Marketing
Jednog dana u...
21:30
Ne znam
da li sve što nabacim
ispadne glupo
i ne znam
da li sve što napišem
ispadne tebi.
Suhe usne,
ruka što kroz kosu
prođe polako
pričaju sve što
ne želim reći.
One slatke, male
neispričane riječi
i one kapi što
ne prestaju teći
niz usne što
ostaju suhe
od ispraznih riječi.
Zagrli me
i otjeraj noć.
Otjeraj njih
što čekaju da
izađu iz sjene
i prodaju sranja
za osmijeh i par
čaša vina
kao plaću.
Obična voda
gorča od viskija
ne utažava žeđ
i sve ovo je
pukotina percepcije
navučene na tanak led.
Polako moja kosa
postaje tvoje tijelo,
a moje usne
iskrena ludost.
Ne znam
da li sve što nabacim
ispada glupo.
Želim te samo milovati
pramenom prozirne riječi,
uzbuditi čuperkom
nepokorne kose
što prije ili kasnije
mora otpasti u
Ne znam.
Post je objavljen 03.02.2006. u 13:59 sati.