MAŠKARE, MAŠKARE

Kao što svi znamo, veljača je mjesec fašnika, karnevala i maškara, kako se već taj lijepi običaj gdje naziva.
U nedostatku novijih fašničkih doživljaja, evociram uspomene na jednu ženu, koja je obožavala maškare.
Sad je sirota sama, invalid je na desnu ruku, koju su joj skovali liječnici, jer je nisu na vrijeme operirali. Ta je žena izgubila sina u ratu, muž joj je kao dijabetičar posljednje dane ostao bez jedne noge, pa bez druge, pa bez vida...
Bilo je i boljih vremena, kad je svake godine osmišljavala kostime i pripremala ih pomno i bez greške. Inače živi u Orahovici. Imali smo sreću, da smo dva puta naletjeli na njene "pripreme". Jednom je bila crnkinja u suknjici od slame, namazana smeđom bojom, sa kovrčavom crnom perikom. Imala je tada oko 50 godina i bila je komad za poluditi, na liniji bi joj zavidjele i puno mlađe žene. Narukvice oko ruku, nogu, plesala je cijelu noć i - odnijela prvu nagradu.
Drugi puta je bila - kokoš. Imala je kostim od bijelog platna na koji su bili našiveni nizovi pečenih kokica. Bio je to krvav posao i nanizavala je kokice cijela njena familija, dok ih je ona neumorno pekla. Moj tata Nosonja došao je na zanimljivu ideju, da je bolje da smo je namazali s medom i - uvaljali u perje. Na nogama je imala one smiješne kokošije drape i dokoljenke s raznobojnim prugama, na glavi kokošju masku, a u rukama veliku košaru sa sviježe pečenim kokicama. Sa sobom je odnijela cijelu vreću kokica, jer košara je stalno morala biti puna. Opet je odnijela - prvu nagradu - sedam dana u Rovinju.
Svi su je voljeli, iako poneki nisu krili da je smatraju pomalo trknutom. A ona je toga bila svjesna. Jednom je to ovako komentirala : " svi misle Desa munjena, fućka se Desi, odo ja sa svojim mužem u Rovinj, pa neka si misle..."
I danas ta žena je nepresušni izvor energije, ima sedamdeset sedam godina, vitka je i održava cijelu kuću. Živi sama, no susjedi su joj divni i uskaču kad god stignu. Još uvijek je puna humora, slavonka, široka srca i duše, iako su tragedije ostavile traga na njoj. Sama kosi travu, pravi svoje vino, ima vrt, dvorište puno cvijeća i ponekad se pitam što je drži takovom...
U nedostatku njenih fašničkih slika, jer njih čuvam u svom sjećanju, stavljam Zmajine slike s fašnika.
Svi su kostimi mojih ruku djelo, neki su sašiveni za sat-dva, a neki su se šivali i nekoliko dana...

Pierrot





Šeik



Tužni klaun





Pod šeširom (konačno je izrazila želju da ima ženski kostim)



Na posljednjem fašniku, prije dvije godine bila je - plavuša u motorističkom odijelu, ali nismo snimili, šteta...