U nekoliko dana od javnog iznošenja ideje o e-Saboru na ovom blogu, odnosno od uspostave ovog bloga, nitko se još nije javio svojim komentarom, mada sam u elektronskim komentarima Jutarnjeg lista i Večernjeg lista u nekoliko navrata među srodnim temama tamošnjih članaka dao vezu (link) na ovaj blog (http://esabor.blog.hr). Koliko ljudi razmišlja danas na sličan način o ovoj temi? Koliko njih vjeruje u održivost i korisnost ovakvog rada? Koliko njih bi podržalo tu ideju? Koliko bi ih se uključilo u takav način rada? Koliki izgledi su da jednog dana to postane dominantni način rada Sabora? Kako ozvaničiti takav rad? Kako izgraditi legitimnost i legalizirati takav rad? Trebaju li e-sabornici biti registrirani pod svojim punim imenima ili nadimcima? Bi li se i njih nazivalo "uvaženi zastupnik" ako zastupaju samo sebe? Da li bi tu ideju podržale sadašnje stranke? Ili bi ju, pak, doživjele kao kritiku svog rada i možda kao ideju koja ugrožava njihovu egzistenciju? Možda bi ju stranke mogle i željele uklopiti na neke načine u svoja stanovišta i svoje programe rada?... Dakle, postoji niz pitanja koja još traže odgovore. Duboko vjerujem u ispravnost rada putem takvog ili sličnog e-Sabora. Ciljevi demokracije, neposrednije ostvarivanje sadašnjih ustavnih odredbi, bolji i brži način komunikacije među sabornicima, te između sabornika i građana, sve to a i mnogo drugih prednosti nalazi se u toj ideji o e-Saboru. Ako ova ideja danas i ne bude prepoznata, uvjeren sam da će to biti kasnije, jer dobre ideje su snaga čije vrijeme svakako dolazi. |