Kažu da dobre stvari kratko traju, a dokaz neistini takve tvrdnje su brakovi, ljubav koja traje vječno, poslovni uspjesi i obiteljska sreća.
Čini se kako je ipak istinita ona Murphyjevao tome kako se čovjek umori od dobroga, krene u potragu za boljim, naiđe na lošije i zadovolji se time u strahu od goreg.
Na kraju nismo nikad zadovoljni i kukamo kako nam je teško i kako nema smisla nastaviti ovako.
Posao - činjenica da novaca trebamo, da je prema svim moralnim načelima potrebno rad vrednovati u skladu sa zakonom ali i s potrebama današnjeg čovjeka. A one nisu male. Predložena minimalna plaća iznosi oko 3 300 kuna što je, zna svatko, nedovoljno za normalan život. Preživljavanje plus sakupljanje plastičnih boca po kvartovskim kontejnerima ionako je postalo hrvatska svakodnevica ali kažu da se krećemo prema boljem. Samo da se ne umorimo, mislim si.
Ljubav - nikad mi nisu bili jasni ljudi (a poznajem ih nekoliko) koji su dugo vremena s jednim partnerom, odluče se na brak - koji odmah puca. Je li krivac tome institucija braka kao takva ili sami partneri kojima je sklapanje istoga bio zapravo bijeg iz svakodnevice - nadam se da nikad neću saznati. I sama sam se donedavno protivila institucionaliziranju ljubavi na bilo kakve načine. Takvo mišljenje možda i ima svoju bazu ukoliko u obzir uzmemo shvaćanje strašnih činjenica da nekome actually nije dovoljno stalo i da je bolje okrenuti se i otići. Onda to učiniš i potrošiš još gro dragocjenog vremena na razmišljanje o ispravnosti svoje odluke. A onda sve staviš na svoje mjesto i kreneš dalje - u ponovne maštarije o kućici u cvijeću, princu na bijelom konju ili nekoj drugoj bajci...
Biti dobar čovjek - osnovna maksima svega. Cijeniti prije svega sebe - činjenica koju sam naučila od mame. Cijeniti svijet oko sebe, prestati razmišljati o prošlosti, živjeti sada s osvrtom na budućnost - to još moram naučiti. Do tada, uživati ću u novootkrivenim osjećajima i nekoj zanimljivoj sreći....
Post je objavljen 08.08.2006. u 13:22 sati.