(postvalentinovska pogodba
u kojoj se Ona prepoznati može, a i ne mora)
Cijenjena damo,
voljeli ste Poea
i sanjali kako rukom
mrsite kosu anđela.
Ništa drastično novo,
neviđeno, neuobičajeno...
Cijenjena damo
imali ste osmijeh,
oči, trbuh, nos
i neke sasvim ženske
atribute.
Voljeli ste smijeh
i čaše vina što
podgrijavaše nas
ko predjelo nečem većem
no, večeru nikad nismo
dovršili do kraja.
Dijeta, loše za želudac,
gastritisi, viroze....
Tračevi se igraju
na klackalici ljudi
što nemaju pametnija posla.
Vi, ja i oboje...
Zajedno razdvojeni,
sretno rastavljeni,
ljubavni prijatelji
i kojekakvi drugi
oksimoroni.
Ako ih zabavlja...
Cijenjena damo
vi recitiraste nekad
Annabel Lee i rekoše
"trivijalno" oni što se nikad
ne bi usudili napraviti isto.
Divim se, mada ćete samo
odmahnut rukom i krenut
za drugom cigaretom,
molim da zastanete
trenutak pored grmlja
neosvjetljena prilaza
i dopustite da šapnem
ono čega se svi srame
puritancima dajući za pravo.
Pragmatični romantik
krade samo neprocjenjivost
duha, duše i ostalih vrednota
uz kamatu iskrena poljupca.
Cijenjena damo,
zar nije to
poštena pogodba?
Svjedoci:
Crni mačak i
kosa anđela.
Post je objavljen 15.02.2006. u 01:42 sati.