Hrvatskom gospodarstvu od dolaska političke opcije iz 1990.g. nije bilo ni lako ni dobro. Povjesničarima prepuštam period prije toga. Tuđman i HDZ preuzeli su vlast bez ikakvog konkretnog gospodarskog programa. Poznata je izjava iz tog perioda da HDZ neće u kampanji otkrivati svoj gospodarski program kako ga netko ne bi kopirao. Pokazalo se kasnije da tog programa uopće nije ni bilo. Ne čudi da ga nije bilo, jer se on i nije mogao stvoriti u kratkom predizbornom periodu, ali čudi kako se na lažima pokušalo i po osvajanju vlasti nastavilo graditi hrvatsko gospodarstvo. Strategija gospodarskog razvoja Hrvatske nije ni do danas napravljena.
Glavinjanje oko smjera razvoja gospodarstva nastavilo se u ratnom okruženju, uz kriminalnu pretvorbu i privatizaciju. Društvena imovina, koja je po svom karakteru pripadala svim građanima Hrvatske, pretvorena je u državnu imovinu pod patronatom vlasti i pretvarana u privatnu imovinu zacrtanih 200 obitelji. "Grijeh struktura", kako ga je kasnije nazvao nadbiskup Bozanić, neće oprati desetljećima generacije naših naraštaja. Na nepravdi i kriminalu priskrbljena bogatstva ostat će za pokoljenja nepravedno raspodijeljena. Niti evidentno utvrđene nezakonitosti od strane Državne revizorice Šime Krasić nitko ne pokušava dovesti u red zakonitosti.
Život ide dalje. Vlasti idu dalje. Da li ispravnim putom? Hrvatsko gospodarstvo, suočeno s normalnim razvojnim teškoćama poput svakog nacionalnog ili svjetskog gospodarstva, ima barem dva dodatna utega uz koje se treba natjecati na globalnom tržištu; loše naslijeđe Tuđmanovog perioda i velike troškove kroz obveze i prava nezaposlenih i branitelja. Treći uteg, neefikasnu i skupu administraciju da ne spominjem. To su preteški utezi za naše malo i upropašteno gospodarstvo... Tako je to, i to su činjenice.
Zašto u takvom odavno poznatom i teškom okruženju Premjer Sanader nije odlučnije već do sada potražio izlaze iz tog stanja? Zašto sam sa svojim vladama nije pokrenuo Hrvatsku kako je prije više od četiri godine obećao? Ne znam.
No, kad je već takvo stanje, bilo bi logično prihvatiti ponudu i pomoć Predsjednika Mesića da se o tim temama raspravlja i pokuša naći izlaze. Možda čak samo parcijalne izlaze. Svako poboljšanje je poboljšanje.
Ne, vlada Ive Sanadera odlučila je na nož dočekati Predsjednikovu inicijativu. Zašto? Zar samo zato da se ne iskaže Vladina nedjelotvornost? Zar samo radi vlastite sujete? Tko zna?
Ostaje gorak okus nespremnosti da se o našim zajedničkim problemima vode zatvorene sjednice Vlade, da se javnost izbjegava obavještavati o svim trendovima koji se oko nas i s nama događaju, da se izbjegava otvoreni razgovor o problemima. To mi izgleda posve neprihvatljivo. Problema ima. Prošlotjedni protest radnika na Trgu bana J. Jelačića to je otvoreno pokazao.
Zato prozivam Vladu Ive Sanadera za nedolično ponašanje i odnos prema hrvatskom građanima koji su ih izabrali. Prozivam ih i zbog nedoličnog i nedopustivog odnosa prema osobi Predsjednika Republike, kojeg je ipak izabrala najveća većina građana ove zemlje.
Post je objavljen 19.04.2008. u 08:14 sati.