Naime čuvam frendicino pseto dan dva dok je ona na svadbi. I to sve ne bi bio problem da pas actually nije manji od mačke (jorkširski terijer) i da se zamnom svi blesavo ne cerekaju i ne urlaju mijau..
Uglavnom pas me ignorira i nekako kao da je tužna i ne reagira na moje maženje. A valjda će izdržat dan dva. Nisam mogla uzeti i Coco jer je pod 1) ona najljubomornije pseto na svijetu i pod 2) nemam auto...aha a pod 3) zamislite stan nakon trke dva psa i mačke...
Tako da sam sad sama s Nikom... (i čekam Njega da se pojavi ...)
Posao se zahuktava. Dva tjedna sam ko fol glavna što znači samo više posla (ne i više novaca po dobrom starom hrvatskom običaju). A dobro, valjda neću sj...
Ionako nitko ne vjeruje u mene - ne smijem im dati za pravo...
Ovo vrijeme je koma. Ujutro se jedva dižem, tijekom dana spavam...intenzivno razmišljam o hrani a udebljala sam se na moru tri kg.....Bah...budem ja to...
I niš, imam za pisati, iskreno se brinem oko činjenice da ne učim ali jednostavno to nekako potisnem u najdublje kutke svijesti...no što su bliži rokovi sve se češće prisjetim...
Eto, toliko...