Konačno sam se udostojala prošetati guzu na drugi kraj grada, da vidim tu stolno-tenisku ligu veterana rekreativaca. Prvo sam otišla do Zmajine dvorane, pričekala kraj njenog treninga, pa smo se pješke uputile do Pajine dvorane.
Da vam kratko opišem - sa sjevernog djela grada, otišla sam na zapadni po Zmaju, a onda smo skupa na južni (doduše to je svega četiri km).
Što da vam kažem - bile smo jedine navijačice - nije bilo pompona i suknjica, ali je bilo veselo - barem meni. Svim silama sam se trudila biti ozbiljna. Zmaja se smijala meni, a ja sam komentirala u pola glasa - gerijatriju pred sobom. Najgore od svega, što su neki od njih moji vršnjaci.
Možda sam stvarno prekritična i zlobna, ali uistinu je grozno koliko malo ljudi drže do sebe i svog zdravlja. Dahću, crvenih lica, sjetili se nakon dvadesetak godina nebrige, da bi bilo vrijeme da se malo oznoje. Ne znam zašto (!!), pao mi je na pamet odvjetnik Nobilo sa svojih pedeset i kusur godina i nedavno položenim - 8. Danom u taekwondou, koji nosi kao jedini - nekoreanac na svijetu. Svaka usporedba je suvišna...
Naša "Amanita" dobila je protivnike u oba pojedinačna meča i u parovima - naravno. Nisu se čak ni oznojili.
Najviše su me oduševili Zmajini klinci iz razreda - skakuću, vraćaju, noge tanke i brze, divota ih je gledati (treći su na kvalifikacijama za juniorsko prvenstvo države).
Kasnije u autu, svezala sam jezičinu i uzdržala se od komentiranja. Ipak ja znam kad treba stati :)))
Naravno da sam snimila fotke i prilažem ih postu.
(Danas sam imala dva "malera" - piknula sam se noktom u desni kapak i prsnula mi vrela zaprška na zapešće. Nakon toga sam na ruku stavila sat i ogulila si mjehur od opekline, kad ti krene onda ti krene)
______________________________________________
Pajo u punom zamahu...
Sponzorska majica (crna, desno) i Pajin partner - lijevo
No comment
Mali ČIK (ide sa Zmajom u razred, sin tate Čika-rokera)
Zmaja i Pajo u kutu
Post je objavljen 01.02.2007. u 23:29 sati.