Marketing
Otvorenje
Teško je pisati pod emotivnim stresom, makar on bio uzrokovan i pozitivnim događajima. Danas su u Torinu otvorene dvadesete Zimske olimpijske igre. Gledajući otvaranje i hrvatsku delegaciju nisam si mogao pomoći i nisam mogao zaustaviti suze. Rijetko se osjećam ovako bezrezervno ispunjen i sretan zbog nekog drugog. U potpunosti. Danas, kad je netko tko mi jako puno znači, bio tamo kao prvi predstavnik Hrvatske u svojoj disciplini nisam mogao suzbiti emocije. Imagine all the people sharing all the world... Dobro je što nešto poput Olimpijskih igara postoji i što, bez obzira koliko ih nastojali komercijalizirati ipak nismo uspjeli ubiti njihov duh. Zasad. Zato mi je drago što je na jednom takvom događaju, možda jednom od rijetkih koji nas okružuju što još ima dušu, bio netko do koga mi je toliko stalo. Znam da ovaj tekst odudara većim dijelom od ostalog napisanog na ovom blogu, no ne mogu skrivati ono što jesam, kao što ne mogu dati samo dio sebe, a skriti ostatak. Dio mene u ovom se trenutku nalazi u Italiji i zato ću, pokušavajući se pridržavati pravila koja sam sam sebi zadao kad sam počeo pisati blog, pratiti Olimpijske igre na svoj način... Naravno, s posebnom težinom na biatlonu i na mojoj dragoj Petri koja zaslužuje apsolutno svaku sekundu ovoga što trenutno proživljava... Ovim putem ju pozdravljam i samo želim da zna koliko mi je do nje stalo...
Post je objavljen 10.02.2006. u 23:17 sati.