vruće...

Iako kompletno bez odjeće teško se oduprijeti dojmu da je vruće i da želim to prokleto more ma kakva sranja donjelo sa sobom.
Kaže da mu idem na živce sa sranjima i predviđanjima...ali drugačije ne mogu. Ne mogu.
Posljednje vrijeme opet se naoblačilo....samo čekam da pukne grom pa ga kao gromobran lovim po livadi osjećaja.
Kaže da sam se promijenila...da nisam onako cool i bezbrižna. Lako je biti cool kada ti je svejedno, lako je biti bezbrižan kad ti puca ona stvar...
Tuga, žalost, mržnja prema samoj sebi...
Rušenje imaginarne kule od karata, umor...

Ponekad razumijem one koji bježe od stvarnosti. Odletjela bih daleko samo da mogu....pronašla novi smisao, koji bi možda bio pravi...
Ako takav uopće i postoji....

Fali mi nježnost, i ljubav i smijeh...fali mi ljubav koja bi me prožimala umjeto glupe knedle u grlu.
Ali valjda n smijemo tražiti savršenstvo, samo se truditi bit savršeni...voljeti druge snagom kojom bismo željeli da oni nas vole, umrijeti za svakoga, živjeti za sebe...tko zna...

Uskoro ću odlučiti....