ponedjeljak, 24.03.2008.
I DOK SLAVIMO USKRS ZABORAVLJAMO NEKE (VAŽNE) STVARI
|
Lijepo je slaviti. Ružno je ne doprinijeti smanjenju patnji u našem okruženju. Papa Benedikt XVI. je jučer spomenuo krizna žarišta i ratne sukobe u Tibetu, Darfuru i Somaliji, na Bliskom istoku, Iraku i Libanonu. Poželio je svima nalaženje puta bratstva, solidarnosti i mira. Nije spomenuo Afganistan, u kojem su protekle godine koalicijske snage, u kojima su i mnogi kršćani, u svom humanitarnom pohodu lišili života, tj. ubili, 8000 ljudi. Papa nije pozvao kršćane da se aktivno uključe u iznošenje svog humanog stava da prestane ubijanje nedužnih i siromašnjih svagdje u svijetu. On nije pozvao kršćane da se aktivno odupru nastavku borbi u zemlji u koju se nasilno uvodi demokracija, nakon otpočinjanja sukoba na osnovu manipulacija podacima o kemijskom i nuklearnom oružju... On nije, općenito, tražio povećanje razine aktivnosti kršćana-katolika u opiranju negativnostima u kojima i kršćani daju svoj nezahvalni dio. I dok američki vojnici slave Uskrs na misi zornici u Camp Victoryju u Bagdadu, na najveći kršćanski blagdan, u napadu bombaša samoubojice na sjeveru zemlje ubijeno je 10 iračkih vojnika, a 50 ih je ozlijeđeno. Nekada su se zaustavljale borbe za trajanja Olimpijskih igara. Danas, političke snage svijeta nemaju snagu zaustaviti ubijanja tijekom nekoliko dana velikih blagdana. Quo vadis? Kuda idemo, svijete? Pored slavlja i svetkovina, pored veličanja našeg dosadašnjeg puta, ovo je i prigoda davanja nekih naznaka o stanju i smjernicama za daljnje djelovanje. |
