Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/evangelista

Marketing

MORAL I moral

Ili "moral" i moral... Nebitno. Činjenica ostaje. Koliko god se skrivali iza krinki svjesno ili nesvjesno postavljenih na vlastita lica negdje duboko u sebi znamo da je sve otišlo k vragu. Ako živimo u svijetu okrenutom naopačke i ako u njemu nitko ne zna (kako je jednom duhovito napisao Paljetak) tko su miševi, a tko mačke, zar nije onda moguće da taj isti svijet povremeno namrgodi lice? Čitam baš nedavno na Indexu Sanaderovu izjavu o objavi Muhamedovih karikatura: "To bi bilo kao da se netko ruga s Isusom Kristom". Čovjek ne može a da se ne zapita u kojem to svijetu, u kojoj to državi živi naš dragi premijer!? Pa vicevi i šale na račun Isusa, Pape, pa čak i Muhameda i Bude stara su stvar i nebrojeno su puta prepričavani na raznim druženjima, pijankama, slavljima. . . Ma dernecima, ako je nekom tako lakše. Ako živimo u svijetu gdje ne postoje prioriteti osim eventualno vlastita hedonizma, pa je za jeftin seks dovoljno kupiti oglasnik i okrenuti nekoliko zadnjih stranica (jer zna se da je seks najprodavanija roba), nije li onda moguće da ostanemo zatečeni spoznajom kako tamo negdje u nekoj Aziji postoji svijet u kojem moralne vrijednosti nisu vezane za sitna i mala zadovoljstva? MORAL I moral... Jer, kada nama zaprijeti nekoliko malih zelenih koji nisu Diego Maradona i koji umjesto lopte driblaju bombama onda odjednom svi postanemo strašno defanzivni i krenemo u klizeći start prazne frazeologije. Ma, molim vas gospodo... Nikom, uključujući vas, nije stalo do ničije dobrobiti nego do vaše vlastite bez obzira na stranke, boje i pripadnosti. Odavno ste odigrali rulet demagogije. Svojim ste izjavama od kojih je ovdje samo jedna citirana pokazali koliko ste u krivu i koliko zatvarate oči pred stvarnošću. Poštujem muslimanske osjećaje i bez obzira na sve želim im zahvaliti što su možda, iako na krivi način, dali do znanja ovom ispraznom modelu od autora ovog teksta koliko sam baksuzan. Živim u državi koju na pojilo vode ljudi u ružičastim naočalama koje im pojilo prikazuju kao, u najmanju ruku, Sheraton, a napoj kao kraljevsku gozbu. MORAL I moral. Kao definicija i kao nešto što je tu samo kad nekom odgovara. Žalosno. Znate li kako su Englezi na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Meksiku 1986. primili prvi gol od Malog Zelenog? Božjom rukom... Samo se nadam da i nas ne pogodi ista u liku driblera nekim drugim loptama... Nadam se da ćemo između MORALA i morala naći mrvicu skrivenog razuma. Mrvicu koja bi nam omogućila da više ne budemo ovce vođene od kratkovidnih pastira sa krivom dioptrijom. Za kraj, da citiram Gibonnija:

I kako sada
naći mrvu dostojanstva
da me drži.
Biti gospodin,
a ustvari biti dvoličan do srži...


Nima 'vaki testamenta
, rekao je još njegov otac. Gospodo, mislim da bismo bez obzira na njihove metode koje ne odobravam (a ne odobrava ih ni njihova vjera, koliko znam) od malih zelenih mogli štošta naučiti. I preuzeti. Barem mrvu dostojanstva ili razuma. Svejedno.

Post je objavljen 08.02.2006. u 22:00 sati.