nedjelja, 23.08.2009.
ZASTUPNICI U SUKOBU INTERESA
|
'Najopćenitije se sukob interesa može definirati kao situacija u kojoj javni dužnosnik ima neke profesionalne ili osobne obveze, odnosno osobne ili financijske interese, koji mu otežavaju djelotvorno obavljanje javne funkcije i ugrožavaju njegovu objektivnost ili mogu stvoriti dojam da je njegova objektivnost ugrožena. Dosljednim sprečavanjem sukoba interesa znatno se smanjuje mogućnost za korupciju u obnašanju javnih dužnosti i povećava povjerenje građana u izabrane dužnosnike, što ima brojne pozitivne učinke ne samo na demokratske procese već i na životni standard građana. Upravo zbog toga se u svim demokratskim zemljama prevenciji sukoba interesa posvećuje velika pažnja', kaže TRANSPARENCY INTERNATIONAL HRVATSKA. Saborski zastupnik je bez sumnje javni dužnosnik. Njegovo djelovanje i rad u Saboru podložni su njegovoj stranačkoj (ili nestranačkoj, ako su nezavisni) pripadnosti. S time smo se svi pomirili i to prihvaćamo kao normalno. Na koncu, radi takve svoje pripadnosti i orijentacije je i izabran u Sabor. To je posve u redu. Što nije u redu? Nije u redu to da u slučaju poremećaja kakvi se mogu dogoditi, a i događaju se, zastupnik ne zastupa javni interes nego svoj osobni. Primjerice, ako premjer, kojeg je Sabor izabrao, nenadano dade neobrazloženu ostavku 538 dana nakon svog imenovanja (godinu i pol dana, dakle, ni polovina četverogodišnjeg mandata) i time dovede u pitanje povjerenje Sabora prema stranci koja ga je dovela do te funkcije, zastupnici bi u javnom interesu mogli iskazati nepovjerenje prema imenovanom nasljedniku, ili nasljednici, jer takav premjer ne može biti kompetentna osoba za predlaganje, s obzirom da nije logično obrazložio razloge svog odstupanja, pa je moguće da se tu krije nešto veliko, opasno i narodu nepoznato. Dakle, normalno je da zastupnici kažu 'ne'. Ako kažu 'ne' tada dolazi u pitanje Vlada, pa funkcioniranje države, pa prijevremeni izbori, u kojima ti isti zastupnici možda ne bi više bili izabrani, pa zastupnička prava koja trebaju ostvariti za još 193 dana (malo više od 6 mjeseci) dolaze u pitanje. Dakle, ne vodeći više računa o općim i javnim interesima, zastupnik će uvijek reći 'da', neka ostane ovakva situacija barem još šest mjeseci, pa makar narod i propao. Dakle, ako su zastupnici u sukobu interesa, onda njihova odluka ne može biti interes naroda kojeg zastupaju, nego njihov osobni interes. Problem o kojem govorimo je realno, po odstupanju dr. Ive Sanadera 02.07.2009, bio slijedeći. Zastupnicima sva njihova zastupnička prava nastupaju tek iza polovice njihovog mandata, znači iza 11.01.2010. Svako glasovanje koje bi ugrozilo njihova prava (prijevremeni izbori npr., koji bi možda i bili nužni) zastupnike, radi osobnih interesa, neće navesti na takav put, jer im je osobni interes tada potencijalno ugrožen, a taj osobni interes im je ispred javnog. Radi se, par excellance, o sukobu interesa. Sve do 12.01.2010 saborski zastupnici jesu u sukobu interesa. Zato je u ovom periodu veliko pitanje njihovog ispravnog javnog djelovanja. |
