srijeda, 30.04.2008.
USPOREDBA: RADNICI-SREDNJOŠKOLCI
|
Potaknut jednim komentarom načinio sam neizbježnu usporedbu dva nedavna događaja; prosvjeda radnika 12.04.2008 i prosvjeda srednjoškolaca 28.04.2008. "WIVA", u komentaru na ovom blogu kaže: "Nijedan sposoban vlastodržac se ne želi igrati s pobunom mladih”. ... . Možda se vlastodršci stvarno ne žele igrati s pobunom mladih. Ako je to istina, zašto je tome tako? Da li su npr. radnici u nepovoljnijem položaju pri svojim pobunama od srednjoškolaca? Da li je to radi njihovog statusa ili njihovih zahtijeva? Što bi se dogodilo da su mladi izašli sa zahtjevom "Zajedno za veće plaće", kako su to učinili sindikati 12.4.2008. Zahtjev za odgodu mature Vlada može odmah podržati, jer taj zahtjev nema financijsku težinu. Veće plaće sigurno imaju velike financijske obveze Vlade. No, ako je "WIVA" u pravu moglo bi se dogoditi da neki slijedeći eventualni prosvjed organiziraju mladi sa zahtjevima njihovih roditelja, npr: "Zajedno za veće plaće". Da se razumijemo, to je hipotetično pitanje, ali zaključci svejedno mogu imati dalekosežne posljedice na suradnju sindikata i građana općenito, a posebno, na suradnju sindikata i mladih građana. |
ponedjeljak, 28.04.2008.
BRAVO SREDNJOŠKOLCI !
|
Danas se dogodio preokret u komuniciranju građana i vlasti. Zapreke dolaska do Banskih dvora skinute su internetom. Dakle, nitko više ne mora ići fizički protestirati pred Banske dvore ili pred Sabor na Trg sv. Marka. Dovoljno je da ima dobar razlog, jaku podršku građana za svoju ideju i internet (blog i e-mail adresu). Skup se brzo i djelotvorno može organizirati na Trgu bana J. Jelačića ili negdje drugdje, recimo pred ministarstvom gospodina Primorca, kako se to jutros i dogodilo. S aspekta e-sabora ovo je dobar pokazatelj snage interneta. Ovako ćemo jednog dana obaviti i glasovanje za Sabor, ako sve ne postane samo e-Sabor. Djeca su danas pokazala da se ovakvom akcijom postiglo brzo, djelotvorno i potpuno uspješno protestiranje. Vlasti su pale za par sati. Nikada prije u svijetu nije valjda tako efikasna akcija izvedena i to od maloljetnika. Svaka čast. Čestitamo! |
subota, 26.04.2008.
"VAŽNO JE DA SU LJUDI SITI"
|
Izjavu iz naslova koju je premjer Sanader izrekao prije nekoliko dana novinari su, posve točno, pročitali i malo drugačije: "U Hrvatskoj neće biti gladi". Odlično, zar ne? Neće biti gladi. Veselimo se radi toga! Kao da smo sve ove godine radili i "napredovali" da bi 2008. godine itko spominjao glad naših građana, a u sklopu vizionarskog razvoja Hrvatske. Jer ako premjer tako vidi budućnost Hrvatske to je onda njegova vizija razvoja naše zemlje. Zamislite da istu takvu izjavu dade recimo naš uvaženi nedavni gost, predsjednik G.W. Bush. Iz njegovih usta ta izjava bi glasila: "Amerikanci neće biti gladni". Nakon stoljeća razvoja, nakon tehnološkog napretka, nakon dobivenih ratova, dakle nakon svega, izjaviti da neće biti gladi u najmanju ruku je poražavajuće. Pa zar se sada razmišlja o gladi. Hrvatska nije gladovala ni u ratu. Bilo je teško, ali gladi nije bilo. Nije li izjava iz naslova pokazatelj dosega naše vlasti. Dobro je da ne bude gladi. Ali loše je da netko, tko bi trebao osvajati "vrhove svijeta", kakova bi trebala biti naša lijepa, ljubljena, znojem i krvlju branjena Hrvatska, danas sluša izjave da neće biti gladi. Možda se premjer zaista i pobojao gladi. Ali, onda je uistinu pitanje kuda nas to on misli voditi? Ako se, pak, nije pobojao gladi, onda bi bilo dobro čuti drugačiju izjavu, primjerice: "Hrvatska će narednih godina imati rast od 15%, jer nam toliko treba da za 20 godina dosegnemo razvijeni svijet, koji će u međuvremenu dalje napredovati po stopi od 5%, a naša polazna pozicija je dvostruko niža od njihove". Ne, naš premjer je zadovoljan s time da kod nas neće biti gladi. Jadno i zabrinjavajuće! P.S. Računajte i sami vrijeme (T) dostizanja svjetske razine razvijenosti uz stopu rasta u svijetu p (recimo da je p=5%), omjer hrvatske i svjetske stope rasta h (zacrtamo da će se Hrvatska razvijeti po stopi od 15%, a za svijet znamo da je taj rast, recimo, po stopi od 5% (h=15/5=3). Trenutni omjer svjetske i hrvatske razine razvijenosti je, recimo, dvostruki (s=2). Tada vrijeme T izračunamo prema formuli T=(s-1)/[p(h-s)]=1/0.05=20 godina. |
srijeda, 23.04.2008.
SLUČAJ PUKANIĆEVIH I SIGURNOST NAŠIH GRAĐANA
|
Što se više iznose detalji vezani za slučaj prisilne hospitalizacije gospođe Pukanić to se postavlja sve više pitanja o sigurnosti naših građana. Naime, tko vam može garantirati da se jednom na vašim vratima ne pojavi policija s hitnom pomoći i nalogom da vas se preveze u ludnicu? Bit će tu nalog vaše liječnice pribavljen bez vašeg pregleda, bit će liječnik u ekipi hitne pomoći, bit će tu "lisice" za slučaj da se protivite nalogu policajca da krenete u ludnicu, i bit će formular br. 1 (koji navodno za slučaj Mirjane Pukanić nije bio odmah, već naknadno ispunjen). Sve po propisu, sve po redu. Vas se hospitalizira, dugotrajno vas se drži tamo ali vas se ne liječi, i ako preživite puste vas kući bez terapije... Scenario kakav smo gledali u Latinici HTV-a prije dva dana za slučaj Golog otoka. Metoda su se promijenile - rezultat isti! Zatvara se ili odvodi ljude bez pravne osnove. Tko zna na koliko ljudi je do sada već provedena ovakva "zakonita" procedura? |
nedjelja, 20.04.2008.
APSURDI I ZAKONITOSTI HRVATSKE POLITIKE
|
Ako bolje pogledamo, u tjedan dana dogodila su se dva protestna skupa. Onaj na Trgu bana J.Jelačića i onaj na Pantovčaku. Jednoga su predvodili hrvatski sindikati a drugoga predsjednik Republike Hrvatske. Bez obzira na pozadinu ("Zajedno za veće plaće" ili "Gospodarski odnosi Hrvatske", kako su se oni službeno nazivali) oba skupa su bila s konotacijama protiv Vlade. Zato ne čudi da se Sanader nije pojavio niti na Trgu (što je sasvim očekivano; rekli bi zakonito), ali ni na Pantovčaku (što nije sasvim očekivano; rekli bi da je apsurdno). Ako je istina da stanje u Hrvatskoj doista nije dobro, onda za to stanje netko treba odgovarati. Vlada priča o razumijevanju gospodarskih teškoća (potpredsjednik Damir Polančec), i opravdava se sličnim teškoćama u svijetu, a sindikati i predsjednik države traže rješenja bez obzira na komparacije s ostalima u svijetu. Zamislite sada situaciju da predsjednik države pripada istoj političkoj opciji kao i Vlada. Hrvatski građani slušali bi unisonu priču o svjetskim gospodarskim teškoćama; razjedinjeni sindikati ne bi baš ništa mogli napraviti i idilični život u Hrvatskoj bi se nastavljao, uz povećanje inozemnog i unutrašnjeg duga sve do pucanja svih šavova. I ovako se stanje samim ukazivanjem na teškoće nije promijenilo, ali ostaje činjenica da se na teškoće pokušava nekako konstruktivno odgovoriti. Hoće li biti uspjeha vidjet će se. To ovisi o odnosu snaga. Čudno je stanje u Hrvatskoj. Unatoč svemu prividno se dobiva dojam normalnog života. Na tome "optimisti" mogu graditi tezu da i jeste sve dobro, a "pesimisti" tvrditi da se radi samo o prividu, koji će se kao balon od sapunice rasprsnuti u ništavilo. Ako sutra u trgovinama ugledate znatno veće cijene znat ćete tko je od ove dvojice u pravu. Samo to je zakon. Ostalo su priče; apsurdne, smiješne, žalosne ili tendenciozne. |
subota, 19.04.2008.
PREMJER vs. PREDSJEDNIK
|
Hrvatskom gospodarstvu od dolaska političke opcije iz 1990.g. nije bilo ni lako ni dobro. Povjesničarima prepuštam period prije toga. Tuđman i HDZ preuzeli su vlast bez ikakvog konkretnog gospodarskog programa. Poznata je izjava iz tog perioda da HDZ neće u kampanji otkrivati svoj gospodarski program kako ga netko ne bi kopirao. Pokazalo se kasnije da tog programa uopće nije ni bilo. Ne čudi da ga nije bilo, jer se on i nije mogao stvoriti u kratkom predizbornom periodu, ali čudi kako se na lažima pokušalo i po osvajanju vlasti nastavilo graditi hrvatsko gospodarstvo. Strategija gospodarskog razvoja Hrvatske nije ni do danas napravljena. Glavinjanje oko smjera razvoja gospodarstva nastavilo se u ratnom okruženju, uz kriminalnu pretvorbu i privatizaciju. Društvena imovina, koja je po svom karakteru pripadala svim građanima Hrvatske, pretvorena je u državnu imovinu pod patronatom vlasti i pretvarana u privatnu imovinu zacrtanih 200 obitelji. "Grijeh struktura", kako ga je kasnije nazvao nadbiskup Bozanić, neće oprati desetljećima generacije naših naraštaja. Na nepravdi i kriminalu priskrbljena bogatstva ostat će za pokoljenja nepravedno raspodijeljena. Niti evidentno utvrđene nezakonitosti od strane Državne revizorice Šime Krasić nitko ne pokušava dovesti u red zakonitosti. Život ide dalje. Vlasti idu dalje. Da li ispravnim putom? Hrvatsko gospodarstvo, suočeno s normalnim razvojnim teškoćama poput svakog nacionalnog ili svjetskog gospodarstva, ima barem dva dodatna utega uz koje se treba natjecati na globalnom tržištu; loše naslijeđe Tuđmanovog perioda i velike troškove kroz obveze i prava nezaposlenih i branitelja. Treći uteg, neefikasnu i skupu administraciju da ne spominjem. To su preteški utezi za naše malo i upropašteno gospodarstvo... Tako je to, i to su činjenice. Zašto u takvom odavno poznatom i teškom okruženju Premjer Sanader nije odlučnije već do sada potražio izlaze iz tog stanja? Zašto sam sa svojim vladama nije pokrenuo Hrvatsku kako je prije više od četiri godine obećao? Ne znam. No, kad je već takvo stanje, bilo bi logično prihvatiti ponudu i pomoć Predsjednika Mesića da se o tim temama raspravlja i pokuša naći izlaze. Možda čak samo parcijalne izlaze. Svako poboljšanje je poboljšanje. Ne, vlada Ive Sanadera odlučila je na nož dočekati Predsjednikovu inicijativu. Zašto? Zar samo zato da se ne iskaže Vladina nedjelotvornost? Zar samo radi vlastite sujete? Tko zna? Ostaje gorak okus nespremnosti da se o našim zajedničkim problemima vode zatvorene sjednice Vlade, da se javnost izbjegava obavještavati o svim trendovima koji se oko nas i s nama događaju, da se izbjegava otvoreni razgovor o problemima. To mi izgleda posve neprihvatljivo. Problema ima. Prošlotjedni protest radnika na Trgu bana J. Jelačića to je otvoreno pokazao. Zato prozivam Vladu Ive Sanadera za nedolično ponašanje i odnos prema hrvatskom građanima koji su ih izabrali. Prozivam ih i zbog nedoličnog i nedopustivog odnosa prema osobi Predsjednika Republike, kojeg je ipak izabrala najveća većina građana ove zemlje. |
utorak, 15.04.2008.
ODJECI RADNIČKOG PROSVJEDA
|
Hrvatskoj trebaju puno korjenitije promjene od jednog prosvjeda ili eventualno štrajka. Hrvatska se kao relativno malo društvo može voditi i u njoj se može gospodariti na puno dinamičniji način, s više humanih elemenata. Da je vlast predana boljitku i napretku do sličnih manifestacija radničkog nezadovoljstva na trgu ne bi ni trebalo dolaziti. Da se na Markov trg dozvoli doći i prosvjednicima, a ne samo Bushu, ranije bi glasovi vapijućih dolazili do ušiju i klupa mjerodavnih. No, svega toga nema. Prosvjed je prošao. Ozren Matijašević spominje štrajkove ako prosvjed kod Vlade ne potakne pozitivne promjene. Već sam prije napisao, od ovog prosvjeda neće biti neposredne koristi. Posredna korist bit će da je on uopće održan, pa će se pozivajući na njega stvoriti nova stepenica za druge akcije hrvatskog proletarijata. Svakako je zanimljivo da gospodarstvenici ne organiziraju prosvjede. A i oni bi imali što reći. Valjda se smatra da je to sramota, ili za to zaista nema potrebe, jer za njih vlade odrađuju posao. Jer, ako se socijalni dijalog u Gospodarsko socijalnom vijeću (GSV-u) ne može kvalitetno voditi, radi čega su radnici i izašli na ulice, normalno bi bilo da i drugi socijalni partneri posegnu za istom mjerom. Zašto toga nema? Interesantno je to pitanje! |
subota, 12.04.2008.
RADNIČKI PROSVJED
|
Hrvatska se razvija ili stagnira kontraverzno. S jedne strane su prebogati, a s druge presiromašni. Sredine gotovo da i nema. Nestao je srednji, najvažniji, sloj. Pedeset tisuća radnika na Trgu bana J.Jelačića svojom prisutnošću danas su se glasno pobunili protiv tog stanja. Građani su izostali. A porast cijena pogađa sve, i radnike i sve slojeve građanstva. I što sada, što dalje? Vlada je već poručila da je i ona nezadovoljna s porastom cijena i da cijene nisu u njenoj nadležnosti. Znači Vlada ništa ne može učiniti. Premjer Sanader je još poručio da su i tako i tako na slijedećim sjednicama Vlade one teme koje su spominjali sindikalni rukovodioci na današnjem prosvjedu. Znači, Vlada će raspravljati o stvarima na koje ne može utjecati! I što onda očekivati? Ništa! Sve će ostati po starom. Vidjet ćete. Ne treba biti veliki prorok i u ovoj situaciji predvidjeti nastavak. Ništa se neće promijeniti. Želi li se tko kladiti? |
PRVIH 1000 E-SABORNIKA
|
U rad e-Sabora jučer se uključio i tisućiti e-sabornik (867 iz Hrvatske i 133 iz 25 različitih zemalja svijeta) . Zadovoljstvo i ponos s tim brojem ne želim skrivati. Uvjeren sam u budućnost takvog načina rada, jer postojeći politički sustav koji preferira klasične izbore putem političkih stranaka ima već iskazan niz negativnosti (velika sredstva za kampanje, nejasni izvori financiranja, isticanje financijske snage a ne kvalitete zastupnika, korupcija, nedosljednost zastupanja promjenom stavova nakon izbora, politička trgovina, visoke troškove zastupnika, neprimjerene mirovine, skrivanja iza političke stranke, neprimjerena polarizacija u Saboru na vlast i oporbu, pri čemu uvijek prolaze prijedlozi vlasti bez obzira na kvalitetu oporbenih prijedloga, nezadovoljstvo glasača utjecajem na zastupnika nakon izbora, samovolja i bahatost vlasti....). Previše toga je danas što ne ukazuje na dobru budućnost takvog nastavaka rada. E-Sabor bi u prvom času mogao postati barem korektiv takvoj vlasti. Nove mogućnosti koje pruža internet u političkom sustavu nisu ni izdaleka iskorištene. Postignuti dosadašnji rezultati u pogledu broja uključenih e-sabornika ohrabruju. S nadom u bolje sutra - idemo dalje! |
ponedjeljak, 07.04.2008.
PRESEDANI I OBJAŠNJENJA
|
Za NATO nam ne treba referendum, jer se time ne prenosi suverenitet. Unatoč zakonskoj zabrani, na Markovu trgu se može održati skup, jer je on od velike važnosti za Hrvatsku. Dva spomenuta objašnjenja, za dvije različite stvari, dane su od same Hrvatske vlade. Na te dvije izjave može se, naravno, pozvati svatko pri provođenju svojih akcija. Znači, zakon se može kršiti uz dobro obrazloženje. Nije nitko procjenjivao opravdanost velike važnosti za Hrvatsku. Svaka stvar može biti proglašena velikom važnošću za Hrvatsku. Čak, objektivno to i može biti. Hoće li se tada odobriti takav skup? Naravno da hoće, bio bi logičan odgovor. Vidjet ćemo što će pokazati praksa. Nadalje, suverenitet se od strane premjera Sanadera, proglašava kriterijem pri opredjeljenju za provođenje referenduma. Suverenitet se, npr. ne prenosi u najvećem broju slučajeva. Bilo da se radi o ekologiji, o obveznom srednjem školstvu, o izgradnji novog stadiona, ... općenito, gotovo nigdje, osim pri ulasku Hrvatske u Europsku uniju. To znači da referendum, dakle neposredno izjašnjavanja građana, treba izbaciti kao ustavnu kategoriju. Jer, što će ustavna odredba koja nema šire značenje. Izlazi, zapravo, da je vlast pokazala kroz ova dva primjera da je ona vrhunaravna, Bogom dana, i da može napraviti što god želi. To je očiti primjer poštivanja pravnog sustava u Hrvatskoj od strane same vlasti, koja bi u tome trebala prednjačiti. |
nedjelja, 06.04.2008.
KAD ODE BUSH
|
Posjet k'o posjet, reklo bi se. Na prvi pogled i jeste tako. No, u svojoj suštini ipak nije. Dvije stvari su različite od uobičajenog državničkog posjeta. Prvo, došao je prvi čovjek najjače svjetske sile, pa dakle najjači čovjek svijeta, i drugo nije došao političar Bush, nego vojskovođa Bush u civilnom odijelu. Najjači čovjek svijeta u jednoj maloj, među najmanjim zemljama svijeta. Analitičari će još o tome govoriti. Doček je bio vrhunski, svjetski. Ostaje, ipak, ključno pitanje razloga tog posjeta. Nešto je već rečeno na govorima koje smo čuli. Ono što se ne govori ostaje skriveno između redaka. Predsjednik Bush je došao s ciljem regrutiranja naših vojnika u radove NATO-a. Najbolji hrvatski proizvod za kojim postoji svjetski interes je naš vojnik. Kako ćemo ga isporučivati, u kojim kontingentima, kako ćemo ga vraćati, cijele, u dijelovima ili u sanducima? To ćemo još vidjeti. Sve ostale priče su celofani, udice za naivne i one manje naivne ljude. U legendarnoj Bushevoj rečenici: "Amerika i NATO su uz vas i nitko vam više neće oduzeti slobodu!" nedostaju dvije riječi: Amerika i NATO su uz vas i nitko vam, osim NATO-a, više neće oduzeti slobodu! Čujem da je HDZ "novačio" kandidate za autobuse koji su trebali dovesti oduševljene slušatelje na Markov trg. Sad, budući da su bili u prekršaju, na zabranjenom mjestu su izražavali svoje osjećaje, trebaju očekivati kazne od 5 do 20 tisuća kuna, shodno zakonskoj zabrani Sabora. Ili će možda HDZ ukinuti zabranu okupljanja na Markovu tregu, pa da mogu i drugi biti ravnopravni s izabranima. Baš me zanima što će odabrati. Ništa, naravno. Netko može kršiti zakon bez kazne. A tko je taj. Zna se! Svoj stav o posjeti predsjednika Busha Hrvatskoj izrazite glasovanjem, ovdje desno. |
srijeda, 02.04.2008.
SILA ZAKON MIJENJA (2)
|
"Kad se donosio Zakon o javnom okupljanju, kojim je zabranjeno organizirati skupove na Markovu trgu, nije se znalo da će jednoga dana na tom mjestu američki predsjednik držati govor Hrvatima. Organizatori kažu da je Bushovo obraćanje javnosti "manifestacija od posebnog značenja za RH" i ako je organizira Vlada, onda je to dovoljno za iznimku od pravila...", piše tako u jednim dnevnim novinama. A mi kažemo da to nije nikakva iznimka, da Vlada radi stalno onako kako joj je volja. Zakon je jasan. Vlada ga ne smije kršiti. To bi bio opasan javni presedan. Diskriminacija. Ne rasna, ne vjerska, ne socijalna.... . Bila bi to čista politička diskriminacija. Imamo, očito, Vladu koja je odlučila raditi kontra svog naroda, ne puštajući ih na Markov trg, i raditi kontra zakona, proglašavajući svoju volju vrhunaravnom. Hrvati, probudite se. Vrijeme će nam proći. To kako nam Vlada postupa kršeći zakone, dajući ZERP drugima i uvodeći nas u NATO, bez da pita građana, ne bih se čudio da se jednog dana probudimo u tuđem krevetu, tuđem gradu, tuđoj državi, s tuđom Vladom. I s našim još većim glavoboljama. |
