Letters of Ithiriel
Ne ide život uz pisca
Ide li pisac ikamo?
Ili se samo vrti na mjestu pretvarajući se da vrijeme prolazi?
Raste li pisac? Da li se širi zajedno sa svakim udahom svoje duše ili se sramežljivo uvijek skuplja u svoju sigurnost? Živi li pisac? Da li je prisutan uopće? I zašto je u muškom rodu uvijek? Gleda li valove na nekoj jebenoj plaži, izlaske i zalaske sunca, broji li oblutke, ili crve u podrumu u kojem je zaključan, vrišti li, da li su mu nokti napokon pustili krv iz dlana, i zašto, pobogu, zašto je uvijek muškog roda!? Ima li pisac nekoga, ili je još uvijek zaljubljen u svakoga? Živi li uopće ta spodoba, ili sam možda ja ta koja nije živa? Kako se zove? Koja mu je misija? Koji klinac hoće od običnog čovjeka? Ima li načina da ga se onako lagano, sa puno gušta, jednostavno zadavi možda? Ima li taj pisac uopće ikakvog smisla? U ovoj bujici je samo brana preko koje ne prelazi ništa, ili sam brana ja, na kojoj on divlja. Ima li načina, da ga se onako, sa puno gušta, jednostavno eliminira? Seronja još uvijek nema imena. Da ga znam, odmah bi ga zanijekala. Nikad nikakve koristi od njega osim tisuću pitanja bez ijednog odgovora. Prestara sam za sva ta sranja.
