A nista, mogla bih se zaposlit kao pjevacica bluesa te sa Chivasom u ruci (ipak sam ja fina a ne ko ona Janis) pjevat.
My baby has left me
So I had to kill him
Barried him in ma frontyard
So I can talk to him
Every day and night....

Iju...pomislih kad sam se probudila i pogledala svoj odraz u ogledalu...
Ajme što ne volim kad se ispozdravljam s tonu ljudi dan prije i onda sam sva srdačna i krasna i obećam ima da 'da svakako ću ti se javiti, ma naravno (what took me so long')...
A onda, kao da mi nije dosta, počnem i odašiljati sms-ove - mila, dolazi, ovdje je suuuuperrr...
Nekolicina takvih bila je odaslana dok sam zavaljena u ležaljku Oleandera čekala na red kod zgodnog masera i pijuckala koktelić.
'Ma naravno, samo navrati mila'...

O bože...ne smijem više miješati pića...

Zato sad izgledam ko panda koju su ugnjetavali u djetinjstvu, u želucu mi košmar kojeg dodatno pogoršavam cedevitom a u glavi misao o kupnji male crvene haljine za večeras...

Jučer tako, predstavljanje Akvinta votke...red carpet totalno mokar od istopljenih ledenih skulptura - actually ledenog šanka ako se dobro sjećam. Oleander prepun ekipe koja se došla pokazat, ja nabadam u novim DKNY wedges (sniženje, molim lijepo) i grozničavo zovem Marinu da di je ona da koji k...
'Mila, ne očekuješ valjda da šefu kažem da idem' poprilično uzdihano će ona...
Khm, poslovni sastanak u 9 navečer my ass. Da joj šef nije poprilično velika politička faca, sad bih naglo rekla što mislim o njemu, njihovoj vezi i svemu. Ali neka, neću..oženjen čovjek, katolik s dječicom ne radi takve izlete right???
Right my ass...

Ludi Boris malo me zabavio pa sa i njemu i Maji, osobi koju sam srela nakon cca. 15 godina i s kojom sam sjedila u klupi u osnovnoj... ('ma da mila, ma samo dodji') forwardirala pozivnice za danas.
Naravno, ako ne zaspem prije toga....

Nekako...

Sam umorna kao da sam tulumarila cijelu noć...U glavi košmar, neka čudna mučnina i depresija a sve pojačano osjećajem nepovjerenja od drugih...
Valjda PMS uzima svoj danak, a nitko ne olakšava cijelu situaciju...
Nema veze, proći će...

Ljeto dolazi, svi će na more, a meni se svi planovi ruše ko vikendice na Jadranu. Na stranicama večernjeg mlada ljepotica Marija traži društvo za trodnevno tulumarenje po Zrću jer se prvotna ekipa raspala zbog poslovnih obveza.
More s nepoznatim ljudima meni zvuči kao plan za propast ali then again - uvijek sam bila igrač na sigurno, možda u tom i leži moj problem.
Pobjeći od svega i upoznati nove kulture, nove ljude?
Možda
Zaboraviti na sve planove s Njim?
Okrutna stvarnost...

We'll see, rekli bi oni vječni optimisti....

Tužno i nepravedno...

Ma znam, znam da je ljeto doba za sreću i ljepljivu ljubav...znam čak i da sam i sama sretna jer mogu učestvovati u tome... s Njim koji je ipak većinu vremena predivan...
Ali neki događaji jednostavno mi poruše koncepciju života, događaji na koje ne mogu utjecati...događaji koji se događaju ljudima koje volim i obožavam.
Moj deda nije dobro. Ima pacemaker i treba promijeniti bateriju. Ima i 80 godina i povišen šećer u krvi što znači da mu se krv jako teško zgrušava. Male su šanse da će preživjeti operaciju bez koje ne može preživjeti - začarani krug sa negativnim ishodom.
Ali pokušat ću biti pozitivna i misliti na dobre stvari...jer jedino tako dobre stvari i uspijevaju zar ne...
Jer ne želim da se nešto desi. Dugujem mu toliko puno..obećala sam napisati knjigu o Bleiburgu i svemu što je proživio (uvijek me nepravedno idealizirao nad drugim unucima)....
Mora biti dobro...

PS. Ja sam dobro i zdravo, ovogodišnji rezultati su izvrsni, izašla sam iz minusa, platila drugu ratu postdiplomskog i čini se kako je sve pozitivno...
Valjda mora biti i ovo....

Kažu da je Osijek džepni San Francisco...

A ako se uzme u obzir most, tako nekako i je. Jest da nema crnaca i multikulturalnog širenja bratstva i jedinstva, ali noćni život tog, meni drugog po redu najdražeg hrvatskog gradića (prvi je Dubrovnik)- vrlo je pristojan, štoviše, i bolji nego u Zg.
No da počnem ispočetka i pritom pokušam ne izostaviti najzabavnije dijelove mog pokušaja seks turizma po Slavoniji, Banatu i Mađarskoj...

Nakon stotinu godina vozih se vlakom. Vlakovi su se zaista značajno promijenili od prije par godina kada je klimatizirani vagon bio stvar prestiža putnika prvog razreda a muzika nešto što si slušao na walkmanu.
Nakon jedva nađenog mjesta u vagonu sam se našla s blago retardiranom djevojkom kojoj je jedno oko bilo manje od drugoga, slušala je discman i ostale ispitivala kakva je to muzika. Drugi je putnik bio mlađi bauštelac koji se žalio na uvjete rada u Njemačkoj i na to što su ga stavili da radi sa Srbinom. Treć je bila postarija gospođa koja je čitala 'Moju sudbinu' i tiho ridala na, obviously potresne priče.
Svi su izašli u Slatini (očito the place to be) a ja ostah sama.
Pojačala sam si zvučnike i uz novopečenu jehovinu svjedokinju Ivanu Brkić i 'njeeeežno njeeeežnijeeee' uletila u osječku noć (nisam ja kriva što vlakovođa sluša Narodni).

Osijek je, usput budi rečeno grad ambrozije. Ne znam samo zašto je nemaju na svom gradskom grbu osim one zgrade (tvrđe????).
Stari ljudi i prijatelji, idealno je za izlazak. Prva postaja, riva iliti pak Copacabana. Super je uređeno, Drava izgleda poput svjetskih pristaništa, mostovi su osvjetljeni a Slavonci mladi i zaista simpatični.
Matakovićeva 'Septica' imala je koncert u sklopu Osječkog ljeta negdje do Tvrđe. Na glavnom trgu bio je Dino Dvornik i Edo Maajka (čini mi se). Ekipa je luda i blesava a nakon par popijenih pivi preselismo se u pub. U pubu reggae i puno ekipe. Ples do jutra, opijanje do bola i burek s mesom kao finiš savršenom danu. Spavanje - rekoše mi da hrčem. Optužila sam alergiju a ne alkohol molim lijepo.

Dan drugi bio je predviđen za odlazak na Balaton. Naravno da nas nije pokolebao nedostatak sunca i lagani povjetarac. Opel astra karavan jača je i od sudbioneee, njoj niko ništa...ups zaglibih...
Siofok, idiličan gradić na Balatonskoj obali...šator je bio postavljen a mi spremni za odgledavanje obiju tekmi (sorry Riba brate, ja sam na Brazil dala) nakon kupajna u prohladnom Balatonu kao najhrabriji od najhrabrijih - ipak smo mi morski narod, neće nas neko jezero i malo vjetrića pokolebat. Uglavnom Mađarice su sve kao iz Playboya,samo bez umjetnih sisa. Crvenokose, mršave, jebozovno sređene - štono bi On rekao: "ja bi za to pozvao i prijatelje". J. koji je studirao godinu dana u Budimpešti je povrdio i da su razvratne.
Mađari su također zgodni, ima crnaca a ima i tonu Louis Figo lookalikes...mmm...Figooo...
Khm gdje stadoh...

Prvo odredište bio je neki klub gdje su neka slovenska djeca došla na maturalac. Dijelili su 'I'm free' naljepnice svakom tko bi ušao (ulaz u sve klubove je besplatan). Slušao se MTV i house/techno. Mlade Slovenke pokazale su kako se parira Mađaricama a Slovenci - izgledaju, well premlado i prebalavo. Ne znam kako vama cure al meni se jednostavno 'ne diže' na klinčadiju ko što je slučaj s frajerima.
Next stop bio je klub sa najluđim partijem ikada. Bila sam u dosta klubova i vani i po obali ali moram priznati kako ovako nešto već dugo nisam vidjela. Zamislite Hooters meets Coyote bar meets Ibiza i dobili ste okvirnu sliku.

Da zaključite sami, uploadat ću i slike a samo ću reći da je u jednom trenutku po zapaljenom šanku plesalo pet žena prema kojima je Shakira ništa, konobar je iz šest boca odjednom točio ekipi svaštaru direkt u ćubu, prskao ih vodom a sama sam se uhvatila kako stojim na prozoru i plešem kao luda - na Ace of Bace i 2 Unlimited između ostalog. Uz razmjenjivanje nadasve romantičnih poruka s Njim (slatko moje malo, napunio mi je mobitel, najdraže moje) raspoloženje je bilo sve bolje i bolje. Nevjerojatno kako te te neke stvari dodatno razvesele i napune energijom.
Treće odredište bilo je disco-rock mjesto koje je ubrzo postalo dosadno. Još jedna šetnja kako bi se uvjerili da pijani Mađari pjevaju slovenske karaoke...ili je bilo obratno ne sjećam se...

Povratak u kamp u minijaturni šator uz romantično rominjanje kiše. Spavanje uz najslađe snove o plivanju u moru negdje na Braču prema suncu....
Samo što nije bilo sunca a more je actually bio potopljeni šator. 5:00 a moja vreća skupa sa stvarima pliva u vodenom bazenu, a.k.a. šatoru.
J. je u gaćama i bos otrčao po auto pa smo sve stavili na ventilaciju da se osuši. Kiša nije prestala padati sve do 9:00 kad smo odlučili da je vrijeme za pokret. Poprilično zabavno ali - naravno da auto nije htio upaliti.

"Akumulator" rekla sam znalački, kao da je sve što radim čitav život popravljanje Opela astri.
"Ali kako, pa radi radio...i brisači"
"Akumulator kažem ti. Treba nam kleme i neki dobar švaba koji će nam pomoći da upalimo" nastavila sam propovijed i počela čitti servisnu knjižicu - na njemačkom.
Međutim, rečenica, "Zum Risiken und Nebenwirkungen lesen sie die Packungsbeilegen und fragen Sie ihren Arzt oder Apotheker" i poneki stih "Für immer Punk" bili su jedino čega sam se mogla sjetiti a da je na njemačkom pa smo pomoć potražili kod nadzornika kampa. Car je ubrzo došao s punjačem i za manje od sat vremena potpomognutih litrom graševine auto je upalio.
Taman na vrijeme da zamijenimo kartu za vlak koji piči za Veneciju a prolazi i kroz ZG.
I hvala Bogu da je vlak kasnio jer objasniti teti na mađarskom kolodvoru da bi zamijenio kartu ravno je sedmom krugu pakla.
U svako slučaju, ja na vlaku sretna kao prase.

U kupeu poprilično zgodan mlađahan Rumunj i tri Finkinje na proputovanju Ojropom.
Kupe do, albanski tinejdžerki orkestar komorne glazbe koji su putem svirali sve, od Vivaldija do Shakire - na violončelu, bubnjevima i trombonu.
Kupe do - Ameri from majami florida. Aj em Majk. Voc jor nejm...
Uglavnom, poprilično zabavno. Zahvalila bi ovim putem svom prijatelju J. na majici dugih rukava, tviksu, čarapama, autu i ljubaznosti. Dođi po nju prijatelju i častim night out-om na ovdašnji način.
Vikend kakav se samo poželjeti može...
(mada mi je nedostajao.....)

Vrhunski partiji, besplatan upad a i cuga ako je konobar in da mood....


Tako mlada a već Slovenka


Dvije su vrste Mađarica. One prezgdone, presređene i savršene (lijevo) i - žene s fudbalerkom i kraijerom bacačice kladiva


Nezaobilazni Tesco...najava zapada


Solidno mađarsko pivo Dreher.


Ne ovo nije 'Stairway to heaven'. Samo čudna perspektiva osječkog mosta


Pub Daddy :-))


Pravi američki diner restaurant - samo američka hrana i Chubby Checker


Beach house party na plaži Balatona i izvrstan mađarski dub band


The Balaton lake


Osječki grafit samo za Ribu