subota, 30.05.2009.
DEMOKRACIJA BEZ SUČELJAVANJA - IZBORNA ŠUTNJA HRVATSKIH MEDIJA
|
Danas je opet dan izborne šutnje. Što je izborna šutnja? ''Izborna šutnja je razdoblje u kojem je zabranjena svaka izborna promidžba, objavljivanje procjena izbornih rezultata, kao i objavljivanje neslužbenih rezultata izbora, objavljivanje fotografija u sredstvima javnog informiranja, izjava i intervjua nositelja lista, odnosno kandidata, te navođenje njihovih izjava ili pisanih djela. Počinje 24 sata prije dana održavanja izbora, a traje do zatvaranja biračkih mjesta'' (navod iz Sigma centar). Dakle, nećemo ništa o zabranjenome. Hoćemo o demokraciji u Hrvatskoj. Jedni kandidati nisu uspjeli pobijediti natpolovičnom većinom izašlih glasača u prvom izbornom krugu. Drugi kandidati su uspjeli ući u drugi izborni krug. Jedni i drugi žele pobijediti u drugom izbornom krugu. Treći, građani, također žele pobjedu. Ne toliko pobjedu nekog njihovog kandidata, ima i toga, već najveći broj njih želi pobjedu demokracije. Prema interesima u drugom izbornom krugu izlazi podjela na tri kategorije; kandidati jedni s njihovim podupirateljima, kandidati drugi s njihovim podupirateljima, i najveći broj građana koji su oko 50% ostali doma u prvom izbornom krugu, dakle najveći homogenizirani broj gađana ove zemlje. Ovima trećima treba pribrojiti i građane koji su glasovali za one kandidate koji se nisu probili u drugi izborni krug. Dakle, daleko preko 50% građana pojavljuje se u kategoriji onih koji su zainteresirani dobiti dodatne informacije o kandidatima u drugom izbornom krugu. O tom najvećem broju građana nitko nije sada brinuo. Radi se oko 50% neizašlih glasača, plus prosječno 20-tak % glasača otpalih kandidata, znači prosječno oko 70% punoljetnih građana ove zemlje. Mediji su ostajali nijemi na mogućnost organiziranja sučeljavanja po dvojice preostalih kandidata. Nema tu tehničkih zapreka organizirati bilo kada, pa čak i bilo kliko puta potrebna sučeljavanja. Narod bi gledao, slušao, vrednovao i glasovao, možda bi se i zabavljao. Javnost, građani imaju pravo i potrebu znati više o kandidatima. Nitko bolje od zainteresiranih kandidata ne može iznijeti svoje prijedloge vizija za budućnost i kritike protukandidata od samih kandidata. Zašto im nije omogućeno sučeljavanje? Zašto ih mediji nisu prisilili na sučeljavanje? Da li je u Hrvatskoj ikome stalo dobiti kvalitetnu vlast? Nisu li nevještim manipulacijama neki kandidati sami uspjeli izbjeći sučeljavanja? Jesu li ih mediji u tome podržali? Da li su mediji odgovorni za demokraciju u Hrvatskoj? Hoće li građani više trebati medije u procesu demokracije? Neće li društvo naći pogodnije putove za ispoljavanje demokracije od samih dosadašnjih medija? Zašto nam trebaju i služe mediji? Treba li konačno okrenuti novi list?... Zaključujemo da je za hrvatske medije izborna šutnja trajala sve vrijeme izbora. Samo novac, novac je jedino mjerilo izborne promidžbe. Tamo gdje se plaćalo tamo se objavljivalo. Mediji nisu pokazali nimalo političke zrelosti u demokratizaciji Hrvatske. Mediji su se sveli na tehniku pripremanja i objave nekih rezultata. Hrvatskoj trebaju drugačiji mediji, ne tehnika objave vijesti (to će najbolje učiniti internet) već mediji koji će pored tehnike imati i sadržaj. To je posve izostalo. U eri komercijalizacije to je valjda nužno dovelo do kraja medija. Sad nećemo govoriti više o medijima koji imaju svoju tehniku i sadržaj, govorit ćemo o tehnici radija, tehnici televizije, tehnici štampanja, tehnici slikanja, tehnici elektrotehnike (kompjutera)...dakle, nećemo više govoriti o medijima (''Mediji su kompleksni pojam koji označava sustave javnog informiranja, koji služe za raspršivanje (diseminaciju) vijesti i audio-vizualnih sadržaja u svrhu informiranja, obrazovanja i zabave najširih slojeva stanovništva. Prema Zakonu o medijima iz 2003. godine, mediji su: novine i drugi tisak, radijski i televizijski programi, programi novinskih agencija, elektroničke publikacije, teletekst i ostali oblici dnevnog ili periodičnog objavljivanja urednički oblikovanih programskih sadržaja prijenosom zapisa, glasa, zvuka ili slike...'', navod iz Wikipedije), jer mediji koji su to trebali biti izgubili su svoju svrhu (informiranje i obrazovanje, pa čak nisu oko izbora ni zabavili narod, a i to su sučeljavanjima mogli postići) Pozivam Sabor da izmijeni zakon o medijima, da analizira što se s medijima dogodilo i prilagodi zakon o medijima izmijenjenom životu. Od svega ostaje gorčina, kakvu teško mogu doživjeti zemlje kojima je potrebno uz katastrofalnu gospodarsku situaciju barem osigurati napredak na onom polju za koji nisu potrebni novci, već samo dobra pamet. |
