Moja stara soba, stara pidžama, stari krevet - pas koji je valjda jedva dočekao ovakav razvoj situacije...
Stari kompjuter, stari radni stol i čaj od kamilice made by mum- baš prava nostalgija...
Ne pitajte zašto..neka pravi razlog bude banalan i nevin - simpatičan i sladak...neka bude...

Tko zna jesu li povjerovali, ili samo žele vjerovati...

Teško je ponekad biti potpuno iskren - iako mi sve češće pada na pamet da je iskrenost i istina jedini izlaz iz svih nevolja - jedini dugoročni izlaz. A cijelo vrijeme govorim kako treba razmišljati dugoročno...

Možda su ovi trenuci posljednji koje provodim u sigurnosti i tišini, možda jedna jedina stvar uništi sve...

Koliko je moguće trpjeti i truditi se u ime nečega za što niste sigurni da postoji?
Koliko 'oprosti' morate čuti bez obzira što se stalno ponavlja?
Koliko vremena treba proći da se probudite i konačno počente živjeti za sebe?

Je li došlo moje vrijeme???


The Beatles: Free as a bird (Ovo želim na sprovodu - znam da je patetično al nekako potsjeća na dušu koja leti konačno u mir)