26

ponedjeljak

veljača

2007

MALI "KOMADI"...

Bliži se 4. ožujka, Zmajin četrnaesti rođendan.
Ona je na svoj blog, stavila brojač koji odbrojava dane do tada. Svaki bedak ima svoje veselje. Već danima snuje kako će ga proslaviti. Nekako više nije "in" - slaviti kod kuće, sad se ide u pizzeriju na pizzu, pa kod "Zagorca" na kolače, pa eventualno u kino, pa malo šetnjice, pa razlaz... Što se mene tiće, još bolje, bar neće biti rusvaja po kući, pregaženih čipsa i štapića...Jednom je čak jedna od cura stala u pladanj sa princes krafnama, pa poslije još hodala po tepihu (!!)
No nije na taj datum samo Zmajin rođendan, igrom slučaja, na isti dan, prije dvije godine, Pajin bratić - Pajo (!!) - dobio je dvije kćeri, dvojajčane blizanke. Sreći nije bilo kraja, jer su uspjeli nakon bezbroj bezuspješnih pokušaja umjetne oplodnje. Normalno, kako to obično biva kod umjetne, poklon su dvojčeki... I to dva "komada", kako ih mi od milja zovemo.
Kad je šogorica 3. ožujka, odvezena u rodilište u Petrovu, Zmaja je navijala da ne rodi prije ponoći i želja joj se ispunila.
Komadi ove godine slave - drugi rođendan. Jedna je nalik na oca, a druga na - strica, tako da ponosna baka s očeve strane, ima priliku ponovno uživati u svoja dva sina - u ženskoj varijanti. Jadna mama je bila tu samo da "obavi" posao (šala naravno).
Ovog ljeta se moglo po prvi puta uživati u klinkama, jer su malo bolje prohodale, pa je s njima utoliko lakše. No, s druge strane, obje su hiperaktivne i stalno netko mora trčati za njima. A fala bogu tako su ih i navikli i sad tancaju oko njih i bespotrebno.
Blaženo je kad dođu u vikendicu, pa je cijela ledina - njihova. Onda zemlje i trave ima i u pelenama i u ustima. Brižni roditelji nisu pretjerano uzbuđeni kad se cure namaljaju po licu, kad žvaču lišće i travu...
Interesantno, nisu si slične ni izgledom ni karakterom, što se već sada vidi. Jedna je "vrijedna" i pomirljiva, manje zahtijeva, a druga traži više pažnje i ponašanjem je privlači. Tata Pajo ih predvečer provoza na sjedalici bicikla - na smjenu, jedan krug jednu, pa se onda vrati po drugu.
Mogla bih o njima još dugo, ali mislim da je dovoljno da steknete uvid u situaciju, u kojoj je urnebes oko male djece - udvostručen. Po onom što sam vidjela, nije lako mami i tati. A tek kad komadi narastu i krenu s krpicama i dečkima...
Prilažem nekoliko fotkica - situacije kad su obje ispale iz pješčanika. Jedna je plakala k'o ljuta godina, a druga ostala ležati na leđima i gledala oblake...

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

25

nedjelja

veljača

2007

KAKO JE NASTALA "BIJESNA..."

Stigla mi je štafeta, prije dobrih tjedan dana, a ja nikako da uhvatim cajta da napišem nešto o tome. Ustvari, nije ni neka priča, no pokušat' ću...
Prvi blog s kojim sam se susrela pronašla je Zmaja, slučajno je otipkala pojam - "peti razred" i nabasala na "Blog Saše Kovačića". Počela je čitati, cerekala se i ja skupa s njom. Blog je ugašen, ali se još uvijek može čitati - pa preporučam. Ludilo - inače pisala ga je odrasla osoba, ali iz perspektive klinca petoškolca, pun je pravopisnih grešaka i opisa aktualnih događaja - u školi i okolini. Nešto nalik na "Dnevnik Adriana Molea" na naš način...
I onda sam čula da je moja prijateljica Daniela počela pisati blog.
Pa odlučila - prvo traljavo, nisam znala na što bi mi blog trebao biti nalik. Htjela sam unijeti svoju osobnost u ime bloga i u teme o kojima ću pisati.
Poslije sam shvatila da čim više o tome razmišljam - to neću biti ja. Pa sam nakon nekoliko postova odlučila da pišem onako - prema inspiraciji, iskreno, da zvučim onako kao što inače zvučim u osobnoj komunikaciji. Čim se želiš predstaviti u što boljem svijetlu - ode sve k vragu.
Ime bloga... Kao što mi je nick "fanny" pao na pamet pri gledanju filma o Fanny Brice, mjuzikla s Barbrom Streisand, tako sam čitajući ponovno knjigu Sue Kaufman, nakon dva desetljeća, malo preoblikovala njen "Dnevnik bijesne domaćice" u svoj - "Blog bijesne domaćice".
Neki su to i ozbiljno shvatili - u početku, pitali me u komentarima - zašto sam i na koga bijesna...
Naravno da nisam bijesna, u stvari sam staložena i na žalost, unatoč svojem umjetničkom duhu i strijelčevom znaku (avanturistički duh, nesputanost, borbenost), najčešće - s obje noge na zemlji..
No u današnje doba, kad su svi manje više bijesni, razočarani i puni kritike na sve i svašta, što i nije čudo, normalno je da ponekad - pobijesnim i imam oštru jezičinu. No to dolazi do izražaja, kad me netko za nju povuče, pogotovo bespotrebno. Onda postajem ne samo bijesna, nego dolazi do izražaja onaj tigar iz kineskog horoskopa.
Blog mi je prosječan i nije ništa spektakularno angažiran, jer iskreno rečeno, baš se i ne trudim previše. Koliko puta imam inspiraciju za mnogo ozbiljnije teme od onih o kojima pišem, ali jednostavno sam lijena prirediti se za jedan angažiran tekst, koji ne trpi baljezganje.
A i previše je takovih, pa smatram da je mnogo bolje da pišem o svojoj svakodnevici, prenesem doživljaje i sjećanja, napišem koju kritiku na odgledani film, ubacim glazbu koju volim i slušam.
Prvi posjetioci i komentatori na mom blogu bile su blogerice - Daniela, Luda Marta, prijateljica moje Zmaje i - Zmaja. Poslije su pristizali novi blogeri, pronašla sam i ja nove blogere i čitam uglavnom društvo koje mi je u linkovima.
Eto i to je cijela, dosadna priča.
A štafetu neću dalje proslijeđivati, jer ljudi ne vole štafete koliko vidim...Za kraj malo Roda Stewarta, s njegovim "prehlađenim" glasom, laganica - "For Sentimental Reasons"...





22

četvrtak

veljača

2007

OPET ME PUKNULO

Bila sam vrijedna cijelo poslijepodne, a i nekoliko večeri prije toga... Samo ne znam, da li da slobodno vrijeme provedem vani ili - crtajući unutra. No na dva mjesta ne mogu...



Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge


Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge


"Labuđe jezero" na kineski način



Nurejev i malo neobičan "bijeli labud"
(šala mala)


21

srijeda

veljača

2007

PROLJEĆE JE STIGLO

Danas je bilo sunčano i toplo, malo sam provozala Gecka i uživala u suncu.
A onda snimila nekoliko fotkica iz dvorišta - priroda se probudila, no pitam se - je li uopće zaspala ove zime?
Još jedna vijest - Zmaja je pozvana na trening kadetske reprezentacije Hrvatske u Taekwondou. Sretna je kao malo dijete...a tek tajo i mama...

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Joan Baez - "Diamonds & Rust"

20

utorak

veljača

2007

RAZGIBANA BAKICA...

Prije nekih tri mjeseca na kablovskoj sam gledala ovaj spot. Ne moram vam ni reći da me "bakica-plesačica" od 84 god oduševila. Pitam se, pitam - koliko je starih dama sposobnih za tako nešto...

COLDPLAY - "The Hardest Part"

19

ponedjeljak

veljača

2007

MUŠKARCI VIŠE VOLE PLAVUŠE...

U nedostatku inspiracije, bolje da ništa ne pišem, iako sam jučer htjela...No ipak ću malo...
Slučajno sam naletjela na proslavu rođendana Paris Hilton i kratki intervju za RTL...Beživotno je odgovarala na pitanja naše novinarke, dobila na poklon bocu travarice (!!) i pohvalila se da ne zna gdje je Dubrovnik, ono u stilu - a zašto bi ja to trebala znati gdje je taj Dubrovnik. Misliš da gore ne može, a onda te netko - iznenadi.
Nemam riječi, iako ništa nisam očekivala. Ako postoji glupa plavuša, onda je to zasigurno ona - netalentirana, nepronađena, neobrazovana, bezlična i jadna, čak je ni poznato ime, zaklade i nasljedstvo ne mogu izvući iz ništavila ispodprosječnosti. A onda me nasmijala Zmaja s primjedbom da je Paris sad vjerojatno naučila gdje je Berlin, kad je već u njemu slavila rođendan. No ni druga plavuša Britney Spears ne zaostaje za njom. Samo što se obrijala i sad frizurom konkurira - mom Paji. Stvarno su mi te dvije glupačice, opravdale naziv mog "bijesnog" bloga...
A da sad ne ispadne da imam nešto protiv plavuša - nemam, ali ove su me dvije - oborile s nogu...
A jedna plavuša me oduševila svojim preobražajem - Charlize Theron. U filmu "Čudovište"...
Da ne znam, nikad ne bih pogodila da je to ona. Svaka čast na glumi. Težak film, jadan, dno dna, lik ubojice koji varira između grubosti i osjećaja...Charlize pobija teoriju o gluposti plavuša, jednako kao - Catherine Deneuve, Maryl Streep, Sharon Stone (iako se u posljednjem nastupu u Berlinu, baš i nije iskazala), Pink, Helen Hunt...

GOTAN PROJECT - "Milonga de amor"

13

utorak

veljača

2007

MAŠKARE, MAŠKARE

Kao što svi znamo, veljača je mjesec fašnika, karnevala i maškara, kako se već taj lijepi običaj gdje naziva.
U nedostatku novijih fašničkih doživljaja, evociram uspomene na jednu ženu, koja je obožavala maškare.
Sad je sirota sama, invalid je na desnu ruku, koju su joj skovali liječnici, jer je nisu na vrijeme operirali. Ta je žena izgubila sina u ratu, muž joj je kao dijabetičar posljednje dane ostao bez jedne noge, pa bez druge, pa bez vida...
Bilo je i boljih vremena, kad je svake godine osmišljavala kostime i pripremala ih pomno i bez greške. Inače živi u Orahovici. Imali smo sreću, da smo dva puta naletjeli na njene "pripreme". Jednom je bila crnkinja u suknjici od slame, namazana smeđom bojom, sa kovrčavom crnom perikom. Imala je tada oko 50 godina i bila je komad za poluditi, na liniji bi joj zavidjele i puno mlađe žene. Narukvice oko ruku, nogu, plesala je cijelu noć i - odnijela prvu nagradu.
Drugi puta je bila - kokoš. Imala je kostim od bijelog platna na koji su bili našiveni nizovi pečenih kokica. Bio je to krvav posao i nanizavala je kokice cijela njena familija, dok ih je ona neumorno pekla. Moj tata Nosonja došao je na zanimljivu ideju, da je bolje da smo je namazali s medom i - uvaljali u perje. Na nogama je imala one smiješne kokošije drape i dokoljenke s raznobojnim prugama, na glavi kokošju masku, a u rukama veliku košaru sa sviježe pečenim kokicama. Sa sobom je odnijela cijelu vreću kokica, jer košara je stalno morala biti puna. Opet je odnijela - prvu nagradu - sedam dana u Rovinju.
Svi su je voljeli, iako poneki nisu krili da je smatraju pomalo trknutom. A ona je toga bila svjesna. Jednom je to ovako komentirala : " svi misle Desa munjena, fućka se Desi, odo ja sa svojim mužem u Rovinj, pa neka si misle..."
I danas ta žena je nepresušni izvor energije, ima sedamdeset sedam godina, vitka je i održava cijelu kuću. Živi sama, no susjedi su joj divni i uskaču kad god stignu. Još uvijek je puna humora, slavonka, široka srca i duše, iako su tragedije ostavile traga na njoj. Sama kosi travu, pravi svoje vino, ima vrt, dvorište puno cvijeća i ponekad se pitam što je drži takovom...
U nedostatku njenih fašničkih slika, jer njih čuvam u svom sjećanju, stavljam Zmajine slike s fašnika.
Svi su kostimi mojih ruku djelo, neki su sašiveni za sat-dva, a neki su se šivali i nekoliko dana...

Pierrot

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Šeik

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Tužni klaun

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Pod šeširom (konačno je izrazila želju da ima ženski kostim)

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Na posljednjem fašniku, prije dvije godine bila je - plavuša u motorističkom odijelu, ali nismo snimili, šteta...

12

ponedjeljak

veljača

2007

PROFIĆ

Volim fotografirati i snimati, ali naš fotograf Jozo je ipak majstor.
Prisutan je na svakom sportskom događaju, bilo gdje u Hrvatskoj.
Sad tek vidim da - ništa ne znam.
U posljednje vrijeme sam se zmudrila. Snimam na DV kazetu, a onda sa snimke okidam mirne slike na karticu. No i za to treba - pogoditi trenutak, pa neki puta okidam po dvadeset puta da uhvatim pravi trenutak. Mislim da bi mi za ovaj trenutak trebali refleksi i šesto čulo.
No, majstor Jozo, ulovio je Zmajin "neryo", kojim je dobila zlato u Zaprešiću. A protivnica je bila za glavu višlja...

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

11

nedjelja

veljača

2007

STIGLO ZLATO MAMINO

Stigla mi Zmaja iz Vrbovca, sa Međunarodnog natjecanja. Zlato, još jedno, osmijeh "od uva do uva", noge cijele, apetit ubitačan.
Sretnoj mami konačno nos proradio, danas sam prvi puta s apetitom ručala, svjesna svih okusa i mirisa.

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Anoreksija? Što je to?!

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Pretenciozno, ali prigodno
Queen i "We are the champions"

10

subota

veljača

2007

MILIJUNAŠ, KARIKA, NOVA LOVA, POREZI NA BUDALE...

Volim "Milijunaša", ali velikim dijelom radi Tarika.
Nije profesionalni voditelj, ali ako je tko na putu da naslijedi slavnog Olija, onda je to on. Iako je Oli jedan i jedini, a Tarikov stil se razlikuje od njegovog, više volim njegovu opušteniju varijantu. Inteligentan je, doduše zna lupiti ponekad, ali se vrlo brzo i vješto izvuče. Zna kako treba opuštati natjecatelje, provocirati, nasmijati i zna gdje su granice.
No, nisam ja u stvari krenula pisati o Tariku.
Htjela sam pisati kako su vrlo često natjecatelji - totalne neznalice i pitam se, otkud im ideja da se pojave na TV-u i javno blamiraju. Znam, lako je kod kuće u fotelji ispaljivati točne odgovore i ismijavati se iz tuđeg neznanja, ali neki puta toliko poludim, da bi poneke - najradije izritala.
Ovaj tjedan sam mnogo vremena provela u krevetu, pa što mi je drugo preostalo, nego - gledati TV.
A k'o za vraga ekipa na "Karici" - loša cijeli tjedan. Glupi za odgovaranje, pa kad i napabirče nešto lovice - ne bankiraju, pa lupetaju takove gluposti da ti se um pomrači.
Tako sam saznala - da je jezero Tanganjika u Aziji, da je zaštitni znak luke Kopenhagen - dinosaurus, najslavniji osmijeh u slikarstvu je na "Posljednjoj večeri", jedini otok koji pripada SAD-u je - Island...šteta što ne bilježim takove provale, pa eto i sad sam ih pola zaboravila, no počet ću, pa kad zapišem hrpicu, objavit' ću na blogu. I onda još studentica Više upravne škole, ne zna objasniti dal' je to visoka ili viša stručna sprema i koje će joj biti zanimanje. Prekjučer me nasmijao onaj policajac, koji je zapeo na pitanju - kako je nadimak ocu Kosteliću. Inače je simpatičan u tom svom blaženom neznanju, nasmijao je Tarika, ni kriv ni dužan - hapio 8 somova i bjež'... Nitko nije sveznalica, svi imamo područja koja nam ne leže i u kojima nismo doma, ali opće pojmove bi trebali znati. Neke se stvari ne uče samo u školi, a mnoge stvari se uče doslovce - u letu, preko novina, Interneta, dokumentaraca, filmova, samo ako si malo zainteresiran.
Ne volim se ismijavati iz tuđeg neznanja, ali iz ovih koji se jave na takove emisije, pa onda lupaju bedastoće - ismijavat' ću se uvijek, bez grižnje savjesti.
Mislim da je "Kviskoteka" ipak plafon kvizova, kod nas. Tamo nema muljanja. Čula sam iz nekih priča da su većina natjecatelja - osobe koje se posebno pripremaju za kvizove. Mislim da ta brzopotezna priprema nije baš nešto, osim ako se ne počneš "pripremati" još u djetinjstvu...
Toliko o kvizovima...
E sad ću se malo ismijavati iz sebe...
Ne volim nazivati brojeve sa - 060 pozivnim (osim za humanitarne akcije). Ne glasam za nikoga, ne nazivam za razne nagradne igre, ne sudjelujem u anketama...i da sam bar u tome bila dosljedna.
Naletila sam na "Novinu lovu" i odmah skužila traženi odgovor. Ljudi su zvali, fulali, a trebalo je samo doslovno čitati pitanje. I ja, naivka, odstupila od principa i - zovi, samo zovi...
Ona iritantna guska što vodi emisiju (ide mi na jetru tonom svog glasa i mahanjem novčanicama - raji ispred lakomih noseva), stišana je na TV-u, a Fanika se zalijepila za slušalicu i stalno stišće tipku za ponovno biranje. A kad ono - badava što sam ja nju stišala - zavrištala mi u slušalicu i kaže : "bravo, danas je vaš sretan dan, bili ste blizu, pokušajte ponovo!!!" ili "žao mi je, ali nazovite brzo još jednom".
I tako ona meni sere, a ja uporno nazivam i - svaki poziv - 3.66 kn, pa ti Fanika budi široke ruke. Onda je proradio bijes u meni, nisam htjela popustiti i sreća što sam gledala u ekran. Znala sam doduše točan odgovor, ali pustili su nekog drugog pametnjakovića i - oteo mi moju lovu. I onda kreten - nije znao prva tri odgovora na bonus pitanje za 20 somova (moraš odgovoriti na 5 od 8 za bonus), a ja sam znala. Ne samo da mi je oteo 2 soma, nego i hipotetsku mogučnost za 20.
Prebolila sam to s teškom mukom do drugog dana, ali vražji telefonski račun me ponovo podsjetio. Samo to jutro, nabila sam 150 kn telefona više...
E, znam ja nemreš biti je... i pošten, nemreš računati na dobitak ak' ne kupiš srećku, ali to mi nije trebalo...
Pajo me ismijao, pogotovo zato, što sam ja njega izvrijeđala, kad je u finalu glasao samo jednom - za Tomu iz BB-a.
Dakle - od tada, ako već ponekad naletim na onu iritantnu gusku s Nove TV, upućujem joj najpogrdnije izraze i psujem je s guštom, a publiku bodrim riječima : "samo vi budale zovite, budete dobili vezu, malo sutra ..."
E neće me više nikad, to je sigurno...

Toliko, gripa mi malo prolazi, malo se vraća, jučer mi bilo bolje, danas pak gore...

Za kraj - dokaz da su rokeri neuništivi
Robert Plant i "Big Log"



09

petak

veljača

2007

BEZ NASLOVA

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Claude Debussy "Reverie"

08

četvrtak

veljača

2007

ZOMBI

Neću kukati i zanovijetati, kratko rečeno - osjećam se kao zombi s vodenom glavom i tijelom u raspadu.
Moji su dobro, ali lagano primjećujem da im više nije "fora" što imam gripu. Imaju što za jesti, operu suđe, stave i pokupe veš,no sva njihova nesnalažljivost dolazi do izražaja.
Noći su mi prava "noćna mora", ljigavim se u vlastitom znoju, čas mi je vruće, čas cvokoćem. Nos mi je začepljen i to je najgore. Ne mogu spavati bez disanja na nos, a kapi djeluju po sat-dva. Pa dišem kao riba u mreži, a mozak mi pluta potpuno neupotrebljiv.
Nadam se samo da je to kulminacija, jer gore ne može.
Sutra imamo roditeljski sastanak u vezi maturalnog putovanja. Razrednica je samoinicijativno odabrala destinaciju, bez ikakva prava glasa i konzultacija i mi sad samo moramo reći - tko ide, a tko ne.
Djeca uglavnom idu na 4 dana u Vodice, svaki dan imaju program obilaska po cijeli dan - Zadar, Split, Trogir, Kornati, a u Vodice samo dolaze spavati i doručkovati. Dobro, neka ga, ali, zar je to spavanje trebalo biti u hotelu s 4 zvjezdice, gdje je noćenje u to doba godine - 43 eura?
Sad samo čekam sutra, da čujem komentare roditelja.
Slažem se da nije bitno da se na maturalac ide samo kupati i glupirati, ali - da li je baš potrebna druga krajnost, pa da se djeca navlače po cijeli dan, sva četiri dana.
Zmaja veli - glavno da se ide...
Koliko će biti koristi od toga da obilaze muzeje i građevine, a u sebi - razrednici psuju sve po spisku?
Prošle godine su išli na jednodnevni izlet u Tabor, gdje su došli na adaptaciju jednog dijela dvorca i - poljubili vrata (toliko o organizaciji), a poslije kad su djeca jedva dočekala svojih dva sata, koja su predviđena za kupanje u toplicama - razrednica ih nije puštala u vodu - osim u bazen do pasa. Srećom nastavnica koja je bila u pratnji podijelila ih je u dvije grupe i povela u veliki bazen, na vlastitu odgovornost. Poslije je vrištala iz sveg glasa što su cure uzele loptu i otišle na igralište za odbojku. Vikala je na njih da nisu došle igrati odbojku, nego kupati se.
No, kad bi je čuli i vidjeli, sve bi vam bilo jasno.
Razumijem da ima neodgojene i problematične djece, ali djeci moraš na takovim putovanjima biti i prijatelj i dozvoliti im neke iskorake, pa onda možeš i nešto zahtijevati od njih.
Idem sutra u školu i baš me briga, neka ih sve zarazim, još ću, ako treba izljubiti razrednicu i prenijeti joj ovaj svoj virus - "razrednici s ljubavlju". Paju ako pustim samoga, ako se on i tata Čik udruže, bude vraga, ja to znam onako lijepo - diplomatski. Pa ću vas obavijestiti o rezultatima.
Još da vam ispričam jedan "biser". Prekjučer mi je bila Tara u posjeti. Prva šetnja u kolicima. Bilo je lijepo i toplo, kao stvorenoi za šetnjicu. No njezina mama, zaboravila pelene, a dijete se usralo čim su sjeli. Onda je mlada mama, poslala - mladog tatu u Kaufland po pelene.
Problem je što je Kaufland na sto metara, ali nas dijeli stara štreka s visokim nasipom, pa se do njega mora okolo mosta pa naokolo - skoro peterostruko dalje. A mladi tata nije imao živaca nazat okolo, nego je zapalio preko štreke...A štreka je sa strašnje strane zgrade, gdje kupci obično ne idu. Ženska što je dolazila u poslijepodnevnu smjenu, napravila hajku i pozvala policiju. Mladi tata se morao vratiti - pokazati osobnu, pelene i račun, te našim organima objasniti zašto je išao preko štreke.
Tako smo te jadne pelene čekali skoro sat vremena. Inače, mladi tata je aktivni vojni djelatnik i kad su ga pitali za zanimanje, nastao je problem. I bilo je povuci-potegni. Na kraju je mladi tata stigao iznerviran, no bio je svjestan da si je sam kriv, a uzrok duljem natezanju je, što se vojni i policijski djelatnici - ne trpe, međusobno. Blago nama, kako li tek trpe nas (!!).
Tara se dotle ukenjala nekoliko puta, pa smo je razmotale i stavile u ručnik. A onda je dobila cikicu u usta i zaspala, nesvjesna što je prouzročila.
Primite pozdrav od zombija i ako mi ne bu bolje do nedjelje - idem se dati eutanazirati.
_______________________________________________
Kako sam malo tugaljiva, takova mi je i priložena glazba. Tema iz filma "Treći čovjek", Antona Karasa - na citri, koja me podsjeća na moju mamu. Prvo što pamtim da je svirala, bila je ova tema, Inače, njezina citra je spremljena na ormaru, stara je preko stotinu godina. Trebala bih je malo dati na restauraciju, no kakvi su mi se sve biseri javljali i koje sam posjetila - brzo sam odustala. Jedan mi je čak nudio 100 eura da je otkupi (!!)...



06

utorak

veljača

2007

JEREMIJIN RAPORT

Dogodilo se ono što sam mislila da se neće dogoditi, jer ja sam otporna na boleštine i viruse, ako me neki i pronađe, bolovanje prođe za jedan dan. Najbrži, virus koji sam ikada imala, bio je prije desetak godina - na moru. Pred jutro sam počela povračati i kakati, umirala do 2 poslijepodne, pojela domaću pileću juhicu s rezancima (skuhao je moj Pajo) i poslijepodne - išla na kupanje.
Gripu sam imala '86, pa '96. Od tada ništa, osim brzopoteznih hunjavica.
Preksinoć me počela boljeti glava, pa mi je neka zimica klizila niz leđa. Vrtjela sam se cijelu noć (Pajo je pored mene mrtav-ladan hrkao, jer je njega počelo popuštati).
Jučer sam ustala sa simptomima osobe koju je pregazio kamion. Svaka kost i svaki mišić su me boljeli, nos ne curi, suh kašalj...
Držala sam se junački do ručka, pa nakon njega - u krevet. A onda navečer - ponovo. Okupala sam se u vrućoj vodi i nakratko osjećala bolje. U noći sam kurila preko 38, ali "na suho".
Kako rijetko uzimam tablete bilo koje vrste, tako kod kuće nemam ništa osim Andola i analgetika.
Na brzinu sam prekopala kućnu ljekarnu i pronašla Ketonal forte, koji je Pajo dobio kod ozljede ramena. Tamo piše - antireumatik, analgetik i antipiretik. I suknem ja jedan. Mili bože, dva sata sam se kupala u vlastitu znoju, jamrala i jaukala (bogme kad ja bolujem ne bu nitko spavao). Pred jutro sam se otuširala i presvukla u suho i - odvalila do malo prije...
Temperatura je pala, no vjerujem da će ponovo predvečer. Sad sam gotovo sigurna da sam uhvatila ovaj vražji A virus.
Zmajček hoda, zaliječila nogu, a u nedjelju je čeka - natjecanje u Vrbovcu. Bila sam ljuta što ide, ali ona zapela i što sad? Drago mi je što polako - nadilazi svoje "riblje" horoskopske osobine. A biti riba u horoskopu (kao žensko) i nije baš neka stvar u današnja vremena.
Toliko, da vam se javim, nemrem čitati blogove i ništa komentirati, idem sad ponovo u krpe, nakon što si suknem čajeka.
Držite mi fige da me "A klasa" brzo napusti. Ako ništa drugo malo bu rit splasnula - sreća u nesreći.
Za kraj - jedna ženska pjesma...

Barbra Streisand i Celine Dion
"Tell Him"



UPDATE

Bila mi je u posjeti unuka Tara, sićušna je, ima 3 kg i plače samo dok je gladna

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

03

subota

veljača

2007

UMORNA, RANJENA, ALI ZADOVOLJNA

Stiglo moje dijete, krstilo kimono i pojas.
U prvoj borbi razbila palac i natekao rist. Pa je trener zamotao trakom. Borbu dobila na "zlatni bod". Borila se s nekom curom višom za glavu. Druga borba - polufinale opalila je po cjevanici (šljiva i oteklina), dobivena sa 7:0 u prvoj rundi, a treća dobivena sa 4:0, bez posljedica.
Zlato je tu - Zmaja je opravdala natpis na guzici - noge izlupane, sva ponesena hrana - pojedena (4 debela sendviča, veliki čips, 4 energetske pločice, banane, grickalice, kroasani i bezbroj boca vode).
Ljubi je, od sreće poludjela majka... Tata Pajo bi ljubio, ali od jutros ima hunjavicu, umire i kiše cijeli dan (meni na veselje), a pokupio ju je na čik-pauzi kad je znojan izišao iz tople dvorane samo u majici.
A sad - Bog dao majci zdravlja - da izdadilja ovo dvoje, a sutra mi dolazi i Nosonja na ručak...
Poslijepodne sam zajahala Gecka i išla u ljekarnu - po sve one pizdarije protiv prehlade. Puhalo je tako jako da me skoro prekrenulo na cesti... Vani nigdje nikoga, svi zabundani, jedino ja k'o luđakinja na biciklu, gologlava i bez rukavica.
Ne mogu se razboljeti da i hoću :)))
_____________________________________________

Noge prebijene, junačke...

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Malo kiselo lice

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Medaljica još jedna...

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Pridružila se ostalima

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

thumbup





02

petak

veljača

2007

PUNA ENERGIJE

Ne znam što je uzrok, ali danas sam se probudila puna energije (čudno, obično sam takva u pms-u, a to nije), pa da iskoristim - posaugala sam cijelu kuću, obrisala prašinu, oprala dvije mašine veša, pa sve to poslijepodne opeglala...Bila sam vrijedna, prava ženica-vunica (obična- domaća), pa nisam Pajčeka niš začičkivala. Ma, ljudi - ponosna sam na njega, ipak kad ga vidim sa njegovim vršnjacima, vidim da je čist uščuvan. A da bi mogao i bolje (opet ja, nikad zadovoljna), da baci čik iz gupca (a i ja skupa s njime), pa bi bili prava uzorna familija.
Sinoć je ponosni tajo-Pajo dogovorio sa "Amanita" sponzorom, koji inače ima sitotisak, da njegovoj ljubimici, na novi kimono otisne "Zmaja". Da je to palo na pamet Zmaji, ne bi se čudila, nego čovjeku, koji bi trebao biti ozbiljan (barem po godinama). I danas poslijepodne je dodijavao čovjeku, dok nije udovoljio prohtjevu (i uopće što god u životu zapne - pili - dok ne postigne svoje - prava jarčina).
I tako Zmaja sutra ide na natjecanje prvi puta - crno opasana i crno odštampana. Ja nisam mogla bez primjedbe. Tako pretenciozni nadimak, koji je odštampan na pola tura, zahtjeva i zmajevitu borbu i odgovornost (!!).
A to tek slijedi da vidimo. Mi dvoje staraca, ne idemo nikuda, ostajemo kod kuće uživati u miru i tišini, bez glasno navinute Shakire i Tokio Hotela, od kojih mi blago rečeno pucaju bubnjići.

Za kraj tri fotkice - premijera kojoj prvi svjedočite:
____________________________________________________

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge
_____________________________________________________

I na kraju 012 STATION me svojim postom podsjetio na jednu davnu glazbenu opsesiju, pa i nju dijelim s vama. Malo duže traju, ali se isplati poslušati. Jeff Wayne i - "War Of The Worlds"...

"Eve Of The War"



"Forever Autumn"











01

četvrtak

veljača

2007

IZVJEŠTAJ S LICA MJESTA

Konačno sam se udostojala prošetati guzu na drugi kraj grada, da vidim tu stolno-tenisku ligu veterana rekreativaca. Prvo sam otišla do Zmajine dvorane, pričekala kraj njenog treninga, pa smo se pješke uputile do Pajine dvorane.
Da vam kratko opišem - sa sjevernog djela grada, otišla sam na zapadni po Zmaju, a onda smo skupa na južni (doduše to je svega četiri km).
Što da vam kažem - bile smo jedine navijačice - nije bilo pompona i suknjica, ali je bilo veselo - barem meni. Svim silama sam se trudila biti ozbiljna. Zmaja se smijala meni, a ja sam komentirala u pola glasa - gerijatriju pred sobom. Najgore od svega, što su neki od njih moji vršnjaci.
Možda sam stvarno prekritična i zlobna, ali uistinu je grozno koliko malo ljudi drže do sebe i svog zdravlja. Dahću, crvenih lica, sjetili se nakon dvadesetak godina nebrige, da bi bilo vrijeme da se malo oznoje. Ne znam zašto (!!), pao mi je na pamet odvjetnik Nobilo sa svojih pedeset i kusur godina i nedavno položenim - 8. Danom u taekwondou, koji nosi kao jedini - nekoreanac na svijetu. Svaka usporedba je suvišna...
Naša "Amanita" dobila je protivnike u oba pojedinačna meča i u parovima - naravno. Nisu se čak ni oznojili.
Najviše su me oduševili Zmajini klinci iz razreda - skakuću, vraćaju, noge tanke i brze, divota ih je gledati (treći su na kvalifikacijama za juniorsko prvenstvo države).
Kasnije u autu, svezala sam jezičinu i uzdržala se od komentiranja. Ipak ja znam kad treba stati :)))

Naravno da sam snimila fotke i prilažem ih postu.

(Danas sam imala dva "malera" - piknula sam se noktom u desni kapak i prsnula mi vrela zaprška na zapešće. Nakon toga sam na ruku stavila sat i ogulila si mjehur od opekline, kad ti krene onda ti krene)
______________________________________________
Pajo u punom zamahu...

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Sponzorska majica (crna, desno) i Pajin partner - lijevo

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

No comment

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Mali ČIK (ide sa Zmajom u razred, sin tate Čika-rokera)

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge

Zmaja i Pajo u kutu

Slibe.com - Free Image Picture Photo Hosting Service - Click to enlarge



<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>