Neću kukati i zanovijetati, kratko rečeno - osjećam se kao zombi s vodenom glavom i tijelom u raspadu.
Moji su dobro, ali lagano primjećujem da im više nije "fora" što imam gripu. Imaju što za jesti, operu suđe, stave i pokupe veš,no sva njihova nesnalažljivost dolazi do izražaja.
Noći su mi prava "noćna mora", ljigavim se u vlastitom znoju, čas mi je vruće, čas cvokoćem. Nos mi je začepljen i to je najgore. Ne mogu spavati bez disanja na nos, a kapi djeluju po sat-dva. Pa dišem kao riba u mreži, a mozak mi pluta potpuno neupotrebljiv.
Nadam se samo da je to kulminacija, jer gore ne može.
Sutra imamo roditeljski sastanak u vezi maturalnog putovanja. Razrednica je samoinicijativno odabrala destinaciju, bez ikakva prava glasa i konzultacija i mi sad samo moramo reći - tko ide, a tko ne.
Djeca uglavnom idu na 4 dana u Vodice, svaki dan imaju program obilaska po cijeli dan - Zadar, Split, Trogir, Kornati, a u Vodice samo dolaze spavati i doručkovati. Dobro, neka ga, ali, zar je to spavanje trebalo biti u hotelu s 4 zvjezdice, gdje je noćenje u to doba godine - 43 eura?
Sad samo čekam sutra, da čujem komentare roditelja.
Slažem se da nije bitno da se na maturalac ide samo kupati i glupirati, ali - da li je baš potrebna druga krajnost, pa da se djeca navlače po cijeli dan, sva četiri dana.
Zmaja veli - glavno da se ide...
Koliko će biti koristi od toga da obilaze muzeje i građevine, a u sebi - razrednici psuju sve po spisku?
Prošle godine su išli na jednodnevni izlet u Tabor, gdje su došli na adaptaciju jednog dijela dvorca i - poljubili vrata (toliko o organizaciji), a poslije kad su djeca jedva dočekala svojih dva sata, koja su predviđena za kupanje u toplicama - razrednica ih nije puštala u vodu - osim u bazen do pasa. Srećom nastavnica koja je bila u pratnji podijelila ih je u dvije grupe i povela u veliki bazen, na vlastitu odgovornost. Poslije je vrištala iz sveg glasa što su cure uzele loptu i otišle na igralište za odbojku. Vikala je na njih da nisu došle igrati odbojku, nego kupati se.
No, kad bi je čuli i vidjeli, sve bi vam bilo jasno.
Razumijem da ima neodgojene i problematične djece, ali djeci moraš na takovim putovanjima biti i prijatelj i dozvoliti im neke iskorake, pa onda možeš i nešto zahtijevati od njih.
Idem sutra u školu i baš me briga, neka ih sve zarazim, još ću, ako treba izljubiti razrednicu i prenijeti joj ovaj svoj virus - "razrednici s ljubavlju". Paju ako pustim samoga, ako se on i tata Čik udruže, bude vraga, ja to znam onako lijepo - diplomatski. Pa ću vas obavijestiti o rezultatima.
Još da vam ispričam jedan "biser". Prekjučer mi je bila Tara u posjeti. Prva šetnja u kolicima. Bilo je lijepo i toplo, kao stvorenoi za šetnjicu. No njezina mama, zaboravila pelene, a dijete se usralo čim su sjeli. Onda je mlada mama, poslala - mladog tatu u Kaufland po pelene.
Problem je što je Kaufland na sto metara, ali nas dijeli stara štreka s visokim nasipom, pa se do njega mora okolo mosta pa naokolo - skoro peterostruko dalje. A mladi tata nije imao živaca nazat okolo, nego je zapalio preko štreke...A štreka je sa strašnje strane zgrade, gdje kupci obično ne idu. Ženska što je dolazila u poslijepodnevnu smjenu, napravila hajku i pozvala policiju. Mladi tata se morao vratiti - pokazati osobnu, pelene i račun, te našim organima objasniti zašto je išao preko štreke.
Tako smo te jadne pelene čekali skoro sat vremena. Inače, mladi tata je aktivni vojni djelatnik i kad su ga pitali za zanimanje, nastao je problem. I bilo je povuci-potegni. Na kraju je mladi tata stigao iznerviran, no bio je svjestan da si je sam kriv, a uzrok duljem natezanju je, što se vojni i policijski djelatnici - ne trpe, međusobno. Blago nama, kako li tek trpe nas (!!).
Tara se dotle ukenjala nekoliko puta, pa smo je razmotale i stavile u ručnik. A onda je dobila cikicu u usta i zaspala, nesvjesna što je prouzročila.
Primite pozdrav od zombija i ako mi ne bu bolje do nedjelje - idem se dati eutanazirati.
_______________________________________________
Kako sam malo tugaljiva, takova mi je i priložena glazba. Tema iz filma "Treći čovjek", Antona Karasa - na citri, koja me podsjeća na moju mamu. Prvo što pamtim da je svirala, bila je ova tema, Inače, njezina citra je spremljena na ormaru, stara je preko stotinu godina. Trebala bih je malo dati na restauraciju, no kakvi su mi se sve biseri javljali i koje sam posjetila - brzo sam odustala. Jedan mi je čak nudio 100 eura da je otkupi (!!)...
Post je objavljen 08.02.2007. u 15:17 sati.