Fool on the hill.... https://blog.dnevnik.hr/evangelista

ponedjeljak, 20.02.2006.

MOLITVA OGORČENOSTI

Razgovarajući sa svećenicima ili nekim drugim možda čak i samozvanim Božjim glasnicima, čuo sam nekoliko besmislenih rečenica. Oče, rekoše mi da si beskonačan i da se, kad krenem prema Tebi i nastojim te zagrliti, izmičeš jer nikad ne mogu dohvatiti Tvoju beskonačnost. Odmah nakon toga rekli su da je Tvoja ljubav bezuvjetna. Rekli su da jedino Ti nadilaziš vrijeme i prostor i da je znanost besmislena naspram tebe.
Vidim li samo ja nelogičnosti u tim rečenicama Oče? Ako je Tvoja ljubav bezuvjetna, u što ne sumnjam, zašto bi se onda izmicao zagrljaju bilo koga od nas? Oče, Ti nas ljubiš i Tvoj zagrljaj je intiman i kao takav beskonačan. Zašto žele da vjerujem da si dalek i beskonačan istodobno govoreći da si naš Otac i da je Tvoja ljubav bezuvjetna? Zašto me sprečavaju u ljubavi prema Tebi nekim dalekim sasvim ljudskim terminima? Oče, molim Te da mi oprostiš što propitujem riječi koje čujem, no ti me poznaješ i znaš da mi je to potrebno. Oče, oni rekoše da je svaka znanost besmislena, ali u svojoj zabludi i sljepoći ne vide da si Ti u začetku svake znanosti i da je svaka znanost samo bolje upoznavanje Tebe. Jer, ono što oni rekoše i propisaše nisu Tvoji zakoni. Tvoje zakone upoznajemo svakim danom kad se osvrnemo oko sebe, a ono što je žalosno jest da se oni koji u Tvoje ime propovjedaju sve manje osvrću i sve manje vide. Zato, Oče nadam se da nećeš zamjeriti što u svakom malom zrnu postojanja vidim Tvoje djelo i što uporno tvrdim da me nastoje krivo poučiti. Smatram se Tvojim djetetom Oče i kao svakom djetetu oči mi rastu sve više gledajući Tvoje stvaranje, pitanja postaju sve češća jer želim Tvoju ljubav i Tvoju pažnju. Dijete voli oca i prkosi mu nastojeći skrenuti pažnju na sebe. Znam da ne zamjeraš zbog toga ako je iskreno jer sve je to dio odrastanja u Tvojoj ljubavi. Odbijam povjerovati u njihova učenja o tome kako si dalek, nedostupan i beskonačan... Beskonečan jesi, Oče ali ne u onom smislu na koji oni to misle... Beskonačan si u svojoj ljubavi i u želji da nas svakoga primiš u svoje krilo. Beskonačan si u svojoj blizini i volji da, kao Otac izgubljena sina, svakog od nas primiš u svoje kraljevstvo. Čuvajte se lažnih propovjednika – upozorio si nas. Ne znam više tko je lažan, a tko pravi. Znam da vjerujem Tebi jer, na kraju cijele balade, jedino Tebi mogu vjerovati i povjeriti svoje postojanje. Molim Te, Oče da me ovako malenog uzmeš na svoj dlan i poneseš na krilima svoje ljubavi u svaki novi dan. S Tobom pored sebe ne bojim se baciti štake koje me samo smetaju i zakoračiti daleko lakše i slobodno u svaki sljedeći dan. Uvijek iznova slaveći praznik Tvoje ljubavi.

PROZIRNOST

Sjedili smo ispod lišća
kojeg nije bilo
ali ga zamislismo
zato što smo htjeli.

Ne znam više
da li bijasmo goli ili ne.
Ne znam točno
kako je izgledala,
ni kako se smijala,
ni što je pričala.

Bijah pripit.
Poklonjena ulaznica
za ringišpil.

Solo vožnja...

C vitamin.
Gorka postojanost
onog što jesmo
ili htjedosmo biti.

Trijeznim se
pitajući
bijasmo
ili zamislismo
zbrkana tijela
dilema i želja
ispod koprene

glumljena djevičanstva
i lažnog mačizma?

petak, 17.02.2006.

Ubirući postojanje...

Čekao sam noć
da me posjedne u krilo
i ispriča neke od priča
kojima je svjedočila.
Neke od ljubavi
što su bile
ili mogle biti.
Ona je bila nježna,
a pijanci su lutali
loveći ogorčenost
za rep.
Čekao sam grudi
kao odmor od suza
i razočaranja
ubirući plodove
sa stabla što je izraslo
iz priča i njih na
kojima se odmaram
i čuvam najljepše,
najskrovitije misli.

Istinite priče
nježne noći
u ritmu srca
smiruju napetost
dok sanjam
otvorenih očiju
kako mi
uvijek iznova
pruža slatke
plodove
postojanja.

četvrtak, 16.02.2006.

APATIJA SMISLA

Ratujem sa smislovima
nastojeći ih na neki način
povući za uši.
Drznici,
buntovnici
bez obraza
često nestaju
pa se čini
da ih moram
tražiti.

Egoisti.

Nekad ne shvaćam
sve silne riječi
kojima me zasipaju
kao što se zemljom
zasipa grob.

Guše me.

Bitke dobivam,
no ratu nema kraja,
humoreska smislova
i dalje traje.

Bojim se
onog trenutka
kad im postanem
neinteresantan.

Zaista,
nema ništa gore,
ništa perverznije
od nezainteresirana
smisla.

MAJA 66., PETRA 79!

Dakle, zanimljiva mi nekako ova blogerska kombinacija poezije i sportskih izvještaja no što mogu kad mi se takve stvari motaju po glavi. :) Završena je utrka skijašica-trkačica koje nisu lovile kojota nego olimpijsku medalju na deset kilometara klasičnim načinom. Nastupila je naša Maja Kezele i zauzela 66. mjesto od 70. natjecateljica sa zaostatkom od 7.12.8 za pobjednicom Kristinom Sigmun iz Estonije. Sa starta je u sprintu na 7.5 km krenula i Petra Starčević koja je do sada (ako dobro pratim) u dva pucanja promašila dvije mete i čeka se završetak utrke... Čim završi postat ću informacije. Zasad kako se stvari razvijaju pretpostavljam da će opet biti negdje oko 80.mjesta. Što rekoh, ne porekoh. Petra je 79. od 84. natjecateljica sa zaostatkom od 5.40.5 iza pobjednice Francuskinje Florence Baverel-Robert



Ponovno ističem koliko su Majin i Petrin rezultat, a i rezultati ostalih nordijaca odlični. Same završene utrke i sve što donosi nastup na jednim olimpijskim igrama velik su dobitak i za njih i za nas. Nadam se da će nakon ove olimpijade biti drugačije i da ćemo napraviti nešto da i njima omogućimo dolazak do dobrih uvjeta za rad. Za rezultate će se. vjerujte, oni pobrinuti sami...

srijeda, 15.02.2006.

CIJENJENOJ DAMI ...

(postvalentinovska pogodba
u kojoj se Ona prepoznati može, a i ne mora)

Cijenjena damo,
voljeli ste Poea
i sanjali kako rukom
mrsite kosu anđela.
Ništa drastično novo,
neviđeno, neuobičajeno...
Cijenjena damo
imali ste osmijeh,
oči, trbuh, nos
i neke sasvim ženske
atribute.
Voljeli ste smijeh
i čaše vina što
podgrijavaše nas
ko predjelo nečem većem
no, večeru nikad nismo
dovršili do kraja.
Dijeta, loše za želudac,
gastritisi, viroze....
Tračevi se igraju
na klackalici ljudi
što nemaju pametnija posla.
Vi, ja i oboje...
Zajedno razdvojeni,
sretno rastavljeni,
ljubavni prijatelji
i kojekakvi drugi
oksimoroni.

Ako ih zabavlja...

Cijenjena damo
vi recitiraste nekad
Annabel Lee i rekoše
"trivijalno" oni što se nikad
ne bi usudili napraviti isto.
Divim se, mada ćete samo
odmahnut rukom i krenut
za drugom cigaretom,
molim da zastanete
trenutak pored grmlja
neosvjetljena prilaza
i dopustite da šapnem
ono čega se svi srame
puritancima dajući za pravo.

Pragmatični romantik
krade samo neprocjenjivost
duha, duše i ostalih vrednota
uz kamatu iskrena poljupca.

Cijenjena damo,
zar nije to
poštena pogodba?

Svjedoci:
Crni mačak i
kosa anđela.

utorak, 14.02.2006.

GOSPOĐI PRED FAKSOM...

GOSPOĐO, NE PRIMJEĆUJETE
NEBO ŠTO ISKAČE IZ KOŽE,
CRVENI OD UZBUĐENJA??

ZALJUBLJENI TINEJDŽER....

NO, VAMA I TAKO
NIKAD PO VOLJI.
ILI JE PRETMURNO
ILI SUNCE
LUPA U OČI....

MALE STVARI
RASTU, ŠAPĆU.
NE SLUŠATE,
RADIJE GLAVOM
ZAVODITE ASFALT.

OSMIJEH STRANAC,
A VI PRISTOJNI
NE VOLITE TAKVE,
NE RAZGOVARATE,
NE VOZITE SE NJIMA.

ŠTETA,
MOŽDA BISTE SHVATILI
DA SE NETKO JOŠ
ČAK S VAMA
ŽELI IGRATI.

ŠTETA,
ŠTO STE ZABORAVILI
SRAM I ISKRENOST
PRVE LJUBAVI.

ZAŠTO TJERATE NEBO
PREBRZO ODRASTI?

OBLACI,
OBLACI,
MAGLA
SMOG
I NOĆ.

ONO ILI VI?
ILI OPET SUNCE
LUPA U OČI?

NOVE DOBRE VIJESTI S OI

Dakle, nove dobre vijesti s OI. Denis Klobučar i Damir Jurčević zauzeli 22. mjesto između 25 štafeta koje su nastupile u disciplini 6 x 1,3 km. U ovoj novoj disciplini na OI zlatno odličje pripalo je švedskoj štafeti u sastavu Thobias Fredriksson i Bjoern Lind. Novi dobar rezultat hrvatskih nordijaca nam dane nadu da bi nordijsko skijanje u Hrvata ipak moglo doživjeti neke nove, bolje dane. Dok se u nastupu alpinaca koji su također dobro odvozili svoj kombinacijski spust možemo čak i nadati medalji (Ivica Kostelić 14., Natko Zrnčić-Dim 27., Ratkić 47., i Široki 48.), naši nordijci su dokazali da bez obzira na mala i gotovo nikakva ulaganja u njihov sport od njih možemo očekivati da uvijek dolično predstave državu iz koje dolaze. Nadam se da njihove nastupe na ovim Igrama nećemo gledati kroz povećalo koje vrednuje samo medalje i prva mjesta, nego da ćemo njihove rezultate gledati kroz omjer mogućnosti, ulaganja i ostvarenja. A to je, naposljetku, jedino pravo mjerilo. S nestrpljenjem očekujemo daljnje kombinacijske nastupe alpinaca i Ivici držimo fige da uspije ostvariti čim bolji rezultat.

Kako rekoh u gornjem tekstu, u kombinaciji se možemo nadati medalji. Bode Miller je diskvalificiran, pa u slalomu vodi Benjamin Raich. Fenomenalan drugi je Ivica Kostelić sa 40 stotinki zaostatka za Raichom!! Natko je zakačio kolac propustivši odličnu priliku da uđe u prvu desetoricu, pa je završio sa zaostatkom 13.13 no imat će on još prilike na ovim OI. Čekamo nastupe Ratkića i Širokog. I dočekali smo ih... Široki je 31., Ratkić 33., a Zrnčić-Dim 38 nakon kompletirane 1 vožnje slaloma.

Ivica KOSTELIĆ osvojio srebrnu medalju!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
+0.53 iza Teda Ligetya no zbilja nije bitno.... ovo je njegov najveći uspjeh i zbilja sam na rubu suza !! Čovjek je zaslužio i zadnji put sam bio ovako jako ganut kad je Goran osvojio Wimbledon... Svaka čast IVICE!!!!!!

Mnogim ljudima nije, nikad nije bilo jasno zašto toliko volim, živim za sport... S obzirom na cerebralnu paralizu i sve ostalo nikad nisu to mogli shvatiti. Nadam se da će sad biti jasnije. Puno je lakše pomirit se sa svime, prihvatiti sve utvare koje ti drugi, ne samo u vezi toga, nego u vezi svega nameću i umeću u glavu. Zato sam danas posebno ganut. Jer Ivica je danas pokazao da ako nešto zaista želiš, ako nešto zaista hoćeš onda će ti se vratiti. Sve rehabilitacije, sve boli i sve isplakane suze se vrate ako se dovoljno potrudiš. Potruditi se je nekad najteže i zato i Ivičina medalja i Goranov Wimbledon imaju za mene posebno značenje. Jer, na koncu sportska su natjecanja samo metafora, metafora puno većeg i važnijeg natjecanja koje živimo svakim danom uvijek iznova nastojeći izboriti nove životne medalje. Hvala dragom Bogu što je omogućio Ivici osvajanje ove medalje. Hvala mu i zato što mi je iznova dao do znanja da nitko, baš nitko ne može stvoriti takvu utvaru koju ljudskim duhom ne bismo uspjeli pobijediti. Hvala mu i što mi je dao mogućnost da isplačem ove suze i da opet, nakon dugo vremena osjetim ponos što sam, prije svega, čovjek.

ponedjeljak, 13.02.2006.

PETRA 80.

Danas je na olimpijskim igrama održano natjecanje na 15 km individualno. Petra Starčević osvojila je 80. mjesto od 82. skijašice. S obzirom da ima nepunih 18 godina taj rezultat je i više nego dobar. Naime, u biatlonu se najbolji rezultati postižu oko tridesete godine. Olimpijske igre su kruna njena truda i nadam se da neće na njima stati. Nadam se da će i kad maturira nastaviti bavljenje sportom. Rezultati su:

1 15 ISHMOURATOVA Svetlana Russian Fed. RUS 0010 1 49:24.1
2 44 PYLEVA Olga Russian Fed. RUS 1000 1 +45.5
3 32 GLAGOW Martina Germany GER 0101 2 +1:10.8

...

80 16 STARCEVIC Petra Croatia CRO 4112 8 +15:16.5



Biatlon je u Hrvatskoj dosta zapostavljen sport. Nadam se da su Petrin nastup na olimpijskim igrama i njeni nastupi u Svjetskom kupu dio projekta da se taj zanimljiv i plemenit sport uzdigne iz sjene i dođe na razine popularnosti kakve ima u drugim državama ponajprije Srednje i Sjeverne Europe. Poželimo i Petri i njenoj kolegici u Svjetskom kupu Ana-Mariji Brajdić puno uspjeha u svim daljnjim nastupima. Goranska brda se zaista imaju kime ponositi.
Sutra u 10 i 30 nastupaju hrvatski nordijci Denis Klobučar i Damir Jurčević u ekipnom sprintu, te muška alpska reprezentacija u kombinaciji. 11. mjesto Ivice Kostelića na treningu ulijeva nadu i za njegov dobar rezultat u sutrašnjoj kombinaciji. Uz njega, nastupit će još Natko Zrnčić-Dim, Ivan Ratkić i Tin Široki.

nedjelja, 12.02.2006.

Povijest jedne ironije

Nemoj pokušati pronaći
dio mene
u kojem skrivam
naše užase.
Molim te dopusti
da slika ugasne
jer nikada
nećemo izbrisati
trenutak zgađena
uma.

Ne gledaj me tako,
još nisam lud
mada ti se čini.

Trivijalnost boli,
ali je neizbježna
kad smo mi
u pitanju.
More još svira
neku melodiju
nezapisana
zavođenja.

Mjesec je povraćao
nad nama,
ti si ljubila
kao naivno dijete,
more te opominjalo,
nisi htjela čuti.

U svemu smo bili
privid i stvarnost
istodobno.
Šala i molitva,
ironija karaktera.

Prazno klimanje glavom
koja ništa nema .
Stihovi otišli u vjetar
bezobrazno se utopiše
potrošeni uludo
jer nikad nećeš shvatiti.
Nek mi oproste pohotu.
Zašto ih nisam čuvao
za bolji trenutak?

Oprosti, molim te
na preteškim mislima.
Drugi put ih neću
ponijeti sa sobom.
Nek ostanu boci,
košu za smeće
ili nekom boljem
trenutku.

Bez nas.

maćehinski odnos HRT-a prema ostalim olimpijcima

Ne mogu se ne osvrnuti na maćehinski odnos Hrvatske radio televizije prema ostalim olimpijcima koji nisu alpinci. Danas nastupaju (ili su već nastupili) Maja Kezele i Denis Klobučar. Maja je završila svoju utrku kao posljednja 64. no velik je uspjeh i sam nastup na Olimpijskim igrama. Denis Klobučar trenutno trči na 30 km. i na prvom mjerenju (nakon 7 km.) odličan je 48. Čekam prolaz na 11 km. Na službenim stranicama Hrvatskog skijaškog saveza nema nikakvih informacija pa moram kopati ili na službenoj stranici Igara ili na Eurosportu. Sramota je da se prenose neke već rješene stvari kao što su tenisači (koji su mi jučer živce popili no svaka čast Mariju i Ljubi na pobjedi) koji su jučer osigurali prolaz u četvrtfinale Davis Cupa, a o našim se olimpijcima kojima je ovo uspjeh života ne piše i ne govori ništa. Nastojat ću vas držati u toku sa najnovijim informacijama o nastupima hrvatskih olimpijaca bez obzira tko oni bili kad već to nitko drugi ne čini. Zadnja informacija je da je nakon 11 otrčanih kilometara Klobučar 57. Stay tuned... Obavještavat ću i dalje. Kad već HRT i Hrvatski skijaški savez to ne smatraju potrebnim. Stavio sam i Majinu sliku tako da oni koji inače ne prate nordijce ipak znaju o kome pričam :) A i uljepšava post, zasigurno.
Najbolji su završili utrku. Poredak najbolje trojke je:

1 13 DEMENTIEV Eugeni Russian Fed. RUS 1:17:00.8 0.0
2 4 ESTIL Frode Norway NOR 1:17:01.4 +0.6
3 3 PILLER COTTRER Pietro Italy ITA 1:17:01.7 +0.9

Denis Klobučar utrku je završio na predzadnjem 65. mjestu. sa +10.15.6 zaostatka za pobjednikom utrke. Odustalo je 10 natjecatelja, a 1 nije startao. Sve u svemu svaka završena utrka naših nordijaca je dobar rezultat i Denis i Maja zaslužuju čestitke za današnje nastupe i puno sreće u onima koji slijede. Nadam se da će se i skijaški savez i HRT opametiti i barem u ovo olimpijsko vrijeme posvetiti im dio pažnje kakav zaslužuju.

Petra Starčević sutra nastupa na 15 km individualno u 12 sati. Ima startni broj 16 i kreće sa starta u 12:08. Sutra ćete dobiti relevantnije informacije o svemu. Petrin posljednji rezultat na nekom većem natjecanju je sedmo mjesto na svjetskom juniorskom prvenstvu što je najbolji rezultat u povijesti hrvatskog biatlona. Ona i Ana-Marija Brajdić su hrvatske predstavnice u seniorskom Svjetskom kupu, što je s obzirom na njihovu dob zapažen uspjeh.

subota, 11.02.2006.

prva natjecanja

Održana su prva natjecanja na ZOI u Torinu. Već prvog dana mogu reći da je došlo do iznenađenja i to na biatlonu (gle čuda), a kako sam rekao da ću pokrivati natjecanja u biatlonu onda bi se nekom pravilnom raspodjelom to trebalo odnositi i na muški i na ženski dio podjednako. No, prije nego što se podrobnije posvetim biatlonu samo da vas informiram kako su odličja podjeljena i u brzom klizanju ne 5 km, te nordijskoj kombinaciji na 15 km. U brzom klizanju odličje je otišlo Amerikancu Chadu Hendricku, a u nordijskoj kombinaciji zlato je pripalo Nijemcu Georgu Hettichu. E, nakon ovih informacija da se posvetim biatlonu. Dakle, svi su očekivali da će najuspješniji olimpijac prošlih olimpijskih igara Ole Einar Bjorndalen koji je u Svjetskom kupu tek šesti zbog pretrpljene ozljede i propuštenih nekoliko utrka svoju dominaciju nastaviti i u Torinu. No, tu je nešto za reći imao i 29-godišnji Nijemac Michael Greis koji je na utrci na 20 km promašio samo jednu od dvadeset mogućih meta. Divlji Norvežanin Bjorndalen promašio je metu u prve dvije serije, te zaostao za Nijemcom 16 stotinki. Bronca je pripala Norvežaninu Hanevoldu.

ReZ: ZOI Torino 2006, 11.2.2006., biatlon, 20 km muškarci pojedinačno:
1.GREIS Michael (GER) 53:23.0
2.BJOERNDALEN Ole Einar (NOR) 53:39.0
3.HANEVOLD Halvard (NOR) 54:31.9
4.TCHEPIKOV Sergei (RUS) 54:32.7
5.MATIASKO Marek (SVK) 54:48.6
6.ROBERT Julien (FRA) 55:59.4
7.DE LORENZI Christian (ITA) 55:04.0
8.TCHEREZOV Ivan (RUS) 54:05.7
9.PALLHUBER Wilfried (ITA) 55:08.4
10.HAKKINEN Jay (USA) 53:10.9

Ispričavam se na pogrešci, Petra Starčević svoj nastup ima u ponedjeljak 13. 2. u 12 sati. Da hrvatske službene stranice www.croski.hr vode bilo kakvog računa o nastupima naših nordijaca i biatlonke do ovakve krive informacije ne bi došlo. Zato se ispričavam zbog krive informacije navedene ranije.

petak, 10.02.2006.

Otvorenje

Teško je pisati pod emotivnim stresom, makar on bio uzrokovan i pozitivnim događajima. Danas su u Torinu otvorene dvadesete Zimske olimpijske igre. Gledajući otvaranje i hrvatsku delegaciju nisam si mogao pomoći i nisam mogao zaustaviti suze. Rijetko se osjećam ovako bezrezervno ispunjen i sretan zbog nekog drugog. U potpunosti. Danas, kad je netko tko mi jako puno znači, bio tamo kao prvi predstavnik Hrvatske u svojoj disciplini nisam mogao suzbiti emocije. Imagine all the people sharing all the world... Dobro je što nešto poput Olimpijskih igara postoji i što, bez obzira koliko ih nastojali komercijalizirati ipak nismo uspjeli ubiti njihov duh. Zasad. Zato mi je drago što je na jednom takvom događaju, možda jednom od rijetkih koji nas okružuju što još ima dušu, bio netko do koga mi je toliko stalo. Znam da ovaj tekst odudara većim dijelom od ostalog napisanog na ovom blogu, no ne mogu skrivati ono što jesam, kao što ne mogu dati samo dio sebe, a skriti ostatak. Dio mene u ovom se trenutku nalazi u Italiji i zato ću, pokušavajući se pridržavati pravila koja sam sam sebi zadao kad sam počeo pisati blog, pratiti Olimpijske igre na svoj način... Naravno, s posebnom težinom na biatlonu i na mojoj dragoj Petri koja zaslužuje apsolutno svaku sekundu ovoga što trenutno proživljava... Ovim putem ju pozdravljam i samo želim da zna koliko mi je do nje stalo...

POLEMIKA S BOGOM...

(molitva, na neki način)

Ne znam da li je naslov bogohulan ili ne. Mislim da ima ljudi koji bi ga takvim smatrali no ovo je, naposljetku, moj tekst a ne njihov. Vjerojatno do danas nikad nisam razmišljao (ili jesam samo sam se bojao priznati) koliko je Bog ustvari blizu, ovdje, prisutan. Skloni smo vjerovati da je daleko, da nam sudi i sprema strašne kazne ako nešto ne napravimo po Njegovu pa ga zato radije ignoriramo nego da se s tim nešto previše opterećujemo. Nikada do danas mi na pamet nije palo da molitva ili razgovor s Njim ne mora biti nešto naučeno kao što je Slava Ocu ili čak Oče Naš koji u Bibliji piše. Nikad do danas mi nije palo da Ga pozovem na kavu i popričam s Njim. No, Njega se na kave ne poziva. On dolazi sam i u principu je stalno tu negdje, sve ovisi samo da li Ga želimo vidjeti. Možda će se nekom ovo dosad napisano činiti kao religijska zadrtost i određeni stupanj frikizma no iskreno nije me briga. Naposljetku, kako rekoh, ovo je moj tekst, moja molitva, a ne njihova i nitko ih ne sili da nastave čitati do kraja.
- Oče, znam da si ovdje i da konstantno gledaš, slušaš i tražiš iskrenost u meni i u drugim ljudima. Nije li teško tako nešto stalno tražiti i zar Ti, pošto si, jelte, Svemoguć nemaš pametnijeg posla? Ne bi li mogao samo stvoriti neke nove, bolje ljude i tako završiti ovaj jad i bijedu oko nas. Zašto smo baš mi takvi? Čudni, smotani, lažljivi i dvolični? Ne piše li u Bibliji da si nas stvorio na svoju sliku?
-Oče, znam da nije lako odgovarati baš svakom tko nešto pita i znam da si dao svoga Sina da umre za nas na križu i tako ponese naše grijehe. Znam da je Tvoja ljubav prema nama bez granica i da si zato svu svoju ljutnju, sav svoj bijes zbog naše gluposti i grijeha istresao na svom Sinu i njegovom smrću izbrisao grijeh. Znam da si mi već oprostio i da zauzvrat ne tražiš puno. Znam da tražiš samo da otvorim svoje srce. Oprosti mi, molim Te, što je to tako teško. Nastojat ću ukloniti filtere koje sam izgradio oko sebe i prihvatiti u sebi ono djetinje. No, Ti me Bože, najbolje poznaješ i molim Te da mi daš snage za to. Ti najbolje znaš da neće biti lako.
Isuse, oprosti mi što se nekad s Tobom zafrkavam. Nije to u redu, znam. Ne, nakon svega što si za mene učinio. Veličina Tvoje žrtve nema granica.
- Oče, znam da nekad griješim što Te osuđujem. Ja sam samo zrno pijeska u nepreglednoj pustinji ljudi što su bili, jesu i bit će. Prečesto se vrtim samo oko svog zrna za razliku od Tebe koji gledaš čitavu pustinju. Znatno bolje zato razumiješ stvari. Iz ove naše perspektive ljudske samodostatnosti stvari se, ipak, nekad čine nelogičnima, no Ti valjda znaš što radiš.
- Znam da nekad moje planove, želje i namjere totalno izokreneš i svjestan sam toga da daleko bolje ispadne kad prihvatim tvoje intervencije. Intervenirao si i onda kad sam Te poricao i nijekao Tvoje postojanje. Hvala Ti na tome.
- Hvala ti što si mi dao razlog da ujutro otvorim oči i zahvalim Ti na još jednom danu. Hvala ti što si mi dao ljubav, a s njome i svrhu da ispunim svaki trenutak koji provedem na Zemlji. Odsad, pa nadalje. Dok me ne pozoveš k sebi. Čovjek sam, a mi ljudi imamo jednu jako zeznutu stvar koju treba pregristi da bismo se u potpunosti predali Tebi. Sjetio sam se opet dijela sa zrnom i pustinjom. Pustinja je veća, pustinju obuhvaća samo Tvoj pogled. Ponos, Oče, stoji na putu između nas dvoje i nekako mi je teško priznati da ne mogu sve sam. Teško mi je priznati da mi treba Tvoja pomoć. No, Ti si rekao "ostavi sve svoje i pođi za mnom". Zoveš me, dakle idem. Sretan što sam imao dovoljno milosti da čujem Tvoj glas. Ja ne znam što je najbolje za sve ljude, ne znam ni što je najbolje za mene, ni ne odobravam druge koji misle da znaju. Ti jedino znaš.
"Pogledaj prvo brvno u oku svome, a onda trn u oku brata svoga" . Trnja ima svuda, Oče, ako ga želiš naći, no sad mi je jasno da je preko brvna trnje nevidljivo.
- Oče, oprosti mi što gubim vjeru u institucije koje oko nas propovjedaju u Tvoje ime. No, oni kao da su zaboravili da nije njihovo da sude i da sudiš samo Ti. Nije da mislim da sam ja pametniji ili vredniji od njih... Samo imam dojam da Te ne shvaćaju suviše ozbiljno. No, to je nešto što ćeš Ti već riješiti kad dođe vrijeme i nije moje da se zato brinem. "Budite spremni, jer ne znate ni dana ni časa..."
- Na kraju priče, Oče oprosti što sam mislio da se Tvoja ljubav može zaraditi. Bilo mislima ili djelima. Nismo na placu, ne pogađamo se i znam da to ne ide tako, ljubav nije nešto što se zarađuje.
- Oče, hvala ti i na tvom Duhu bez kojeg ovaj niz slova ne bih nikada složio u riječi i bez kojeg bi riječi teško imale smisao. Svaki Tvoj dar vrijedi mnogo, ovaj možda najviše, a možda je to opet dio ljudske slabosti i egocentrizma.
U vezi ljubavi koju smatram Tvojom najvećom nagradom...

"Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam! I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo. Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će. Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje. A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično. Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko. Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat! A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav."



Zanimljivo je samo koliko mi je dugo trebalo da to shvatim... Hvala što si imao strpljenja. Hvala Ti što si mi konačno dao priliku da - otvorim oči.

četvrtak, 09.02.2006.

***

Ostadoh zarobljen
između misli i stihova.
Ništa ne mogu napisati
što bi imalo smisla,
a sve što pomislim
čini se smiješnim.

Začudo,
ugodna promjena.

Diviti se
planini smijeha
u umornim očima
vlastite riječi
što se opet
negdje zagubila.

Osvježavajuće. :)

srijeda, 08.02.2006.

MORAL I moral

Ili "moral" i moral... Nebitno. Činjenica ostaje. Koliko god se skrivali iza krinki svjesno ili nesvjesno postavljenih na vlastita lica negdje duboko u sebi znamo da je sve otišlo k vragu. Ako živimo u svijetu okrenutom naopačke i ako u njemu nitko ne zna (kako je jednom duhovito napisao Paljetak) tko su miševi, a tko mačke, zar nije onda moguće da taj isti svijet povremeno namrgodi lice? Čitam baš nedavno na Indexu Sanaderovu izjavu o objavi Muhamedovih karikatura: "To bi bilo kao da se netko ruga s Isusom Kristom". Čovjek ne može a da se ne zapita u kojem to svijetu, u kojoj to državi živi naš dragi premijer!? Pa vicevi i šale na račun Isusa, Pape, pa čak i Muhameda i Bude stara su stvar i nebrojeno su puta prepričavani na raznim druženjima, pijankama, slavljima. . . Ma dernecima, ako je nekom tako lakše. Ako živimo u svijetu gdje ne postoje prioriteti osim eventualno vlastita hedonizma, pa je za jeftin seks dovoljno kupiti oglasnik i okrenuti nekoliko zadnjih stranica (jer zna se da je seks najprodavanija roba), nije li onda moguće da ostanemo zatečeni spoznajom kako tamo negdje u nekoj Aziji postoji svijet u kojem moralne vrijednosti nisu vezane za sitna i mala zadovoljstva? MORAL I moral... Jer, kada nama zaprijeti nekoliko malih zelenih koji nisu Diego Maradona i koji umjesto lopte driblaju bombama onda odjednom svi postanemo strašno defanzivni i krenemo u klizeći start prazne frazeologije. Ma, molim vas gospodo... Nikom, uključujući vas, nije stalo do ničije dobrobiti nego do vaše vlastite bez obzira na stranke, boje i pripadnosti. Odavno ste odigrali rulet demagogije. Svojim ste izjavama od kojih je ovdje samo jedna citirana pokazali koliko ste u krivu i koliko zatvarate oči pred stvarnošću. Poštujem muslimanske osjećaje i bez obzira na sve želim im zahvaliti što su možda, iako na krivi način, dali do znanja ovom ispraznom modelu od autora ovog teksta koliko sam baksuzan. Živim u državi koju na pojilo vode ljudi u ružičastim naočalama koje im pojilo prikazuju kao, u najmanju ruku, Sheraton, a napoj kao kraljevsku gozbu. MORAL I moral. Kao definicija i kao nešto što je tu samo kad nekom odgovara. Žalosno. Znate li kako su Englezi na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Meksiku 1986. primili prvi gol od Malog Zelenog? Božjom rukom... Samo se nadam da i nas ne pogodi ista u liku driblera nekim drugim loptama... Nadam se da ćemo između MORALA i morala naći mrvicu skrivenog razuma. Mrvicu koja bi nam omogućila da više ne budemo ovce vođene od kratkovidnih pastira sa krivom dioptrijom. Za kraj, da citiram Gibonnija:

I kako sada
naći mrvu dostojanstva
da me drži.
Biti gospodin,
a ustvari biti dvoličan do srži...

Nima 'vaki testamenta, rekao je još njegov otac. Gospodo, mislim da bismo bez obzira na njihove metode koje ne odobravam (a ne odobrava ih ni njihova vjera, koliko znam) od malih zelenih mogli štošta naučiti. I preuzeti. Barem mrvu dostojanstva ili razuma. Svejedno.

nedjelja, 05.02.2006.

ISPOVIJED

Noći su tako prazne kad suze navru na oči. I svjetlo ispod kojeg sjedim me boli i peče. Suze niječem, a tu su sve teže i jače. Borim se protiv njih, a borba je uzaludna i ja to znam. Bilo bi bolje da sam znao prije. Puno prije.... Tamo negdje na raskrižju između noćas i sjećanja. Oči su sve veće i izgledaju kao kugle i sve više obuhvaćaju svijet. Nisam se nikada potrudio da iskreno kažem sve ono što nosim u sebi. Sve neke metafore, asocijacije i prazni razgovori koji nikud ne vode. Želim samo zagrljaj za koji ne moram moliti, želim samo osmijeh za koji se neću pitati je li lažan, želim poljubac zato što ga želiš dati, a ne zato što se osjećaš dužnom. Želim kao mali nametnik počinuti na tvojim grudima i nikad se više ne odvojiti iz tvoje nutrine. Želim zadržati onaj zbunjeni pogled kad potonem u tvoje oči. Pogled koji je jednom Kamov usporedio s mladićem u krilu prostitutke. Ja sam nevin, potpuno nevin u tvojoj blizini i koliko god ti se činio pametan i načitan, sve su to samo prazne riječi koje koristim samo zato da ne bih morao reći sve ono što osjećam. Direktan sam uvijek kad treba, ali čak i u toj direktnosti pravim se nečim što nisam. Želim da me poljubiš i želim biti s tobom, no puno je lakše kad sve to govoriš papiru. Lica su drugo. Ona su živa, imaju grimase i izraze koje ne mogu puno toga skriti. Grlim tvoju glavu dok razmišljam da li sam zbilja tako licemjeran da ne mogu priznati svoj vlastiti idiotizam. Raširio sam ruke spreman da tebe zajedno sa cijelim svijetom primim u sebe ni trenutka ne razmišljajući kako svijet možda ipak nije dovoljno velik da stane uz tebe u moju nutrinu. Ti me zaokupljaš. Svega me zaokupljaš i želim se izgubiti u trenucima koje mi odlučiš udijeliti. Želim iščeznuti u tvom oku kad mi namigne, no bojim se da bi me ono moglo zgnječiti. Zgnječiti kao kukca nedostojna tvoje ljubavi i njegova pokreta. Igla je dotakla ploču na starom džuboksu i ja vidim budućnost u istrošenu baru uz čašu u kojoj ne mora biti alkohol niti ikakva tekućina koja uobičajeno pada na pamet. Vidim se u starom istrošenom baru kako sjedim uz čašu propuštenih prilika koje vidim jasno kao da su se jučer dogodile, mada ih ne mogu zbrojiti. Matematika koja mi se vrti u glavi nedokaziva je bilo kakvim znanim principima. Samo ona u potpunosti pripada meni i samo ju ja razumijem. Žrtva si moje ljubavi i molim te da mi oprostiš na tome. Dok mi u glavi svira gitara što se ponavlja svaki put kad se sjetim svih riječi koje sam izgovorio kad te nisam imao hrabrosti priviti uz sebe i poljubiti iskreno iz čiste ljubavi koju je tako teško pokazati, sjećam se svih puta kad sam to učinio sa ženama koje nikad nisam volio. S njima je to daleko lakše, ne moraš se boriti s osjećajima i samo se prepustiš životinjskoj potrebi .... Ti si nešto drugo. Nijedan pisac i pjesnik koji je pisao u svim znanim i neznanim civilizacijama nije našao riječi da opiše sve ono što ja mislim da jesi. Ne nalazim ih ni ja jer mi se sve čine kao prazno laskanje, a znamo da je ono kao takvo nedostojno ljubavi. Pitam se kamo vodi sva ova patetika? I da li je to ona uistinu. Ako jest, da li je nužno loša? Iznad svakog se kralja klati dvosjekli mač i svaka kraljica može biti naga. Koja je strana mača i koja je iskrenost golotinje? Pitanje ostaje otvoreno kao ovaj tekst što kapa u nekoliko trenutaka ove izgubljene veljače. Kao što se svjetlost prelama na staklu želim se ja prelomiti u tebi. Raspi me tada po cijeloj svojoj unutrašnjosti i ne boj se. Nemoj misliti da si učinila nešto loše. Rasut u tebi kao prašina dopusti da zaspim. Katkad zastani i zašuti. Postat ćeš svjesna da si učinila dobro djelo, a ja ću, možda tek tada – biti sretan.

subota, 04.02.2006.

Pokucah tiho, pa glasnije
ne teška vrata
za koja se bojim
da me ne sruše.

Nitko nije odgovorio.

Sjeo sam ispred
kao da prosim
bez cvijeta ili šešira
za milodare.

Nitko nije dolazio.

Razgovarah tiho, pa glasnije
sa tim teškim vratima
ali nisu htjela reći
baš ništa.

Derah se, histerizirah,
a prolaznici razmišljaše
hoće li pozvati
policiju?

Nema dovoljno luđačkih košulja
u koje mogu strpati pomračenja
zbog kojih se danas
ne mogu pogledati
u ogledalu.

Ne željeh pogasiti
svjetla dobrote
i divljem iznutra
pustiti da prodre.

No, dogodilo se.
Vrata su zatvorena.
Ne mogu se vratiti,
ne mogu provaliti.

Samo ponavljam
uvijek ispočetka
jednaku priču.

petak, 03.02.2006.

Jednog dana u...

21:30

Ne znam
da li sve što nabacim
ispadne glupo
i ne znam
da li sve što napišem
ispadne tebi.

Suhe usne,
ruka što kroz kosu
prođe polako
pričaju sve što
ne želim reći.
One slatke, male
neispričane riječi
i one kapi što
ne prestaju teći
niz usne što
ostaju suhe
od ispraznih riječi.



Zagrli me
i otjeraj noć.
Otjeraj njih
što čekaju da
izađu iz sjene
i prodaju sranja
za osmijeh i par
čaša vina
kao plaću.

Obična voda
gorča od viskija
ne utažava žeđ
i sve ovo je
pukotina percepcije
navučene na tanak led.

Polako moja kosa
postaje tvoje tijelo,
a moje usne
iskrena ludost.

Ne znam
da li sve što nabacim
ispada glupo.

Želim te samo milovati
pramenom prozirne riječi,
uzbuditi čuperkom
nepokorne kose
što prije ili kasnije
mora otpasti u

Ne znam.

četvrtak, 02.02.2006.

RASPOLOŽENJE

Hodao sam rubnjacima
zato što mi se tako htjelo
i mnogo ih se pitalo
zašto baš tako izvodim
svoju cirkusku točku.

Mnogo ih je vjerojatno
htjelo da padnem,
da me se riješe.
Gamad.

Sanjao sam
kao što zečevi sanjaju,
no bez ikog
da me izvuče
iz šešira.

Predodžba mi zavisi
od raspoloženja
a ono se mijenja,
ono se mijenja.

Isti su ljudi
svuda oko mene
i ubija me
njihova apatija,
iste su žene
u koje se zaljubljujem
i živcira me što znam
da ne zaslužuju ove
stihove.

Zvone telefoni u mojoj glavi
koja nije drugo nego zvonik
što zove ljude da se pomole
i u pidžami od margine
spreme na posljednji počinak.

Nitko se ne javlja
osim raspoloženja
a ono se mijenja,
a ono se mijenja...

I dalje hodam rubnjacima
zato što mi se tako hoće
i još uvijek neću pasti
u kotao glupave sljepoće.

I dalje su mi naočale
namjerno prljave.
Bolje da vidim ono
što mi paše
dok hodam između klišeja
i raspoloženja koje se opet

iznova mijenja,
iznova mijenja...

srijeda, 01.02.2006.

Molim te...

Oprosti
sve što sam rekao,
a ne znam da te povrijedilo.

Oprosti
što volim ovako
kao dječak nespretan
i što ne znam pronaći
ono malo da se ispričam

(na neki drugi način).

Želim tvoje ruke
na svom licu
da maglu skidaju.
Želim usne
da me miluju.

Molim te,
oprosti na željama
ako nisi spremna da ih ispuniš.
Puno ne treba.
Mi, ostalo je prevara.
Laž, prevara,
iluzija...

Šumovi oko mene.

Dok pokušavam
neke tonove
meni znane ljestvice,
nalijećem na molove
i svaki od njih
podsjeća na tebe

(na neki drugi način).

Kupidova strelica ubija
ono što ostaje
nakon vina.
Carstvo patetika,
drugačijih
romantika.

Oprosti sve
što sam rekao,
a ne znam...

Oprosti
što volim ovako
kao dječak nespretan
što te povrijedio

(na neki drugi način).

Proklinjem sve i molim se tiho...
...sasvim tiho...
...nepoznatom, nikad viđenom
samo mom ...

Neka bude.

Maknite se svi
od mene negdje dalje
i pustite me u carstvu
vjetra, hladnoće,
isprike.

Redom ubijam
licemjerje.
Samo vlastito
ostaje opominjati
sve što počnu
pametovati

(na neki drugi način).

<	veljača, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

sve ono što ne veže za zemlju ili Zemlju nego me pušta da letim, bez obzira zanimalo to nekog ili ne.


Ukoliko imaš više za reći (mail)

Pišem filmske recenzije na engleskom jeziku na adresi ScreenBlabs

some things that should be seen

lotos
Podrumi samoće
Vodič kroz kulturne znamenitosti
Mirisni tragovi u meni
WOULD YOU SETTLE 4 A WASTED LIFE?
UNDER THE PINK