Letters of Ithiriel
Sreća
Sjećam se tebe u crno bijelom. Uglatog, oštrog, sa špicama u izričaju, bez ijedne sjenke, tako čistog. Sjećam se kako si me probadao očima, grabio rukama, gutao ekpresijama. Vidim te takvog u svojim mislima danima, osjećam te noćima, i ne, nisam zaboravila... Kako si me uzimao. Kako si bio moja droga. Tako sam te rado udisala. Tako sam se rado s tobom spajala. I onda kada sam mislila da ti ne dajem ništa, tako sam ti zdužno cijelu sebe davala. Bilo je lako. Bilo je bez straha. Sjećam se nevjerice i drhtaja u tvojim rukama. I strasti. I dima. Vina. Svijeća. Kreveta. Mnogih kreveta. Vatre. Sjećam se svega. Dana kad sam te otjerala. Dana kad sam se vratila. I svih dana između, kada me nisi pitao ništa. Moj okrugli čovječe sa mekanim rubovima. Nijanso mojeg pogleda. Svjetlo mojih sjena. Kraj svih mojih rečenica. Ptanje svih mojih početaka. Odgovor svih mojih pitanja. Ti si lakoća mog bivanja onda kad bih željela biti teška. Tišina onda kada bih vrištala. Mir kada bih trgala. Voda, kad se žeđati treba. Volim, svaki pedalj tvoga postanka. Ljubim, svaki način tvoga opstanka. Vidim nas u dalekim prostranstvima čarolije života, ali bez pomaka. Ja još uvijek sanjam neimenovane snove i želim biti mlada. Ja još uvijek čujem neke pjesme i želim znati korak kojim bih ih pratila. Mi ne dijelimo nadanja. Ti nikada nećeš imenovati žaljenja. Mi ćemo dići djecu kao kraljice i princeze i ni jedno od nas neće prosuti suzu za mladost. Za sigurnost. Za žrtvu kojoj se klanjamo svakog jutra dok dijelimo pogled razumijevanja. Dubok je dah kojeg ukradem svaku noć kada se nevjerica spusti na podove. Više čak ni muka nemam. Glasove čujem. Tvoje, njene, svoje, izmiješane u želji života. Strasne. Strane. Lijepo je, Imati što nam je dano. Krasti strasti danu kako nas dvoje krademo. Piti, lijegati, dijeliti što dijelimo. Biti zahvalni. Smijati se. Bolje, glasnije i više nego drugi. Ali. Nešto nam je uzeto, dragi. Nešto smo dragovoljno dali još posve ne znajući da nam fali. Nismo više svoji. Nismo više oštri. I nismo više čisti.
Sjećam se, kako sam vjerovala da sam više no što trenutno imam priliku pokazati. Kako sam čekala da ta prilika dođe. I kako sam željela biti to što se nadam da jesam.
Sjećam se, kako sam se trudila odgovarati na sva svoja pitanja iskreno i bez uvijanja. Kako sam bila nemilosrdna sa tim odgovorima. I kako je uvijek, nakon svega, ostajala nada.
Sjećam se svega. Da mogu čiste savjesti, zaplakala bi na ta sjećanja.
